Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Zadnja strana

Mala kasa vojvođanska

Piše: prof. dr Dragoslav Petrović

 

Rodio sam se pre 60 godina u Kovilju u ritu, sa krmačama. U Novome Sadu sam radio prvo kao laborant, a jednom sam uspeo da  upišem i fakultet. Postao sam ubrzo i asistent. Odatle do studentkinja nije bilo daleko. Nisam se  trudio da budem naučnik jer  nisam  neki kapacitet..
Imao sam  30 godina , ženu i tri ćerke kada sam u Sremskim Karlovcima upoznao devojku iz sela Krušedola Svetlanu koja je postala ljubav mog života, a ja sponzor njenog.
Upisao sam je na fakultet gde sam  radio. Sad je udata za nekog dedurinu. Ta, ima i ona neke momke studente da s njima vodi ljubav. Ja sam sada ionako zauzet sa Fondom za kapitalne investicije u Vojvodini gde se danas najbolje krade. A, među nama, ni ona stvar me više ne služi kao nekad. Što bi stari Hercegovci rekli: nastupilastrmokurica.
Svetlanu sam upoznao sam  sa svojom prvom ženom i išao na letovanje gde je išla i moja žena sa našim ćerkama.
Svi smo se jako voleli, a mojoj ženi nije smetalo što volim Svetlanu. Posle je  moja zena sa ćerkama i Svetlanom išla na letovanje a, ja ostajao u Novome Sadu da jurim  mlade asistentkinje.
Imali smo razumevanja jedni za druge  dok nisam otkrio da moja prva žena i sve tri ćerke nisu emancipovane, manjinska su grupa... E, to me baš... Ma, da ne pričam sad...
U politiku sam prvo ušao kroz ondašnji Savez komunista. Bilo je tu puno drugarica, a partijski drugovi nikad nisu voleli dečake kao ovi sada. Vremena u politici su počela da se menjaju i ja sam ušao u partiju kod Ante Markovića.Tu sam se upoznao sa Dragoljubom Mićunovićem, čuvenim jahačem popova.
Jugoslavija se  raspala i prišao sam JUL-u jer mi se činilo najlogičnije da kod njih nastavim kao komunista. Pošto se Sloba počeo ljuljati ja sam prišao Reformistima Vojvodine i upoznao  njihovog vođu Mileta Isakova koji je bio sličan meni, po ženskom pitanju.
Tu sam, varajući malo, zaradio od prodaje nekih poslaničkih mesta u Novome Sadu. Radilo se o kupovini.  Cena - 200.000. maraka. Ondašnjih.
Ali, Socijalisti nisu dobili ta mesta i oni su tražili novce nazad, a ja sam onda ostavio stan otključan i rekao da su mi lopovi provalili i uzeli tih 200.000 maraka zajedno sa pištoljem koji sam držao na stolu sa tim novcima.
Kao profesor fizike, imao sam jedan profesionalni izazov u Vinči, ali sam odatle govnjivom motkom oteran...
Lepo je u Statutu Instituta zapisano da se za direktora može izabrati samo neko ko radi ili je radio u Institutu, ali ja sam konkurisao kršenjem statuta u Vinči kao sto sam uvek kršio statute kada sam negde postavljao svoje nekompetentne kadrove.
Kako sam odande pobegao, verujte mi ne znam, ali da nije bilo onog  jahača popova nikad se odatle ne bih izvukao.
Kada sam  jednog dana poželeo da umesto Mileta Isakova postanem predsednik Reformista Vojvodine, iznenada me je jedne večeri  udario auto na pešačkom prelazu, posle čega se ničega ne sećam… Ni koliko sam bio bez svesti ni kako sam u komi izašao iz tih Reformista. Znam samo da me je policija saslušavala, predočili su mi one marke što su mi ukrali,  i naredili da sarađujem sa njima tako što ću preći u Demokratsku stranku, da tu stranku za njih špijuniram.
Tako sam posle teške kome, postao demokrata.
Takva postadoše vremena  u politici... Morao sam da lažem, inače bih one ukradene marke morao da predam Službi. E, baš ti drugovi iz Službe  upadoše jednog dana... Rekoše onako u jednom dahu: hoće da smaknu kardiohirurga Radovanovića u Kamenici koji je tu već 25 godina. Naš je kurir, ali mnogo krade, ima 500 miliona evra u švajcarskoj,  a pobegao je iz Srbije za vreme NATO agresije, a mi iz "službe" dezerterima nikad ne praštamo... Jovica kaže moraš to sprečiti.
Ali, i pored toga, jedan  deo Službe nije hteo da ga štiti, opet zbog krađe nekih silnih novaca i ucenjivanja pacijenata sa po 5.000 evra... Zatražio sam od Radovanovića 100.000 evra za zaštitu, a mom važnom drugaru sam obećao magisterijum na Institutu u Kamenici jer su tamo imali dobar kompjuterski centar gde je neki profesor Mihajlović svima pravio doktorate samo da ne mora da ide u salu da operiše.
Postavio sam i predsednika Ustavnog Suda, profesora Grubača da na tom Institutu bude predsednik Upravnog odbora, samo da moj važan prijatelj dobije diplomu magistra prava, mada je jedva završio Pravni fakultet.
To nije bilo ništa naspram onog šta danas naša stranka radi sa blokadom sudova i sudija u njima. Mi smo tada imali samo Obrada Protića, bivšeg JUL-ovca, i danas opštinskog javnog tužioca u Novome Sadu.
Grubač je u UO Instituta pravno štitio Radovanovića za nekih 200.000 dinara mesečno. Radovanović nam je redovno u torbi donosio novce i više puta je isplatio i nama i Tadiću po 100.000 evra, jer se čovek nadao, a i taj novac nije bio ništa prema onome sto je drpio na silu od pacijenata...
Posle se ispostavilo da smo tog Radovanovića morali da pustimo niz vodu jer je brate uzimao sve više i nije se bojao ničega jer su ga štitili i Franko Simatović i Jovica Stanišić i onaj Josip Čikoš, bivši predsednik gradskog SPS-a i doušnik Službe od kada je pre deset godina na Institutu koknuo Paju Crnojačkog bivšeg direktora "Centroslavije". Radovanović je za ove ljude izneo poveću sumu deviza iz zemlje, veću od one koju je Bracika Kertes izneo na Kipar.
Novosađani su tražili da se taj Radovanović vrati jer su  u Kamenici namerno još lošije operisali ovi sto smo ih postavili, a ja za inat nisam hteo da ga vratim jer me  Radovanović sada krivično goni preko advokata Beljanskog i traži natrag onih 100.000 evra što mi je dao da ga čuvam na Institutu do kraja života. Ja sam te pare spiskao za moju svadbu i ne mogu da  vratim.
Ja sam najviše zainteresovan za investicije, pogotovo kapitalne, jer je tamo najveća lova. Bio sam nekada zadužen za finansiranje Univerziteta i tamo sam štošta naučio, ali to nije ništa kao Kamenica ili sad ovaj Zrenjanin, od kad smo zatvorili gradonačelnika Kneževića, inače mnogo nezgodnog tipa.
On je znao za sve naše lopovluke i ove klince iz Izvršnog veća Vojvodine. Slikao sam tajno  Boru Solunca i onog Islamovića i Andrića (topdžiju) iz TV "Panonije" i Višekrunu (furundžiju). Sve je to kadar Službe koji valja kontrolisati.
U Kamenici smo postavili mladog čoveka da bude predsednik U.O. Instituta za KVB "Vojvodine". Ja sam bio u finansijama, a sada sam ušao u kapitalni fond za investiranje u Vojvodini. Pošto držim kasu i širim posao, morao sam da uzimam reket za projekte. Morao sam uhapsiti Gorana Kneževića u Zrenjaninu jer  nam je svima smetao.
Knežević ne voli dečake. Jako je krut oko toga. Nije za toleranciju. Zbog toga se Knežević ne sviđa ni Tadiću. Smenili smo i dr Milovančeva. On i Knežević su bili drugari. Milovančev je i prijatelj američkog ambasadora, a to je nezgodnom jer je sad Milovančev u Americi ...
Ne znam samo ko me je onomad onako premlatio na Ribarskom Ostrvu kad sam posle ponoći izlazio iz one rupe... J... bi  mu mater. Eto. Sve me živo boli.
Što se tiče direktorke Instituta za KVB u Kamenici, ona je naša, jer je rođaka Živana Berisavljevića koji  već 30 godina odvaja Vojvodinu od Srbije. Čanku ne verujemo ništa! Zapravo, gospođa Nada Čemerlić-Ađić nije radila mnogo sa pacijentima, već je vodila kompjuterski centar  na kardiologiji gde je nekad imala momka, pre nego što se udala.
Direktor hirurgije nije kardiohirurg... postavili smo ga jer zavisi samo od nas. Direktorka Nadica što je kupila sterilizator  deset puta skuplji od prave cene - to je bila naša ideja, pare se moraju potoršiti, a mora i nama nešto da ostane. Nismo računali će onaj Radovanovićev sindikat "Nezavisnost" sve saznati. Ima grupa Radovanovićevih ljudi koji su mu odani do groba, ali mi nemamo tačne informacije. Mi smo i ove koji su ga oterali sve do reda izdali pa nam opasnost vreba sa svih strana. 
Sad nas čeka krivična prijava, a direktorka se usrala i propevala. Otišla je bez našeg znanja u Beograd i sve ispričala Glavnom. Nudi ostavku. Boji se da opet krade za našu stvar. Moli ga da ne ide u zatvor. Radi na tome da svi natenderimo!
Sad svi znaju da mi trošimo i pare od zdravstva na našu stranku i crvene drugove. Ali, molim lepo, i Tomica Milosavljević  prodaje veštačke kukove već četiri mandata pa ga Tadić ništa ne pita.
Bojim se ako onaj Knežević uskoro izađe iz bajbokane, Tadić ima da nas sve pojebe, ovde u Vojvodini.
Mada se ipak hrabrim činjenicom da nam je Mića Rakić, Borisov Mali, šef kabineta, obećao punu zaštitu. Pošteno smo mu platili. Brate, mnogo je skup taj mali skot.
Čujem da su i neki iz koalicije gadno zabrljali. One pare od besplatnih akcija nestadoše. Raspade se i duvanska koalicija.
Zapravo, mi stvarnost nećemo da menjamo. Ovako nam odgovara. Ne ubijamo. Samo zaglupljujemo i glupošću vladamo već osam-devet godina. Uostalom, ko hoće da vlada znanjem i vizijom - nek ide u pečalbu, to vam poručuje vaš cenjeni profesor Dragoslav Petrović, pravi šef pokrajinske mafije i toplih tendera !

                                           

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane