Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Policija

Policija

 

Uzroci i posledice bitke za stambeni prostor radnika policije

 

 

Kuća mala, država mi dala

 

 

Zahvaljujući pravnom i svakom drugom haosu koji je počinio prethodni ministar policije Srbije Dragan Jočić, došlo je do teških posledica u vezi sa "prebukiranjem" stambenog fonda MUP-a. Ružni sukobi radnika policije u odbrani (i napadu) na policijske stanove i druge scene međusobnih socijalnih obračuna radnika policije zbog potrage za svojim kućnim pragom, direktna su posledica nasleđenog nereda u ovoj oblasti. Problem je detaljno istraživao Tabloidov urednik Milan Glamočanin, penzionisani načelnik savezne Uprave pogranične policije za strance i putne isprave.

 

Milan Glamočanin

 

 

Mada je problem rešavanja stambenog pitanja zaposlenih državnih činovnika u organima državne uprave, kao i službenika MUP-a, pomenuo u svojim izjavama čak i predsednik Republike Srbije Boris Tadić, govoreći o potrebi da se uvede red u način raspodele državnih stanova, a sve zbog načina dodele 288 stanova službenicima Vlade u skladu sa Uredbom, ova neprijatna tema na tome je i ostala. Isti problem uočio je i ministar policije Ivica Dačić, koji je pomenuo govoreći za časopis "Policija danas" (broj 1. od aprila 2009. godine). Naime,  Dačić je izjavio da će MUP pokušati da omogući zaposlenima da pod povoljnijim uslovima kupe stanove na kredit, kao što je to uradila Vojska Srbije.

U istom časopisu, samo u broju 2. od maja 2009. godine, govorio je i direktor policije Milorad Veljović, pominjući da je upravo rešenje stambenog pitanja, pored adekvatne plate i sredstava za rad, jedan od ključnih elemenata kojima se stimuliše pošten i profesionalan rad pripadnika MUP-a.

Veljović je javnosti dao i jednu malo poznatu informaciju da MUP raspolaže sa više od 1.000 stanova koji nisu raspoređeni, a dobijeni su od Vlade R. Srbije.

Sa druge strane, širim pogledom na ceo problem, jasno je da pripadnici MUP-a finansijski nisu sposobni da sami reše ovaj životni problem zbog niskih primanja. Iz tog razloga je i planirano da u narednom periodu bude predloženo da svaka opština, na svom području, ustupi plac sa urađenom infrastrukturom da bi se tim putem izgradili jeftini stanovi za MUP.

Kada govorimo o primeni propisa u stambenoj oblasti misli se na primenu Zakona o sredstvima u svojini R. Srbije iz 1996. godine u kojem je propisano da Vlada R. Srbije  odlučuje o pribavljanju i otuđenju nepokretnosti (što znači i stanova u državnoj svojini) i određuje korisnike tih nepokretnosti.

Takođe, na isti način se reguliše i pribavljanje i otuđenje tih nepokretnosti i to javnim nadmetanjem i prikupljanjem ponuda. Sam postupak pribavljanja sprovodi Ministarstvo, postupajući po Zakonu o javnim nabavkama, a ugovore o pribavljanju ili otuđenju potpisuje direktor Republičke direkcije za imovinu R. Srbije.

Naravno, do stupanja na snagu Uredbe o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini, (Službeni glasnik R. Srbije broj 41/02, 76/02, 125/03, 88/04, 68/06) u daljem tekstu Uredba, a rešavanje stambenih potreba službenika MUP-a bilo je uređeno Zakonom o stanovanju (Službeni glasnik R. Srbije broj 50/92, 76/92, 84/92, 33/93, 53/93, 67/93, 46/94, 47/94, 48/94, 44/95, 49/95, 16/97, 46/98 i 26/01), Pravilnikom o stanovanju MUP-a od 31. 12. 1992. godine, Pravilnikom o izmenama i dopunama Pravilnika o stanovanju MUP-a od 10. 1. 2002. godine, kao i Odlukom o zadovoljavanju stambenih potreba lica koja bira i imenuje Skupština SR Srbije, Predsedništvo SR Srbije i Izvršno veće SR Srbije (Službeni glasnik SRS broj 46/90).

Uredbom su uređeni uslovi i način rešavanja stambenih potreba - nadležnost za donošenje odluka o davanju stana u zakup, kredita, dodela službenih stanova, kriterijumi, način bodovanja, rang-lista...

 

 

 

 

Generalica na spratu, a kolege kroz prozor

 

 

Shodno navedenom zakonu, uredbi, odluci i pravilnicima, službenici MUP-a rešavali su svoje potrebe za stanom pomoću formiranja rang-lista, ali poslednjih 5-6 godina to više ne važi. Rang-liste su ukinute i data je mogućnost da rukovodioci u MUP-u kao i načelnici policijskih uprava, po svom nahođenju, na osnovu subjektivnog predloga dodeljuju stanove, ali se ne vidi po kom osnovu. Tu praksu uveo je svojevremeno bivši ministar policije Dragan Jočić, a preko generala policije, gospođe Suzane šulajić, i državnog sekretara gospođe Mirjane Orašanin, načelnika uprave generala Mladena Kuribaka, gospode Vladana Matića, Vladana Jakovljevića, gospođe Ljiljane Dimitrijević i nekih drugih ličnosti.

Kako je taj princip "slobodne procene" počeo da živi u praksi, možda je najbolje pogledati na nekim uočljivim primerima...

Prema raspoloživim podacima, gospođa general Suzana šulejić je dobila stan u objektu E1, Mesna zajednica "Mihajlovac" na čukarici, koji se prostire na celom spratu zgrade!

 U istoj zgradi nalaze se još 22 stana koji su u vlasništvu MUP-a. Stanove je gradila firma "Caričin grad", kao i još 33 stana na istoj lokaciji, koji su u sudskom sporu.

Službenici PU Beograd saznali su da su stanovi prazni i da su u vlasništvu MUP-a, pa su se bez pravnog osnova uselili u njih.

Da bi se zaštitio interes pomenute gospođe, generala policije, pripadnici žandarmerije i policijske brigade su brzom i efikasnom akcijom u toku jednog dana iselili svoje kolege i priveli ih PU Beograd, a stvari su im izbacili bukvalno kroz prozor.

Na pomenutoj lokaciji ostao je samo jedan policajac koji je uspeo da zameni ulazna vrata stana i stavi blindirana i bez obzira na to što su mu isključili struju i vodu, uspeo je da preživi "desant" svojih kolega. Tu je i dalje.

Kolege iz PS čukarica otada 24 sata dnevno čuvaju zgradu i ne dozvoljavaju nikom ni da uđe ni da izađe. U isto vreme, na više lokacija u Beogradu (Bežanijska kosa, čukarička padina, Mirijevo, Braće Jerković, Borča, Novi Beograd...), pojedini privilegovani policijski službenici su se na isti način, bez pravnog osnova, uselili u stanove, ali njih niko ne dira. Tako je došlo do toga da se pojedini radnici policije, koji su legalno dobili rešenja za stanove, ne mogu useliti u njih jer se u njima nalaze naprednavedeni privilegovani policijski službenici.

Primera radi, MUP je preko Stambene komisije 3. 11. 2005. godine raspisao oglas za dodelu u zakup na određeno vreme od 5 godina za 33 stana u Beogradu i izvršio njihovu raspodelu...

 Tako se na Vračaru, na lokaciji "Pašino brdo", nalazi 19 stanova koje je komisija dodelila pripadnicima MUP-a koji ne mogu da se usele jer se u njima već nalaze druge kolege. Zbog te činjenice, službenici MUP-a koji su legalno dobili rešenja o dodeli stana u zakup na određeno vreme, u stalnom su protestu ispred zgrade Palate Srbije još od 20. 7. 2009. godine, i po svemu sudeći ostaće tu do okončanja njihovog problema. Dana 24. 8. 2009. godine obratili su se pisanim putem i ministru policije. Tu postoji još jedan problem. Za vreme konkursa za dodelu 33 stana MUP je podelio još sedam stanova mimo konkursa!

Zbog njih je uložen i prigovor Stambenoj komisiji Vlade R. Srbije, a komisija je shodno tome donela odluke kojima se usvajaju prigovori. Ove odluke su konačne i protiv njih nije dopuštena žalba, ali se protiv njih može pokrenuti spor pred nadležnim sudom. MUP je 6. 3. 2007. godine raspisao i konkurs za dodelu još 15 stanova koji je uslovljen rešavanjem problema koje smo naveli.

Dana 28. 8. 2009. godine, ispred Palate Srbije, protestovali su i predstavnici grupe policajaca koji su se bez pravnog osnova uselili u stanove MUP-a. Prilikom protesta naveli su nekoliko primera dodele stanova službenicima MUP-a koji već imaju rešeno stambeno pitanje ili dodele stanova licima koja ni ne rade u MUP-u, govoreći o tome da su oni, istovremeno, ostali bez rešenog stambenog pitanja, iako imaju više od 20-30 godina staža u MUP-u, a mnogi su u tako tužnom stanju otišli i u penziju.

 Pokazali su nezadovoljstvo radom načelnice Stambenog odeljenja MUP-a i predsednika Stambene komisije. Takođe, postavili su pitanje raspodele 2.415 stanova MUP-a koji su od 1992. godine deljeni bez konkursa i prodati bagatelno.

 

 

čuvari stanova u svakom periodu

 

Jedan od oblika zloupotrebe u postupku pribavljanja stanova je i neovlašćeno potpisivanje Ugovora o pribavljanju stanova od strane MUP-a (u periodu od 1996. do 2001. godine, za 590 stanova). Ovi ugovori su ništavni, jer Vlada nije odlučivala o njihovom pribavljanju, ugovore nije potpisao direktor Republičke direkcije za imovinu, kako je trebalo u skladu sa zakonom, i zbog nejasnog načina rangiranja kandidata za dodelu stana.

Jedna od nepravilnosti u rešavanju stambenih potreba službenika MUP-a je i davanje "Potvrde o čuvanju stana".

Veliki broj službenika, njih oko 150, predloženo je za dodelu stanova na čuvanje po članu 61. a Uredbe o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (u daljem tekstu Uredba).

Ovim je omogućeno da ministar policije može da reši stambeno pitanje licu koje je pre stupanja na snagu Uredbe imalo potvrdu o čuvanju stana, što je diskreciono pravo ministra, koje je bivši ministar Dragan Jočić obilato koristio za svoje zemljake i partijske drugove.

 Iako je predviđen kao izuzetak u Uredbi, ovakav način postao je pravilo, jer se ovim putem izbegavao redovan postupak raspodele stanova. Ovde treba naglasiti da, u pravnom smislu, ta neobična Potvrda o čuvanju stana nije nijednim zakonom predviđena kao osnov za ostvarivanje nekog prava na nepokretnost.

Posebno poglavlje ove priče u vezi sa stambenim fondom MUP-a jeste i nepostojanje evidencije o službenim stanovima. Pojedini stanovi koji se koriste za službene potrebe, ako nisu proglašeni kao službeni kako je predviđeno Uredbom, spadaju u fond stanova koje treba raspodeliti redovnim putem.

Raspadom državne zajednice SCG, u Srbiji su radili kadrovi DPS-a i SNP-a (iz Crne Gore) koji su dobili službene stanove na čuvanje i korišćenje uz mogućnost njihovog otkupa.

Stanovi su dobijani bez obzira na godine staža, vreme provedeno u Srbiji i bez konkursa. Presednik stambene komisije bivših saveznih organa je bio tadašnji ministar unutrašnjih poslova Zoran živković, a posao u vezi sa dodelom "potvrda za čuvanje stanova" vodila je gospođa Verica Vukoje, načelnik Uprave za kadrove bivšeg SMUP-a.

Prema saznanjima autora ovog teksta, gospođa Vukoje je uništila ili sklonila dokumentaciju kojom bi se došlo do tačnog broja stanova. Više desetina policajaca iz Brigade policije bivšeg SMUP-a dobilo je "potvrde za čuvanje stanova" o čemu je bio upoznat i komandant Brigade gospodin Lapčević. Nekima je dat službeni stan na korišćenje samo na osnovu usmene saglasnosti ministra i drugih rukovodilaca MUP-a.

 

 

 

 

 

Našli su ulaz, ali gde je izlaz?

 

 

U dokumentaciji o popisu stanova MUP-a, komisija od tri člana je konstatovala da na teritoriji PU za grad Beograd, zaključno sa 31. 12. 2008. godine postoje 262 službena stana. Uvidom u deo dokumentacije o pomenutom popisu dolazi se do interesantnih podataka.

Na primer, pod rednim brojem 102. popisa nalazi se bivši kolega koji od 1992. godine ne radi u MUP-u, a kao osnov korišćenja stana vodi se kao bespravno useljen na adresi Agostina Neta br 30. na Novom Beogradu. Na istoj listi se nalazi nekoliko lica za čiji je osnov korišćenja stana nepoznat, a napisano je da se stanovi nalaze u ulici Ljuba Rankovića 81, Beograd itd.

Pojedine kolege iz MUP-a su dotle išle da su nelegalno ulazile u više stanova MUP-a, pa su u jednom živeli, a druge su izdavali i sticali materijalnu dobit, dok su kolege koje su otišle u penziju ili su bili pred penzijom skidali sa liste za dodelu stanova. Penzioneri su tako trajno oštećeni i obespravljeni jer više ne mogu, zbog godina života, da dobiju stambeni kredit niti da od MUP-a dobiju stan jer više nisu službenici Ministarstva.

Osim gorenavedenih problema vezanih za problematiku stanova u MUP-u, postoje i drugi (status stanova na KiM, status ustupljenih stanova na korišćenje MUP-u, zakonitost ugovora o susvojini, otkup stanova koji su pribavljeni nezakonito, aneksiranje ništavih ugovora, aneksiranje zakonitih ugovora...).

Poseban deo u vezi sa stambenim pitanjima je i rešavanje stambenog problema za porodice poginulih i ranjenih pripadnika MUP-a, kao i invalida, sa invaliditetom preko 80 posto, koji je nastao kao posledica vršenja službenih zadataka ili ratnih dejstava.

Ova kategorija ima prioritet u odnosu na sve druge radnike MUP-a. Napravljen je dogovor sa Vladom R. Srbije i Direkcijom R. Srbije za imovinu sa Fondom solidarnosti o rešavanju stambenih potreba pomenutih radnika policije.

 Interesantan deo rešavanja stambenog pitanja je pitanje zaposlenih u MUP-u koji su rođeni, žive i rade u Beogradu, a stanuju u zajednici sa roditeljima. Njihov status je "ni na nebu ni na zemlji" (nisu podstanari, nisu bez stana, a nemaju ni adekvatno rešeno stambeno pitanje) i uvek su kod dodele stanova na marginama problema.

O ovome se u samom MUP-u godinama sve zna, ali se ćuti. Prirodno je ovde postaviti pitanje: šta su do sada uradili Sektor unutrašnje kontrole, UBPOK i ministar?

Veliki broj zaposlenih u MUP-u decenijama je profesionalno, savesno, časno i pošteno, u skladu sa zakonom, obavljao svoj posao i čekao svoj red da legalno reše stambeno pitanje. Država i MUP ogrešili su se o ove svoje zaposlene i ostavili ih na ulici.

Zbog činjenice da su prevareni, marginalizovani, izmanipulisani i izdani, uzeli su stvar u svoje ruke i bez pravnog osnova uselili u stanove MUP-a. Zbog toga imaju neprijatnosti, probleme i posledice i ne zna se kako će se taj problem rešiti.

Osobe koje su bespravno ušle u posed stanova MUP-a, kao i oni koji su im to omogućili na bilo koji način, izvršili su više krivičnih dela po Krivičnom zakoniku, kao i po samom Zakonu o policiji. Tom prilikom izvršena su krivična dela: narušavanje nepovredivosti stana, član 139 KZ; skidanje i povreda službenog pečata i znaka, član 327 KZ; zloupotreba službenog položaja, član 359 KZ; sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje, član 322 KZ, kao i članovi 156 i 157 Zakona o policiji koji se odnose na lake i teške povrede službene dužnosti.

Da li je rešenje problema na vidiku? Odgovor treba potražiti u nedavnoj izjavi ministra policije da: "...Ogromna većina policijskih službenika profesionalno i zakonito sprovodi svoja ovlašćenja i obavlja tešku dužnost zaštite ljudskih prava i sloboda, javnog reda i mira, sigurnosti građana i njihove imovine, borbe protiv organizovanog kriminala i terorizma, međutim, svako mora da odgovara za nezakonite radnje koje je počinio...".

 Ministar je svoje rekao, a vreme će pokazati šta će i kako biti urađeno za rešenje ovog životnog problema pripadnika MUP-a.

 

 

 

 

Uđi, dajem ti podršku!

 

Jedan od neobičnih načina rešavanja stambenih problema zaposlenih u MUP-u bio je i putem dobijanja "pismene podrške"! Ovakav način dobijanja stana trajao je veoma dugo, tokom perioda od 1970. pa sve do početka 2000. godine, a odnosio se na dobijanje takozvanih opštinskih stanova, gde su izvršne opštinske službe "izlazile u susret" područnim organima Uprave policije, za rešavanje stambenih potreba MUP-a.

To je praktično davalo mogućnost svakome ko je imao makar jednu do dve godine radnog staža da dođe do stana, ali pod pretpostavkom da su bili po volji načelnicima. Ova vrsta pisane "tople preporuke" prestala je da postoji tek kad je prvi put napravljena jedinstvena rang-lista stambenih potreba.

 

 

 

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane