Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Tajkuni
Milomir Joksimović:
Još jedan prilog sagi o tome kako u ovoj zemlji lopovi stiču milione
Premazani svim vlastima
Kad je
Mlađan Dinkić pred radnicima u Lapovu "sindikalistički" osuo paljbu
po bogatom Miši Omegi, koji ima para ko pleve a neće da da plate radnicima,
nije spomenuo da je i sam deo velike pljačkaške priče, u kojoj su i on i
dotični Omega veoma, veoma loši momci. U svakom slučaju, Dinkić je podsetio
javnost da se brod opasno ljulja i da počinje da tone, zbog čega se srpski tajkuni i pojedini političari panično odriču dojučerašnjih saboraca u pljačkanju ovog naroda. Milomir
Joksimović sa članovima svoje porodice samo je jedan od simbola
kriminalne privatizacije instruisane od vlastodržaca
Piše: Milan Malenović
Radnici štrajkuju tražeći
svoje plate, država dnevno gubi oko 10 miliona dinara
samo zbog blokade pruge kod Lapova, ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić traži da vlasnik preduzeća iz svog džepa namiri radnike, dok prozvani Milomir Joksimović planira da rasproda imovinu firme i da odatle isplati radnike. Šta se to sve dešava oko i povodom nekada uspešnog građevinsko-industrijskog kombinata 1. maj iz Lapova? Da li je
moguće da je inače vatreni zagovornik privatizacije po
svaku cenu, Mlađan Dinkić,
stao na stranu radnika u borbi protiv tajkuna teškog
više od sto miliona evra? Naravno da nije, u ovoj zemlji ništa nije onako kao što izgleda na prvi pogled.
Početaka
među demokratama
Vlasnik 69 odsto akcija 1. maja je preduzeće Autovojvodina
iz Novog Sada, čiji je većinski
vlasnik, po sopstvenom priznanju sa učešćem od 68 odsto u ukupnom kapitalu, Milomir Joksimović.
Milomir Joksimović zvani Miša Omega, poreklom
iz Bijelog Polja, rođen 26.2.1961. godine, bio bi jedan od
retkih multimilionera koji žive u centru Beograda.
Zvanično, kao stalno mesto prebivališta naveo je
Dalmatinsku 23 u Beogradu. Magistrirao je ekonomske nauke, oženjen je Zoranom
(45) i ima dva sina, Milana (23) i Jovana (22). Osnivač je preduzeća za proizvodnju, spoljnu i unutrašnju
trgovinu Omega komerc d.o.o., u kome je danas većinski vlasnik (suvlasnik je supruga Zorana). Bio je finansijer i, posle
petooktobarskog prevrata, član Glavnog odbora
Demokratske stranke, ali isto tako je pomagao i Demokratski centar Dragoljuba
Mićunovića.
Kada je KK Crvena zvezda početkom
veka tražio državnu podršku radi konsolidovanja, Milomir postaje član
Upravnog odbora ovog kluba, zajedno sa Draškom Petrovićem, direktorom PTT-a, Goranom Vesićem, tada specijalnim savetnikom saveznog ministra
unutrašnjih poslova, i mnogim drugim tajkunima i istaknutim članovima nomenklature.
Tada započinje Joksimovićev neverovatan finansijski uspon, koji
mu je omogućilo ne samo poznanstvo sa ljudima na vlasti već i
zakon koji je protežirao muvare i lovce u mutnom nauštrb korektnih investitora.
Do 2007. kupci privatizovanih preduzeća
mogli su da pazare na šest jednakih godišnjih rata i to neograničen broj firmi. Joksimović je to iskoristio da bi kupio Heroj Pinki,
novosadsko preduzeće za hidrogradnju i hidrotransport, a
zatim i Autovojvodinu, Agrovojvodinu i druge. Heroj
Pinki se ubrzo proširio kupovinom požarevačkog preduzeća Brodarstvo, da bi se zatim
utopio u konglomerat zvani Dunav grupa, u kome je Milomir danas
zajedno sa suprugom Zoranom član Upravnog odbora.
Dunav grupu, između
ostalih, čine: Heroj Pinki, Bagersko-brodarsko preduzeće Beograd, Brodarstvo AD Beograd, Agregati AD Novi Sad, Vojvodinaput
Zrenjanin... I to sve sa svojim zavisnim udruženjima, što zajedno
tvori konglomerat od dvadesetak firmi.
Kupuje zadžabe
a onda zaboravlja na radnike
Miša Omega se tu ne zaustavlja. Što lično, što preko članova svoje porodice i zavisnih firmi, kupuje sve što
se nudi na tržištu posrnulih giganata realsocijalizma. Tako uzima i Agrovojvodinu
iz Novog Sada, ali i turističko preduzeće Palas iz Jagodine. Kupovina na veliko mu nije neki poseban problem
zahvaljujući idiotskom zakonu: kao kupac, Miša Omega, na primer,
za Autovojvodinu 2007. plaća samo prvu ratu u visini
od 39 miliona dinara i polaže bankarske garancije za
obavezne investicije. Onda ništa ne investira mesecima,
tragajući za solventnim kupcem nekretnina koje preduzeće
ima u izobilju. Tek ga je štrajk radnika krajem leta
te iste godine naterao da se seti da je kao vlasnik dužan i da deli plate.
DP Palas iz Jagodine (kupljeno za 72.982.000 dinara) imalo je
mnogo goru sudbinu. Tamo je neplaćanje dovelo do toga da je
hotelu u centru Jagodine bila isključena i struja, a
radnici su se bukvalno razbežali tražeći neki plaćeni posao. Od početka 2008. hotel je zatvoren. Prvo se
pričalo kako će tu da bude otvorena najmodernija i najveća
kockarnica na ovim prostorima, zatim da će u
okviru hotela biti napravljen džinovski tržni centar (deo je, navodno, već bezecovala Ikea),
pa je krajem prošle godine najavljeno da će za potrebe boravka fudbalera državne reprezentacije
hotel biti preuređen u zdanje sa pet umesto sa dotadašnje dve zvezdice... Na kraju, hotel Jagodina zvrji prazan i
predstavlja ruglo istoimenog grada.
Kod svih ovih privatizacija imamo istovetne modele ponašanja: kupuje se na rate sa problematičnim
otplatama, nema nikakve obnove osnovne delatnosti i na kraju se sve svodi na
rasprodaju nekretnina na atraktivnim lokacijama (centar nekog grada ili duž
autoputa).
Da su nekretnine odnosno njihova prodaja pravi cilj kupovine posrnulih
preduzeća u postupku privatizacije, pokazuje nam i siva eminencija koja se krije
iza Miše Omege - Nikola Đivanović.
Bioskopi kao nekretnine
Nikola Đivanović, rođen 20.12.1961, rano je napustio tadašnju
Jugoslaviju i skrasio se u Velikoj Britaniji. U Londonu je osnovao preduzeće JKR, koje se bavi prometom nekretnina, a koje je vlasnik JKR
Natural Resource Exploitation B.V. registrovanog u Roterdamu, koje je
sa svoje strane jedini vlasnik Dunav grupe. U vremenu kaubojske
privatizacije Nikola Đivanović je bio savetnik guvernera Narodne banke Mlađana Dinkića, a
to će ostati i u vremenu kada Dinkić bude bio ministar
finansija. Sa svoje savetničke pozicije Đivanović će kreirati Zakon o tržištu kapitala, po kome će
zatim i on sam da krene u kupovinu srpskih firmi.
Da bi iskoristio mogućnost da preduzeća kupuje na rate, a kako je bilo nezgodno da kreator zakona javno nastupi i
kao njegov glavni uživalac, Đivanović se poslužio Mišom Omegom i članovima njegove porodice kako bi preko
Srbije oprao novac sumnjivog porekla koji se u njegovu holandsku firmu slivao
sa računa iz raznih egzotičnih ostrva. Šta sve danas grupa Đivanović-Joksimović poseduju u Srbiji mogla bi da utvrdi tek opsežna
istraga UBPOK-a, ali je već sada sigurno da u svom
posedu ne drže manje od pola milijarde evra. Pre će
biti da je ukupna svota daleko viša.
Nikola Đivanović će se kao privatizacioni kupac lično pojaviti tek
prilikom spektakularne kupovine Beogradfilma koji je u to vreme
imao 14 bioskopa na atraktivnim beogradskim lokacijama. Iako je odmah dobio
dozvolu da neke od tih bioskopa proda kako bi u ostalima obnovio delatnost, Beogradfilm
pod Nikolinom dirigentskom palicom nikada više nije proradio. Danas se i
preostali bioskopi prodaju, neki uprkos sudskoj zabrani koju su izdejstvovali
prevareni mali akcionari.
Đivanović je i vlasnik preduzeća za izradu ortopedskih
pomagala Rudo, koje samo u Srbiji ima oko 8.000 kvadrata
poslovnog prostora. Firmu je kupio 2007. za samo 1,9 miliona evra i to na šest
godišnjih rata, iako je samo zgrada koje preduzeće
ima u Podgorici procenjena na 1,7 miliona evra. Isto tako je Đivanović i glavni akcionar beogradskog ugostiteljskog preduzeća Tri grozda (član UO je Milan Joksimović), koje ima lokale na najatraktivnijim prestoničkim
lokacijama.
G17 i kontraverzni biznismen
Kao dobar prijatelj Miše Omege, Đivanović je i član Upravnog odbora Autovojvodine, Mišine
firme koja je za prvu polovinu ove godine planirala prihod od 1,5 miliona
dinara. Zauzvrat su Joksimovići, kao što smo videli, članovi Upravnog odbora u Đivanovićevim kompanijama.
Već iz ovog kolopleta je jasno da je Miša
Omega, Milomir Joksimović, bio samo eksponent Nikole
Đivanovića, savetnika Mlađana Dinkića,
preko koga su srpski političari, posebno oni iz okruženja G17 plus i Demokratske stranke, prali pare. U jednom trenutku je Miša Omega pomislio da je dovoljno jak i pametan da mu G17 više ne treba i
krenuo u samostalno investiranje. Taj trenutak se, po našoj proceni, dogodio
kada je osnažio drugi izvor investicionog kapitala kojim je Miša Omega
raspolagao. A taj drugi izvor potiče od onih koje u našem svakodnevnom žargonu nazivamo "kontroverznim
biznismenima".
Još u vremenu kada je planirano da u hotelu Jagodina nikne velika
kockarnica, kao Joksimovićev kompanjon u ovoj akciji
je navođen Sreten Jocić, Joca Amsterdam. Dobro obavešteni krugovi su još onda, znači pre više godina, otvoreno sumnjali da iza Miše
Omege stoji kapital Joce Amsterdama i sličnih
kontroverznih biznismena.
Potvrda ove sumnje je stigla već krajem oktobra
2007, dakle po stupanju na snagu izmena zakona kojima je osuđivanim osobama, kao i onima protiv kojih se vodi krivični postupak, zabranjeno učešće u
privatizaciji srpskih preduzeća. U beogradskom lokalu MG
Sreten Jocić je 27.10.2007. slavio svoj 45. rođendan, a među gostima je bio i Milomir Joksimović, što je potvrđeno i zapisnikom sa saslušanja pred
istražnim sudijom Drugog opštinskog suda u Beogradu od 19.5.2009. godine.
Zbog toga nikoga ne treba da čudi hitra intervencija Mlađana Dinkića, poznatog po tome što radnike koji dođu da protestuju ispred Vlade Srbije ne želi
ni da sasluša, a kamoli da pozove na rešavanje njihovih problema.
Njegova reakcija nije ništa drugo do iznuđena amputacija jedne veze koja bi mogla da kompromituje ne samo njegove
najbliže saradnike već i njega samog.
Poreklo nadimka
Postoje dve priče o tome kako je Milomir-Miša Joksimović stekao nadimak Omega. Po jednoj, devedesetih je trgovao uvoznim
automobilima, pretežno Opelovim modelom omega,
po kome je dobio ovaj nadimak.
Prema drugoj priči, nadimak je dobio tek pošto je osnovao istoimeno
preduzeće koje se, između ostalog, bavilo uvozom i distribucijom švajcarskih satova ovog naziva.
Preduzeća kao šporeti
U oktobru 2007. država je
na "samo" dva ograničila broj preduzeća koja privatna lica mogu da kupe na rate. Do tada, prema nebuloznom rešenju po kome svaki čovek može ceo jedan kombinat da kupi na otplatu koju će da finansira kasnijom prodajom nekretnina samog kupljenog preduzeća, čak 1.119 preduzeća od ukupno 1.731 privatizovano je po istom principu po kome se kupuje,
recimo, nameštaj ili bela tehnika.
Najpoznatiji tajkuni pri
tome se po pravilu nisu prijavljivali pod sopstvenim imenom, već su rado koristili svoje ljude od poverenja. Cela ujdurma je postala javnom
kada je nepoznata Ljubica Jovičić kupila nekadašnji tržni
centar Merkator (danas Jugocentar na Novom Beogradu), da
bi kao vlasnik u Centralnom registru bio upisan Houm art, preduzeće u vlasništvu Filipa Ceptera. Malo ozbiljnija
istraživanja su ubrzo otkrila da iza privatizacione kupovine Jugometala (500.000 evra), Hidrotehnike (1,12 miliona evra) i
Ćićevca (248.000 evra) stoji
izvesni Mirko Rašić, inače zaposlen kod Filipa Ceptera.
Od velikih sa liste prvih
deset srpskih tajkuna, jedino se Vojin
Lazarević usudio da na svoje ime kupi apatinsko brodogradilište. Od onih nešto manje poznatih, pored već pomenutih Joksimovića i Đivanovića, nailazimo na Nenada Popovića,
koji je kupio čak pet preduzeća Minela za skromnih
6,3 miliona evra, zatim je tu i suvlasnik Univerzal holdinga, bivši načelnik beogradskog DB-a Dušan Stupar,
koji je direktno na svoje ime pazario četiri preduzeća: zemunski ribnjak za
802.000 evra u leto 2005, a onda koji mesec posle trgovinsko preduzeće u Novom Pazaru Jošanica
za 816.000 evra, pa Somborske novine
za 257.000 evra i Zrenjaninske
novine za 678.000 evra.
Koristeći pravo da na svoje ime i na rate kupi preduzeća, niški biznismen i lice sa Interpolove poternice Jovica Stefanović
Nini
pazario je dva preduzeća, Tomako i Um pak, i ostao bez oba - jer nije
plaćao obaveze.
Nenadmašan je, međutim, ostao Mile Jerković koji je što na svoje, što
na ime svoje ćerke Višnje Jerković na poček kupio desetak preduzeća, ukupne vrednosti preko
30 miliona evra.
Porodična posla
Milan i Jovan Joksimović, koji od obrazovanja imaju
završene srednje škole, već su viđeniji biznismeni. Obojica su u Upravnom odboru 1.maja iz Lapova, kao
i u UO Autovojvodine iz Novog Sada. Milan je i član UO Tri grozda i Vojvodinaputa iz Zrenjanina, a zajedno sa
bratom Jovanom ima 50 odsto kapitala Kon
Tiki travela iz Beograda (osnivač Slobodan Mićić poseduje još samo 20 odsto
udela u ovom turističkom preduzeću).
Milomirova supruga Zorana
se pominje kao suvlasnik Omega komerca (manje od 10 odsto vlasništva) i kao član UO Dunav grupe.
Po svemu sudeći ona je najmanje zahtevni član ove porodice.
Pozovi EBRD radi pranja para
Zanimljivo je da u
istraživanjima gotovo svih opskurnih finansijskih transakcija nailazimo na Evropsku banku za obnovu i razvoj (EBRD) iz Londona. Ona se pojavljuje
ne samo kao suvlasnik Victoria grupe
o kojoj smo već pisali, već i kao značajan finansijer Đivanovićeve Dunav grupe.
U nama susednoj Hrvatskoj
nedavno je izbila afera zbog ugovora o finansiranju kupovine 36 autobusa ukupne
vrednosti 100 miliona kuna (oko 13,7 miliona evra). Nekadašnji gradonačelnik Velike Gorice Tonino Picula zarad dobijanja kredita
za kupovinu kod EBRD-a založio je kompletnu gradsku
imovinu, računajući tu i škole i vrtiće. Hrvatskoj Službi za borbu protiv
organizovanog kriminala (USKOK) ovaj ugovor je bio toliko čudan da je na informativni razgovor pozvan jedan od službenika EBRD-a, inače hrvatski državljanin Davor Inđić, koji se u policiji pozvao
na imunitet.
Kako je istraživanje ovog čudnog događaja pokazalo, EBRD je 1993. sa hrvatskom vladom sklopila sporazum po kome
se svi njeni službenici u Hrvatskoj izuzimaju od krivičnog gonjenja i istrage lokalnih službi za sva dela koja su počinili u okviru vršenja svoje funkcije. Iz
londonske centrale je potvrđeno da je ovo u skladu sa
praksom poslovanja banke u Istočnoj Evropi.
Postavlja se pitanje zašto
je imunitet, koji nije nikakva zaštita od terorizma ili kriminala, potreban službenicima jedne banke. Da li je to znak da poslovodstvo EBRD-a odlično zna čime se njeni službenici na terenu bave, ali i iz kojih sve izvora pristiže novac koji se kasnije plasira u Istočnoj Evropi?
Ručkovi
Čak i da se ne zna
da je Milomir Joksimović bio finansijer Demokratskog centra Dragoljuba Mićunovića, posumnjalo bi se jer ovu dvojicu često
viđaju na zajedničkim, privatnim ručkovima.
Vidi
razlike!
Ako još postoje oni koji
veruju da je Mlađan Dinkić u slučaju Prvog maja i Miše Omege umesto zloduha
privatizacije preko noći postao dobra vila radnika, neka
pročitaju sledeću izjavu Ilije Nenadovića, direktora Mineralnih đubriva
iz sastava nekadašnje Zorke Šabac:
"Čitave protekle sedmice pokušavao
sam da ugovorim
sastanak u Ministarstvu za ekonomiju i
regionalni razvoj, ali su se termini iz dana u dan
odlagali." Razlika između Prvog maja i Mineralnih
đubriva je u tome što ovu
potonju upravo preuzima Victoria
Group, druga velika
perilica para o kojoj smo već
pisali i što je država Victoriji već obećala da
neće morati da plaća zaostale zarade radnicima.