Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

(P)likovi

(P)likovi

Tomislav Nikolić, razvojni put jedne nule (3)

Mnogo voli lepše lopovine

 

      Nastavak priče o ovoj uzdanici srpskog višestranačkog života, od koje se očekuje da nas izvede iz tunela i dovede do toliko željenog svetla - ukoliko ne zaluta po svojim i švalerkinim stanovima, finansijskim malverzacijama i moralnim kaljugama. Priču je Tabloidu ispričala jedna funkcionerka radikala, a čitaocima je prenosi naš novinar

Arpad Nađ

 

Brak Tomislava Nikolića je od samog početka njegovog stranačkog života jedna velika farsa. Tomislav nikada nije ni krio da tu nešto škripi i od prvih dana postojanja SRS-a hvalio se muškim kolegama nekim svojim švalerskim poduhvatima po Kragujevcu. Jedino mu je bilo važno da javnost ima utisak da je porodičan čovek, posvećen suprug i otac, a zapravo je sve suprotno od toga.

To, naravno, u početku nije bilo stranačko pitanje, imajući u vidu da je reč o njegovom intimnom životu koji se nikoga ne tiče, ali onda je i stranka počela da trpi. Naime, sredinom devedesetih SRS je pobedila u Zemunu, koji je do tada bio tvrdo jezgro socijalista, i počeli su da pristižu mnogi novi članovi. Među ostalima, tu je bila i jedna gospođa koja je Tomislavu posebno zapala za oko, do te mere da je svakodnevno putovao iz Kragujevca u Beograd kako bi popio kafu s njom, čak i danima kada kao savezni poslanik nije imao nikakve obaveze u parlamentu. U pitanju je bila udata žena, koja u početku nije imala nikakvu nameru da se upušta u aferu sa Nikolićem i mislila je (ili je barem tako pričala) da sa njim gradi prijateljski odnos.

 

Trange-frange patriotizam

 

Nakon što je upoznao dotičnu damu, Tomislav je od prvog dana na sve načine pokušavao da je protežira i materijalno i statusno obezbedi tako da je ona, posle samo dve godine članstva u SRS-u, vršila jednu od najviših stranačkih funkcija, koje nisu dobili ni ljudi koji su bili uz Šešelja od početka, dok je još vodio Srpski četnički pokret. Da bi bio bliže toj dami, Tomislav je bukvalno na silu sebi dodelio mesto direktora Zemunskog informativno-poslovnog sistema, iako se podrazumeva da tu funkciju treba da dobije neki opštinski funkcioner ili barem fakultetski obrazovana osoba, što on tada nije bio (nedavno je kupio diplomu nekakvog privatnog fakulteta za menadžment).

Kao v.d. direktora JP Poslovni prostor Zemun, Tomislav je napravio mnoge malverzacije u saradnji sa Aleksandrom Vučićem i ženom koja mu je uvek bila desna ruka. Krajem 1998. godine, u decembru, zaključen je ugovor po kome je SRS od ZIPS-a (opštinskim novcem, naravno) zakupila zgradu Magistrata po ceni od 1,52 din. po kvm, na trideset godina, i celokupna suma (tada 400.000 maraka) isplaćena je u narednih nekoliko meseci. To nije bila stranačka odluka, već pre svega nešto što su režirali Nikolić i njegove ekipe. Nikolić je, tada u funkciji v.d. direktora JP Poslovni prostor, uplatio na račun Sportsko-rekreativnog centra Pinki, čiji je direktor bio Aleksandar Vučić, 30.000 maraka na ime rekreacije zaposlenih. Tim istim parama, posle samo nekoliko dana, plaćen je reklamni oglas u stranačkom glasilu Velika Srbija, kojim se publika obaveštava da bazen radi. Prebacivali su novac od preduzeća do stranke i nazad, naravno ugrađujući se za procenat.

Tomina prijateljica je za to vreme preko opštine Zemun obezbedila sebi vredne nekretnine, koje je potom prodala i u javnosti se predstavila kao podstanar, iako je te 1998. u džep stavila novac od prodaje više stanova i lokala. U to vreme Toma se preselio u Beograd (u stan koji je dobio od države u Ju-biznis centru) i zbog dotične dame totalno zanemario porodicu.

 

Ko se zameri - leti

 

Kad je dr Šešelj otišao u Hag, članovi stranke su primetili da tu postoji nešto više od prijateljskog odnosa, a Nikolić se nije ni trudio da to sakrije. Javno se, naočigled celog Magistrata, svađao sa mužem te žene, vređao ga i pretio mu, a od stranačkih para namenjenih za odbranu Vojislava Šešelja u Haškom tribunalu dotičnu je vodio na ručkove, večere i, navodno, poslovna putovanja. Pojedini funkcioneri SRS-a su bili prinuđeni da podnesu krivične prijave protiv te žene, jer je u više navrata zloupotrebila položaj, ali je Toma svaku prijavu stopirao svojim vezama i pretio ljudima da će, ukoliko joj se zamere, leteti iz stranke. Njoj je to sve imponovalo i brzo je promenila dotadašnje normalno ponašanje. Više niko nije mogao da joj ulazi u kancelariju nenajavljen, niko nije smeo da je kritikuje niti da joj bilo šta zameri. U Šešeljevom odsustvu postala je nedodirljiva i dovoljno je bilo da se malo rasplače pa da Tomislav isključi iz stranke onog ko ju je navodno iznervirao. Naravno, i ona je bila krajnje tolerantna prema njemu, pravila se luda na sve njegove paralelne afere po Beogradu i Kragujevcu, jer je znala da je njena pozicija neprikosnovena. To je jedina osoba koja je znala sve o Tomislavljevim aferama, ali joj to ni najmanje nije smetalo.

Da stvar bude još žalosnija, oni su u tim svojim godinama, verovali ili ne, javno pričali da su zaljubljeni i ponašali se kao klinci u srednjoj školi, koji su svuda brukali prvo sebe pa onda i SRS. A onda su Tomislava vrbovali zapadnjaci (o čemu je Tabloid pisao), došlo je do raspada stranke, a ona je u svojoj bolesnoj potrebi da sačuva pozicije i moć procenila da je bolje da ostane u SRS-u, i tu nastaje problem koji traje evo već godinu i po dana.

Naime, Tomislav nije spreman da prihvati poraz i otkako je otišao iz stranke, pokušava preko svih "svojih" ljudi koje ima u SRS-u da povrati pozicije kod dotične dame. Molio je jednog momka iz Skupštine grada, kojem je neko vreme bio zaštitnik i koji ga, iako je radikal, i dalje ceni, da posreduje i pokuša da ih pomiri, milion puta je pravio scene u sedištu radikala, dolazio je dotičnoj osobi u kuću, imao ispade u Skupštini, čak je i plakao pred kolegama poslanicima jer mu je navodno veoma teško. Isto tako, navodno 90 odsto članova SRS-a zna da je u pitanju fingiran sukob i da je dotična dama zapravo njegova krtica u SRS-u, koja javno radi sve što može da svojim potezima sroza rejting stranke i da će, čim joj se ukaže prilika, dići sidro i preći u naprednjake a radikale ostaviti u još većim problemima i dugovima, budući da su novac koji je Nikolić digao kao kredit za stranku odavno odneli u SNS.

 

 

 

Sin mu "konkurencija"

 

Tomislav Nikolić je mislio da ima monopol nad privatnim životima svih članova stranke i nije dozvoljavao da bilo ko uradi nešto što se njemu ne dopada. Tako je poludeo kada je saznao da je jedna funkcionerka SRS-a (za koju je izgleda takođe bio zainteresovan) imala (a možda još uvek ima) aferu sa njegovim sinom Radomirom. Nakon što je to saznao, počeo je da na najgori mogući način psihički maltretira dotičnu ženu nazivajući je najgorim imenima i preteći joj. Njegovo iživljavanje traje do dana današnjeg kad god mu se ukaže prilika. To je razlog zbog kog se, posle onog događaja u Americi, totalno distancirao od starijeg sina, koji, za razliku od mlađeg, trenutno nema nikakve veze sa onim što Tomislav radi u SNS-u.

Inače, Tomislav Nikolić tvrdi da mu je sin Radomir zaposlen u jednoj banci u Kragujevcu, a postoje pouzdana saznanja da laže jer mu sin radi u JP Srbijagas.

 

 

Mutljavine sa stanom

 

Tomislavu Nikoliću je 22. decembra 1998. godine, rešenjem broj 360-1978/98-01 dodeljen stan. U to vreme imao je samo kuću u Kragujevcu, u ulici Elija Fincija broj 21. Stan koji je dobio nalazio se u Bulevaru Lenjina (sadašnji Bulevar Mihajla Pupina) broj 10A i imao je 186,47 kvm. Nikolić je otkupio ovaj stan za samo 25.000 nemačkih maraka, ali mu je kasnije stiglo rešenje da mora da plati ekstraprofit.

Iako je stan dobio maltene džabe, imao je obraza da se požali Vrhovnom sudu na ovu odluku. Žalba mu nije usvojena, prodao je stan, platio je još 180.840 maraka (nije uračunat iznos koji je prvobitno platio) i nakon toga mu je navodno ostalo 140.000 maraka. On tvrdi da je za te pare kupio manji stan, od 97 kvm, u Bul. Avnoja 45i (sada Bul. Zorana Đinđića). Ima logike u tome da je prodao veći stan, platio porez i kupio manji, ali ono što prećutkuje jeste da u istom ulazu, dakle u Dr Zorana Đinđića 45i, ima još jedan stan koji se vodi na njegovog sina Branislava Nikolića (prvi se vodi na suprugu Dragicu). Nikolićev sin, navodno trener početnik u Teleoptiku, pre tridesete je uspeo sebi i supruzi Mileni, ćerki SNS-ovog funkcionera Milana Bačevića, da obezbedi stan. Za poslednjih par godina mladi Nikolić je sagradio i luksuznu vilu u očevom selu Bajčetini (adresa je Bajčetina bb) i to nakon što je pre nekoliko godina u intervjuu Ilustrovanoj Politici (2004) izjavio da će tamo sagraditi nešto malo "da ima da se skloni od kiše".

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane