Zadnja strana

 

Lakat iz Laktaša

 

 

Piše: Milorad Dodik

 

 

Ima dana, poštovani čitaoci, kad mi dođe da odem ispred zgrade Visokog predstavnika u Sarajevu, da skinem gaće i da se ponudim Njegovoj ekselenciji. Ja ne znam kako na drugi način da potvrdim moju privrženost tekovinama Dejtonskog sporazuma. Ali, neće on taj sporazum, nego neki novi, ali to nije tema ove moje iskrene ispovjedi nego nešto sasvim drugo...

Čujem ja prije neku godinu jednu divnu pjesmu, pjeva jedan moj jaran iz Tuzle, i zapamtim stih: "Bosno moja, jebo mater sada, ako znadem ko u tebi vlada!".

Vidim ja da je to jedna politička poruka koju je smislio nepoznati narodni genije, a prihvatila sva tri konstitutivna naroda. Pitam ja moga jarana, pjevača iz Tuzle: Je li, boga ti, ko je tebi ovo napisao da ga debelo nagradim, a on će meni, ne znam, da znam i ja bi ga nagradio, proslavio sam se u cijeloj butum Bosni, ujedinio sam sve tri vjere, svi mi traže da je ponovo zapjevam, kažu, ajde bolan, udri onu našu, ono, kako smo najebali...

Nije to meni bilo dovoljno, nego počnem da analiziram poruku te pjesme. Pozovem i neke stručnjake, da vidimo, možda je to neka podvala, neka parola, šifra, ko zna... Pozovem ti ja predstavnike sva tri naroda da čujem šta ima da kažu na tu temu. Svi su se složili da je stvar ozbiljna. Samo je Haris Silajdžić predložio da formiramo jednu državnu delegaciju i da o spornoj pjesmi upitamo za mišljenje sve bivše visoke predstavnike, i ovog sadašnjeg. I tako ti i ja pristanem da ih anketiramo, k'o biva jednom ćemo izaći sa analizom sporne pjesme pred naše entitetske skupštine, pokrenućemo javnu raspravu, i donijeti određene zaključke...

Najprije smo posjetili prvog Visokog predstavnika za BiH, Karla Bilta. On je odmah demantovao da ima išta s tom pjesmom, i još da je nikad nije ni čuo ni zapjevao. Lažeš, odma sam mu rek'o, lažeš k'o pas, lažeš koliko si težak, zato su te i izabrali za Visokog predstavnika što dobro lažeš! Nemoj, predsjedniče, povikaše ovi moji, šta nemoj, j... mu ja mater bezobraznu, cijela Bosna i oba entiteta znaju pjesmu napamet a on je nikad nije čuo!

Onda smo otišli kod njegovog bivšeg kolege Karlosa Vestendorpa (što će mu ono slovo "o" u prezimenu stvarno ne znam, baš bi mu dobro stajalo Vestendrp poslije onoga što je u BiH uradio). Kaže nama Vestendrp, gospodo, ne znam ko je pjesmu napisao, ali sam je čuo i ne slažem se sa njom. Zna se, naime, ko u Bosni vlada. Niko od vas ovdje prisutnih, je li tako, tako je. Odosmo od njega da izvinete k'o popišani, pa pravo na vrata našem starom poznaniku Volfgangu Petriču koji nas je fino dočekao i ispratio, a u međuvremenu se i one pjesme dotakao. Znam, kako ne znam, smijao se Petrič, i ja sam je pjevao, sve je tačno kako pjesma kaže, i ja nisam znao ko vlada u Bosni, pa sam čak i ja mislio da vladam, ali sam poslije shvatio da uopšte ne vladam ni Bosnom ni situacijom.

Kod one pokvarene pijandure Ešdauna nismo ni išli. Šta zna Englez šta je sevdah, seljačina jedna!

Onaj Švarc-Šiling nam je uputio pismo, kaže, pjesma jeste vaša, autor je vaš, iz BiH, pjesmu smo analizirali i došli do zaključka da je direktno uperena protiv rada Visokog predstavnika i ja sam strogo zabranio da se pjeva po kabinetima i u vrijeme radnog vremena.

Pomislim, ako je tako, hvala nepoznatom pjesniku, đe čuo i đe ne čuo, i svakome ko je zapjevao! Trebalo je i kod Miroslava Lajčaka da idemo, ali ja nisam mog'o, rek'o sam svima: idite, ja ne mogu, jednom sam mu jasno stavio do znanja da me boli k... za njega i funkciju koju vrši, što su mediji na moje insistiranje uredno citirali, pa ako odem kod njega čim ga vidim poslaću ga u tri p... materine, pa neka kaže da to nije politički korektno!

Sad je kod nas Visoki predstavnik neki Valentin Incko, kaže da sam ga razočarao i kao čovek i kao političar (zbog čega me intenzivno boli jedno mjesto!), ali tvrdi da ga je ova pjesma oduševila, i da je pitanje pravo. Evo, spremam se da mu napišem pismo u kome ću detaljno da mu objasnim šta znače ključni dijelovi te pjesme ("...jebo mater sada") i šta tu može da se primjeni na analizu njegove dosadašnje politike.

Zanimljivo, ali znatno ranije, još dok je Sulejman Tihić tvrdio da je glavni dio te pjesme "Bosno moja", a ne "jebo mater sada", upravo je ovaj Incko govorio kako je suština poruke u onom dijelu koji kaže "ako znadem ko u tebi vlada".

Bilo je u vezi ovoga svašta, čak se i moj komšiluk u Laktašima posvađao oko toga pa su me ovi stariji ljudi ubjeđivali da je autor pjesme Hamdija Pozderac, a ne Džemal Bijedić ili Branko Mikulić, kako se do sada pogrešno smatralo.

Sve bi ovo bilo fino, cijenjeni čitaoci, da do mene nije stigao još jedan stih, i pomislio sam da je u pitanju nastavak one iste pjesme, ali stvar je izgledala potpuno drukčije: "Bosno moja, ti propade cijela, bila jedna sad si iz dva dijela!".

Auuuu, pa ovo je ozbiljna stvar, ovo je odnekud naručeno! A ja baš planiram da u praksi pokažem kako je to već jedna istorijska činjenica, da malo sprovedem neki referendum, kad vidiš ti... Pretrčavaju me događaji. Neko brže od mene misli. Da nisu Rusi? Amerikanci nisu sigurno. Da nije Evropska unija? Da ovo možda ne nariče Haris Silajdžić? Ne znam, ali saznaću.

Ko god da je u pitanju, na prvoj sljedećoj sjednici vlade Republike Srpske predložiću da se odredi novčana nagrada anonimnom pjesniku, koji je u dva poteza objasnio smisao Dejtonskog mirovnog sporazuma ("bila jedna, sad si iz dva dijela"), zbog koga ratujem sa visokim predstavnicima i drugim prolaznim kuferašima koji hoće da ga mijenjaju.

Evo, predlažem, kad su već toliki papci pa sami ne znaju, neka pitaju Harisa Silajdžića šta misli o Dejtonskom sporazumu. Ako on kaže da ne valja, onda stvarno ne valja! Onda je on napisao ono ("Bosno moja, ti propade cijela"). Ali, pošto znam čovjeka, stvari izgledaju ovako: on bi da mijenja sporazum, ali na tuđu štetu. A to neće ići. Evo, baš sam nešto pjesnički bio nadahnut istražujući ko je tajanstveni autor onih par političkih sevdaha, pa sam i ja nešto napisao, onako, amaterski: "Bosno moja, nisi više svoja, tobom vlada još tri Milorada".