Natrag

Reagovanje

Reagovanje

Povodom teksta "Dno dna na vrhu vrhova", Tabloid 198

Nismo svi ubice

 

Poštovani kolege u listu Tabloid,

Nadam se, prije svega, da će vas ova moja poruka zateći u dobrom zdravlju i raspoloženju!

A onda, pročitao sam na internetu tekst pod naslovom "Dno dna na vrhu vrhova", koji su potpisali Mile Ješanov i Arpad Nađ. U tom svome tekstu, kao veoma neinformisani novinari oni pišu: "Ipak, za utehu je da Donja Bukovica slavi svog junaka Špiru Matijevića, kojeg, nažalost, nisu prepoznali rudari, muslimani iz Lukavca kod Tuzle, pa su ga mučki ubili"!

Dozvolite mi da se predstavim: ja sam učenik iz srednje skole u EMHŠC Lukavac, gdje je radio kao profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti (tada mr) Špiro Matijević. Bio sam 17. generacija i završio sam srednju školu 1981. godine, onda otišao na odsluženje vojnog roka u JNA, a posle se upisao na Filozofski fakultet Univerziteta u (olimpijskom) Sarajevu, 1984. godine. Napominjem da je na istom fakultetu Sarajevskog univerziteta Špiro Matijević i magistrirao tezom o Zvonimiru Šubiću, kao i odbranio doktorsku disertaciju 1986. godine, pod naslovom: "Umjetnička poezija o Titu".

Godine 1980. dobitnik sam "Kočićeve nagrade", koju je dodjeljivalo Društvo nastavnika srpskohrvatskog jezika i književnosti SR Bosne i Hercegovine, u konkurenciji učenika srednjih skola, sa sjedištem na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, i to kao najtalentovaniji učenik dragog profesora Špire Matijevića.

Decembra 1992. počeo sam raditi kao ratni novinar Press-centra opštine Lukavac u RTV Lukavac i ostao sve do ubistva mog dragog profesora i prijatelja, 31. marta 1992. godine, kada sam dao otkaz!

Godine 1998. u izdanju "Bosnia Ars", izlazi moja druga knjiga kratkih priča "TAKSIRAT", u kojoj se nalazi uvrštena šesta (6) po redu priča pod naslovom "KOLEGE", posvećena mom dragom prijatelju dr Špiri Matijeviću - tragično stradalom marta 1993. godine u Tuzli!

Godine 2006. govorio sam na Federalnoj televiziji BiH, u emisiji "Generali", koju je uredio novinar Šukrija Omeragić, i tom prilikom sam zahtijevao pronalaženje nalogodavca ubistva dr Špire Matijevića i njegovog maloljetnog sina Gorana!

Vaši novinari ne posjeduju elementarnu potrebu da se informišu, pa vam želim skrenuti pažnju da Muslimani (obavezno pisati velikim početnim slovom, kao Srbin, Hrvat, Jevrej i slično) Lukavca nisu samo "rudari". Veoma smo ponosni da je 1892. godine, još Austro-Ugarska imperija osnovala čuvenu i najstariju kompaniju na Balkanu - Fabriku sode Lukavac, gdje se tehnološki proces odvijao po Solvaj postupku! Oba moja djeda, sa tatine i mamine strane, radili su kao električari u Fabrici sode Lukavac, zatim otac i najstariji brat! Da, moj najmlađi brat radi u rudniku, ali on je dipl. inženjer rudarstva. To je velika razlika... Lukavac, uostalom, nije prepoznatljiv u bivšim jugoslevenskim okvirima kao grad rudara, nego kao grad u kome postoji i Fabrika cementa Lukavac, sa najkvalitetnijim cementom marke "portland"!

Možda su Vašim novinarima u sjećanju ostale slike iz njihovog djetinjstva dok su njihovi djedovi ponosno rudarili. Uostalom, ako jedan od najvećih srpskih, jugoslavenskih, evropskih i svjetskih pjesnika Branko Miljković ima dva stiha posvećena ovom časnom zanimanju u pjesmi "Rudari", zašto se toga treba stidjeti ili prezirati? Da li se sjećate stihova: "Siđoše u pakao po nepravdu/ Na kojoj se može ogrejati"?

Čemu generalisanje? Zašto plural ili množina u završetku teksta - "pa su ga mučki ubili"? Inspektor SDB-e Tuzla Slađan Skaramuča - Srbin iz BiH - vodio je istragu i utvrdio činjenice da je ubica bio samo - jedan, a ne svi Muslimani Lukavca i Tuzle.

Bilo bi lijepo, ako želite provjeriti ovu činjenicu, jer isti gospodin inspektor Slađan Skaramuča još uvijek živi i radi u Tuzli!

Zaista, na ovom tekstu lahko bi Vam mogao pozavidjeti svaki "propagandist" iz Hitlerove ratne mašine koja je slomljena, baš na vrijeme. Srećom po nas, ali raznorazni vijci (ili: šarafi, germanizam) ostali su rasuti pa se opet sklepali u Frankenštajna - monstruma koji bi ponovo da sije strah i beznađe.

Poslije otčitavanja djelića iz teksta, teško ste me razočarali i uvjerili da ste - neljudi, veoma slabo informisani i sa užasno lošim procjenama koje mogu rezultirati samo - indiferentnost i ignorisanje...

Lijep pozdrav iz TK - FBiH,

Senahid Nezirović,

predsjednik NVO "Dr Špiro Matijević", Lukavac

 

P. S. Pok. prof. Julijan Nađ preveo je jednu moju priču na rusinski jezik u časopisu "Svetlošć" koji izlazi u R. Krsturu, davne 1986. godine, i još uvijek čuvam taj autorski primjerak jednog sjajnog lingvista koji nije mario jesam li ja Musliman iz BiH, ili bivše Jugoslavije! Molim vas da slijedite svijetle primjere svog časnog prezimenjaka!

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane