Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Podsetnik

Podsetnik

Arèibald Rajs: "Èujte Srbi", jedan prijateljski pogled na narod koji ne ceni prijatelje (4)

 

Oterali ste prijatelje svojim neprijateljima

 

U svom predsmrtnom delu "Èujte Srbi" iz 1928. godine veliki prijatelj Srba pita se "kako je nacija kao što je srpska, dopustila da je podjarmi šaka sebiènih i podmitljivih politièara, gnusnih šiæardžija, zabušanata, profitera i zelenaša?" Rajs opominje Srbe: "U vašim rukama je vaša sudbina: blistava buduænost ili ropstvo!" Tadašnji Srbi nisu èuli vapaj svog prijatelja, gotovo ga se odrekavši. Šta bi se, meðutim, dogodilo danas!

 

Arèibald Rajs

 

Tako su politièari iskrvarili zemlju. Svuda su mi vaši stariji ljudi prièali kako je u njihovo vreme poveriocu bila dovoljna samo reè onoga koji uzima novac u zajam i da èak nije tražio ni priznanicu jer je znao da datu reè svi poštuju. Danas èesto ni najpropisnije izdata priznanica nije dovoljna. Dužnik æe ponekad pokušati da se izvuèe i najneèasnijim sredstvima. Obièaji profesionalnih politièara prvo iskorenjuju vrline srbskog tla. A, na nesreæu politièari su vam svemoæni. Politika se meša u sve i svuda upravlja. Ukaže li se neko mesto u vlasti bilo ono važno ili osrednje, svejedno, o izboru ne odluèuju zasluge kandidata, veæ politièke veze. Može on biti i najveæi neznalica, najneèasniji èovek, ako je "štiæenik", politièara-stranèara stranke na vlasti, pobediæe i èoveka najkvalifikovanijeg i u struènom i u moralnom pogledu.

Kada se neki kandidat prijavi na konkurs za neko mesto u ministarstvu, ne pitaju ga: "Šta znaš? Šta si radio dosad? Šta si radio kada je otadžbina bila u opasnosti?". Nego, pitaju ga: "U kojoj si stranci? Koji poslanik te preporuèuje?" Posledice ovakvog naèina rada su pogubne za zemlju. Funkcioneri su vam, po pravilu, najgoreg kvaliteta. Èesto nisu ni sposobni da obavljaju posao koji se traži od mesta koje zauzimaju. Onaj koji me je zamenio na položaju koji sam ja stvorio i za koji se traži najozbiljnije znanje i iskustvo bio je èovek sa samo dva ili tri razreda gimnazije i podoficirskom školom. Kao mlad uèenik, pokušao je da pohaða trgovaèku školu, ali je izbaèen posle mesec dana zbog potpune nesposobnosti. Ni dan-danas on pojma nema ni o najosnovnijim stvarima. Vaši politièari-stranèari su se, ipak, usudili da postave tog èoveka na to veoma odgovorno mesto pošto je bio kum jednog tadašnjeg moænika i pošto je u novèaniku imao èlanske karte dveju politièkih stranaka: radikalne i demokratske. Kao što nije ni moglo biti drukèije, stalno je èinio pravosudne greške, osuðivao nevine, a oslobaðao krive.

 

Kroz salon u kuhinju

 

Naravno, vaši politièari-stranèari žele da meðu èinovnicima imaju samo ljude iz svoje stranke. Èinovnik mora da bude njihov biraè i, zahvaljujuæi uticaju i moæi kojom raspolaže, mora mu doneti i glasove potèinjenih. Njegovo znanje, poštenje i prošlost nemaju nikakvu ulogu ako politièar-poslanik ili ministar smatra da mu može biti od koristi. Posebno dobro poznajem vašu policiju jer sam, na svoju nesreæu, neko vreme saraðivao s njom. U policiju su vam politièari postavili ljude kažnjene zbog kraðe i drugih zlodela. Vaši policajci su, posebno u južnoj Srbiji, krali od naroda i otimali novac. Prijavio sam to vašim vlastima, ali ti policajci-zloèinci, koji su istovremeno bili i stranèari, nisu kažnjeni, a mene su toliko izvreðali da sam bio prinuðen da podnesem ostavku. Istina je da meðu vašim policajcima ima i èestitih ljudi, vrlo èestitih i kvalifikovanih, i od njih bi se mogla stvoriti veoma dobra i veoma poštena policija. Ti dobri policajci, meðutim, nemaju nikakvog uticaja u vašem Ministarstvu unutrašnjih dela. Tamo gazduju partijci, èesto vrlo nepošteni. To je loše, i to vam unazaðuje narod, koji, kao, uostalom i svuda, sledi primer onih gore.

Vaši politièari, a veæina ih nikada ništa nije uèinila za vašu zemlju, ne vole one koji imaju zasluga za vašu otadžbinu. Boje ih se jer su im oni živi prekor. Zbog toga nastoje da ih istisnu iz svega, i iz vojske i sa funkcionerskih položaja. Kad im se ukaže prilika, pokušavaju èak da ih srozaju u oèima javnosti. Opasna je to igra.

Vaši politièari se grèevito drže parlamentarnog sistema pošto im on, zastareo i truo, najbolje služi liènim ambicijama. Naravno, ako bi se danas primenio parlamentarizam kakav je bio zamišljen pre vek i po, bilo bi to nešto drugo. Izvorni parlamentarizam je bilo narodno predstavništvo gde je poslanik zastupao volju grupe biraèa, i to celu grupu, a ne samo one koji su mu dali glas. Bio je dužan da služi svima, a ne samo grupi sa posebnim interesima,

Da se razjasnimo. Poslanik je, dakle, èovek koga šalju graðani nekog kraja kao svog opunomoæenika da raspravlja sa opunomoæenicima iz drugih krajeva zemlje o sredstvima pogodnim da se zajednica uèini sreænijom i, u okviru te zajednice, i podruèje koje zastupa. On je dobio ovlašæenje opštim glasanjem. Istina, nisu za njega svi glasali, ali je imao veæinu, što je odluèilo o njegovom izboru. Posle izbora, on je opunomoæenik svih biraèa svog kraja i, kao takav, mora da štiti interese svih, a ne samo onih koji su mu dali glasove. On sme da ima samo jednog šefa koji mu nareðuje: taj šef mu je vlastita savest. Dužnost mu je da veoma ozbiljno prouèava sva postavljena pitanja i sva predložena rešenja. Kada mu je ponuðeno rešenje u skladu sa ubeðenjima, on treba da glasa za njega, a ako ga, s druge strane, njegovo ubeðenje osuðuje, treba da glasa protiv. Ako prihvata naloge drugih, on izdaje svoje punomoæje.

Da li se tako dogaða sada u svim parlamentima. posebno u vašem, a ti parlamenti, navodno, zaustavljaju volju celog jednog naroda? Ni najmanje. Veæ od poèetka savremenog parlamentarizma, poslanici su se grupisali prema svom poimanju dužnosti i potreba države. Te grupacije su obrazovale politièke stranke koje nijedan ustav - a ustav je osnova država - ne poznaje. U poèetku su pristalice tih grupa ili politièkih stranaka ulazile u njih jer su im se pogledi u vezi sa javnim životom zaista slagali sa pogledima ostalih èlanova grupacije. Ipak je, od samog poèetka, bilo i onih drugih koji su se vezivali za odreðenu stranku iz sebiènog raèuna. Parlamentarizam je trajao i menjao se kako je rasla homogenizacija u državama, kako su interesi ukupnog stanovništva postajali sve više zajednièki i kako su se, time, programi razlièitih politièkih grupa približavali. Postao je užasno sebièan, pa je sada odbrana vlastitih interesa preèa od odbrane interesa èitave države. Parlamentarizam je istovremeno postao odskoèna daska ambicioznim ljudima koji bi da stignu do visokih položaja. Pošto se ne mogu popeti glavnim stepeništem, da bi uspeli, koriste pomoæno i prolaze kroz kuhinju, pa u salon.

 

Ma kakvo "opšte pravo"!

 

Svi parlamentarci, ili skoro svi, danas pripadaju politièkim strankama, pa su one postale krajnje moæne. One su, pre svega, zavele gvozdenu disciplinu u svoje èlanstvo kako bi ga dobro držale u šakama. Ni jedan jedini poslanik, koji pripada nekoj stranci, ne sme da glasa onako kako mu nalaže savest. Glas mu odreðuje stranka, a stranka ima u vidu samo jedno: da se održi na vlasti ako je ima, ili da do nje doðe ako je nema. Nijedan ministar ne može da izvrši neku reformu koju smatra neophodnom ako mu to ne odobri stranka. Stranka ima predsednika, koji, èesto, ima mnogo više stvarne vlasti od samog šefa države. Buduæi da se programi mnogih stranaka, a veæina naroda ih ne zna, danas približavaju jedni drugima toliko da se razlikuju samo po nekim pojedinostima, borba izmeðu stranaka se izraða, a povrh svega, i u borbu liènosti (voða). Voðe su zaštiæene nekom vrstom izvršnog odbora i kluba u kojem su svi poslanici iste boje. Oni na ove uvek imaju veliki uticaj, ali te institucije skrivaju pred zemljom njihovu liènu vlast. To su privatne tvorevine bez odgovornosti, koje uostalom, Ustav i ne poznaje, one nalažu poslanicima kako da glasaju i upravljaju radom ministara. Ti klubovi su pravi "sovjeti" u zemlji koja, s pravom, ne želi da prizna i sledi Sovjetsku Republiku, bivšu Rusiju. Voðe politièkih stranaka su postali pravi diktatori, ali umesto jednoga njihova zemlja ih ima koliko ima i politièkih stranaka.

Posledica svega toga je da se o zakonima itd. ne raspravlja i ne glasa u parlamentima sledeæi potrebe država i nacija, veæ interese politièkih stranaka. Nije potrebno ukazivati kakvu opasnost to predstavlja. Po izvanrednom prirodnom bogatstvu, vitalnosti i snazi stanovništva a ne "inteligencije"  što je došlo do izražaja u dešavanjima u velikom ratu, Kraljevina SHS bi danas morala da bude, ako ne na èelu cele Evrope, bar na èelu zapadnog dela ovog kontinenta. Zbog borbi politièkih stranaka sada je jedna od najslabijih.

Ako parlamentarizam nastavi ovako, a nastaviæe, on velikim koracima juri u propast, a sa sobom æe povuæi i države kojima bi trebalo da služi. Ako se proceni da ga treba zadržati, a ne zameniti nekom novom institucijom bolje prilagoðenom savremenim zahtevima, biæe ga potrebno suštinski reformisati, a poslanicima vratiti prvobitnu dužnost: da budu samo glasnogovornici celokupnog stanovništva jedne oblasti èiji se najviši interesi stapaju sa interesima èitave nacionalne zajednice; da ne budu ni u èijoj drugoj službi veæ u službi sopstvene savesti.

Smatram, meðutim, da je nemoguæe obnoviti tako trulu ustanovu kakva je parlamentarizam. To je starac nagrižen boleštinama. Valja ga zameniti nekom novom i èistom snagom onog zdravog dela nacije. Nadmetanje meðu narodima æe biti sve strašnije kako se uveæava stanovništvo i ne dozvoljava samozavaravanje utopijama od kojih su se mnoge loše pokazale. Tako je propao i onaj "veliki princip opšteg prava glasa". Bila je to veoma lepa zamisao, ali je njegova primena pokazala da ono ne postoji i da ne može postojati.

Pogledajte šta se dešava kod vas i kako se sprovode izbori. Ili kandidati plaæaju piæe, dele novac i obeæavaju brda i doline kada postanu poslanici, ili pak policija silom, hapšenjem i svim drugim oblicima zlostavljanja nameæe zvaniènog kandidata vladajuæe stranke. I to se naziva "opštim pravom glasa"! Kakva sramota!

Tri èetvrtine stanovništva traži samo moguænost mirnog života i da ima ono najneophodnije za život. Njih ni najmanje ne zanima politika i samo traže da se zemljom dobro upravlja. Svejedno im je da li æe ta vlast biti diktatura ili bilo šta drugo pod uslovom da im se dopusti da mirno zaraðuju za život. Ipak, stalo im je do zastave, koja simbolizuje jedinstvo zemlje, a ta zastava kod vas jeste kralj. Oni ne traže ništa više, a gadi im se cigansko pogaðanje vaših politièara.

Danas-sutra æete sigurno izbaciti sve svoje poslanike-stranèare i parlament zameniti neèim prilagoðenijim savremenom životu i manje korumpiranim. Život savremene države može da se uporedi sa životom velikog modernog industrijskog preduzeæa. Da bi živela, savremena država mora da izvozi kako bi imala novca da kupuje od drugih ono što nema a što joj je neophodno. Stoga se mora organizovati kao i svako industrijsko preduzeæe. Kao i ono, ona mora da ima direktore, a to su ministri, generalni direktor je njen šef države, a administrativni savet sada predstavlja parlament, ali ga loše predstavlja pošto su parlamentarci suviše brojni da bi mogli delotvorno da rade iskustvo je, naime, pokazalo da se manje radi ako više ljudi uèestvuje u nekom poslu.

 

Nije to dikatura

 

Imaæemo, dakle, reduciran upravni odbor, koji æe zameniti pokojnu skupštinu, od, recimo, dvadeset pet èlanova. Vaši direktori, bivši ministri, biæe struènjaci u svojoj oblasti, baviæe se samo njome i neæe se mešati u stranaèku politiku. Oni æe biti prvi funkcioneri u svom resoru i. kao i u industriji, ako budu sposobni i ne uèine nešto što pada pod udar zakona. Ministar saobraæaja æe biti inženjer železnice, ministar finansija bankar, poljoprivrede poljoprivredni struènjak, a ne neki advokatiæ koji o tome nema pojma, ali je zato veliki stranèar. Smanjiæete broj ministarstava, koji je neverovatno uveæan kako bi se stranèarima stvorili veliki prihodi i moæan položaj. Ova mera æe odmah zaustaviti trku za portfeljima, što je sada glavna preokupacija vaših politièara stranèara. Kada ministru-direktoru bude potreban zakon da bi dobro upravljao granom delatnosti zemlje koja mu je poverena, on æe izraditi predlog i predati ga "administrativnom savetu", koji možete nazvati kako hoæete: državni savet, senat itd. Ako predlog prihvati veæina u savetu kralj æe potpisati dekret o njegovoj primeni, a odgovarajuæi ministar æe taj zakon primeniti. Ako neki delovi još ne budu doraðeni, savet æe vratiti predlog dotiènom ministru da unese potrebne popravke. Ako se proceni da je potpuno neprimenljiv ministar æe uraditi drugi predlog. Meðutim, ako odbor odbije neki zakon, to nikako neæe biti razlog za smenjivanje ministra.

Pitate me ko æe biti u tom savetu? Odgovoriæu: najbolje glave nacije koje su, istovremeno, pošteni rodoljubi. Taj savet treba da èine predstavnici svih delatnosti u zemlji: seljak, radnik, gazda, industrijalac, zanatlija, poslodavac, predstavnik slobodnih profesija, nauèni radnik, bankar, trgovac, vojnik itd. Ako u meðuvremenu ne poène nešto što pada pod udar zakona, ti ljudi æe biti izabrani do starosne granice ako, iz ovog ili onog razloga, pre toga ne podnesu ostavku. One koji dosegnu starosnu granicu, umru ili podnesu ostavku zamenjuju drugi iz iste grane delatnosti. Na primer, umre "zanatlija" iz saveta. Predstavnici ili delegati zanatlija svakog sreza tada predlažu kandidata koji može da bude i èesto æe biti jedan za više srezova. Èlanovi saveta æe, vodeæi raèuna o napomenama koje o predlogu istog kandidata da više srezova, pristupiti izboru jednog od predloženih kandidata glasanjem prostom veæinom.

Takvim naèinom predstavljanja i biranja ubiæete ono strašno zlo kakvo je za vašu zemlju stranaèka politika i stranèarenje. No, još jednom kažem, pazite da taj savet nema više od dvadeset pet èlanova ako želite da on deluje, i to da deluje za èitavu zemlju, a ne za interese nekih.

Znam da æete, èitajuæi ovo što vam predlažem povikati: "Pa, ovo je antidemokratski, ovo je diktatura itd!" Jadni moji prijatelji, zar zaista mislite da je sadašnji parlamentarizam demokratski? Mislite li da je diktatura partije demokratska? Zar mislite da je cilj veæine parlamentaraca da što je moguæe više stavi novca u svoj džep i u džep svojih sauèesnika demokratski? Ako ste iskreni prema sebi, vi dobro oseæate da se reè "demokratija" izuzetno zloupotrebljava. Istinska demokratija jeste da svaki graðanin slobodno može da razvija svoju delatnost, pod uslovom da ona ne šteti zajednici, i da tako zaraðuje dovoljno za dostojanstven život. Kazao sam "slobodno" i molim vas da ne brkate, kako se to danas obièno èini, slobodu i raspuštenost. I sloboda ima granice, pa kad se one preðu, zapada se u raspuštenost, koja je u bliskoj srodnosti sa anarhijom. Takvu istinsku demokratiju æe sigurno mnogo bolje obezbeðivati savet od dvadeset pet najmudrijih ljudi nacije, nego Skupština koju je napunilo tri stotine nekih ludaka, skorojeviæa, mutivoda, sebiènjaka i podmiæivaèa, za kojeje poèetak i kraj demokratije u njihovoj liènosti.

 

Pašiæ loš primer

 

Meðu vašim politièarima koje sam upoznao bilo je ljudi koji su mogli da budu veliki državnici da su zaista bili rodoljubi bez raèuna, predani opštem dobru i hrabrosti. Najbolji primer za to je Nikola Pašiæ. Taj èovek je, javno priznajem, mnogo uèinio za. vašu zemlju. Sigurno je jedan od onih vaših državnika koji su najviše uèinili. Meðutim, on je to uèinio zato što su mu se lièni interesi poklapali sa interesima zemlje. Da su mu interesi bili suprotni, on bi svoju veliku inteligenciju - u velikom delu satkanu od lukavstva i spontane intuicije - koristio protiv vas. Pogledajte, sin obiènih i siromašnih seljaka ostavlja jedno od najveæih bogatstava u ovoj zemlji. Pašiæ je tokom celog života bio samo politièar. Borba za neku ideju, ideal, košta. Znam nešto o tome. Braneæi vas svuda i na svakom mestu koštalo me je svega što sam imao: bogatstva, položaja, buduænosti. Reæi æete mi da je žena Pašiæu donela lep miraz. Šta je, meðutim, taj miraz u poreðenju sa onim što je on ostavio posle smrti? Slamèica i ništa više.

Da je Pašiæ zaista bio veliki i pošten èovek, kako bi neki hteli da ga predstave, posle njega bi našli samo ženin miraz, a bilo bi èudno da i on bude potpun jer su Pašiæ i, pogotovo, njegovi živeli na visokoj nozi, a dugovi sina, koje je otac plaæao, sigurno su nadmašili miraz gospoðe Pašiæ. Uz to zaista veliki èovek se gnuša druženja sa pokvarenjacima. On u svom okruženju traži ljude koji su mu moralno slièni, znaèi poštene i nesebiène ljude poput sebe. A Pašiæevo okruženje?! Ljudi siromašna duha, ali korumpirani. Profiteri i mutivode kojim je dozvoljavao da se bogate pod uslovom da služe njegovim interesima. Pa ona neverovatna Pašiæeva slabost prema nedostojnom sinu... Za vreme rata Pašiæ ga je, a veæ je znao za izopaèenost svog potomka, sklonio pod izgovorom nepostojeæe bolesti. Èovek koji je na položaju politièkog voðe jedne države u ratu morao je održati sinu sledeæe slovo: "Ti si mi sin jedinac. Mesto ti je meðu onima koji prsima brane zemlju koja mi je poverila svoje interese. Kažeš da si bolestan. Nije važno, èak i da si na samrti, moraš da budeš meðu braniteljima otadžbine. Idi i izvrši svoju dužnost! Ako to ne uèiniš odrièem te se i nikada te više neæu videti!? Meðutim, umesto da mu održi to slovo, Nikola Pašiæ je dopustio sinu da banèi po Parizu i da na Krfu svojom raskošnom limuzinom pregazi srpske junake koji su se izbavili iz neprijateljskih planina Albanije...

Pašiæ je poslužio kao primer vašim današnjim politièarima-stranèarima. Oni su se oblikovali prema njemu. Stvorio je te bezobzirne politièare, profitere koji državu èesto smatraju kravom muzarom èijim se mlekom hrane. Lièno je on uspostavio taj sistem zasnovan na nezahvalnosti koji je toliko zla naneo i nanosi vašoj zemlji. Vaši državnici više zaista ne znaju za zahvalnost, jednu od najveæih vrlina svakog naroda.

 

Vratite Makedonce

 

Evo, u ovo vreme (1928.), vi tako reæi više nemate prijatelja u svetu. Imali ste ih mnogo, i to najuticajnijih, tokom rata, posebno u poèetku. Meðutim, vaše Ministarstvo spoljnih poslova, vaša "žuta kuæa", èija je briga bila da neguje prijateljstva, samo bi æušilo te prijatelje nogom èim bi pomislilo da mu više nisu potrebni. To je dovelo do toga da ti ljudi prvo izgube zanimanje za Kraljevinu SHS, a onda se, privuèeni njihovom predusretljivošæu, okrenu vašim neprijateljima. Da ste u vreme nedavnih poteškoæa sa Italijom još imali njihovu naklonost, Italijani se nikada ne bi usudili da urade ono što su uradili.

Vaši politièari  stranèari su uèinili, ako se ovo nastavi kao sada, da ponovo izgubite zemlju stare srpske kulture, Makedoniju ili kako se to danas kaže, Južnu Srbiju, koju ste povratili žrtvovanjem najboljih sinova otadžbine. Kada je srpska vojska (i to samo vojska) oslobodila tu kolevku Srbije. našla je tamo zemlju u kojoj je skoro svaki kamen zaista bio pun seæanja na nekadašnju srpsku velièinu, ali je tamo zatekla i stanovništvo koje je zbog pretrpljenog dugovekovnog ugnjetavanja postalo nacionalno bezlièno. To stanovništvo je tražilo samo jedno: da najzad slobodno i u potpunoj sigurnosti zaraðuje hleb. Nacija koja bi joj uèinila to dobroèinstvo za deset godina bi ga asimilovala, pa makar bila i kineska. Na svu sreæu oslobodila su ga braæa. Vojska je izvršila zadatak u potpunosti. Ostalo je sada na vladi, politièarima i poslanicima da izvrše svoj zadatak i da renacionalizuju tu ponovo naðenu braæu koja su zaboravila svoju nacionalnost. U èemu se sastojao taj zadatak? Naprosto, u sledeæem: da mudrim upravljanjem, koje bi vršili najbolji èinovnici, pokažu da je stanovnicima Južne Srbije prednost što su ponovo sa svojom braæom, da te iste stanovnike navedu da ponovo zavole pronaðenu otadžbinu otkrivajuæi im sve ono što je lepo i objedinjavajuæe u toj zajednièkoj otadžbini.

Šta su, meðutim, uradili, vaši politièari? Upravo suprotno. Poslali su u Južnu Srbiju sve ono najgore meðu èinovnicima, bezobraznike i lopove. Povrh svega, oni nisu ni pokušali da od Makedonaca naèine Srbe ili Jugoslovene, kako se sada kaže, veæ su od njih hteli da stvore pristalice politièkih stranaka. Lepili su na leða tih ljudi, koji su tražili samo mir, etikete radikala, demokrata itd. i u tu zemlju, koja im je morala da bude sveta, preneli svoje odvratne stranaèke borbe. Nije im bilo mnogo važno da li su ti novi èlanovi iskreni i da li je njihovo stupanje u stranku samo ujdurma nacionalnog neprijatelja. Bile su im potrebne njihove "kuglice". Makedonci su ljudi kao i drugi i sigurno su pametni kao i ljudi iz Stare Srbije. Oni su zato shvatili igru vaših politièara, vrlo prljavu igru, pa se u njima zaèeo veliki prezir prema vama. U svakom znaèajnijem kraju Južne Srbije vaši partijci su, umesto da okupljaju to stanovništvo oko nacionalne zastave u nekom "narodnom domu", podigli najlepše zgrade "radikalskog" i "demokratskog kluba", pa tako uneli i u tu zemlju još veæu neslogu. Treba li se onda èuditi što ljudi iz Južne Srbije nisu nauèili da vole tu zemlju koja je bila njihova i koja je ponovo morala da bude njihova? Ne treba, zar ne? I zaista, veæina Makedonaca vas ne voli i ne može da vas voli. Bili su, istina, blizu toga 1918. godine, pošto su iskusili bugarsku vlast za vreme okupacije. Vaši politièari su, meðutim, sve pokvarili. Pošto nisu našli kod Srba ono što su želeli, sada mnogi Makedonci to traže na drugom mestu, bugarska propaganda je vešto isturila parolu o autonomiji Makedonije, zavela ih tom idejom, pa bi hteli da je ostvare. Pošto je vreme uèinilo svoje i donelo zaborav, neki i sada veruju da im jedino Bugarska može doneti miran i spokojan život za kojim su žudeli tolike godine. Zbog toga delovanje bugarskih komita ne nalazi samo naklonost kod mnogih, veæ i pomoæ, što omoguæava Protogerovovim razbojnicima da i sada uspešno dejstvuju u toj zemlji...

Vaši politièari su tako ponovo opasno otvorili makedonsko pitanje, pa æete, možda, zahvaljujuæi njima biti prinuðeni da se još jednom borite za Južnu Srbiju, a Bog zna da li biste pobedonosno mogli da izdržite taj novi udar buduæi da su vam ti isti politièari otuðili prijatelje.

Nastaviæe se

 

 

 

 

 

Pašiæ me odbio

 

Pašiæ je bio realista i mislio je da su svi ljudi kao on. Tako, kada mu je jedan zajednièki prijatelj prigovorio što je loše postupio prema meni, odgovorio mu je: "Pa, šta hoæe taj èovek? Tri puta sam mu nudio novac, a on je odbio?". U tom odgovoru se sadrži sav mentalitet tog državnika koji mi je 1917. godine rekao: "Ne možete da nas napustite, potrebni ste nam. Znam da je to za vas ogromna žrtva. Žrtvujte sve! Neæete zažaliti. Posle rata ništa neæemo moæi da vam odbijemo." A kada su me intrige i prljavštine zabušanata iz Ministarstva unutrašnjih dela (i to mene koji sam sve svoje poklonio vašoj zemlji) prinudile da podnesem ostavku i tako izgubim skromnu platu, isti taj Pašiæ je odbio da me primi.

 

 

 

Makedonci

 

Nisu vam tako politièari-stranèari samo otuðili naklonost braæe iz Južne Srbije nego su omoguæili da se ponovo otvori makedonsko pitanje na meðunarodnom planu. Kao što dobro znate, tako su bugarska propaganda, ali i vama suprotstavljeni interesi, stekli simpatije za bugarsku Makedoniju u mnogim velikim zemljama: u Engleskoj, pogotovo u Americi, ali donekle i u Francuskoj. Buknuli su balkanski ratovi, pa, još žešæe, svetski rat, u kojem je Bugarska u taboru neprijateljskom, saveznicima Antante. Posle pobede Nejski mir ponovo dodeljuje Južnu Srbiju Srbiji jer saveznici, iz pristojnosti, nisu mogli da postupe drugaèije. Prihvata se, dakle, da makedonsko pitanje više ne postoji, ali uz obeæanje da æe se pratiti razvoj situacije i da æe prvom prilikom to ponovo doæi na dnevni red. Da vam je vlada postupala kako treba i da je u potpunosti asimilovala to stanovništvo tako da delovanje spolja ne bi više delovalo na njega, deset godina posle rata željena prilika za intervencijom bila bi konaèno izgubljena. Meðutim, kako sam to veæ pokazao, vaši stranaèki politièari su spreèili tu asimilaciju, pa vam bugarofili iz Engleske, Amerike i drugih zemalja kažu: "Tokom ovih deset godina ste pokazali da ste nesposobni da asimilujete makedonski živalj, za koji tvrdite da je vaš. Time ste dokazali da to nije istina i da on nije vaš. Vratite tu zemlju onima koji su Makedoncima prava braæa, vratite ih Bugarima."

podeli ovaj èlanak:

Natrag
Na vrh strane