Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Mafija

Mafija

Stare i nove pljačke Zorana Janjuševića, čoveka koji veruje da mu niko ništa ne može

 

Šta zna dete šta je most

 

Poreklo brzo i lako stečenog multimilionskog bogatstva bivšeg Đinđićevog "bezbednjaka" pristiglog (sa malo stvari) pre petnaestak godina iz Sarajeva, nikako da postanu predmet obrade Službe za borbu protiv organizovanog kriminala i Specijalnog tužilaštva. A novi prilozi očiglednom kriminalu stalno se prikrivaju

 

M. Grabež

 

Za samo godinu dana, i to u periodu kada je brljao po privatizacijama cementare Novi Popovac i železare Sartid, bivši Đinđićev "bezbednjak" Zoran Janjušević kupio je nekretnine u vrednosti od oko 1,5 miliona evra. Ni neke druge činjenice, međutim, nisu dovoljne da sudski organi povedu ozbiljnu istragu protiv njega...  

Kiparska firma Sesico u vlasništvu Bogoljuba Karića imala je založno pravo u visini od 2,5 miliona maraka na zgradu Centroexporta, tada u stečaju, u beogradskoj ulici Čika Ljubina (od broja 3 do 5).

Dana 16. oktobra 2002. godine, Sesico daje saglasnost na prodaju te nepokretnosti. Likvidaciono veće, takođe 26. decembra 2002. godine, daje svoju saglasnost za prodaju i to firmi Myron sales Ltd.

   Kupoprodajni ugovor je sačinjen između Radeta Miljkovića, punomoćnika prodavca, i Vladimirke Milićević, punomoćnika kupca. Ugovorena cena je uplaćena Centroexportu u likvidaciji u iznosu od 355.000 evra, što je činilo u tom trenutku manje od trećine potraživanja koje je imao Sesico.

   U izveštaju UBPOK-a od 1. septembra 2003. godine, koji je sastavio i potpisao pukovnik Nebojša Tramošljika, na strani 1 piše:

 „...Firma Myron Sales Ltd. registrovana je 21. novembra 2000. godine na Sejšelskim ostrvima kao off-shor kompanija... Osnivač i direktor navedene firme i jedino ovlašćeno lice na navedenim računima je Janjušević Zoran."

   Iz zapisnika o saslušanju osumnjičenog u predmetu Ki.br. 364/06, sastavljenom 5. aprila 2006. proizilazi, međutim, da Janjušević vlasništva svoje firme ne priznaje za svoje, jer na strani 2 na pitanje kog je imovinskog stanja odgovara da ima samo kuću površine 150 kvm u Tolstojevoj ulici broj 7 u Beogradu.

   Zgrada Centroexporta, međutim, nije jedina nepokretnost koju je Janjušević imao u svom posedu, a da to nije priznao sudu.

   Krajem 2002. godine kao kupac biletarnice na stadionu Crvene zvezde, gde je nekada bio klupski restoran, pojavljuje se preduzeće Tangent, iza koga takođe stoji Zoran Janjušević. Direktor Direkcije za gradsko građevinsko zemljište, koja je bila prodavac pomenutog objekta, bio je tada Siniša Nikolić. Nigde u dokumentaciji, međutim, ne može da se pronađe kada je i pod kojim uslovima sproveden tender za prodaju biletarnice koju je FK Crvena Zvezda preko UP Voždovac vratila Direkciji.

   Dana 24. jula 2003. godine, Zoran Janjušević kupuje za 250.000 evra od Ane Petrović stan u Kumanovskoj ulici 23 površine 231 kvadratni metar.

Sredstva su obezbeđena kreditom Cepter banke na 25 godina, sa kamatnom stopom od 6 odsto i grejs periodom od jedne godine.

Kraj 2002. i cela 2003. bio je, očigledno, veoma berićetan period u životu Zorana Janjuševića.

Samo nedelju dana pre kupovine pomenutog stana on kupuje i vilu u Tolstojevoj 7, koju kasnije na sudu prikazuje kao jedinu nepokretnu imovinu kojom raspolaže. Kupoprodajni ugovor je overen 16. jula 2003. godine između njega i prodavaca: Miroslava i Leposave Popović.

I u ovom slučaju novac za kupovinu u iznosu od 650.000 evra dobija se od Cepter banke, pod identičnim uslovima kao za kupovinu stana u Kumanovskoj ulici.

U međuvremenu, Janjušević počinje da se zanima i za konjički sport, pa je kupio i štalu kod beogradskog Hipodroma.

Naravno, i ovi i neki drugi poslovni poduhvati Zorana Janjuševića, iz čijih prihoda je mogao da finansira ovu "šoping turu", javnosti su najvećim delom poznati.

Ipak, iz informacije o imovinskom stanju Zorana Janjuševića dostavljene policiji, proizilazi da je Janjušević još od ranije poznavao stečajnog upravnika Centroexporta, i to iz perioda skandalozne privatizacije smederevske železare Sartid.

U ovom smederevskom gigantu, Rade Miljković je ispred trgovinskog suda bio zadužen za komunikaciju sa stečajnim upravnikom, dok je Zorana Janjuševića zadužila Vlada Srbije da nadgleda ovu privatizaciju.

Ali, evo već punih osam godina, srpska javnost može i dalje da nagađa koliko je američki kupac zaista platio za smederevsku železaru, jer je u republički budžet od te prodaje stiglo samo 20 miliona dolara. Da li su iz razlike između plaćenog i uplaćenog kupovane sve pomenute nekretnine Zorana Janjuševića?

Kako je Janjušević ispred vlade bio zadužen i za Mobtel, svakodnevno je kontaktirao sa tadašnjim vlasnikom ovog preuzeća Bogoljubom Karićem. Posle pada vlade Zorana Živkovića, on je izvesno vreme radio čak i za Karićev Pokret snaga Srbije, i to najverovatnije kao savetnik za bezbednost, funkciju koju je vršio i kod pokojnog premijera Zorana Đinđića!

   Pošto je Bogoljub Karić u to vreme bio u nemilosti pojedinaca iz vlade DOS-a, a pre svih Mlađana Dinkića, pretpostavlja se da su mnoge kupovine preduzeća u Srbiji obavljene preko Janjuševića, ali za račun porodice Karić. I kod neuspele kupovine zgrade Aero-inženjeringa na Novom Beogradu, gde je pre bilo sedište Mobtela, pojavljuje se ime Zorana Janjuševića, koji je u stvari zablokirao bilo kakvo rešenje slučaja ove firme, samo zato da bi on postao vlasnik te preskupe i atraktivne nekretnine.

 Služba za borbu protiv organizovanog kriminala i Specijalno tužilaštvo trebalo bi podrobnije da se pozabave svim kupoprodajama Zorana Janjuševića i rešavanjem misterije odakle njemu tolike pare.

Međutim, umesto da u miru neke zatvorske ćelije sprema svoju odbranu, Janjušević se sa gradskim vlastima u Beogradu cenjka o vrednosti svog imanja kod Hipodroma, preko koga treba da pređe jedan krak novog mosta. Tu je, tvrdi ovaj mutivoda, njegovo dete naučilo da jaše, zbog čega je ono emotivno vezano za to parče zemlje, pa je zato i cena po kojoj bi bilo prodato gradu za potrebe dalje izgradnje saobraćajnice viša i od samih troškova izgradnje te saobraćajnice!

 

 

 

U izveštaju UBPOK-a od 1. septembra 2003. godine, koji je sastavio i potpisao pukovnik Nebojša Tramošljika, na strani 1 piše: „...Firma Myron Sales Ltd. registrovana je 21. novembra 2000. godine na Sejšelskim ostrvima kao off-shor kompanija... Osnivač i direktor navedene firme i jedino ovlašćeno lice na navedenim računima je Janjušević Zoran."

 

 

I kod neuspele kupovine zgrade Aero-inženjeringa na Novom Beogradu, gde je pre bilo sedište Mobtela, pojavljuje se ime Zorana Janjuševića, koji je u stvari zablokirao bilo kakvo rešenje slučaja ove firme, samo zato da bi on postao vlasnik te preskupe i atraktivne nekretnine.

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane