Natrag

Feljton

Feljton

Sluaj Pukani: Ubistvo sa potpisom drave (12)

 

Ko je i zato uveo drugog insajdera?

 

Koje su najmranije tajne u poslednjih 20 godina na Zapadnom Balkanu? Ko je likvidirao Ivu Pukania, vlasnika hrvatskog lista Nacional, i kakve veze njegova likvidacija ima sa ubistvom Zorana inia? Kako je kriminalni klan Osmani preuzeo balkansko podzemlje? Ovo su neka od pitanja iji se odgovori nalaze u knjizi "Sluaj Pukania - Ubojstvo sa potpisom drave", autora Domagoja Margetia, novinara iz Zagreba, a u nekoliko nastavaka prenosi ih Tabloid

 

Domagoj Margeti

 

Jednako tako, iz Dravnog tualatva potvreno mi je tada kako DORH-u nikada nisu dostavljena operativni, poverljivi izvetaji Sigurnosno-obavetajne agencije (SOA), o informacijama prikupljenim tokom viegodinjih operativnih obrada o postojanju plana za ubistvo Ive Pukania.

Drugim reima, iz navedenog je oigledno kako su MUP, policija, Tomislav Karamarko i Sigurnosno-obavetajna agencija falsifikovali, prikrivali i unitavali dokaze u istrazi Pukanievog ubistva, sa oitim ciljem prikrivanja odreenih tragova koji se konano ne bi slagali sa slubenom, Karamarkovom, policijskom verzijom ubistva Ive Pukania.

Iskaz kojeg je policiji dala svedok Ruica Balen-Milojevi o svojem poslednjem razgovoru s novinarom Ivom Pukaniem, desetak dana pre nego to je Pukani ubijen eksplozivnom napravom u sreditu Zagreba, dala mi je lino Balen-Milojevi, kada smo se posredstvom jednog operativca SOA sastali u zagrebakoj "Gradskoj kavani", u januaru 2009. godine.

Iako sam pokuao doznati nalazi li se ovaj iskaz u spisima istrage ubistva Ivane Hodak i Ive Pukania, policija mi nije odgovorila na to pitanje, meutim, moj sagovornik u Sigurnosno-obavetajnoj agenciji rekao mi je kako je iskaz jednostavno nestao i kako nije prosleen nadlenima u Dravno tuilatvo.

 

Skrovite

 

Naime, dana 10. novembra 2008. godine, Ruica Balen-Milojevi posetila je Policijsku postaju Trnje u Zagrebu i izvesnoj gospoi Mai ostavila je svoju, rukom pisanu, izjavu o sadraju njenog poslednjeg razgovora sa Ivom Pukaniem desetak dana pre nego to je ubijen.

Pukania je, kako to navodi u svojoj izjavi Ruica Balen-Milojevi, upoznala traei pomo nadlenih institucija i novinara, te nevladinih udruenja, zbog viegodinjeg zlostavljanja njenog supruga, to je kulminiralo nakon pokretanja razvoda.

Traei pomo na svim stranama, kako kae, sluajno je krajem januara 2007. godine susrela Ivu Pukania.

"Objasnila sam mu da mi niko nee pomoi, da sam siromana jer sam u invalidskoj mirovini i da imam jedan tekst koji sve to govori.

S nepoverenjem je uzeo papir i nakon nekoliko dana me nazvao da ga zanima moj sluaj, ali da ga nigde ne spominjem ve da i dalje traim javne novinare i TV kue da traim pomo.

Objasnio mi je nain kako eli da sarauje sa mnom i ja sam pristala", pie u svojoj izjavi od 10. novembra 2008. godine Ruica Balen-Milojevi, opisujui kako je zapoela njenu komunikacija sa Pukaniem.

U nastavku svoje izjave, Ruica Balen-Milojevi naznaila je kako je pokojni Ivo Pukani, kao novinar, istraivao mutne poslove njenog supruga Borisa Milojevia, te je nakon to je u skrovitu u kojem Ruica Balen-Milojevi uva dokumentaciju kojom raspolae, Pukani pregledao dokumenta zainteresovao se za njen sluaj i za, da tako kaem, sluaj njenog supruga.

"...Jednom je bio u mom tzv. sklonitu - malom prostoru gde skrivam sve papire, dokumenta i line stvari od ivotnog znaenja.

Bilo je to krajem februara 2007. godine. Za moje sklonite znale su samo tri osobe", navodi Ruica Balen-Milojevi u svojoj izjavi policiji.

Iz zavrnog dela izjave Ruice Balen-Milojevi jasno je kako je Pukani istraivao njen sluaj kao i mutne poslove njenog supruga, te joj je pomogao da doe do podataka koje je njen suprug skrivao na kompjuteru u stanu.

Meutim, kako navodi, nikada nije saznala ta je sve Ivo Pukani otkrio u pozadini njenog sluaja kojeg je istraivao, prema datumima koje Balen-Milojevi navodi u izjavi policiji, od poetka 2007. godine.

"Ja ne znam, niti me Ivo Pukani ikada upoznao sa svojim istraivanjem, meni je pomogao da doem u posed dokumentacije koja se skrivala u mojem stanu i kompjuteru koji je bio u mojem stanu, a to je on u pozadini mojeg sluaja otkrio nikada mi nije rekao", navela je u izjavi zagrebakoj policiji, 10. novembra 2008. godine, Balen-Milojevi.

Osim toga, ukoliko je policija stvarno, prema navodima Direktorata policije, o svemu obavestila Dravno tuilatvo, zato Dravno tuilatvo nije istrailo navode iz izjave Ruice Balen-Milojevi.

U svojoj izjavi, Balen-Milojevi navodi kako je o svemu obavestila i HDZ-ovu saborsku zastupnicu Ljubicu Lukai, koja usprkos injenici da je primila ove informacije, o tome nije nikoga obavestila niti je preduzela ita nakon informacija koje je dobila od Balen-Milojevi.

"Jedva sam preivela tu no (nakon ubistva Ive Pukania, op.a.).

U strahu i okirana, sutra sam nazvala jednu od dve jo ive osobe koje su znale za moje sklonite i priznala da sam dugo vremena u kontaktu sa Ivom Pukaniem i onim to mi je rekao.

Ta osoba me odmah uputila da prijavim policiji.

Nisam elela niti se usudila nazvati zbog Ivinih zadnjih rei.

Opsedala sam od petka telefon saborske zastupnice Ljubice Lukai da me primi na razgovor jer sam njoj elela preneti poruku upozorenja.

Ljubica Lukai me primila u zgradi Sabora u ponedeljak, 27. oktobra (etiri dana nakon ubistva Ive Pukania, op.a.,) ali sam joj tek 30. oktobra u zgradi URIHO-a imala priliku rei to sam imala", navodi u svojoj izjavi policiji od 10. novembra 2008. godine Ruica Balen-Milojevi.

Iskaz Ruice Balen-Milojevi otvara pitanja na koja za sada niko od odgovornih niti ne pokuava odgovoriti.

 

Izgubljeni iskaz?

 

Budui da je iskaz dala Policijskoj postaji Trnje, ve 10. novembra 2008. godine, a imajui u vidu sadraj iskaza, iz kojih razloga Policijska postaja Trnje nije tu izjavu prosledila nadlenima u MUP-u, a ovi pak premijeru i predsedniku Republike, obzirom da se radi i o linoj sigurnosti najviih dravnih slubenika i njihovih porodica?

Zato policija nije istraila tragove sledei, izmeu ostaloga, i ovaj iskaz? Nalazi li se ovaj iskaz u spisima istrage sluajeva Hodak i Pukani? Je li policija sa svim dokumentima koje je prosledila "nadlenom Dravnom tuilatvu", prosledila i iskaz Ruice Balen-Milojevi?

emu je bio na tragu Ivo Pukani istraujui mutne poslove Borisa Milojevia, kako to stoji u iskazu Ruice Balen-Milojevi?

Je li Pukani bio na tragu ablona naruenih ubistava u Hrvatskoj, kako je to rekao Ruici Balen-Milojevi, tokom njihovog poslednjeg razgovora u Zagrebu 14. oktobra 2008. godine?

Koga je jo, moda, Pukani upozorio na informacije, saznanja i "ablon" do kojih je doao istraujui Sluajeve Hodak i Milojevi?

Ko je Boris Milojevi?

Zato je Pukania zanimala pria o Borisu Milojeviu?

ta je Pukani doznao istraujui Borisa Milojevia, a ta nikada nije rekao Ruici Balen-Milojevi?

Zato je Pukani rekao Ruici Balen-Milojevi da ne moe verovati Tomislavu Karamarku?

Ova otvorena pitanja, pitanja koja za sada ostaju bez odgovora, svakako upuuju na trag koji je istraujui priu o Borisu Milojeviu i istraujui ubistvo Ivane Hodak, sledio Ivo Pukani.

"Da ne poverujem. Idem pomoi teko hendikepiranoj eni, a otkrijem ablon; prvo Hodakova ki, pa Sanaderova ki, a onda Mesi. Uh, previe znam, moda sam i ja na redu", zadnje su rei koje je Pukani rekao Ruici Balen-Milojevi.

Oito je bio na tragu velike prie.

Oito je bio na tragu nekome, ili nekoj grupi iza ablone o kojoj je govorio Ruici Balen-Milojevi.

Taj trag, iz nekog misterioznog razloga, policija je jednostavno odluila da ignorie, prikriva i ne sledi.

Zato je iskaz Ruice Balen-Milojevi trebalo prigodno da "nestane" iz policijskih spisa.

Zato se policija pravi gluva, slepa i nema na pitanja o ovom nezgodnom, neeljenom, nepoeljnom i "nepostojeem" iskazu.

U svetlu svih tih Pukanievih saznanja koja su ga verovatno pokrenula da upravo dan pre nego li je ubijen poseti svog prijatelja Stjepana Mesia, postavlja se pitanje o emu su toga dana Pukani i Mesi razgovarali i ta je sve Mesi od njega saznao.

Stjepan Mesi nije o tome javno govorio niti nakon Pukanievog ubistva, ali je po svemu sudei o sadraju tog Pukanievog razgovora s Mesiem bio upoznat Tomislav Karamarko. Pukanievo spominjanje Sanaderove erke u kontekstu ubistva erke Zvonimira Hodaka, pa i njegova bojazan da bi i on "mogao doi na red" zacelo je bilo i temom razgovora sa Mesiem koji je nakon Pukanievog ubistva javno kazao da mu je Pukani rekao da se boji za svoj ivot.

Nakon to sam poetkom 2009. godine objavio, navodno zagubljeni, rukom pisani iskaz Ruice Balen-Milojevi policijskoj slubenici Policijske postaje Trnje PU zagrebake Lidiji Mai, Mai je 9. marta 2009. godine, tokom informativnog razgovora sa Ruicom Balen-Milojevi u slubenim prostorijama pretila policijskim hapenjem Balen-Milojevi i novinara Domagoja Margetia.

U meuvremenu, gospoa Balen-Milojevi ponovno je, 9. marta 2009. godine, bila na informativnom razgovoru u Policijskoj postaji Trnje, kod Lidije Mai, koja joj je otvoreno zapretila hapenjem ukoliko nastavi davati informacije Margetiu.

To potvruje i rukom pisana izjava Ruice Balen-Milojevi.

"Devetog marta nakon rasprave - roita na sudu dola sam u pola 14 sati k njoj (Lidiji Mai, op.a.) u Kruge na razgovor, a ona mi se pretila da e saznati kako je Margeti doao do njenog imena, i ako komuniciram sa njim da e nas strpati u zatvor", navodi Ruica Balen-Milojevi detalje svog razgovora sa Lidijom Mai u Policijskoj postaji Trnje.

Pretnje policijske slubenice Lidije Mai kako Ruici Balen-Milojevi tako i novinaru Domagoju Margetiu svakako su u tom trenutku predstavljale daljnji pokuaj policijskog prikrivanja svih okolnosti oko navodnog nestanka iskaza Ruice Balen-Milojevi iz Policijske postaje Trnje, te predstavljaju direktnu pretnju novinaru koji je izvetavao o toj temi.

 

USKOK i DORH u "sluaju Pukani"

 

Nakon to je u sredu, 3. februara 2010. godine, pred upanijskim sudom u Zagrebu zapoelo suenje optuenima za ubistvo Ive Pukania, Robertu Mataniu, Slobodanu uroviu, Luki Mataniu, Amiru Mafalaniju, te odsutnom Bojanu Guduriu, postalo je jasno kako Tomislav Karamarko i Mladen Baji nemaju "ist sluaj".

Naime, ve prvog dana suenja Robert Matani odluio se, potpuno neoekivano, za iznoenje vlastite obrane, tokom koje je optuio USKOK i Dravno tuilatvo, kako su ponudama za status "svedoka pokajnika" iznudili njegov, kako navodi, lani iskaz u sluaju Pukanievog ubistva.

Mataniev iskaz samo otvara vrlo ozbiljno pitanje slabih taaka ovog sluaja i ozbiljno dovodi u pitanje slubenu, Karamarkovu verziju reenja ovog sluaja. Jedno je, dodue, istina: samo Tomislav Karamarko zna ko su pravi naruioci, organizatori i izvritelji ubistva Ive Pukania.

Karamarko je to znao i prije nego to je Pukani ubijen. Iskaz Roberta Matania, prvog dana suenja, zapravo predstavlja jedan od kljunih dokaza kako je rezultat Karamarkove istrage obian falsifikat, iji je osnovni cilj prikrivanje i zatita pravih naruioca, organizatora i izvritelja ubistva.

Naime, u sluaju istrage ubistva Ive Pukania, i USKOK i Dravno tuilatvo posluili su i delovali praktini samo kao svojevrsna transmisija, ili narodski reeno produena ruka Tomislava Karamarka, koji je od samog poetka istrage, neposredno nakon Pukijevog ubistva, kontrolisao celi tok potrage za naruiocima, organizatorima i izvriteljima Pukanievog ubistva.

Meutim, okolnosti i dogaaji koji su prethodili prvom danu suenja, jasno dokazuju kako i Tomislav Karamarko, ali i Mladen Baji i Dinko Cvitan, meutim i mnogi drugi umeani u sluaj Pukani na bilo koji nain, imaju opravdanih razloga za zabrinutost.

Otprilike mesec dana prije suenja, kako sam doznao od sagovornika iz MUP-a, Tomislav Karamarko doznao je za plan Roberta Matania da na sudu, tokom iznoenja svoje obrane na samom poetku suenja, iznese detalje svojih dogovora sa Dravnim tuilatvom i USKOK-om, te da u svojem iskazu navede kako je ucenama i lanim obeanjima USKOK-a o statusu svedoka pokajnika, iznuen njegov lani iskaz koji je Tomislavu Karamarku predstavljao jedan od kljunih dokaza u Sluaju Pukani, te je upravo na Matanievom lanom iskazu Karamarko nadograivao iskaze drugih svedoka i tzv. "krunskih svedoka" u istrazi Pukanievog ubistva.

Nakon to je postalo jasno kako se ne moe raunati na Roberta Matania, a on je uz Ratka Kneevia bio svojevrsna "kraljenica" Karamarkove verzije Sluaja Pukani, Karamarko je morao pronai drugog svedoka insajdera koji bi potvrdio njegovu priu. Bez svedoka insajdera, dakle bez svedoka koji je bio pripadnik navodne kriminalne organizacije koja je po Karamarkovoj prii ubila Pukania, USKOK-ova optunica u ovom sluaju jednostavno postaje neodriva.

Osim toga, Matani je bio kljuan svedok, jer je na njemu graena konstrukcija o Sretenu Jociu zvanom Joca Amsterdam kao tobonjem glavnom organizatoru Pukanievog ubistva, te konstrukcija o Slobodanu uroviu kao tobonjem "mozgu" cele operacije, kako to navodi Karamarkova verzija.

Upravo je Robert Matani u svojem, a sada ve znamo lanom iskazu tvrdio kako je on, navodno, bio u kontaktu sa uroviem, preko kojeg je, po prvoj verziji sluaja toboe organizirano ubistvo i preko kojeg je toboe dogovaran i iznos za koji bi izvritelji obavili Pukanievo ubistvo.

Povlaenjem Matanievog iskaza, rui se svaka Karamarkova fabrikacija o nekakvoj zloinakoj organizaciji, koju je organizovao Slobodan urovi, po narudbi Sretena Jocia, a kojoj je glavni zadatak, toboe, bila planiranje, organizacija i izvrenje ubistva Ive Pukania.

Dakle, rui se cela konstrukcija sluaja kakav je sloio Tomislav Karamarko.

Bez Matania nema veze navodnih izvrioca ubistva sa navodnim "mozgom" operacije, tako da proistie da nema veze izvrioca i "mozga" sa navodnim organizatorom ubistva, i tako kockicu po kockicu Karamarkova verzija "pada u vodu".

Zato je bilo kljuno "izmisliti" drugog insajdera.

 

Britanski ovek

 

Nakon Matania, bilo je nemogue bilo kojeg drugog optuenika koji se nalaze u hrvatskom pritvoru nagovoriti na takav oblik saradnje, te se Karamarko okrenuo moguim novim svedocima izvan Hrvatske, i planu pronalaenja Bojana Guduria.

Drugim reima, Guduri se nije sluajno predao u Banja Luci, u utorak, 2. februara 2010. godine, policiji Republike Srpske, a to su mi tada potvrdili i moji izvori u Banja Luci.

Naime, nakon to je Karamarko saznao za Mataniev plan da prizna kako je lano svedoio tokom istrage, preko svojih dugogodinjih veza u srbijanskom obavetajnim podzemlju zatraio je pomo u pronalaenju, odnosno lociranju odbeglog Bojana Guduria.

Prema navodima mojeg izvora, Karamarko je pomo u lociranju Guduria zatraio od dugogodinjeg prvog oveka srbijanskog, pa ak i po miljenju mnogih, dela balkanskog obavetajnog podzemlja, Milana Damjanovia, danas nominalno penzionera sa prebivalitem u mestu Slatina pokraj Banje Luke.

Moji sagovornici u vrhu srbijanskih i hrvatskih obavetajnih slubi smatraju kako je za razumevanje trenutnih odnosa u balkanskom kriminalnom podzemlju kljuno poznavanje dobro organizovane paraobavetajne organizacije, kojom u vie zemalja u regiji danas rukovodi Milan Damjanovi, iz mesta Slatina pokraj Banja Luke.

Taj samozvani obavetajac danas kontrolie jednu od najmonijih paraobavetajnih organizacija na Balkanu, kako to tvrde moji sagovornici u Beogradu i Zagrebu.

Milan Damjanovi krajem 1980-ih godina, bio je jedan od najbliih saradnika tadanjeg saveznog sekretara narodne obrane bive SFRJ Branka Mamule. Upravo po Mamulinoj zamisli, Damjanovi je formirao uticajnu paraobavetajnu mreu sa preko hiljadu operativaca u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, koja je kao paralelna obavetajna sluba intenzivno aktivirana poetkom 1990-ih godina, u toku procesa dezintegracije bive SFRJ, odnosno poetkom ratnih sukoba u Hrvatskoj i BiH.

Haotine uslove s poetka 1990-ih, kada zapadne obavetajne slube vie nisu mogle da raunaju na slubene kanale u bivoj SFRJ, najbolje je iskoristio upravo Milan Damjanovi, koji tada nakon aktiviranja svoje balkanske obavetajne mree, koristei svoje operativne obavetajne kontakte sa zapadnim obavetajnim slubama, jo iz vremena kada je u ime Branka Mamule kontaktirao sa tim slubama, uspostavlja operativnu saradniku mreu britanske obavetajne slube MI6 na Balkanu, iji je jedan od koordinatora, prema vlastitom priznanju naim sagovornicima, ostao do danas.

"Na brojnim operativnim sastancima Damjanovi nam je i sam potvrdio kako je koordinator saradnike mree britanskog MI6 na Balkanu, pre svega na podruju Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine", navodi moj izvor u Sigurnosno-obavetajnoj agenciji.

I visoki obavetajni izvor u Beogradu potvruje kako su srbijanske vlasti upravo preko Milana Damjanovia ostvarivale operativne kontakte sa britanskim obavetajnim slubama, te kako i Beograd Damjanovia ima "registrovanog" kao britanskog oveka zaduenog za njihovu saradniku mreu na Balkanu.

Nastavie se

 

podeli ovaj lanak:

Natrag
Na vrh strane