Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Zatvori
Kako teče srpska tranzicija sa one strane slobode
Jedni gladuju, drugi hladuju
Kako legalna privatizacija
zatvorskih ekonomija u Srbiji nije moguća, krenulo se putem: sve je
moguće kada se hoće! U zatvoru u Nišu, u toku je veliko uništavanje kompromitujuće dokumentacije koja dokazuje kako su se pojedini funkcioneri obogatili
potkradajući budžet i uništavajući nekada poznato preduzeće Deligrad koje
posluje u okviru zatvora
Igor Milanović
U okviru Kazneno-popravnih zavoda (KPZ) nekada su
postojale Proizvodne jedinice (PJ), u suštini preduzeća čiji
je osnivač i vlasnik bio matični zavod. Kasnijom reorganizacijom PJ su preimenovane u Službu
obuke i upošljavanja (SOU), na čelu koje nije više direktor već načelnik, a i svi bankovni računi se objedinjuju sa onima KP Zavoda i
njima može da upravlja jedino upravnik zatvora. U suštini, sve je ostalo
isto, samo što SOU za razliku od PJ nije više bio posebno pravno lice.
SOU, isto kao nekada PJ, upravlja kompletnom proizvodnjom
u KP Zavodu, preko te službe idu i sve nabavke. SOU je, dakle, ekonomski veoma važan
segment svakog zatvora u Srbiji. A ono što je ekonomski bitno brzo
zapadne za oko nekom od dežurnih muljatora koji bi da se
obogate preko noći.
U okviru KPZ Niš postoji SOU Deligrad,
poznat po izuzetno kvalitetnim bojlerima, ali i šporetima na čvrsta
goriva i struju, kao i još po nekim proizvodom.
Ugovorom o zajmu broj 338-618/2003-02 sklopljenim između
Republičke direkcije robnih rezervi i tada još PJ Deligrad, privrednoj
jedinici KPZ Niš je dostavljeno 144.250 kilograma lima. Do vraćanja
ili isplate cene Deligrad je bio u obavezi da plaća
kamatu koja je septembra 2007. iznosila 71.519,15 dinara. Posle toga je Republička
direkcija za robne rezerve prestala da dostavlja zaduženja
za kamatu. Ostaje, međutim, pitanje šta se desilo sa preko 144 tona lima.
Krivično delo ili greška u
radu?
U svojoj naredbi od 4. jula 2012., Pov.-5249/2012-01/1-2
zamenik upravnika KPZ Niš, koji vrši dužnost upravnika, Gordan Božić, u tački 6 konstatuje:
"Odsek materijalno-finansijskih poslova izvršiće detaljan uvid u poslovanje metalske proizvodnje od 2003. do danas i
utvrditi ko je potpisivao netačne popisne liste o
postojanju lima na skladištu, a istog nije
bilo po izveštaju Valentine Krstić."
Pomenuta Valentina Krstić je u tom trenutku bila načelnica SOU Deligrad i zaslužna
je za to što je komisija Ministarstva pravde utvrdila da lima zaista nema na
skladištu. Istog dana kada je izdata ova naredba, Božić je
revnosnu načelnicu premestio na drugo radno mesto, a za načelnika
SOU Deligrad postavio Tomislava Mitića, šefa komercijale.
Mitića ceo Niš zove "Toma
10 odsto". Pre dolaska u Deligrad u stečaj
je oterao Niške narodne novine, Žitopek i Angropromet.
Zamenik upravnika Božić pre penzionisanja i prelaska u KPZ Niš bio je načelnik
policije u Lazarevcu, poznat po svojoj inertnosti za vreme afere
"Kolubara". Njih dvojica danas upravljaju svim ekonomskim i
finansijskim poslovima KPZ Niš.
Greh Valentine Krstić nije bilo samo otkrivanje
nestanka 144 tona lima, već i druge prijave kojima je, očigledno,
zasmetala Tomi i ostalima koji nose nadimke po procentima za koliko se ugrađuju
u poslove Zavoda.
U zatvore, po prirodi stvari ne može
neopaženo da uđe niti da izađe ni čovek, a kamoli kamion sa više tona tereta. U KPZ Niš
sve je moguće, pa i to. Tako u već pomenutoj naredbi od 4. jula Božić
zahteva u tački 3: "Načelnik službe obezbeđenja otvoriće knjigu u kojoj će se voditi evidencija o ulasku robe na kapiji 17..." To do tada, očigledno nije bio slučaj.
Zato je i moglo da se desi da 29. decembra 2010. u pogon Deligrada
uđu tri kamiona sa ugljem preduzeća Ineks Morava,
a da se predaju četiri dostavnice, među kojima i ona za kamion registarske oznake NI 163-39 sa 11.420 kilograma
uglja. Taj kamion, naravno, nije ni prišao KP Zavodu, a prevaru je otkrio jedan
revnosni službenik i o svemu obavestio načelnicu Krstić, a
ona Ministarstvo pravde.
U izveštaju o izvršenom nadzoru Ministarstva pravde od
27. marta 2012, Pov. br. 9/12, u tački 7. se navodi: "KPZ Niš je primio obaveštenje Osnovnog javnog tužioca 14KtBr 1419/11 u kome se
navodi da prijavljeni događaj nije krivično
delo već greška u radu."
Tominih deset odsto
I nadzor Ministarstva, kao i OJT se pozivaju na to da je
izdati račun u saglasnosti sa isporučenom količinom uglja,
zanemarujući činjenicu da spornih 11 tona uglja nije ni moglo da bude fakturisano, budući
da je nadležni radnik Deligrada odbio da potpiše dostavnicu. Posle ovoga se
postavlja pitanje koliko je fantomskih kamiona prošlo
kroz kapiju 17, pre nego što se Božić dosetio da i tu postavi rigoroznu kontrolu?
Posle sprovedenog tendera 2004. od privatne firme Mat-Ing
iz Malče kod Niša nabavljene su kuhinjske mašine, za koje je petočlana
komisija KPZ Niša 13. februara 2012. utvrdila ne samo da ne poseduju tehničku
dokumentaciju, već i da se redovno kvare.
I tu članice
nadzorne komisije Ministarstva pravde, Natalija Mladenović i Snežana Milivojević, nalaze solomonsko objašnjenje. Mašine
se, istina redovno kvare, ali ih dobavljač i redovno popravlja u
sklopu date garancije. Pitanje je samo šta će biti kada garancija
istekne. Što se tiče nedostajuće tehničke dokumentacije, članice komisije u tački
9. konstatuju da je dobavljač predao tehnička
uputstva za korišćenje i upravljanje. Kako su Mladenovićka i Milivojevićka
došle do zaključka koji se kosi sa izjavama članova zatvorske komisije,
ostaje misterija.
Neprikosnoveni šef svih nabavki u KPZ Niš je "Toma
10 odsto". Istovremeno on ima i jake veze u Ministarstvu pravde, a što
se vidi iz činjenice da je pitanje dana kada će da bude potpisano rešenje
o njegovom postavljenju za novog upravnika KPZ Niš.
Ovo će da se desi bez obzira što
je i sama nadzorna komisija u tački 8. svog izveštaja
otkrila niz nepravilnosti u "tenderima" koje je sprovodio upravo Tomislav Mitić. Tako se navodi da su pojedini
računi plaćani pre nego što bi bili i dostavljeni, a da su sredstva iz budžeta trošena mesecima pre
nego što bi došlo odobrenje Ministarstva...
Mitić, u suštini, samo sprovodi
plan za čiji uspeh su zainteresovani mnogi u Ministarstvu pravde i među tajkunima.
U KPZ Niš se dnevno sprema 5.000 obroka, a jedna trećina hrane potiče
iz proizvodnje ekonomije kojom upravlja SOU Deligrad. Kod trošenja
sopstvene hrane, za razliku od kupovine, nema nikakvih provizija. Zato treba do
kraja uništiti ne samo SOU Deligrad, već i sve slične
službe po ostalim zatvorima, i sve potrebno kupovati uz zaračunavanje
provizije.
U Srbiji trenutno ima preko 12.000 osoba lišenih
slobode, za koje se dnevno sprema više od 40.000 obroka. Ako uzmemo u obzir da
je vrednost jednog obroka u proseku 150 dinara, to znači
da se samo za hranu dnevno troši šest miliona dinara, odnosno
180 miliona dinara mesečno, što će reći skoro 1,5 miliona evra. Pri proviziji od "Tominih 10 odsto" to
bi značilo da bi odabrani iz Ministarstva pravde samo na hrani mesečno
zarađivali oko 150.000 evra. A gde su ostali troškovi ustanova za boravak lica
lišenih slobode?
To su dovoljni razlozi da se sa položaja uklone svi
sposobni i marljivi službenici, a da se dovedu klimoglavci i oni koji su već "u sistemu".
U ovom trenutku se u SOU Deligrad sprovodi veliko
uništavanje materijala koji bi mogli da kompromituju Tomu 10 odsto i njegove
saradnike. Čim je postao načelnik SOU Deligrad on je naredio da se od bivše
načelnice Krstić oduzme sva dokumentacija i to bez da se prethodno izvrši
popis dokumenata. Velika pljačka
se nastavlja.
Siromasi i bogataši
Budžet Ministarstva pravde je najveća stavka u republičkom budžetu, a lavovski deo odlazi
na Upravu za izvršenje krivičnih sankcija. Zato je i moguće da se odabrani u tom
resoru ponašaju kao mali Bogovi i nemilice troše pare,
Tako
je koordinator Ministarstva pravde Velimir
Vidić samo na ime korekcije
koeficijenta na beneficirani radni staž svojevremeno uzeo oko dva miliona
dinara.
Zamenik
upravnika KPZ Niš Gordan Božić je penzioner koji funkciju
u zatvoru obavlja na osnovu ugovora o povremenim poslovima. Pored mesečne penzije od 100.000 dinara on prima i nadoknadu za rad u visini od
130.000 dinara, plus dodatak za odvojeni život od 30.000 dinara, uz
sve to besplatno koristi službeni mobilni telefon, auto
sa vozačem i stan, ima pravo da
jede i pije o trošku budžeta (takozvana reprezentacija)...
U
isto vreme osuđena lica zaposlena u SOU Deligrad
platu ne primaju već osam meseci, pa se dešava da odbijaju da koriste slobodne vikende i odlaze u posete porodici, jer
nemaju para za put.
Poznat je najmanje jedan slučaj da je osuđeno lice bez dinara pušteno na slobodu i da
su mu voznu kartu iz svog džepa platili pošteni radnici KPZ Niš kojih ima 90
odsto. Samo mali broj njih je korumpiran i sklon kriminalnim radnjama, ali, baš
oni čine nesagledivu štetu toj nesumnjivoj većini...