Pogledi

 

Kuda vodi američko savezništvo sa militantnim islamskim režimima

 

Alahove sablje nad Evropom

 

U onoj meri u kojoj je otvoren napad na Evropu preko petokolonaša i sveislamistiških fašista, valja proporcionalno spremiti odbranu mogućnim savezom Nemačke i Rusije. Te dve zemlje su temelj opstanka evropskog konnitinenta i njegove budućnosti pred najezdom islamskog fašizma sa američkom podrškom, konstatuje u svom autorskom teskt sociolog Goranko Đapić, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine

 

Goranko Đapić

 

Već  poduže, stari - novi predsjednik SAD-a, Barak Husein Obama ulaže znatne napore na jačanju svesvjetskog  islamističkog pokreta  i američkog strategijskog partnerstva sa njim. Sada, nakon mučne januarske inauguracije (zakletva na dve Biblije, jedna "obična" a druga ostavština Martina Lutera Kinga, borca za crnačka prava), Obama će izaći sa manje - više starom vladom, izuzev novih sekretara za odbranu i vanjske poslove. Mogućno je da dođe i do promjena u CIA. Već sada, međutim, izbor sekretara za odbranu ukazuje da se od stare strategije ne samo ne odustaje, već da će se itekako unapređivati i produbljivati.

 Ime budućeg sekretara za odbranu je Čak Hejgel. Poznat je po tome što se zalaže za mekši  pristup, pa čak i za pregovore sa Iranom. Šta to znači, pogledajmo pobliže. Da li se to može biti, Iran promijenio ili je postao mnogo umjereniji u unutarnjoj i vanjskoj politici? Nikako, islamska revolucija se naravno izvozi i dalje!

  Rušenje nevjerničkog svijeta, sveti je cilj i dalje, ovaj put uz nuklearno oružje u rukama. Vrtoglavo naviranje islamizma duž sjeverne Afrike i cijelog Bliskog istoka  uz izlive neoosmanizma i islamizma u Turskoj, čini geopolitičku činjenicu prvog reda.  Premda je Iran zemlja šiitskog islama, on je neosporni pionir  svete borbe.  Bude li Iran čvršće uveden u  američku sveislamističku strategiju, SAD bi  mogle ublažiti suprotnosti u  islamskom svijetu i učiniti da posljedica toga bude sveislamistički svjetski savez. Bolje rečeno - Alijansa  islamskog fašizma! Malo je mogućno da bi ta  Alijansa bila stožer miroljubive koegzistencije.

       Njen zadatak je Džihad u svim oblicima- od direktnog terorizma do ulaska u Europu gustom imigracijom, golemim natalitetom i širenjem islamskih informacionih centara. Napokon, ni sama agresija egejsko - vardarsko - moravskom dolinom nije isključena. Dapače, smisao ovoga blagoizvoljenog čeda SAD strategije, te nakazne Alijanse, ima upravo to za konačni cilj. Trećesvjetizacija-barbarizacija srca naše civilizacije, pravi je imperativ te američke strategije. Pregovori sa Iranom imaju samo i jedino taj cilj. Konačno, i sam Iran sa pregrštom domaćih problema, može računati na konsolidaciju  i zbijanje redova, nakon ovako globalnog poraza sekularne ideje širom islamskog svijeta. Dakle, "mekši odnos" prema Iranu i pregovori sa njim, samo su eufemizam za navedenu američku strategiju.

       Nije zato nimalo čudno što je najvjerovatnije sekretar za odbranu; dosada na nezabilježen način, pokazao  zlovolju prema državi Izrael. Izrael kao enklava europske civilizacije na Bliskom istoku, ključna je politika, vojna i duhovna smetnja za nadirući islamski fašizam. Za islamiste nije uopće pitanje  da li treba bukvalno ukloniti  Izrael, pitanje je samo kako i kada. Kada Čak Hejgel pompezno izjavi da nije ,"izraelski, nego američki senator",  i uz to preporuča  Izraelu da pregovara sa Hamasom, onda se može pomisliti kako je on gotovo "islamistički," senator. Jer oko čega bi Izrael mogao pregovarati sa pokretom islamskih fašista kada je alfa i omega, stamen-kamen tog pokreta zahtjev za apsolutnim državnim i etničkim uklanjanjem Izraela!

Treba reći da je ,,konditio sine iqua non" (samo suština) svjesvjetskog islamističkog fašizma, bezuslovno uništenje europske kulture na 24.000 kvadratnih kilometara Bliskog istoka.  Izrael tako postaje smetnja, pohodu strategije kojoj se klanja Barak Husein Obama. Može li i to biti predmet razgovora sa Teheranom?

A tek , nesrećna Sirija?! I sasvim neupućen čovjek može shvatiti da se u Siriji za opstanak bori poslednji sekularni poredak na Bliskom istoku! Štaviše, manjinski Alaviti i kršćani, bore se bukvalno za goli život. Preko te važne drame prelazi se ćutke ; mogućni genocid jedva da imalo uzbuđuje vladu SAD.  Ta, i kako bi, kada je sam ambasador SAD u Libiji, unatoč očajničkih apela, prepušten  morbidnoj smrti. Tek toliko. To je za vladu SAD samo incident  iz kojega, kako kaže Bijela kuća, ne treba izvlačiti uopćene zaključke o islamskom svijetu?!

Jednostavno rečeno, i Izrael i  sadašnji Asadov režim u Siriji, puka su smetnja napretku strategije vlade SAD, ka promovisanju globalnog  fašizma  kao sredstva za uništenje europske civilizacije.  Samo barbarizirana  i nemoćna Europa (misli se naravno sa Rusijom) neće moći da spriječi potpunu dominaciju  Izabranih velebankara iz londonskog Sitija i Vol strita u Njujorku. Uništenje Starog kontinenta, neophodno je da bi svjesvjetsko gospodstvo putem vječite dužničke krize konačno i za sva vremena bila jedina buduća ,"historija"  svijeta.

      Naravno , da se u politici  uništenja koriste europski  kvinslinzi, plaćeni kvazi - liberalni intelektualni, modni kreatori i promoteri raznih postmoderni, borci za kulturno obezličenje  Starog svijeta. Svaka vrsta letargije i  bezobzirnog  ignoriranja činjenica podići će se na pijedastal borbe protiv vlastite kulturne i moralne supstance, a svako smrtno zlo, od droga,  do homoseksualnih brakova i ispoljavanje mržnje prema vlastitoj civilizaciji, tako dugo i teško stvaranoj, uzima se kao poželjan napredak. Tkivo našeg europskog doma uveliko je nagriženo, obesnaženo i gotovo impotentno u svakom smislu.

         Moramo znati da oni koji su spremni da odbace historijsku egzistenciju u historijskoj zemlji vlastitog naroda, u Izraelu neće imati bilo kakove milosti prema drugima. Ne treba zaboraviti indolentnost koju je Europa Prvim svjetskim ratom pokazala spram napretku fašizma.  U početku fašizacija je ignorirana, neozbiljno shvaćena, gotov ismijana, ali kako je vremenom bilo sve jasnije da šali nema mjesta, problem nije rješavan. Stavljen je pod tepih i tobože u ime mira do iznemoglosti se popuštalo. Epilog nam je poznat. Da je historija učiteljica života odavno je poznato, pa ipak tako je malo njih ma šta od njih naučilo. Dokaz tome je alarmantno ponašanje većine europljana koji još kao da ne vide da je surovi okupator već tu - iza prve ulice. Pa ipak, malo po malo, svijest da smo ugroženi od strane fašističkog okupatora bit će u porastu. Vrijeme pred nama neće biti vrijeme spokoja i mira.

       Malo upućeniji, znaju da u SAD poodavno postoji vlada u sjenci. Ta vlada ima neiscrpne finansijske mogućnosti ; pa prema tome i golemu političku moć. Nekadašnji nevladin Odbor za vanjskopolitičke poslove okupljao je finansijsku i političku elitu SAD. Njegovim tajnim sjednicama predsjedavali su najmoćniji  ljudi čija imena uglavnom  nisu bila poznata. To su bile i ostale cesije, gdje se dalekosežno odlučivalo o sudbini SAD, i svuda gdje su one imale dominatnu moć. To je bilo nezvanično stožerno mjesto gdje su Izabrani upravljali sudbinom bezbrojnih.  Od upliva novca, do manjih ili većih ratova ishodište je bilo upravo na tome mjestu.  Vremenom i organizaciono i finansijski to tajno društvo je evoluiralo i znatno se profitiralo. Rasla mu je moć, pa je bez ikakove sumnje sudbina znatnog dijela svijeta baš tu rješavana.  Čak se može reći da je tu već decenijama na djelu prava svjetska vlada.  Samo UN i vlada SAD u svemu su  zavisile, i finansijski i i kadrovski, od tog tajnog društva. Vladom SAD koja je izabrana na općim izborima svih građana, zapravo su upravljali članovi tog tajnog društva. Nažalost, tradicija, tajnih neformalnih društava gdje se odlučuje o svemu, sasvim  van dostupa javnosti, duga je i stabilnija od ideoloških epoha i prolaznih režima. 

Ova u SAD međutim nije obična i tradicionalna. Ona je po ciljevima globalna, a po ekonomskim i vojnim potencijalima naročito opasna. Jednom riječju radi se o potpunoj upotrebi svih  potencijala društva u skladu sa interesima Izabranih. Ti interesi su potpuno sebični i potpuno isključivi.  Niti jedno sredstvo da se dosegne i održi svemoć nije isključeno.Čini se da se stroj zahuktava. Nakon izvjesne krize nakon iščeznuća SSSR  i rađanju nove Rusije, Izabrani su se prestrojili i krenuli u permanentnu ofanzivu. Sve države i svi   resursi  moraju biti prigrabljeni. Otada je jedno iz Centralnog komiteta Izabranih, Madlen Olbrajt drsko izjavila da ne može ruski narod  biti isključivi vlasnik golemih bogatstava sibirskih širina, već da ta bogatstva moraju biti svjetska baština. To znači da ta bogatstva moraju biti u vlasti Izabranih. Nikada agresivna namjera prema jednom narodu i jednoj državi nije bezočenije izrečena. I tu leži suština.  Dok god postoji jaka Europa, od Antlantika do Vladivostoka i od Sjevernog ledenog mora do sredozemnih obala, Izabrani ne mogu ostvariti svoj cilj.  Preko Urala prostire se bazen sa najvećim energetskim i  sirovinskim resursima. Tu leži spas i moć Rusko - njemačko - općeeuropske Euroazije. Tu leži budućnost dostojna  mislećeg, globalnog čovjeka. Na nevolju Izabranih, ta budućnost bi bila suprotna svakom sebičnom njihovom cilju, a otvorena slobodi i stvaranju. Ne, vladavina manjine nad  apsolutno siromašnom već vladavina slobodnih građana lišenih straha za goli opstanak, tako ponižavajuće po ljudsko biće. Najava prodaje srpske zemlje, luka i aerodroma, nekom šeiku iz Saudijske Arabije, samo je dokaz više o mračnom planu podrivanja europske civilizacije.

 

GLOSA

 

Na Starom kontinentu koncetrirana je sva  tradicija, znanje i industrijsko - tehnološka moć, svo najkulturnije i najciviliziranije društvo što su ga gradili potomci naših arijevskih predaka.