Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

@eleznice

Železnice

 

Kako je Javno preduzeće Železnice Srbije pretvoreno u čergu Sime Ciganina

 

Magacin u vagon restoranu

 

JP Železnice Srbije danas predstavlja jamu bez dna koja godišnje proguta i do 15 milijardi dinara budžetskih subvencija i koja sistematski uništava poslove koji su siguran prihod. Prema sadašnjoj slici stanja, za ovo javno preduzeće nema nade. Ili će država da propadne zajedno sa ovakvom železnicom, ili će se Železnice Srbije menjati. Pre svega, od upravljačkog vrha.

 

Piše: Vuk Stanić

 

Od 12,96 milijardi dinara koliko je Železnici iz budžeta uplaćeno u 2012. godini i više od 15 milijardi koje su uplaćene u 2010. godini, ni dinar nije uložen u obnovu međunarodnog putničkog saobraćaja, pa je danas Srpskom Železnicom ne moguće putovati u Beč, Solun, Ljubljanu, Bukurešt.

Sa druge strane, samo u upravnoj zgradi Železnica Srbije u Nemanjinoj ulici u Beogradu, zaposleno je 1348 ljudi za čije plate se izdvaja blizu 630.864.000 dinara godišnje odnosno više od pet miliona evra! Iz sindikata kažu da se u sa svakom promenom vlasti dolazi po pedesetak novih savetnika, sekretarica, kancelarijskih ćata za koje je posao u Železnici nagrada za stranačku lojalnost. Sa naprednjačkim direktorom Dragoljubom Simonovićem zvanim Sima Ciganin, došlo je 115 novih radnika!

Jedan o najunosnijih poslova za sve železnice razvijenih zemalja je prevoz putnika u domaćem saobraćaju i međunarodni prevoz putnika. Putovanje vozom kroz Srbiju je zbog stanja u kome se nalazi putna mreža, avantura koja iziskuje puno strpljenja, autobusi su konkurencija sa kojom će železnica teško izaći na kraj. Roba se kroz Srbiju za razliku od prethodnih vremena lakše prevozi kamionom nego vozom. Za privrednike je procedura utovara uglja u Kolubari deset puta komplikovanija za vagone nego za kamione!

Sa druge strane putovanje autobusom do inostranih turističkih destinacija, kao što su Grčka, Crna Gora, Bugarska, Slovenija nikada ne može da bude prijatno kao putovanje spavaćim kolima. Ne treba objašnjavati da se u autobusu do letovališta u Grčkoj i zimovališta u Bugarskoj, ukoče noge, vrat, glava i ruke. Da se na graničnim prelazima čeka na posebno označenim mestima za one koji nisu građani Evropske unije i dvadeset sati. Slična sudbina na granici očekuje i one koji putničkim automobilom sa koferima i skijama na krovu, krenu na put. Mora se stati na sto mesta mora se platiti putarina i više puta sipati benzin daleko skuplji od vozne karte. Idealno bi bilo putovati kao nekada u bivšoj SFRJ.

U Beogradu, Nišu, ili Novom Sadu, natovari se automobil na auto-voz, udobno se smesti u spavaća kola, gde vozač odspava do Soluna, Praga, Sofije, ili Ljubljane. Na odredištu siđe kolima sa voza. Tada odmoran vozač kolima ode do hotela, ili vozač agencije minibusom razveze putnike. Ovakva organizacija putovanja ne postoji čak ni kada je u pitanju Crna Gora, gde voz za Bar još uvek nekako saobraća.

Od 2010. godine ukinute su sezonske linije, Beograd - Split -Rijeka -Beograd, Beograd - Burgas -Beograd i Beograd - Prag - Beograd. Osim sezonskih linija koje su ukinute od 2010, godine a bile su rentabilne i isplative u prošloj godini ukinute su i redovne linije Beograd - Bukurešt, Beograd - Venecija, Beograd - Solun, Beograd - Beč, Beograd - Istambul, Beograd - Skoplje, Beograd - Filah, a ukinut je i auto voz koji je saobraćao na relaciji Beograd - Bar!

Od nekada jedanaest međunarodnih linija na koliko se saobraćalo vozovi u inostranstvo sada putuju samo na dve destinacije za Sofiju u Bugarskoj i Bar u Crnoj Gori, istina za Bar se osim iz Beograda vozom može putovati i iz Novog Sada. Ova tužna statistika najbolji je dokaz da je naprednjačka priča o oporavku Železnice prazna kao i stomaci većine onih koji rade, u ovom javnom preduzeću. Linije koje su donosile novac ukidaju se, a u upravnu zgradu dovode se novi stranački kadrovi. Generalni direktor Železnice, Dragoljub Simonović, baš kao i njegovi prethodnici, Milovan Marković i Milanko Šarančić udobno se vozi u službenom automobilu, i redovno prima masnu platu, dok radnici zaduženi za higijenu vagona nemaju pravo ni na umanjenu cenu železničke karte. Prosečna plata na Železnici je 39.000 dinara. Fotoreporter Tabloida je na licu mesta u Beogradskom depou razgovarao sa jednim od radnika koji je pokušavao manjkavom opremom na vreme da opere vagone.

-Dvadeset hiljada mi je plata, odgovara on postiđeno gleda u zemlju okreće se nastavlja da pere vagone.

Kako saznajemo od predsednika jednog od sindikata u Železnici, Nade Vukosavljević situacija kod konduktera je takođe očajna njima plate kasne dva meseca. Razgledajući vagone koji zbog lošeg održavanja polako postaju staro gvožđe, našem fotoreporteru pokazuju i ispravni vagon restoran broj 7021 koji je pretvoren u magacin! Kratak pregled poslovanja Železnice otkriva i razloge propadanja ovog javnog preduzeća. Milijarde budžetskih subvencija troše se na sve osim na sredstva za rad koja bi Železnici donela prihode. Istražujući koliki su prihodi od međunarodnog putničkog saobraćaja saznajemo i da za obnovu i održavnje voznog parka koji se tom delatnošću bavi nisu ni potrebne subvencije.

U izjavi za Tabloid, Miodrag Ožegović, direktor zavisnog preduzeća Železnice "KSR" (Kola za spavanje i ručavanje) koje za Železnice Srbije obavlja posao međunarodnog transporta putnika, ističe da su poslednja spavaća kola kupljena u novembru 1983 godine.

-Tada je nabavljeno poslednjih 12 spavaćih kola, priča Ožegović i na pitanje koliko su prihodi od međunarodnog saobraćaja on kaže da je od početka 2013. godine prevezeno 70.000 putnika na međunarodnim linijama i da je od tog posla Železnica prihodovala 245 miliona dinara.

Kada se 245 miliona dinara podeli sa 114 koliki je približan kurs evra, dobija se cifra od 2,15 miliona evra. Ovaj novac je dovoljan da se kupe dva nova kušet vagona, a da pritom ostane i novca za jednu mesečnu platu svim kondukterima. Dakle novca u Železničkom transportu ima samo ga treba pravilno rasporediti tako da Železnica za početak postane samoodrživ projekat, a potom i Javno preduzeće koje donosi profit. Stranačkim zapošljavanjem i mobingom onih koji znaju kako se radi, Simonović to sigurno neće postići.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane