Natrag

Pogledi

Pogledi

 

Stare civilizacije ponovo na nogama: raanje novog sveta na Istoku

 

Okean velike nade

 

Ve nekoliko decenija stalno sluamo o brzom, gotovo eksplozivnom rastu istonoazijskih ekonomija. Najpre Japan, Juna Koreja, Hongkong, Tajvan, Singapur, a od nedavno probuena Kina, sve vie zaokupljaju panju ekonomskih analitiara, politiara, pa sve vie vojnih analitiara. Uz snaan uticaj  ruske, ali i indijske i kineske ekonomske sile, teite civilizacijskog razvoja koje je do sada drala amerika imparija, pomereno je nepovratno prema fantastinim mogunostima koje prua ovaj deo planete. Tu za ovakvu Ameriku nema mesta. Ili e se ona menjati ili je na Pacifiku vie nee biti. O tome pie Goranko api, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine...

 

 Goranko api

 

  Jo uvijek, meutim, korice knjige nisu sklopljene. Predstoji znaajna budunost indokineskom podruju, a Indija krupnim koracima gazi ka statusu regionalne ekonomske sile. U irem smislu tu su jo i Indonezija i naravno Australija i Novi Zeland. U izvjesnom smislu moemo govoriti i o tome da je itava pacifika regija u previranju i u novom politikom oblikovanju.To jo ne znai da su se te ekonomije konano stabilizirale. Siromatvo je ogromno, nema socijalne politike u europskom smislu te rijei. Sindikalna prava su veoma ograniena. Strukturalno, orijentacija na izvoz i usko unutarnje trite izaziva mogunu krizu, a srednja klasa jo je veoma uska izuzimajui nekoliko zemalja. Pa ipak, te ekonomije su itave i uprkos brojnih kontradiktornosti biljee i dalje uprkos krizi zavidan stepen rasta.

Konano, jedna osobita sila protee se od uralskih padina zapadno do srca srednjeeuropskog svijeta, a istono do Aleutskog otoja na samim vratima sjevernoamerikog svijeta.Ta sila je i europska i azijska istodobno. Ta sila je Rusija.

Ako ne shvatimo njen azijski dio samo kao zemljopis , ve i kao europsko kulturno i politiko podruje, moemo rei da Rusija nije Euroazijska sila, ve europska zemlja sve od poljske granice do otoka Sahalina.

To je ini sudionikom kako europskih tendenci, tako podjednako  i potencijalno monim faktorom na samom kraju Dalekog Istoka. Treba li rei da je Vladivostok grad budunosti? Golemi resursi dovode Rusiju na toplo Ohotsko more u samo srce budunosti istonog svijeta. Samo ukotski poluotok velik je gotovo kao sva Zapadna Europa!

Ali ruske mogunosti jo su znatno uveane ako se uoi da njene duge june granice teku paralelno sa centralnim stoerom Indijskog oceana, ne previe daleko od njegovih toplih voda.

  Moe li se govoriti o strategijskom premijetaju globalne ekonomske moi na istok i jug Azije? U mnogim aspektima , odgovor je - da! Ipak treba naglasiti da se tu ne radi o padu Europe ili ak o njenom devastiranju. Daleko od toga; radi se zapravo o podizanju Azije. Ako pogledamo samu Europu nesumnjivo je da preko Rusije i sve do Tihog oceana prisustvujemo raanju megaekonomskog konglomerata nemjerljivih mogunosti.

  Razumljivo, kako bude rasla mo ove ogromne zone ni sam Tihi ocean nee moi da bude zabran samo jedne sile. Ta ogromna masa vode koja razdvaja obje Amerike od Euroazijske ploe i stupa se sa Indijskim oceanom postaje centralno vorite buduih izmijenjenih odnosa geopolitike prirode na planetarnom nivou. Premda znaaj Atlantika i dalje nije mali; ini se da se teite dogaaja nepovratno promijenilo.

Posljednjih sedam decenija Tihi ocean bio je ekskluzivni ameriki zabran. Jedina ozbiljnija sila osim SAD nakratko je bio Japan, ali Carstvo izlazeeg sunca nije imalo ni prostornih, ni sirovinskih, ni industrijskih i vojnih potencijala da due odri supremaciju. Ve 1942. godine,  bilo je izvjesno da e europske kolonijalne sile na Istoku , prije svega Britanija, izgubiti nepovratno bilo kakovu ozbiljniju kontrolu tog ogromnog prostora.

  SAD su istodobno imale potpunu dominaciju i na Antlantiku. Povijest je pokazala kako je vlast nad morima znaila u krajnjoj liniji i vlast nad kopnima. Pomorske su sile postale i kolonijalne sile, grabei veliku mo nad svjetskim energetskim i ostalim resursima. Flote su osiguravale povoljne i povlaene ugovore o kupovini robe i jevtinom izvozu resursa iz koloniziranih zemalja. SAD su imale izlaz na dva oceana i na istoku i na zapadu. Pomorska mo u moderno doba bila je istodobno i zrana nadmo. Taj monopol decenijama je omoguavao nadmo Amerike i u Europi i na Dalekom Istoku. Gotovo sva debela mora bila su amerika jezera. Pa, ipak jo 1944g. zapadni analitiari su uoili da desant na Normandiju ne bi bio mogu da je Njemaka za leima imala pobjedu na Istoku ili bar dovoljno osakaen Sovjetski Savez uz moguni mirovni ugovor.

Samim prebacivanjem bar sto divizija na Atlantski bedem Rajh bi sigurno odbacio invaziju pie ester Vilmot u svojoj knjizi ,,Bitka za Europu", uprkos ogranienoj dubini bojita i potpunoj nadmoi Zapada i na vodi i u zraku. Dogma o osiguranoj nadmoi, samo ako imate navedenu kontrolu vremenom je mogla biti dovedena u pitanje. Sutina dileme je bila da li je moguno primijeniti doktrinu na mnogo veu dubinu, a kamoli na takovu dubinu koja se protee od Altantika do Tihog oceana. Ako bi ta dubina predstavljala strategijsku politiku i ekonomsku cjelinu i dobro povezana komunikacijama, energetski i sirovinski neovisna, ta bi centralna kontinentalna sila bila nepobjediva. tavie, ba ta dubina i rastua ekonomska mo, polako bi dovodila epikontinentalnu silu u poloaj da preuzme i samu pomorsku nadmo.

  Moe li se na taj nain ograniiti u znaajnoj mjeri nadmo SAD? Nisu li ve poeli procesi, jo ne tako vidljivi publici, ali sve vidljiviji analitiarima, koji upuuju na takovu izvjesnost?

Pritom, ne radi se o tome da se Amerika marginalizira i skrajne. Ameriki faktor jednostavno je suvie znaajan da bi to bilo moguno ili ak poeljno. U budunosti, suradnja Amerike i epikontinentalne sile, ma kako se ona zvala svakako e biti od odluujueg znaaja za svijet ne tako daleke budunosti.

Ono emu svakako treba stati na put je skandalozna politika  FED drutva, sa svojom bolesnom vizijom svijeta suvremenog robovlasnitva, gdje e manjina finansijskih oligarha odravati svoju mo upravo tako to e svijet biti beznadeno barbariziran jer tamo kamo je novac tu je i mo. U toj nastranoj viziji opeg beznaa i bijede lako je otuenoj moi vladati nad mnotvom ija e smisao ivljenja biti neto loe hrane, malo potkulture, novog divljatva i rane smrti. Amerika e morati da se izbori graanskim pokretom, ne manjim od Revolucije u XVIII stoljeu, za povratak svojoj dui i svom slobodarstvu, svojoj rasi hrabrih pionira i tradicijama poduzetnog graditeljstva. Ona e iz svoje dubine protestirati protiv faizma Protokola i njegovih pokuaja da umori Ameriku do neprepoznatljivosti.

  Govorimo o trijenjenju. Tisuu i pol godina, a moda i vie svijet se kasapi u ime luakog sna o apsolutnoj vladavini manjine u obliku zloinake financijske oligarhije u bankarskom drutvu u Londonu i podrunici u Njujorku. Mnogo je tragedije nezamislivih razmjera ophrvalo pisanu povijest. Sada smo svjesni da tu uope nije bilo nikakove sluajnosti. Svijest o opasnosti tako kriminalno organiziranoj prvi je znak nade i pronalazak puta.

  Da li se ozbiljnije moemo nadati kako e se klatno pomjeriti i suziti mogunosti Protokola? Svakako da moemo. Europa e morati u novu Rekonkvistu.

Nema nikoga tko e to uiniti umjesto nje same. Razumije se , Europa u irem smislu, ona od Atlantika do Sahalina, Aleuta i Kurilskog otoja. Nove i stare ekonomije sa obala Tihog oceana u savezu sa Sjevernim svijetom vremenom e uiniti da ocean ne samo ne bude ameriko jezero, ve da ubudue ne bude niije jezero, a da bezmjerne vode budu spojnica suradnje i prosperiteta.

  Svjedoci smo da je svijet danas na prekretnici. Zavjesa je dignuta i svjedoci smo goleme drame. U toj drami bore se dobro i zlo. Zlo je poodavno izvrsno organizirano. Njegova pokretaka snaga, izvor njegove energije je novac i vaskolika opaina. Sve to moe biti gnusno i protiv osnovnih zakona ivota i kosmike mehanike u opticaju je. Zlo je krenulo u  odluan boj. Zgusnulo je navodnu povijest u obliku manifesta zla, zla koje sreemo svakodnevno u svim oblicima. Zlo nas ne ostavlja ni na trenutak u miru. Pa ipak ba zbog toga to se zlo vie ne skriva, to je oiglednije i borba protiv njega sve je oiglednije nuna. Zovimo to Armagedonom. Samo znamo da ta borba moe samo biti borba ujedinjenih slobodnih ljudi. Armagedon nije nebeska fikcija ve smo to mi sami, nae ivo tkivo i nae enje za ljudskim svijetom.

  Bankari, ajloci, FED-ovi, lani intelektualci, petokolonai i svi oni koji misle da je moguno ivjeti iskljuivo u neovjenosti, ue ponovo one dvije rijei iz panskog graanskog rata: No pasaran!

 

podeli ovaj lanak:

Natrag
Na vrh strane