Natrag

Pogledi

Rat "izabranih" za uništenje hrišćanske civilizacije: da li je Evropa umorna od američkog nasilja u Ukrajini?

U očekivanju ruskog odgovora

Uprkos galami evropskih petokolonaša, vidljivo je da je Evropa umorna od američke inicijative u Ukrajini. Jer, jedno je jasna činjenica. Ginu Evropljani u Evropi! Izvesno je da trpe značajni poslovi. Američka larma nije nimalo izazvala srčane reakcije. Daleko je sve od nekog oduševljenja. Ima li naznaka spoznaje kako se pogubna i istinski antievropska politika vodi? Mada oprezno, to izbija u tragovima i sve više vidno zabrinuto. Poljska ne pokazuje nikakvo oduševljenje. Štaviše, pita kako će protiv Nemačke i Rusije i zašto bi bila poprište opasnog rata. Kakav je njen nacionalni interes u svemu tome!? I šire naravno, u celoj Evropi, to je ključno pitanje. Šta se sve može nepovratno izgubiti i radi koga, pita se u svojoj analizi sociolog Goranko Đapić, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine...

Goranko Đapić

Izabrani nisu još postigli konačni cilj. Osnovna smetnja im je činjenica da nije uništena Rusija raširena na prostoru od Poljske do Tihog oceana u najvećem rezervoaru prirodnih bogatstava na svijetu. Također, podozrenje uveliko izaziva i oprezna i promišljena Njemačka, čija industrijska moć pretpostavlja i veću političku moć. Njemačka jednostavno mora uspostaviti partnerske odnose sa Rusijom, jer upravo u tome leži budućnost i Rusije i Njemačke, a moramo dodati u tom kontekstu - i čitave Europe u cjelini. Od Antlantika do Tihog oceana.

Tu moć koja bi imala veliku ekonomsku i kulturnu budućnost, štaviše moć Nove renesanse, nastoje izabrani da unište po svaku cijenu. Otuda se rani u Ukrajini ne dozvoljava da zacijeli. Gura se u igru lažne proameričke nedemokratske tvorevine EU, kao lažna alternativa stvarno federalističkoj uređenoj Europi na demokratskim osnovama. Valja jedno jasno znati. Potpuna je zabluda da će zločinačka politika FED-a biti napuštena. Dok i malo bude šansi da se kriza u Ukrajini stalno nanovo razbuktava i dok rast žrtava bude poželjan u želji za trajnim rađanjem mržnje između dva slovenska naroda društvo iz FED neće odustati.

Cilj te mračne igre je višestruke prirode. Prvo treba uvući Rusiju u duži sukob u njenom vlastitom dvorištu i udaljiti je od mira neophodnog za stvaranje mnogo značajnijeg ekonomskog prosperiteta. Valja obeshrabriti mogućne investitore. Potom, što hitnije izolirati Rusiju od Zapadne Europe i tako stvoriti preduslove za raspolućenje stvarnog europskog jedinstva. Time će Europa u cjelini pretrpjeti štetu i biti oslabljena. Tako bi svaka mogućnost europske renesanse bila onemogućena. Ostalo bi učinilo vrijeme i islamski fašisti.

Financijska oligarhija je otvorila još jedan front. Tobože samonikli borci idila razbili su Irak. Cilj je bio da se najbogatija naftna polja oko Kirkuka stave pod kontrolu strategijskog partnera islamskih fašista. Nadalje njih valja jačati, a ne navodno obuzdati sa 175 marinaca. Angažman kalifa Erdogana je očigledan. Svaka ideja o toleratnim vladama u islamskim zemljama nastoji se odagnati. Na širokom pojasu islamskog svijeta partnerstvo sa fašizmom treba osigurati izvore nafte. Jednom riječju - vama Kalifat do vijeka, a nama nafta dok je ima!

Tako bi se omogućilo da se povrati monopol nad energentima blokadom izvoza ruske nafte. I Zapad Europe i cijeli svijet učini energetski zavisnim. To bi bila moćna politička poluga.

Jednom riječju - sada ili nikada.

Svakog dana kada strada neko selo u ruskoj ,,istočnoj Ukrajini" valja pokazati pad ruskog ugleda , u samoj zemlji i u svijetu. Konačni cilj te krvave igre je pokušaj da se Rusija učini nepouzdanim partnerom i da se odvoji od partnerstva i u Europi i u Aziji, osobito sa Kinom i Indijom. Ako, napokon Moskva procijeni da ova vječita rana počinje da podriva njene osnovne nacionalne i državne interese i da slabi njena pozicija na širokom planu, IZABRANI se nadaju da će biti prisiljena na brzu i masivnu vojnu akciju na ,,istoku Ukrajine". Tada bi, smatraju bankari to bilo prikazano kao intervencija u duhu sovjetske imperije i sav ,,slobodni svijet" lažne EU bio bi dignut na noge. Cilj bi konačno bio postignut. Rusija bi bila izolirana od Zapada gore no za doba ,,hladnog rata". Europa bi bila fatalno oslabljena i razbijena. Time bi pretpostavke za FED rekonstrukciju svijeta bile napokon ostvarene.

Ali da li će događaji ići baš takovim tokom!?

Kada god počinju pregovori između zemalja EU i Rusije o mirnom sređivanju krize naredbodavci iz FED-a počinju sa paljenjem sela i kasetnim bombama. Dakle, što više sukoba i žrtava; - to bolje.

Ipak, da li su svi u EU tako iskreno ubijeđeni u politiku SAD u Ukrajini? Ima li zrele svijesti kuda to vodi? Sigurno je da postoji nevoljno štovanje NATO obaveza, ali više verbalno no istinski ubijeđeno. Još manje ima spremnosti za nekakve ratne protuudare.

Uprkos galami europskih petokolonaša, vidljivo je da je Europa umorna od američke inicijative u Ukrajini. Jer, jedno je jasna činjenica. Ginu Europljani u Europi!

Izvjesno je da trpe značajni poslovi. Američka larma nije nimalo izazvala srčane reakcije. Daleko je sve od nekog oduševljenja. Imali bi naznaka spoznaje kako se pogubna i istinski antieuropska politika vodi?

Mada oprezno, to izbija u tragovima i sve više vidno zabrinuto. Poljska ne pokazuje nikakovo oduševljenje. Štaviše, pita kako će protiv Njemačke i Rusije i zašto bi bila poprište opasnog rata. Kakav je njen nacionalni interes u svemu tome!? I šire naravno; u cijeloj Europi to je ključno pitanje. Što se sve može nepovratno izgubiti i radi koga!? Zar ekonomska suradnja od Antlantika do Tihog oceana nije mnogo bolji cilj; zapravo jedini mogućni cilj?

Zato je mogućan, ako ne i neizbježan drugi scenario. Propadnu li svi pregovori o smirivanju situacije, a krvoproliće bude produženo i intenzivirano do beskonačnosti, Moskva bi doista mogla izvesti brzu i snažnu intervenciju u ,,istočnoj Ukrajini". Sukobi bi momentalno prestali. Trošna i opustošena Ukrajina bi nakon prolazne konsternacije ostala uzdrmana i nemoćna. Svi bi se pitali, zar nije bolje da sve to prestane makar i na taj način.

Nakon prve i i ne baš iskrene ,,konsternacije" i brojnih osuda i prijetnji novim sankcijama, prašina bi se postepeno slegla. Ubrzo bi se pokazalo da nitko nije spreman na ikakav vojni angažman uključujući i same SAD. Još zamalo, počeli bi ponovo, zapravo nikad prekinuti poslovi. Život ide dalje. Malo će se pričati o međunarodnoj konferenciji o Ukrajini. Moskva će staviti na znanje da joj je intervencija bila iznuđena i cilj samo mirno rješenje i konačno prekidanje krvoprolića i normalizacija života. Tko bi tada bio gubitnik, a tko dobitnik? I to će brzo biti shvaćeno.

A 1.

Rat za evropski kalifat

Već duže vremena, veoma je jasno da se kriza svjetske politike nimalo ne smiruje. Štaviše ona se u postojećim žarištima produbljuje, a već se stvaraju nova isto tako opasna, po već krhki mir u svijetu. Ono što je u svim slučajevima zajedničko jeste činjenica da tu nema ničeg slučajnog. Radi se o veoma promišljenoj strategiji i to ne od skora. Možemo reći da iza ove strategije stoje decenije vanjske politike jedne velike sile. Cilj nije ništa manje do plana ka velikoj svjetskoj turbulenciji. U tom previranju morat će se rekonstruirati svijet u planetarnoj dimenziji. Taj svijet bit će svijet po ukusu jedne državne sile. Ta sila ima adrese u glavnom gradu po imenu Vašington, i naziva se SAD.

Ako, međutim, odbacimo eufemizam pod nazivom Sjedinjene Američke Države, onda ćemo odmah prozrijeti pravi naziv za autora navedene politike. To je društvo izabranih iz FED (Federalne rezerve SAD) prava tajna moć. Toj moći američka država puki je servis i to još prije nego što je Kongres odobrio da FED bude kao emisiona banka u privatnim rukama i praktično bez iole značajne državne kontrole. Čitavo stoljeće jačala je moć tajne vlade financijske oligarhije, osobito za vrijeme oba Svjetska rata. Iz tih ratova Stari kontinent, srce naše civilizacije, izašao je oslabljen i politički impotentan. To je toliko bolno i tragično vidljivo upravo sada, samim golim okom.

Upravo prisustvujemo velikom pokušaju izabranih da nanesu europskoj grčko - rimsko - kršćanskoj civilizaciji presudan udarac. Ako Stari kontinent ne pronađe sebe poslije stoljeća ponižavanja najprije iz Londona, a sada iz podružnice u Njujorku; predstoji veliko finale - uvođenje Novog robovlasništva i kraja povijesti.

Navest ćemo brojne ratove, cijepanje Starog svijeta i njegovu demografsku katastrofu čiji su tragični oblici razni trendovi od modnih, pa pojava feminizma (izvitoperena farma ženskog mrziteljskog pokreta), pa gej ,,pokreti" i sprdanje sa ulogom majke, pa do fatalnog multi konfesionalizma, multietnicizma i multikulturalizma...Sve zajedno, to je dovelo Stari svijet do samrtnog ropca.

Horde islamskih fašista uporno su gurane u Europu, do one mjere kada su počele obračun sa starim stanovništvom sa nimalo skrivenim ciljem da se formira koalicije islamskih republika prepuna srednjevjekovnih zabrana i egzekucija. Europa već nalikuje na Treći svijet, a ako se zlu ne stane na put, bit će Kalifat po ugledu na ubojstveni idil ( Kalifat Iraka, Sirije i Levanta). Tako izabrani nastoje da izbace iz povijesti kulturu što se kroz Antiku izdigla iz divljaštva i stvorila temelje institucije čiji je razvoj kroz tri tisuće godina omogućio golema postignuća, da se stvori svijet dostojan čovjeka. Srce kulture i značajnih sloboda; to je baština naše civilizacije. Uništenje naše civilizacije pretpostavlja i uništenje njenih demografskih nosilaca. Na tom poslu uveliko se radilo u zadnjem stoljeću naše posrnule povijesti.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane