Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Davno izgubljena čast srpskih sudija i državnih tužilaca, i njihova zlodela (40)

Brdo para u notara

Srpski sudovi još donose presude ''U ime naroda''. I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Uvek su spremni da za sitnu paru, ili dodvoravanje nekom važnom čoveku iz partija na vlasti, poštenom građaninu otmu stan, imovinu, decu, proglase ga ludim, oduzmu mu poslovnu sposobnost, ili ga drže mesecima i godinama u pritvoru, sve dok ga potpuno ne slome i učine nesposobnim za život. I to sve čine nekažnjeno, za svoj rad primaju najveće plate u državi, a imaju i mnoge druge privilegije. I nova vlast nastoji da pravosuđe potpuno stavi u funkciju zaštite interesa vladajuće klike, suprotno zahtevima iz Brisela da se ono mora dubinski očistiti od korupcije, nepotizma, nestručnosti i politikantstva. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Najgori medu njima je, svakako, ministar pravde Nikolica Selaković. O tome piše naš urednik Milan Glamočanin, nekadašnji načelnik uprave u saveznoj policiji.

Milan Glamočanin

Advokatska komora Srbije je odlučila da nastavi štrajk, do ispunjenja svih njenih zahteva. Premijera Srbije štrajk advokata kao da ne dotiče, mada mu je vicekancelar Nemačke saopštio stav svoje vlade, da ona sa nevericom gleda da arogantan odnos srpskih vlasti, odnosno njega, prema funkcionisanju pravousuđa. Picosutom je važniji njegov ministar Nikolica Selaković, koji nastavlja da luduje, preti, i da stvara svoje privatne sudove, tužilaštva, i privatnu advokaturu.

U svakoj evropskoj državi, da kojim slučajem advokati stupe u štrajk, ministar pravde bi trčeći podneo ostavku. Srpski premijer je bolesnik koji uživa u vanrednom stanju. Da polovina građana Srbije umre od gladi, njega to ne bi doticalo. Skrušeno bi saopštio preživelima - "Verujte mi, ja sam posetio njihove grobove, i dugo sam, dugo ćutao. Oni su pomrli da bi za dve godine nama bilo bolje."

Vrlo pouzdan izvor Tabloida navodi da će u januaru Picousti da opet rekonstruiše Vladu. Nikolicu Selakovića, na mestu ministra pravde, zameniće novosadski advokat Miloš Vučević, koji je gradonačelnik Novog Sada.

Koliko je meseci trebalo da prođe da Picosuti shvati da je Srbija, štrajkom advokata, u potpunoj blokadi? Njega zanima samo pljačka, koliko može sa svojom kamarilom da opljačka Srbiju, i gde će da se skloni, kada utekne, ako utekne.

Mafija oko Nikole Selakovića je srozala ugled sudova, sudovi su postali pijace na kojima sudije izabrane po volji žute mafije, a potom i po volji Vučićeve kamarile, rasprodaju pravdu, za velike pare.

Većina sudija je izgubila dostojanstvo, i spremni su da pseći služe vlastima. U prošlom broju magazina ,,Tabloid" ukratko je izneto koliku štetu trpi budžet Republike Srbije i njegovi korisnici, zbog činjenice da se sredstva koja su od 01.09.2014. uplaćivana u budžet, sada prelivaju u džepove notara. Potpuni podaci o tome koliko je budžet oštećen ne postoje, jer je sudovima zabranjeno da te podatke daju. Ako nije došlo do prelivanja sredstava, država bi trebala da te podatke iznese. Država se poslužila opet obmanom. Iznela je podatke o ukupno uplaćenim sudskim taksama. Znači, za tužbe, presude, rešenja, poravnanja, izvršenja i dr. Ali, ovde se ne radi o tim sredstvima. Ovde su u pitanju sredstva koja se uplaćuju u budžet po osnovu overe ugovora, odnosno overe potpisa. Te podatke država krije i zabranila je sudovima da isti budu dostupni javnosti.

Bogat, kao notar

Inače, u oktobru 2014. ceo ispit za notare je položilo 27 kandidata. To su oni kandidati kojima je obezbeđeno mesto prilikom novog konkursa. Svima ili većini, videćemo. Možda do novog izbora notara, notarstvo nestane iz pravnog sistema Srbije, što bi bilo i najbolje, obzirom na način kako je uvedeno i koji su kandidati izabrani.

U oktobarskom ispitnom roku su položili sledeći kandidati: Veljić Aleksa, Vićić Jasna, Gunjić Sanja, Divac Dragina, Janković Mirjana, Majkić Ksenija, Memarović Olivera, Mitrović Tatjana, Pavlović Zoran, Rafailović Zoran, Sekulić Marijana, Cvitkovac Magdalena, Šarić Sanja, Vojvodić Milan, Gavrić Tatjana , Grujić Aleksandar, Milkov Vesna, Tanasković Zoran , Islamović Aleksandar, Miladinović Dejan, Tomić Ana, Tomić Nebojša, Cečulović-Monić Dragana, Tonković Sanja, Suvara Branka, Mijavec Bela i Dobrosavljević Saša. Svi nabrojani kandidati imaju veću ocenu na pismenom nego na usmenom delu ispita, što znači da su im pitanja unapred data.

Razlika u ocenama je i po tri cele ocene . Ali, Selakovićevo ministarstvo ocene kandidata ne objavljuje , upravo zbog toga što bi se odmah videlo na osnovu razlike u ocenama na pismenom i usmenom delu ispita, ko je dobio testove unapred. Zašto ministarstvo krije ocene čak i od radnika zaposlenih u Ministarstvu pravde? Odgovor na ovo pitanje je već dat. S tim u vezi je i pitanje, zbog čega ni posle 3 meseca se ne raspisuje konkurs za prijem novih notara ? Odgovor na ovo pitanje je sledeći: Notari izabrani u prvom roku koji su počeli sa radom 1. 9. 2014., treba da uzmu toliko novca da će im biti posle toga potpuno svejedno koliko će novih notara biti imenovano i gde.

Predsednik notara Srbije Miodrag Đukanović (to je onaj koji nije imao položen ispit 5. 6. 2014., kada je konkurs za izbor notara raspisan), je dao intervju u kome je naveo da je zarada notara u septembru i oktobru bila 1.500 evra.

Iz toga proizlazi, da će, kada im se od tog iznosa uzme 30%, koji iznos treba uplaćivati u budžet, da bi se smanjeni budžetski priliv kompenzovao, njihov prihod biti još manji.

Ako je tako, (a nije), zašto se onda notari ne bune i zašto su mnogi od njih dali po 50.000 evra da bi bili izabrani za notare? Pre svega, nije tačno da je prosečan prihod notara na mesečnom nivou 1.500 evra. Što znači da je njihov predsednik izneo neistinu. Kako onda da im se veruje da će u svom poslu pošteno postupati, kada javno obmanjuju javnost. Da li iko može da poveruje da je prihod notara tako mali ? Naravno da ne. Zna se da pojedini notari zapošljavaju i po 20 službenika (notar Đorđe Sibinović je u intervjuu na televiziji izjavio da ima prijavljenih 11 radnika). Nije rekao koliko ima neprijavljenih . Inače, radi se o notaru koji je budući predsednik Notarske komore, već od sledeće godine, a koji je znao da će biti izabran za notara, jer je 5 meseci pre izbora izvršio adaptaciju prostora i konkurisao za samo jednu opštinu Stari Grad. I naravno bio izabran. Tu sreću da bude izabrana nije imala Ljiljana Blagojević , tadašnji pomoćnik ministra pravde, koja je takođe položila notarski ispit i to mesec dana pre objavljenog konkursa, a koja je putovala u Francusku o trošku države na čelu delegacije koja je trebalo da se upozna sa notarijatom u Francuskoj. U Parizu je upoznala notara srpskog porekla Zečevića, koji joj je objasnio, a ona se u to uverila na licu mesta , da je to služba koja pomaže pravnom sistemu jedne zemlje , a da u suštini to nije težak posao i da se radi o uglavnom tipskim stvarima. Kada se vratila u zemlju impresionirana onim što je videla, pričala je svojim kolegama o svom iskustvu i pokušala da se i ona ubaci među srpske notare. U tome nije uspela jer je ,,Blic" objavio pre izbora da su mnogi državni službenici konkurisali za notare, a da ne bi ispalo da su baš svi primljeni od njenog izbora se odustalo i rečeno joj je da sačeka drugi krug. Pritom je otišla iz Ministarstva pravde u Komitet za zakonodavstvo odakle će konkurisati u drugom krugu. Kakav sukob interesa.

Da se vratimo na prihode notara. Istina je drugačija od notarske. Notari zarađuju enormne iznose od 50.000-180.000 evra mesečno. To su podaci za Beograd i Novi Sad koji iznose zaposleni u notarskim kancelarijama. Notari ove podatke negiraju. Zašto onda ne objave tačne podatke za sve notare u Beogradu i Novom Sadu, koliki su im bili prihodi. Ti podaci se kriju kao najveća državna tajna. Ali, neće dugo. Način uvođenja notarstva u pravni sistem Srbije je koruptivan, to je sada svima jasno. Država pokušava da na koruptivan način uvede red u pravni sistem , što nije moguće. Najbolji primer za ovakvu tvrdnju je pokušaj države da preko nekih advokata obesmisli advokatsku obustavu rada. To čini preko šačice advokata među kojima je i Vuk Ranković, čija je supruga Isidora Ranković pod istragom kao privatni izvršitelj zbog korupcije u vezi sa privatnim izvršiteljima. Vuk Ranković i njegova supruga Isidora su položili notarski ispit u martu 2014.godine. Sada će on konkurisati za notara i biti izabran sa obrazloženjem da je protiv njega pokrenut disciplinski postupak od strane Advokatske komore, što je tačno. Novac koji je njegova supruga Isidora uzela samo na ime akontacije od Elektrodistribucije za 17.000 predmeta koje je zadužila (oko 700.000 evra) će 'na taj način biti , “opran". I tako u krug. Sve gori primer od gorega. Korupcija, pohlepa, bezakonje. A sve navodno za jačanje pravne sigurnosti u državi. Kakvu pravnu sigurnost država uvodi, između ostalog vidi se i na primeru organizacije sudova.

Posledice Vučićeve neprežaljene ljubavi

Prvi osnovni sud, koji pokriva stare gradske opštine Vračar, Zvezdaru, Palilulu , Savski Venac i Stari Grad, premešten je na Novi Beograd ??? i to parnica, vanprnica, porodično, radno i ostavina. Znači, ogromna većina poslova iz nadležnosti sudova, koja se odnosi na staro gradsko jezgro, sudiće se na Novom Beogradu u Bulevaru Nikole Tesle br.42-a. S druge strane Treći osnovni sud , koji pokriva Zemun , Novi Beograd i Surčin, parnica će se suditi u starom delu grada u Ustaničkoj br.14. Drugi osnovni sud koji pokriva Voždovac, Čukaricu, Rakovicu i Grocku i to ostavina, vanparnica i izvršenje, biće u Bulevaru Mihajla Pupina br.16 na Novom Beogradu. Kakva organizacija. Kakvo ludilo. Umesto da ceo Prvi osnovni sud bude u starom delu grada , a da ceo Treći osnovni sud bude negde na Novom Beogradu, sedišta sudova su tako razmeštena da će svakoga dana hiljade bespotrebnih prelazaka preko reke biti neminovno zbog ovakve loše organizacije. Ali, neko je i tu uzeo novac. Zašto država ne izađe sa podacima zašto je Prvi osnovni sud smešten u Bulevaru Nikole Tesle br.42-a (bivša zgrada Aeroinženjeringa i Mobtela) ? Od koga je kupljena? Koliko je plaćena? Koliko je dato za adaptaciju? Sve su to pitanja za sada bez odgovora. Ali, kao što sada vlast podnosi krivične prijave protiv Snežane Malović, Nate Mesarović i dr., što će se u kasnijoj fazi možda pokazati i kao opravdano, verovatno je da će u kasnijem mešanju karata, a u doglednoj budućnosti krivična prijava biti podneta protiv Nikole Selakovića, Dejana Đurđevića i dr. koji su isključivi krivci za korupciju i nered u pravnom sistemu Srbije.

Predsednik Vrhovnog kasacionog suda Dragomir Milojević podneo je, sa još nekoliko sudija, Tužilaštvu za organizovani kriminal krivičnu prijavu protiv članova prvog sastava Visokog saveta sudstva, među kojima su bivše predsednica VSS Nata Mesarović i ministarka pravde Snežana Malović, zbog zloupotrebe službenog položaja.

Sudija Milojević je krivičnu prijava podneo 17. oktobra ove godine zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja, odnosno teže povrede prava 837 sudija (koje VSS krajem 2009. godine nije ponovo izabrao na sudijsku funkciju). On je naglasio da su članovi prvog sastava VSS povredili prava sudija, jer nisu ispoštovali postupak izbora.

On je istakao da je zbog tadašnjih odluka prvog sastava Visokog saveta sudstva naneta velika šteta državnom budžetu, podsećajući da su njegove odluke proglašene neustavnim, a neizabranim sudijama su odlukom Ustavnog suda vraćene funkcije. Većina je pokrenula parnicu protiv Srbije, tražeći milionske odštete za izgubljenu zarad i povredu časti i ugleda. Milojević je istakao da je krivičnu prijavu podneo u svojstvu građanina zajedno sa još nekoliko uglednih sudija, kao i da toj prijavi mogu i da se pridruže sve sudije koje smatraju da su im prava bila povređena.

Sudija Milojević i sam je prilikom reizbora 2009. ostao bez sudijske funkcije. Nata Mesarević sada radi kao sudija Vrhovnog kasacionog suda, a Malovićka je poslanik Socijaldemokratske stranke Borisa Tadića

Bivša ministarka pravde Snežana Malović ocenila je da je podnošenje krivične prijave "još jedan od pokušaja da se skrene pažnja sa zloupotreba i propusta koje su učinile neizabrane sudije koje nisu prošle postupak opšteg izbora tokom 2009. godine".

Tužilaštvo za organizovani kriminal je odbacilo podnetu krivičnu prijavu ''zbog nedostatka dokaza". Specijalni tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević je intimni prijatelj bivše ministarke, i zajedno su izvršili teška krivična dela, a sumnjiče se da su od optuženog Darka Šarića, preko njegovih ljudi, uzeli nekoliko miliona eva, da su kupili stan u Vašingtonu i stavili milione dolara na svoje američke račune.

I Malovićka i Radisavljević su pod zaštitom Aleksandra Vučića, jer su oni bili pod skutom Miodraga Rakića, Vučićeve neprežaljene ljubavi.

A 1.

Snaga Ticine pretnje

Ceo svoj radni vek Milan Nikolić je proveo u Gradskom saobraćajnom preduzeću u Beogradu, kao vozač. Za 40 godina, koliko je radio nije imao ni jedan prekršaj, nikada nije disciplinski ili kažnjavan na bilo koji drugi način. Radio je i u najtežim vremenima ovog javnog prevoznika. Kao zahvalnicu za vernost od svog nekadašnjeg poslodavca Nikolić je do odlaska u penziju dobio samo ručni sat i dugogodišnji sudski postupak.

Nikolić je godinama konkurisao za stan, ali nije imao dovoljno bodova i veza da bi ga i dobio. Devedesetih je njegov sin otišao u vojsku da brani otadžbinu, vratio se sa trajnim povredama. Ni to nije pomoglo Nikoliću da dobije krov nad glavom od svog preduzeća. Konačno je početkom ovog veka uspeo da dosegne vrh stambene liste, ali se tada isprečio jedan drugi problem.

Direktor GSP-a u to vreme je bio Slaven Tica, koji je danas predsednik Nadzornog odbora ovog preduzeća, umesto da u nekom zatvoru guli krompir. Kod Tice se znao red: pet hiljada evra za radno mesto, isto toliko za dobijanje stana od preduzeća. Nikolić nije imao te pare, a i naivno je verovao da je pravda na njegovoj strani.

Nakon što je ponovo zaobiđen prilikom dodele stanova, Nikolić je odlučio da tuži svoje preduzeće. U jednom razgovoru mu je Tica rekao kako je pametnije, ali i jeftinije da se nagode, odnosno da Nikolić postane „član komisije", kako su se nazivali oni radnici koji su dali mito. Ako to ne učini, izgubiće i sudski spor i novac, zapretio mu je Tica i dodao kako nikada neće dobiti GSP na drugostepenom suđenju, makar sud u prvom stepenu bio na njegovoj strani. Nikolić tada još nije znao šta to znači, ali je ubrzo saznao.

Prvostepeni sud u Beogradu je brzo presudio u korist radnika, GSP se žalio i predmet je dospeo na tadašnji Okružni sud u Beogradu, u ruke Biserke Živanović, u to vreme zamenice predsednika suda. Iako se u žalbenom postupku ne saslušavaju svedoci niti izvode novi dokazi, na drugostepenu odluku se čekalo duže nego na prvostepenu.

Prolazile su godine, Nikolić je pisao urgencije, ali sve je bilo uzalud. Konačno se oglasila i sudija Živanović koja je donela rešenje da se spor vrati prvostepenom veću na ponovno rešavanje. U međuvremenu nam se dogodila reforma pravosuđa, pa je predmet lutao od jednog do drugog veća novoformiranog Prvog osnovnog suda u Beogradu. Jednom prilikom je Nikolić potrošio pola dana u nekoj od pisarnica dok konačno nije pronađena fascikla sa njegovim spisima i upućena nadležnom sudiji, koji se odmah oglasio nenadležnim i predmet poslao drugom veću na drugom kraju Beograda. Opet potera za spisima, preturanje po kutijama u pisarnici, višečasovno čekanje i moljakanje sudskog radnika da pogleda u još koji ćošak i u još neku kutiju...

Konačno prvostepeni sud donosi novu presudu u korist tužioca, u kojoj je ispravio greške na koje je ukazala Živanovićeva, a GSP opet ulaže žalbu i predmet ponovo dolazi sudiji Biserki Živanović, koja je u međuvremenu prešla u Apelacioni sud.

Ovog puta Živanovićeva nije htela više da rizikuje i sama donosi presudu po kojoj se uvažava žalba Gradskog saobraćajnog preduzeća i odbacuje tužba Nikolića na rad komisije za rešavanje stambenih pitanja. Kao obrazloženje, sudija citira nekakvu gradsku uredbu i interna dokumenta samog GSP-a, a za Zakon o stanovanju tvrdi da ne može da bude primenjen u konkretnom slučaju iako je primenjivan u svim slučajevima kada su radnici Tici plaćali traženi mito.

Obistinila se Ticina pretnja kako niko ne može da pobedi GSP na drugostepenom sudu. Para buši i gde burgija i zakon ne mogu.

Nikolić, koji je otišao u penziju bez rešenog stambenog pitanja i sa sinom ratnim invalidom, tražio je reviziju, koju je Vrhovni kasacioni sud odbio, jer spor nema zakonom propisanu neophodnu najmanju vrednost, zanemarujući pri tom činjenicu da Nikolić pravu vrednost spora ne može da navede, jer ni ne zna koji stan i koje vrednosti bi mu bio dodeljen u slučaju da pobedi. Posle je i predsednik Ustavnog suda Dragiša Slijepčević odbio ustavnu žalbu, jer je on ionako poznat po tome što za pravo daje bogatim poslodavcima, a ne siromašnim radnicima.

Na kraju je Nikolić podneo zahtev za obnovu postupka i sada čeka na odluku osnovnog suda.Možda će posle 40 godina rada i preko deset godina parničenja konačno uspeti da reši svoj stambeni problem, mada je i to u pitanju, jer je zloglasni Tica ponovo u GSP-u, a on ne zaboravlja niti prašta onima koji su mu se jednom suprotstavili. Konačno, ako bi se sud i ''drznuo'' da presudi u korist nesrećnog penzionera, tu su Apelacioni sud i na postupke protiv GSP-a pretplaćena sudija Biserka Živanović da presudi u korist ovog preduzeća.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane