Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Amerika

Maratonska trka za Belu kuću već je počela

Ima socijalista, a ima i diktatora

Iako će se američki predsednički izbori održati tek sledeće godine, predizborne kampanje na partijskim nivoima već su se dobro zahuktale. Izbori će, kako to zakon predviđa, biti prvog utorka nakon prvog ponedeljka u novembru 2016. godine. To bi ovog puta bilo 8. novembra. Do sada se registrovalo 500 kandidata sa željom da učestvuju, a možda i da pobede. A ko će biti sledeći stanovnik Bele kuće, niko još ne može predvideti, tvrdi Milan Balinda, urednik Magazina Tabloid i dugogodišnji novinar američkog dnevnika Majami Herald

Milan Balinda

Tabor demokrata, sa manjim brojem prepoznatljivih kandidata, vodi Hilari Klinton, a među mnogobrojnim republikancima ističe se Donald Tramp koji će možda morati da se proglasi „nezavisnim", i Džeb Buš.

Jedan, već nezavisni, Berni Sanders, učestvuje pod kišobranom demokratske partije. Ostaje da se vidi da li će na kraju balade koplja ipak ukrstiti demokrata Hilari i republikanac Džeb, ali su njih dvoje, do sada, samo oličenje dosadnih i malo zanimljivih kandidata. Mnogo su interesantniji socijalista Sanders i autoritarac Tramp.

Na dijagonalno suprotnim stranama političkog spektra, socijalista Berni Sanders i konzervativac Donald Tramp dele nekoliko zajedničkih tačaka. Prvo, obojica trenutno vode u svojim taborima. Drugo, ni jedan od njih neće dobiti nominaciju svojih partija. Treće, ni jedan od njih dvojice neće biti predsednik Sjedinjenih Država. Možda bi Sanders imao nešto više šansi, i to u kombinaciji da ga Hilari pozove kao kandidata za potpredsednika. Interesantno je da neka istraživanja javnog mnjenja pokazuju da bi Tramp dobio popriličan broj glasova od sledbenika demokratske partije, ali bi i Sanders dobio od republikanaca. Ova dva kandidata, svako na svoj način, su populisti, s tim što Sanders govori istinu, a Tramp govori da bi govorio. Obojica simpatišu američku vojsku. Uglavnom u svemu ostalom se razlikuju. Sanders je političar i ima politički program. Tramp nije političar i nema nikakav program. On je biznismen milijarder, koji tvrdi da ima više milijardi nego što ima, i šoumen koji vodi TV rijaliti programe. Sanders je pragmatičan političar, a Tramp je klovn. Prvi je ograničio donacije koje prima njegova kampanja na 200 dolara po donatoru, a drugi se finansira iz sopstvenog džepa.

Misterija političkog uspeha Donalda Trampa ne bi trebalo da bude nikakva misterija jer njegovi ksenofobični i mizogini stavovi imaju istorijsku podršku u bazi republikanske partije. Zna on šta radi. Republikanska partija bi htela njegov trampizam ali bez njegovog neprijatnih spektakala, na šta su ga povremeno upozoravali. On je procenio da republikanci blefiraju s namerom da ga izbace iz svojih redova i sada ih drži kao taoce.

Ukoliko bi ga izbacili, on bi mogao da osnuje „treću partiju" koja bi na izborima od republikanske odnela toliko glasova da bi demokrate glatko pobedili. Ukoliko ga republikanci izbace iz svojih redova i on zbog toga odustao od kandidature, moglo bi se dogoditi da mnogi republikanski glasači ostanu kod kuće na dan izbora. I to bi isto odgovaralo demokratskoj partiji. U međuvremenu, Trampovi brojevi neprestano rastu. On će odustati od kandidature u trenutku kada izgubi na glasanju u par prvih država i proceni da mu se više finansijski ne isplati da nastavi trku. A izgubiće, tu nema sumnje, jer na kraju krajeva neće biti dovoljno onih koji će svoj glas dati jednom klovnu.

On zna da ni kad bi istupao kao inteligentan političar sa svojim političkim programom ne bi mogao da pobedi jer demagozi u Sjedinjenim Državama ne prolaze dobro. Takođe, niko ne može da dobije izbore ako za njega ne glasaju Latinoamerikanci, crnci i intelektualci. Uspeo je da uvredi Meksikance, da ignoriše crnce i da iznervira intelektualce. Meksikance je nazivao dilerima droge i razbojnicima i insistira na tome da se podigne zaštitni zid duž cele američko-meksičke granice. Istini za volju, taj zid žele i ostali republikanski kandidati. Svi osim Džeba Buša, ali njegova žena je Meksikanka. Tramp može da privuče veliku podršku, ali ipak nedovoljnu da bi pobedio ni na partijskim izborima. On igra igru koju igra jer voli da bude u centru pažnje, a jedan profesor univerziteta ga ja opisao kao „dosadnog kao stenica". Kako Amerikanci, tako i ostatak sveta mogu da odahnu, jer cilj Donalda Trampa nije da postane predsednik. On taj položaj ne bi ni prihvatio jer bi morao bi da se odrekne upravljanjem njegove biznis imperije. On učestvuje u trci, jer smatra da će mu to doneti finansijsku korist.

Donald Tramp je autoritaran tip ličnosti. Takvi političari imaju podršku onih ljudi koji cene diktature. Oni, sledbenici, vole da se potčine uspešnim autoritarnim ličnostima i pokazuju agresivnost prema ostatku sveta. Uglavnom su veoma religiozni, srednjeg ili nižeg stupnja obrazovanja, uskih pogleda, ksenofobični, netolerantni, dogmatični, nekritični prema svom vođi i vođama, osvetoljubivi, hipokriti, moralisti, imaju nisko mišljenje o sebi samima, politički i ekonomski konzervativni republikanci i lako se uspaniče. Čak i među onima koji uglavnom glasaju za demokratsku partiju ima izvestan broj ljudi koji bi voleli da vide Donalda Trampa u Beloj kući. Sam Tramp je savršen primer diktatorske ličnosti. Osvetoljubiv je, neosetljiv, manipulativan, eksplozivnog karaktera, nepošten, vara da bi pobedio, netolerantan, mrzovoljan, koristoljubiv i nemoralan prema slabijim, sposoban da o sebi stvara lažne prestave, možda jeste ili nije religiozan i uglavnom politički i ekonomski konzervativan i republikanac.

On, na primer, zna da Amerikanci manje cene medije od političara i sebe vidi kao neko koji ne pripada ni u medijima niti među političarima, već značajnim biznismenima koji jako vole svoju zemlju. Mnogi mogu da ga vide kao neozbiljnu ličnost, ali on sebe uzima veoma ozbiljno. Zna šta radi, a to što radi vežbao je celog života.

Osim religioznih domaćica i oko 25 odsto republikanaca koji vole „čvrstu ruku", Trampa cene i na Volstritu. Dopadaju im se njegovi poslovni oblakoderi na Menhetenu. U svakom slučaju, Tramp je izuzetna ličnost u američkoj politici, mada su u istoriji postojali i neki slični njemu. Danas bi evropljani mogli da ga porede sa francuskom desničarkom Marinom Le Pen ili Britancem Najdželom Faradžeom. U Americi je dvadesetih godina prošlog veka postojao izvesni doktor Džon Brikli kome su u Kanzasu oduzeli doktorsku licencu, i njegovu radio stanicu, jer je jednom impotentnom pacijentu presadio testise jarca. On se 1930. kandidovao za guvernera Kanzasa. Možda on i nije najbolje poređenje sa Donaldom Trampom, ali neki američki politički istoričari tvrde da je poređenje moguće. Brikli nikada nije bio nacionalna figura i nije imao toliko novca koliko ima Donald. U svakom slučaju, Donald Tramp je toliko poznat tako da se lako takmiči sa filmskim zvezdama, pa čak i sa Kardašijankama.

Jedan drugi bogataš je pokušao da se kandiduje za predsedničke izbore 1996. godine. Bio je to Stiv Forbs, ali on je bio veoma dosadan. Donald Tramp nema svoj program, odnosno, nema ga još, ali su neki njegovi stavovi veoma poznati. S namerom da poveća svoj kredibilitet u spoljnoj politici, Tramp je izjavio da bi on kada bi bio izabran za predsednika porazio Islamsku državu sa „brutalnim i nemilosrdnim" napadima na tviteru. „Od svih ljudi koji su se kandidovali za predsednika, ja imam daleko više tviter-rat iskustva. Ja bih proglasio generalni tviter rat Islamskoj državi, i ja bih pobedio". Još je dodao da „ID vođe žive pod šatorima. Tramp ima desetine milijardi dolara. Isprašio bih im tur". Dodao je jednom prilikom da nikada nije video lidere ID sa manekenkama. „Zašto? Ne mogu da privuku manekenke. Manekenke vole Trampa". Takođe je kritikovao Obamu koji ima tviter nalog i tri miliona sledbenika i koji nikada to nije iskoristio da bi Putina nazvao gubitašem.

Berni Sanders je socijalista i ta činjenica više ne šokira Ameriku. Do nedavno sama reč „socijalista" smatrala se psovkom. On je takođe senator u američkom Kongresu. Sa evropske tačke gledišta Sanders je socijalista Nordijskog tipa: kapitalizam se nastavlja, ali sa više regulacija i višim porezima. Njegov program sastoji se od 12 tačaka i obećava gradnju infrastrukture, jednake plate za žene, lakše osnivanje radničkih kooperativa, uvođenje poreza na zagađivanje ugljen dioksidom i smanjenje cene studiranja. Njegova ideja društvenog uređenja ne bi se mogla zvati „socijalizam" već „socijalna demokratija". Sanders, 73 godine star, propagira da samo „politička revolucija" može spasti obične Amerikance od grabljive „milijarderske klase". On je senator iz države Vermont i pripadao je stranci Partija slobodarskog saveza. Jedan je od najpopularnijih političara u Vermontu i 2012. godine ponovo je izabran za američki Senat i to sa 71 odsto glasova. Njegova baza glasača pretežno se sastoji od radnika belaca. Kao političara cene ga i neki umereni glasači, pa čak i neki konzervativni koji apstrahujući njegovu ideologiju podržavaju pragmatizam i principijelnost Senatora iz Vermonta.

U ovoj predizbornoj kampanji jevrejski socijalista, originalno iz Bruklina, na svojim političkim mitinzima prikuplja na desetine hiljada sledbenika. Prošlog meseca privukao je nešto više od 100.000 ljudi.

U Portlandu ga je samo na jednom mitingu podržalo 28.000 glasača. Njegov princip da zastupa običnog građanina ima pozitivan efekat i kod konzervativnog dela birača. Njegova osobina da uvek govori ono što misli privlači najviše sledbenika. Međutim, u politici kada se neprestano govori istina to može da bude pogubna taktika. Istina može da zamori glasače koji priželjkuju da im se neke stvari malo ulepšaju, da budu sa više optimizma. A to što na njegove mitinge dolazi toliko puno sveta, više nego što je to bio slučaj sa Obamom, može, ali ne mora, kako već pokazuje iskustvo, da se pretvori u broj glasova.

Možda će Sanders imati najveći politički efekat time što će Hilari Klinton morati da se pomeri ka levo da bi pokupila neke od njegovih glasova. To, naravno, ukoliko Hilari preživi istrage oko njenog slanja elektronske pošte preko nepropisnih servera. Nije malo verovatno da će ona morati da odustane od kandidature. Na njeno mesto uskočio bi Džo Bajden, a možda čak i Al Gor.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane