Natrag

Pogledi

Čemu nas uči odlučan stav Rusije da se odupre globalnim planovima o trovanju tela i duše

Manifest borbe za život

Početkom ove godine ruska Duma je donela zakon kojim se zabranjuje uvoz genetski modifikovane hrane, biljnog i životinjskog porekla. Kršenje zabrane krivično se sankcioniše po zakonu. Jednom rečju, Rusija je najodlučnije rešena da spreči opasno trovanje svojih građana. Posledice nisu samo trenutne, one će se osećati još dugo u narednim generacijama, upozorava u svom tekstu sociolog Goranko Đapić, jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine

Goranko Đapić

Još prošle godine ruska Duma je zakonom zabranila i propagiranje homoseksualizma, osobito širenje ideje o gej - brakovima i usvajanje djece u njima. Odmah se digla lavina protesta širom zapadnog svijeta. Oglasili su se svi petokolonaški sudionici posla koji se zove - potpuno demografsko i kulturno uništavanje europske civilizacije. Uveliko se tvrdilo i tvrdi da je to udar na gej populaciju, gotovo njena zabrana. To govori o represivnoj suštini ruske države galamilo se na sav glas. Razumljivo svjesno su se brkali lončići. Nitko nije niti progonio gej populaciju niti izopćio njeno postojanje. Homoseksualizma je bilo i bit će otkada je čovječanstva. Nitko razuman i da to hoće nije u stanju administrativno ukloniti tu individualnu sklonost. Zakoni u Rusiji apsolutno po tom pitanju nemaju ničega segregacionističkog. To je osobna stvar svakog građanina i njegovo polno opredeljenje, izuzev ako nema nasilničko obilježje ničim nije ometano niti zbog toga trpe sva ostala njegova građanska prava.

Međutim kada se gej zajednica stavi iznad većine pa počne zahtijevati ekskluzivna prava, razne parade kojima iritira većinu, odgoj djece u školi zarana o veličini i značaju gej pokreta i konačno zakon o istopolnim brakovima uz usvajanja djece, to već uveliko prevazilazi ustavna prava svih građana. Prije svega građani nisu dužni da im netko nabije na glavu svoju seksualnost ma kakova ona bila. Drugo, što zapravo znači usvajanje djece u gej - brakovima? Zna li se kakvo bi bilo seksualno opredjeljenje te djece kada postanu odrasli ljudi? Možemo li biti toliko naivni pa povjerovati da gej parovi neće vršiti utjecaj na mala stvorenja, štaviše da neće izostati ni određene radnje. Te radnje vršene od strane nastranih odraslih lica tretiraju se kao pedofilija. Kada su u pitanju gej brakovi to je - porodična stvar. Inače je pedofilija krivično djelo u gotovo svim zakonima. Hoće li gej bračni partneri odgovarati zbog određenih radnji? Naravno da neće. Prava najmanjih time su teško oštećena i njihovi životi mogućno teško unesrećeni. Da li to znači da sve obijesnije gej zajednice ima veća prava nego ostali građani? Svakako da to znači, ali znači i da ona uvećava vještačkim putem u odnosu na heteroseksualne zajednice. Tako manjina postaje bučna ,,većina". Klasičnoj obitelji sa majkom i ocem; kao da je kucnuo smrtni čas.

To nije slučaknost, to je dio plana bankara iz Londona i njihove podružnice tj. FED iz SAD.

Ali sve ima svoju predpovijest. Da bi obitelj bila ovako strahotno napadnuta, ima već više od stoljeća, postarao se pokret feministkinja. Nastao je na europskom Zapadu i u SAD. Nitko naravno ne tvrdi da je položaj žena bio tako dobar da ništa ne treba činiti po tom pitanju. Goleme tvornice gutale su značajnu žensku radnu snagu najnečovječnije eksploatiranu lišenu svakih prava i mnogo lošije plaćenu od muške radne snage.

Ali, ako pogledamo razvoj feminističkog pokreta malo pažljivije brzo ćemo uočiti činjenicu da se on manje ili nimalo nije bavio stvarnim problemima većine žena. Izostao je socijalni dio pokreta. On se u stvari koncentrirao oko osnove tkzv. potpune ravnopravnosti žena i muškaraca. I tu leži spektakularna podvala! Jer tvrdnja o potpunoj ravnopravnosti muškaraca i žena potpuna je utopija. Najprije da vidimo što zapravo znači riječ,,ravnopravnost". Ako podrazumijeva ravnopravnost među ljudima uopće onda ne može biti polnog uslovljavanja. Ili je ima ili je nema. Ako riječ ,,ravnopravnost" shvatimo onako kako su ga shvatale i propagirale feministkinje onda je ona svedena na istovjetnost, jednostavno polovi su izjednačeni. Tu leži podvala, jer žena i muškarac nikada nisu bili i neće biti ,, izjednačeni". Ta dva lica čovjeka oduvijek su postojali na specifičnim razlikama po kriterijima majke prirode ili ako hoćete gospodina Boga.

Iz tih razlika proistekli su povijesni oblici obiteljskih struktura; pa tako govorimo o dobu matrijarhata ili o dobu patrijarhata.

Pogledajmo doba matrijarhata. Čini se da je to doba mnogo duže trajalo od vremena patrijarhata. Žene su osiguravale ognjište i prostor za život, one su spremale hranu i šile odjeću i obuću, rađale i podizale djecu.

Ma tko da su im bili očevi djeca su se određivala po majci. Muškarci - lovci su donosili hranu, proizvodili alat i obavljali teže poslove, mogli su dolaziti neograničenom broju žena; primani ili odbacivani. Sva djeca su bila djeca svih muškaraca i u prvom redu majke. Mnogi najozbiljnije smatraju da su žene vladale i da su bili gospodari, a muškarci podanici. Razumije se da je to potpuno pogrešan stav. Nije bilo gospodara, a najmanje po polnoj liniji. Zapravo je naziv "matrijarhata" podrazumijevao podjelu rada među polovima, a u toj podjeli po značaju je preovladavao posao žena oko ognjišta i podizanje djece, te svega ostalog što je oko toga potrebno.

Kasnije patrijarhat također je počivao na podjeli rada i specifičnim razlikama i kroz povijest se mijenjao do današnjih dana budući temeljem naše obitelji. Obitelj se oblikovala i bivala sve ravnopravnija, ali je i dalje počivala na istim temeljima koji su ugrađeni grčko - rimsko - kršćansku civilizaciju.

Feministkinje po slijedećoj matrici; ako je muškarac činovnik i žena mora biti činovnik, ako je muškarac majstor i ona je majstor, ako je on predsjednik države i ona će to biti. Jednom riječju nema nikakovih razlika između žene i muškarca i nikakovih specifičnosti. One su prepotentno odbačene. Zašto bi žena primarno bila majka?

Zašto bi podizanje djece bilo njeno glavno zanimanje? Feministkinje pozivaju žene da budu sve, ali nikako bljutavo i dosadno majčinstvo. Djeca su još dosadniji i ograničavajući element i zar ih baš moraju rađati!

Tako su muškarci i djeca ograničavali slobodu žene da bude bilo što bi ona htjela. A to što bi ona htjela, postarat će se modni kreatori, proizvođači kozmetike, razni tretmani za ljepotu i slavne knjige šifrazetkinje i pomodne psihologije. Ovo opako oružje, čije posljedice po demografsku sliku naše nagrižene civilizacije najočiglednije svakim danom uočavamo u planskoj su i sjajnoj korespodenciji za provalom agresivne gej - ideologije sveopćeg uništenja i umiranja. Jer i feministkinje i gej - pokret imaju isti cilj, a to je raspad obitelji i demografska katastrofa. Pokretač i jednog i drugog su židovski bankari, vlasnici svjetskog novca koji raščišćavaju teren za eliminaciju Goja (nežidova, a osobito arijevaca) i uspostavljanje novog svesvjetskog robovlasništva u kome će manjina uz suradnju petokolonaša iz nežidovske populacije obavljati prljave radove.

Uz ovaj femino - gej destruktivni pokret, Izabrani su pokrenuli i mutikonfeksionalni, multietnički i multikulturalni pokret i još više stvarnost. Nije potrebno istaći što je cilj ovih razornih i okupacijski motiviranih ideja što kao na dlanu vidimo ovih dana sa tkzv. emigrantskom krizom. Nema tu krize i nema tu slučaja i nema tu nikakovih nejasnoća. Vidljivo je da se organizirano i planski uvoze islamski fašistički okupatori u režiji židovske države - SAD.

Iz svojih podruma i hodnika židovska masonerija poziva na linč Europe, na nasilje nad zdravom pameću, na pristajanje na samoubojstvo na apokalipsu u sprezi sifražetkinja, gej lobija i islamskog fašizma.

Europa je zbunjena, slomljena, silovana i spremana na preobražaj u barbazirani treći svijet. Petokolonaši od Amsterdama do Beograda nadali su nesnosnu viku, oni su skloni da pomisle kako ta sotonska agresija samo što nije uspješno okončana šumom džamija i rušenjem crkava.

Jedna je zemlja još izvor nade. Ona i njeni saveznici čine ozbiljne poteze da se zlu stane na kraj, da se ono i njegovi službenici zasluženo kazne.

Ta zemlja je Ruska Federacija. Daleko od toga da je slika razdragana i dobroćudna. Zlo je uvijek bilo jako i oduvijek se bolje organizirali od dobra, a kada bi se konačno dobro organiziralo postojalo je moćan i nesakladiv borac. Nada iz Rusije velika je šansa Europe i čitavog svijeta. Zapravo, da nema Rusije i njene borbe za spas naše civilizacije, već sada bismo bili u najotvorenijem robovlasništvu Londona i društva iz FED.

Rusija i Vatikan su u savezu za stvar spasa naše civilizacije. Zaboravimo na razlike. Ujedinimo se u zajedničkoj borbi i katolici i pravoslavci i budisti i hinduisti i svi uostalom toleranti i željni suradnje i boljeg svijeta.

Sviđalo se to nekome ili ne, ali baš zbog ovog teškog doba smatrane odluke ruske Dume Manifestom prava na život.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane