Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Kome je RTB iz Bora krava muzara

Zlatna žica u rukama vlastodržaca

Srbija redovno gubi arbitražne sporove sa multinacionalnim kompanijama koje ne samo da angažuju vrhunske stručnjake, već i podmićivanjem obezbeđuju da ugovori zbog čijeg se kršenja pokreću postupci budu sastavljeni u njihovu korist. Do sada je država na ovaj način izgubila stotine miliona evra, a koliko ćemo još za to morati da platimo znaće se tek kada Vlada sastavi konačni spisak svih predmeta koji se vode pred nekim od arbitražnih sudova u svetu.

Igor Milanović

Tek nakon što je Srbija nedavno izgubila arbitražni spor sa grčkom kompanijom „Mitilineos", vladina administracija je shvatila kako ne postoji jedinstveni registar postupaka koji se vode pred različitim međunarodnim arbitražnim sudovima. Prema priznanju ministra spoljnih poslova Ivice Dačića, većinu, ako ne i sve ovakve sporove, naša država je izgubila! Među najpoznatijima su oni vođeni protiv američke kompanije „ICN" Milana Panića (gde je Srbija izgubila čak 28 miliona dolara!), izraelske kompanije „Imagestar" (takozvana afera „Satelit" iz koje je Srbija izašla sa štetom od 35 miliona evra!), te kompanije „Uniworld" u vlasništvu našeg čoveka iz dijaspore, Srbe Ilića (u vezi privatizacije „Putnika", gde je Srbija izgubila 12,1 milion dolara)...Poznato je još da se vode sporovi sa „Mera Investment Fondom" Marka Miškovića i belgijskom kompanijom „Energozelena". Belgijanci su na putu da dobiju multimilionsku odštetu.

Do sada je izgubljeno nekoliko stotina miliona evra zbog neuspešnih arbitražnih sporova iza kojih ne stoji samo potpuna nesposobnost naših „stručnjaka" sa kupljenim diplomama, već daleko više namera da se svesno loše sklopljenim ugovorima sa stranim partnerom opljačka domaći budžet, a takozvana „odšteta" (koju dosuđuje arbitražni sud) podeli među strankama.

Velike svetske kompanije imaju čitave timove vrhunskih stručnjaka za arbitražu, međunarodno pravo, ali i lokalno pravo, dok Srbija ima - Mirka Vasiljevića. Ovaj profesor pravnog fakulteta u Beogradu je nezaobilazni „autoritet" kod svih privrednih arbitražnih sporova koje Srbija, po pravilu, gubi.

Profesor Vasiljević je ranije bio član Upravnog odbora „Agrobanke" i jedan je od krivaca za propast ove finansijske institucije. Zbog uloge koju je imao prilikom dodele kredita nesolventnim klijentima, čime je „Agrobanka" oštećena za desetine miliona evra, Narodna banka Srbije mu je 2011. godine, doživotno zabranila rad u bilo kojoj banci ili kreditnoj ustanovi u Srbiji!

On je, osim toga, od strane Saveta za borbu protiv korupcije bio osumnjičen da je zloupotrebio svoj položaj člana Upravnog odbora „Luke Beograd" kako bi akcije ovog preduzeća kupio Milan Beko. Po ovoj prijavi nikada formalno nije pokrenut krivični postupak i sve je prekrio debeli sloj prašine i zaborava.

Ništa od ovoga, kao ni drugi „repovi" koje je za sobom vukao Vasiljević, nije sprečilo naprednjačko - socijalističku vlast da ga 2014. postavi na mesto predsednika Spoljnotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Srbije (PKS), sa kog je direktno mogao da se umeša u svaki arbitražni spor koji se vodi protiv Srbije.

Poslednji spor koji je izgubio bio je upravo onaj protiv „Mitilineos"-a. Posebna zanimljivost ovog postupka, kojim je Srbija izgubila najmanje 40 miliona dolara, leži u tome što ovo nikako nije kraj našeg suđenja sa grčkom kompanijom koja je odštetni zahtev podnela i sudu u Grčkoj. Ustvari, arbitražom dosuđenih 40 miliona dolara predstavlja samo plen koji će da podele funkcioneri kompanije i srpske vlasti, kao i arbitražne sudije i advokati, dok će pravu odštetu kompanija dobiti tek preko redovnog sudskog spora u Grčkoj. Slična pljačkaška šema se primenjuje u većini takozvanih „arbitražnih" sporova čiji je ishod unapred dogovoren.

Da Srbija uopšte ne obraća pažnju na moguće arbitraže vidi se već i iz međudržavnog sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima kojim je, u slučaju spora, dogovorena arbitraža pred posebnom komisijom Arapske lige koja primenjuje isključivo šerijatsko pravo?! Prvo pitanje koje se nameće jeste: a koliko stručnjaka za šerijat, koji bi mogli da je uspešno zastupaju, ima Srbija?

Slučaj spora sa grčkim „Mitilineos"-om takođe lepo pokazuje mehanizam otimanja para iz budžeta. Ono što posebno bode oči jeste činjenica da je i na početku saradnje sa ovom grčkom kompanijom, kada su dogovoreni uslovi koji su nas na kraju koštali desetine miliona dolara, bio isti čovek koji je iz političkog groba izvađen samo da bi priveo kraju pljačkaški posao u čijem je osmišljavanju učestvovao pre više od dve decenije - Blagoje Spaskovski.

Kada je u vreme međunarodnih sankcija 1996. počela saradnja sa „Mitilineos"-om direktor RTB Bor bio je Spaskovski. Tada je dogovorena „poslovna saradnja" kojom je srpska strana planirala da prevari stranog partnera. Plan Spaskovskog i njegovih saučesnika, koji su na ovaj način želeli da finansiraju režim Slobodana Miloševića, bio je da se uzmu novac i ruda, a da se plaćanje odloži do posle sankcija za koje su ovi prevaranti bili ubeđeni da će potrajati još nekoliko decenija, odnosno dok oni mirno ne odu u penziju.

Spaskovski je posle petooktobarskog puča sklonjen sa funkcije, a nove vlasti u Srbiji su jedno vreme vraćale dugove Grcima i onda su to prekinule, smatrajući da je grčka strana za sebe obezbedila zelenaški ugovor kojim što RTB Bor više plaća, to više duguje.

„Mitilineos" je strpljivo čekao pravi trenutak da pokrene arbitražni spor, a taj momenat se prvi put pojavio kada je partija u koju je prebegao Spaskovski, G17, odnosno URS, postala deo republičke vlasti. Prelomni trenutak se desio 2013. kada Spaskovski prelazi u Srpsku naprednu stranku i ponovo se sreće sa Anđelkom Batom Vučićem, svojim starim partnerom u pljačkanju RTB Bor, kome obećava procenat od para koje će biti isplaćene Grcima.

Posle toga sve ide uhodanim putem uz obilatu pomoć profesora Vasiljevića koji obično sudi po svom džepu, a ne po pravu. Ako republička Vlada održi svoje obećanje i u narednim danima formira jedinstven spisak svih sporova koje Srbija ima pred međunarodnim arbitražnim sudovima, saznaće se i tačno kolike su ukupne obaveze naše zemlje koje, kako veruju stručnjaci, dosežu oko milijardu evra!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane