Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Hoće li diktator u odlasku naneti još zla Srbiji i njenim građanima?

Poslednji zamah

Od režima Aleksandra Vučića, takozvana međunarodna zajednica ne traži ništa, osim da odgovara za kriminalne poslove kojima se bavio, pravdajući ih nuždom zbog navodnog rešavanja vekovnih problema na Balkanu. To isto očekuju i građani Srbije. Da odgovara. Da pokaže sve kriminalne ugovore koje je potpisao i da neka buduća vlada formira komisiju i popiše svu imovinu koju je oteo i protivpravno dodelio stranim kompanijama, ali i sebi i članovima svoje stranke, porodici, kumovima i prijateljima. Nakon istorijskog susreta ruskog i američkog predsednika, koji su u jednom danu srušili sve njegove megalomanske snove, ostalo mu je da se uhvati represije i krene u obračun sa građanima Srbije. Hoće li moći, hoće li stići i treba li mu to dozvoliti?

Nikola Vlahović

Neposredno pred svoj politički slom, Slobodan Milošević je pribegao jedinoj preostaloj mogućnosti: primenio je represiju.

U nezapamćenom nasilju koje je tada nastupilo nad građanima Srbije i opozicijom, najviše se istakao ondašnji Miloševićev ministar za informacije, Aleksandar Vučić! Krenuo je u surov progon medija i novinara, pa je za vreme njegovog mandata ubijen i Slavko Ćuruvija, vlasnik nedeljnika "Evropljanin" i dnevnog lista "Telegraf", a siledžijskom akcijom policije i Vučićevog ministarstva, stavljen je katanac na vrata i dnevnog lista "Danas".

Skoro dve decenije kasnije, Aleksandar Vučić, u ulozi predsednika Srbije, broji svoje poslednje dane. Isto onako kako je i Slobodan Milošević radio kad je ostao sam i izolovan, Vučić danas poteže svoj poslednji argument: nasilje, represiju, progon medija i slobodoumnih ljudi. Ostao je bez saveznika u svetu i relevantnih istomišljenika u sopstvenoj državi, a navodne ekonomske reforme i prinudna, protivustavna "štednja" (pljačke plata i penzija) razobličene su i kompromitovane. Iza njih ne stoji nikakva plemenita namera nego čisti državni kriminal. Očigledno, kao i Miloševiću, i Vučiću ništa drugo nije ostalo nego da, kao i svaki diktator, potegne za represijom. Ali, za Vučićev problem je što, za razliku od Miloševića koji je imao moćnu vojnu silu sa ratnim iskustvom iza sebe i isto tako snažnu policiju koja se punih deset godina "dokazivala" prebijanjem građana, novinara i pristalica opozicije, te progonom opozicionih vođa i slobodnih medija.

Vučić danas ima samo svoj kriminalni kartel, koji je preokupiran pljačkom i koji nema ni blizu onakav ubilački potencijal kakav je imala Miloševićeva vojno-policijska hunta, koja je na kraju propala zajedno sa njim. Ipak, uprkos tome što ima neuporedivo manje batinaša i špijuna od nekadašnjeg diktatora, Vučić je nervozan i odlučio je da krene na "osinja gnezda" koja je i sam stvarao. Tako je početkom jula meseca 2018. godine, naredio ministru policije Nebojši Stefanoviću da počne sa akcijom maltretiranja navijača "Crvene Zvezde". Razlog svemu ovome je veliki transparent na stadionu "Zvezde", koji je ova grupa istakla, a tiče se Vučićeve licemerne, izdajničke politike prema Kosovu Metohiji.

Zatim je naredio akciju maltretiranja oko 800 ljudi koji su u policiji označeni kao "skloni kriminalu" i za koje je Vučić predvideo svakodnevni višesatni policijski "tretman". Ipak, pokazalo se da je beogradska policija "tipovane" odbila da izlaže ovoj torturi (u vezi s tim, objavljujemo i pisma građana na ovim stranicama, prim. red.).

Počeo je "Vođa" da puca po svim šavovima. I njegove dojučerašnje pristalice mu okreću leđa, jer je, uprkos lažima i patetičnim zaklinjanjima i svakodnevnim kuknjavama o navodnim pritiscima koje trpi od "spoljnog faktora", istina samo jedna: celokupni koncept i sva filozofija njegove lične vladavine u poslednjih sedam godina, svodi se isključivo na ideju priznanja kosovske nezavisnosti, tačnije, na ideju stvaranja još jedne albanske države na Balkanu.

U takvim okolnostima, kad je izvesno da Vučić pada, a sa njim i jedan bolesni, naopaki i kriminalni sistem vladanja, postavlja se pitanje: hoće li ta njegova hunta, tačnije, njegov kriminalni kartel, naneti još zla Srbiji i njenim građanima? Ko će ga i kako sprečiti kad bude izdao poslednje protivustavno naređenje oružanim snagama da napadnu na građane i njihovu imovinu? Hoće li se, ipak, kao i 5. oktobra 2000. godine, većina onih uniformama poneti pametno i preći na stranu naroda, kao što su to onda uradile pojedine starešine i komandanti jedinica zajedno sa svojim potčinjenima?

Kako treba razumeti Vučićevu izjavu datu 28. maja ove godine na svečanosti upriličenoj na centralnoj proslavi povodom Dana policije, gde je između ostalog rekao: "...Vi štitite, služite i omogućavate svima ostalima da žive bez straha". Od koga se to i on i "svi ostali" plaše?

Srbija je već sedam godina duboko kriminalizovana država, sa jasno definisanom piramidom rukovođenja i "glavom" koje se nalazi na vrhu političke piramide. Na vrhu građevinske i takozvane "putarske" mafije, ali i na vrhovima svih drugih mafijaških "sindikata", nalaze se predstavnici vladajuće partije. Vučić zna da će ga njegov politički slom suočiti sa krivičnom odgovornošću za sva državna bogatstva koja su i on i njegovi ljudi izneli inostranstvo, ali i za ono što su javno, pred očima svih, opljačkali, falsifikovali, srušili...

Vučić je opasno dozlogrdio i Evropi i celom svetu, nudeći, u ime jedne male balkanske države, udvoričke usluge stranim državama. Reč je o čoveku koji nema nikakvog skrupula niti morala, koji je, čak, uspeo da se ponudi i Džozefu Bajdenu (bivšem američkom potpredsedniku), da prisustvuje sahrani njegovog prerano preminulog sina (rečeno mu je da je to velika uvreda, jer na sahranu nije pozvan ni predsednik Obama).

Takođe, reč je o čoveku koji se potpuno stavio u službu dezintegracije evropskog sistema vrednosti, slepo prateći šta su mu govorili vampiri mračne strane globalizma, bivša državna sekretarka SAD Hilari Klinton i njen službeni muž Bil Klinton, odlazeća nemačka kancelarka Angela Merkel, Džordž i Aleks Soroš, najmlađi Rotšild, vođe Bilderberške grupe i pojedini omraženi američki kongresmeni, zagovornici nastavka hladnog rata i izolacije moderne Rusije.

Kako se bliži čas Vučićevog ličnog političkog sunovrata, tačnije, separatnog priznanja kosovske nezavisnosti, stižu i glasovi upozorenja iz SAD, i to iz krugova od kojih to nije za očekivati. Tako je nedavno bivši američki kongresmen Džozef Diogardi, koji je svojevremeno, zajedno sa kongresmenom Tomom Lantošom, prvi otvorio pitanje Kosova u Kongresu SAD, glasno rekao da su Hašim Tači i Ramuš Haradinaj mafijaši, koje ništa ne zanima osim novca i moći (i list na albanskom, ''Gazeta ekspres'', preneo je ovu Diogardijevu izjavu pominjući i okolnost da ni Vučić, prema Ustavu Srbije, nema nadležnost da vodi bilo kakve pregovore u ime srpske države).

Nevolje stižu Vučiću sa svih strana, pa je tako početkom jula meseca ove godine, u njegov kabinet stigao i zahtev organizacije Amnesti internešenel (Amnesty International) da Srbija hitno prestane sa izvozom naoružanja i opreme u afričke i azijske zemlje gde se vode građanski ratovi, ističući da se radi o "krvavom novcu". Primera radi, prema stručnim nalazima Ujedinjenih nacija, afrička država Kamerun je od 2013. godine pa sve do danas, jedan od najvećih kupaca oružja i opreme iz fabrike takozvane namenske proizvodnje u Srbiji. Prošle godine, na društvenoj mreži Tviter, pojavile su se fotografije srpskih mitraljeza po imenu "Kojot" u Kamerunu i Nigeriji, koji su zaplenjeni od boraca terorističke organizacije Boko Haram.

Zbog svega toga, organizacija Amnesti internešenel zatražila je od Aleksandra Vučića lično, da obustavi izvoz oružja Kamerunu, nakon snimka pogubljenja žene i dece na kome se vide vojnici sa oružjem Zastave iz Kragujevca.

Amnesti internešenal je naveo da je Kamerun upotrebio oružje iz Srbije u "sistemskom narušavanju" ljudskih prava i pozvao Srbiju da hitno obustavi izvoz oružja toj i drugim državama u kojima se vode krvavi građanski ratovi.

Istražitelj za kontrolu oružja u Amnesti internešnel, Patrik Vilken, izjavio je da Srbija treba da obustavi dalji izvoz oružja u Kamerun zbog "uverljivih dokaza da su kamerunski vojnici koristili puške M21 napravljene u Zastavi za izvršenje užasnog i nezakonitog pogubljenja žene i dece". Vilken je dodao da ovo nije prvi slučaj da je Amnesti internešnel dokumentovao "narušavanje ljudskih prava koje je počinila kamerunska vojska koristeći srpsko lako naoružanje". Poziv na obustavu izvoza oružja iz Srbije (ne samo u Kamerun nego u sve zemlje gde su građanski ratovi) stigao je nakon što su Amnesti internešnel i istraživački portal Belingkat (Bellingcat) potvrdili da je puška na snimku pogubljenja žena i dece, koji su bili optuženi za pripadnost islamističkoj terorističkoj grupi Boko Haram, Zastava M21.

Ali, Vučić preko leđa građana Srbije, prebacuje i prave i potencijalne islamske teroriste u zemlje Evropske unije. Tako je, 19. jula ove godine, u Nemačkom gradu Libeku (na severu, blizu obala Baltika), prema vestima nemačkih medija (ne svih, jer mediji pod kontrolom Angele Merkel i dalje kriju ovakve zločine!), nožem naoružani tridesetogodišnjak iz Irana teže i lakše povredio devet osoba, a u rancu koji je imao na leđima, nosio je zapaljivu masu. Iranac o kome je reč, stigao je na tlo Evrope najpre u Beograd, tako što mu je tu privilegiju omogućio Aleksandar Vučić, skidanjem viza za građane Irana i uvođenjem direktnih letova iz Teherana do Beograda i čarter letova do Niša. Od kad je otvorena ova mogućnost, više hiljada Iranaca se našlo u Evropi, a za samo sedam poslednjih meseci, desili su se napadi na građane Nemačke od strane iranskih islamističkih ekstremista, najmanje tri puta. Skoro svi mediji u Nemačkoj su još odavno osudili Vučićevu "otvorenu kapiju" prema Teheranu, pa čak i koalicioni partneri kancelarke Merkel, ali ne i ona.

Još, prilikom kreacije takozvanog Berlinskog procesa, Vučić je sam predložio da Srbija, kao jedina pravna naslednica nekadašnje Jugoslavije, ostane u nekom obliku istočno-zapadnog uticaja. Tako je izgledalo u prvi mah, sve dok se lično Džordž Soroš nije oglasio genijalnim "izumom" da Srbija ostane kontinentalna rupa u kojoj će jednak uticaj imati sve sile i koja bi imala obavezi da bude glavni "depo" za prijem afro azijskih migranata. I ne samo to, nego da Srbija ostane "neutralna" u smislu da prihvati članstvo u NATO paktu, ali, navodno, da bude otvorena i prema zemljama Istoka. Reč je o staroj strategiji pokojnog Zbignjeva Bžežinskog, nekadašnjeg državnog sekretara SAD, proverenog mrzitelja Rusa i Srba i svega što je slovensko i pravoslavno.

Na ovakvu marginalizaciju i nestanak suverenosti Srbije, Vučić ovih dana i nedelja treba i javno da pristane. tajno, van očiju javnosti, već je pristao. Ali, namere mu je omeo nedavni sastanak Donalda Trampa i Vladimira Putina. Sudeći na osnovu hitne reakcije američkog ambasadora u Prištini, Grega Delavija, koji je od velikog zagovornika "jedinstvenog Kosova" došao do ideje o podeli pokrajine između Srba i Albanaca, Vučiću se loše piše.

U subotu, 21. jula, iz Brisela mu je stigla još jedna loša vest koju je zvanično saopštila Maja Kocijančič, portparol Evropske komisije: neće biti sastanka sa Tačijem do sredine septembra meseca! To govori da je ostavljeno sasvim dovoljno vremena da se taj sastanak uopšte ne desi, ili, da se desi u sudnici, pred porotom. Da Tači odgovara za ratne, a Vučić i za ratne i za mirnodopske zločine!

Trampova sprdnja sa crnogorskim članstvom u NATO paktu, očigledno ciljana sa namerom da je preskupa, prevaziđena i u zločine ogrezla alijansa bude ugašena, teško je pogodila i Aleksandra Vučića koji i tu ima planove. Kao predsedniku Republike Srbije, prihvatio je odluku komande NATO pakta o vojnoj vežbi pod nazivom 'Srbija 2018' koju će organizovati NATO Evroatlanski centar za koordinaciju aktivnosti u pružanju hitnog odgovora (EADR) i Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije. Vežba će biti održana od 8. do 11. oktobra 2018. u Mladenovcu i oko njega, a cilj vežbe je, navodno, "...poboljšanje interoperabilnosti u međunarodnim operacijama odgovora na katastrofe".

Šta ima Ministarstvo unutrašnjih poslova sa NATO paktom? Na ovo pitanje moraće sama policija u Srbiji da odgovori. Ili će po Ustavu štititi red i mir u Srbiji, ili će se pretvoriti u pretorijansku gardu (neki njegovi delovi su to već postali), Aleksandra Vučića i njegovih pomagača u okupaciji i veleizdajničkoj misiji.

A 1. Vođin "preobraćenik"

Da je Vučić dotakao samo dno svog političkog i propagandnog brloga, vidi se i po tome što je ovih dana dnevni list "Alo", na naslovnoj strani, najavio da će Dejan Anđus, sportski novinar, pisati seriju kolumni u kojima hvali "Vođu".

I već u prvoj od njih, Anđus zaista i piše da će "istorija zapamtiti" velika i važna dela Aleksandra Vučića! A, taj "Vođa", Aleksandar Vučić, bio je školski drug Dejana Anđusa koji ga odlično poznaje. Pre nego što je Vučić Anđusa na najbrutalniji način kompromitivao i strpao u zatvor (pred "skrivenom kamerom" beogradske policije), ovaj sportski novinar pisao je i govorio u svojim TV emisijama najgadnije detalje iz "Vođinog" ličnog života. Ti detalji (istiniti, na "Vođinu" žalost) bili su takvi da se svako normalan na njih mogao ispovraćati.

I, mada je Vučić Anđusa kasnije utamničio pa oslobodio, eto, izgleda da ga je u međuvremenu i "preobratio", pa sada Anđus o njemu piše ode i hvalospeve. I, ne treba mu zameriti. Neke ljude je lako slomiti, a neke nije. Jedni imaju stav po svaku cenu, a drugi imaju samo cenu, a stav zadržavaju za sebe.

A 2. Bezgranično ludilo: diktatorske "mere" bez sudskog postupka

Na graničnim prelazima prilikom izlaska iz Srbije aktuelna vlast je naredila da se sva lica koja su „bezbednosno interesantna" stave na stranu i da se zadržavaju po četiri sata, nakon čega mogu da nastave putovanje. Tako sam prošao i ja, a i mnogi drugi putnici. Zadržan sam četiri sata bez da mi je o tome izdata bilo kakva potvrda ili rešenje o lišavanju slobode. Postupajuća policija je bila veoma korektna jer je i njima dosta takvih postupanja. Vozilo je odvezeno u garažu, površno pregledano, pregled trajao 1 minut i rekli su kada istekne četiri sata možemo da idemo. Protiv mene se vodi postupak za Davanje mita ali postupak nije započeo već je samo podignuta optužnica koja nije stala na pravnu snagu.

Ja sam saznao da nas vode kao lica koja se bave krijumčarenjem ljudi ali nikada protiv mene nije postupano u tom pogledu niti me je bilo ko pozivao na razgovore jer i sami znaju da je to besmisleno. Rekao sam tom prilikom nadležnima sa sam spreman da se odazovem poligrafskom veštačenju da opovrgnem njihove lažne tvrdnje. Došli smo i situaciji da nam aktuelna vlast bez sudskog postupka rešava sudbinu, tj. proglašava nas krivim i preduzima mere bez sudskih postupaka. Na svim većim prelazima pošaljite vaše saradnike da obave razgovor sa ljudima kloje su policajci stavili na stranu a ima ih dosta kako na ulazi iz Srbije tako na izlazu.

Verovatno ste čitali izjavu bolesnog ministra policije koji je izjavio „mi imamo dokaze da je Marjanović ubio suprugu Jelenu". On sebi uzima za pravo da daje izjave i proglašava nekoga krivim bez sudskog postupka. Sudije su uplašene od strane režima i ne rade svoj posao samostalno i na osnovu zakona. Mnogo postupaka se obustavlja i plaća se velika nadoknada iz budžeta ali to nikoga ne zabrinjava. Izlaskom na teren će te se uveriti u sve ovo, pa vas molim da o tome pišete jer ovo ima samo u „našoj Srbiji".

(Puljaji Fadilj)

A 3. Čekajući "proveru"

Dana 13.07.2018. bili smo na prelazu Sremska Rača, ličnim automobilom. Vraćali smo se iz etno sela Stanišići nadomak Bjeljine. Na graničnom prelazu, srpska policija nam je uzela dokumenta na proveru i već u narednom trenutku nas je zamolila da preparkiramo auto za detaljan pregled i pretres. Mog muža su odveli u njihove prostorije gde su ga pretresli i zadržali četiri sata. Ja i maloletno dete smo ostali da čekamo ispred bez dokumenata, bez vode i hrane, a nismo bili u mogućnosti ni da se krećemo, jer nam nisu vratili dokumenta a nismo mogli ni auto da pomeramo! Mog muža su zadržavali od 16h do 20h sa izgovorima da čekaju proveru. Kako provera nije stigla po isteku četvrtog sata, pustili su ga. Tako gladni, žedni i umorni, mislili smo da je to kraj. Ali, ne! Na 1,2 km od granice zaustavlja nas saobraćajna policija i opet sve isto. Čekamo proveru. Opet nismo bili u mogućnosti ni da jedemo ni da pijemo. Dete je već vidno nervozno i uplašeno da ne kažem preplašeno pretresima i odvođenjem oca. Posle tri sata zadržavanja, pretresa i čekanja, krenuli smo ka autoputu, opet u nadi da je sve gotovo i da će dete napokon da jede i spava.

Na ulasku na naplatnu rampu kod Kuzmina opet isto. Pretresi, kontrole, čekanje provere naredna tri sata. Posle tri sata opet zaustavljanje kod izlaza Šimanovci. Procedura opet ista: pretresi, uzimanje dokumenata, pitanja gde smo bili, gde sada idemo...Posle dva i po sata, pustaju nas dalje. Isto nam se dešava i na zaobilaznici kod Beograda. Zaustavili su nas na krivini, gde su radovi, i uradili sve isto kao i njihove prethodne kolege. Na dolasku, na isključenju sa autoputa kod Pojata, sačekala nas je saobraćajna policija i inspektori u civilu. Procedura ista, zadržavaju nam dokumenta, pretres, a vode nas u SUP Ćićevac. Tamo nas zadržavaju 3h.

Sve isto: pretres, detaljan...Pitanja: gde ste bili, gde idete...Bude dete koje spava da izađe iz auta. Čime je maloletno dete zaslužilo takvu torturu psihičku, da bude gladno i žedno i mrcvareno, a i mi sa njim? Nismo učinili nikakvo krivično a ni prekrsajno delo da bi smo trpeli takvu psihičku torturu. Mi smo 2003., kad je bilo vanredno stanje, preživeli strašnu policijsku torturu gde je moj suprug odvođen u šumu i najstrašnije maltretiran i mučen, a što je sve i potvrdila unutrašnja kontrola MUP-a Srbije. Torturu koju smo sada doživeli je psihičke prirode i ništa nije beznačajnija od fizičke torture od 2003. godine iz akcije Sablja. Tužićemo MUP Srbije za torturu koju je moja porodica preživela, a naročito dete od devet godina.

Jotic Marija

Jotic Zoran i maloletni Jotic Mateja

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane