Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid istražuje

Ekskluzivno: zašto i zbog koga Srbija ne sme da stekne energetsku nezavisnost

Kolonija i njena mafija

Na tajnim pregovorima u Beogradu, koji su trajali od 1. do 16. novembra ove godine, a koje su vodili najviši zvaničnici Svetske banke sa predstavnicima vlade Republike Srbije, dogovoreno je zatvaranje skoro svih rudnika uglja JP PEU „Resavica" kako bi se naša zemlja gurnula u energetsku zavisnost od inostranstva. Pri tome se radi o najvećem sistemu rudnika uglja na Balkanu čije su dokazane zalihe deset puta veće od spoljnog duga Srbije i koji raspolaže sa dve milijarde tona uljnih škriljaca iz kojih bi mogla da se proizvodi nafta.

Igor Milanović

JP PEU „Resavica" je najznačajnije preduzeće za eksploataciju uglja na Balkanu. Ima devet rudnika, 12 jamskih pogona i zapošljava više od 4.000 radnika. Godišnje proizvede oko 600.000 tona raznih vrsta uglja, između ostalih visokokalorični kameni ugalj i antracit koji se koristi u hemijskoj industriji (samo 2 odsto svog iskopanog uglja na svetu je antracit).

Osim toga, na području Aleksinca, na zemljištu koje pripada „Resavici", otkrivene su zalihe uljanih škriljaca iz kojih bi mogla da se izvuče nafta za 60 milijardi dolara (po aktuelnim cenama), odnosno naftni derivati u vrednosti od 180 milijardi dolara. Ukupne zalihe uglja same vrede deset puta više nego javni dug Srbije, a tu su još različiti minerali, pa nafta u škriljcima...

Kada bi se „Resavica" modernizovala i otvorila se nova nalazišta, Srbija bi u velikoj meri stekla energetsku nezavisnost. Upravo to je razlog zbog čega se „Resavica" uništava, mada od tog upropašćavanja vlastodršci imaju i izuzetnu finansijsku korist.

Direktor kancelarije Svetske banke za Srbiju Stephen Ndegwa uputio je 24. novembra 2018. pismo (redakcija Magazina Tabloid je u posedu kopije srpske verzije) ministru rudarstva i energetike Aleksandru Antiću i ostalim sagovornicima sa kojima je razgovarao u periodu od 1. do 16. novembra 2018. godine. U stavu 2 pisma navodi se: „...Zadovoljan sam što smo uspeli da potvrdimo zajedničko razumevanje na temu zatvaranja rudnika Resavica..."

Bez obzira na to šta pričaju aktuelni vlastodršci, ne planira se nikakva revitalizacija i proširenje rudnika, već njihovo zatvaranje. Zauzvrat je Ndegwa obećao da će Svetska banka pomoći u izradi projekata novih rudnika, ali ne onih u sklopu „Resavice" i ne onih koji su značajni za energetski sektor. Srbija ne sme da stekne energetsku nezavisnost, to je sada jasno!

Osim ministra Antića, sa Ndegwom su o ovome razgovarali i postigli pomenuti dogovor i: ministar građevinarstva i potpredsednik vlade Zorana Mihajlović, ministar finansija Siniša Mali, ministar privrede Goran Knežević, ministar za rad i zapošljavanje Zoran Đorđević, Mirjana Filipović (državni sekretar u Ministarstvu rudarstva), Ivan Janković (pomoćnik ministra rudarstva), Jasmina Hadžiabdić (savetnik u Ministarstvu rudarstva), Vuk Delibašić (savetnik u Ministarstvu finansija), Nenad Vlaketić (direktor u Ministarstvu finansija) i Marko Vuković (v.d. direktora JP PEU „Resavica"). Da bi se potvrdila važnost postignutog dogovora, u razgovore se povremeno uključivao i izvršni direktor Svetske banke Verner Gruber, koji je, takođe, dobio jedan primerak pisma od 24, novembra 2018.

Na tim sastancima je postignut tajni dogovor (koji se krije od javnosti) da se „Resavica" zatvara u dve faze. Prva će se odvijati od 2021. do 2023. godine kada će biti zatvoreni rudnici Jasenovac, Ibarski rudnici, Velika Čuka i Bogojevo. U drugoj fazi, čiji će početak i trajanje biti naknadno dogovoreni, biće zatvoreno još četiri rudnika (ne navodi se koja), tako da bi ostao još samo jedan rudnik. Ndegwa napominje na samom početku svog pisma kako se radi o podršci Svetske banke planovima vlade Republike Srbije. Znači da su ovdašnje vlasti same, uprkos javnim obećnjima da će spasiti „Resavicu", odlučile da zatvore rudnike i na ulicu izbace 4.000 rudara, a ne da ih na to tera bilo ko iz inostranstva.

Ndegwa je napomenuo i kako je Svetska banka saglasna da se otpuštenim radnicima isplate otpremnine po modelu iz 2017. godine. Te iste godine, kada je stvoren model po kome će se otpuštati zaposleni, ministar Antić, tokom svoje posete „Resavici" na dan rudara 6. avgusta je rekao: „Zajedno sa ekspertskim timom Svestske banke pravimo plan restrukturiranja i reorganizacije ove kompanije, zajedno sa planom finansijske konsolidacije i očekujem da će on biti gotovo do kraja godine i nakon toga usvojen u Vladi Srbije". Sada se vidi kakav „plan restruktuiranja i reorganizacije" je napravljen. Isti ovakvi planovi biće napravljeni i za sve ostale činioce u energetskom sektoru kako bi se obezbedila trajna zavisnost Srbije od uvoza energenata.

Uništavanje „Resavice" traje već duže vremena, ali se ubrzalo u trenutku kada je počelo dogovaranje sa Svetskom bankom, odnosno u 2017. godini. Dva su cilja koja je vlast ovim želela da postigne: prvi je da pre zatvaranje što je moguće više para ukrade i stavi u svoje i džepove svojih prijatelja, a drugi je da se javnosti prikaže pogrešna slika kako su rudnici nerentabilni i da je zatvaranje jedino rešenje.

Prethodni v. d. direktora „Resavice" Stevan Dželatović uhapšen je u aprilu 2017. zbog primanja mita u visini od 30.000 evra. Na njegovo mesto doveden je mlađani, nesposobni, ali zato lopovluku skloni Marko Vuković. U poslednjoj godini u kojoj je Dželatović bio direktor, 2016, „Reasavica" je ostvarila gubitak od 1,05 milijardi dinara. Već u 2017. njegov naslednik je uspeo da duplira minus na 2,2 milijarde dinara, a u prvih devet meseci 2018. (još nema podataka za poslednji kvartal) stiglo se do gubitka u visini od 1,4 milijarde evra. Vuković je, očigledno, nadmašio svog prethodnika i to je najvažniji razlog zašto je doveden na čelo najvećeg sistema rudnika uglja na Balkanu.

Postoji mnogo načina kako se novac izvlači iz ovog javnog preduzeća. Bivši direktor korporativne i ekonomske bezbednosti "Resavice" Nenad Stojković u više navrata je pismeno obaveštavao novopostavljenog v.d. direktora Vukovića o otkrivenim mahinacijama iz prethodnog perioda. Umesto da ispita ove optužbe i od krivaca traži naknadu štete, Vuković je Stojkovića otpustio kao neugodnog svedoka i uz to još i stručnjaka (sudski je veštak ekonomsko-finansijske struke). Na pomenutom mestu direktora Stojković je izdržao samo devet meseci.

Službenom beleškom matični broj 01-170512 od 19. maja 2017. Stojković obaveštava Vukovića da je otkrio više sumnjivih isplata u korist „MSN Petrola" iz Leposavića u ukupnoj vrednosti od 2.406.300 dinara u 2013. godini, odnosno 1.572.000 dinara u 2014. Stojković je izrazio osnovanu sumnju da se radi o fiktivnim računima za neizvršen posao. On takođe navodi kako je kao direktor za ekonomsku bezbednost tražio da mu se dostave ugovori po kojima je izvršeno plaćanje, ali da ih nije dobio.

Službenom beleškom matični broj 03-170530 od 30. maja 2017. Stojković ukazuje direktoru Vukoviću na poslovanje „GIP Konstruktora" d.o.o. iz Beograda koji je kao izvršilac radova na osnovu ugovora 7847 od 13. oktobra 2014. bio angažovan na rekonstrukciji jednog, za firmu važnog koloseka. Po završetku radova stručna komisija je utvrdila nepravilnosti i naložila njihovo otklanjanje, što se nije desilo tako da do nastanka službene beleške u 2017. godini pruga nije stavljena u funkciju, čime je naneta šteta JP PEU „Resavica".

Uvidevši da je Stojković stručnjak i da pored njega ne može da se neotkriveno krade i urušava preduzeće, Vuković ga je otpustio u septembru 2017. godiine. Time, međutim, nije uklonio sve nezgodne svedoke i poštene radnike u ovoj kompaniji, tako da su našoj redakciji dostavljena dokumenta iz perioda posle Stojkovićevog odlaska, od pomenutog pisma Svetske banke, pa sve do kopija izvoda sa računa iz decembra ove godine.

Marko Vuković je sin Ivana Vukovića, dugogodišnjeg funkcionera „Reasavice" (bio je i tehnički direktor JP PEU „Resavica", a sada je predsednik Upravnog odbora jednog od preduzeća u Despotovcu), pa ih zbog toga radnici zovu Tata i Sin. Marko je inženjer rudarstva, ali upućeni tvrde da na neke ispite nije ni izlazio, već je umesto njega „polagao" Tata pomoću svojih veza. Kada je sa samo 33 godine postao vršilac dužnosti direktora najvećeg sistema rudnika uglja na Balkanu, on je iza sebe već imao petogodišnji direktorski staž i to kao direktor najvećeg rudnika uglja u okviru „Resavice", „Rembasa". I na to, kao i na sva ostala radna mesta, doveo ga je Tata, koji je pravi spiritus movens uništavanja ovog preduzeća.

Marko je pljačku preduzeća podigao na još viši nivo. Pošto je „Resavica" izuzeta od prinudne naplate, direktor sam odlučuje kome će biti plaćeno i za to dobija 10 odsto „provizije" od ukupne sume, koliko moraju da plate takozvani privilegovani dobavljači. Zahvaljujući tome, Tata i Sin su za kratko vreme uspeli da kupe više hektara zemlje, zasade vinograde i osnuju „Vinariju Vuković". Kupili su i stan u Jagodini, novi džip, a bogato daruju i svoje saučesnike bez kojih ne bi mogli ovako uspešno da čerupaju nekadašnjeg giganta u kome danas radnici bukvalno gladuju.

Sa druge strane, njih dvojica se surovo obračunavaju sa svojim protivnicima. Stojković je još i dobro prošao, jer je samo dobio otkaz. Manje sreće je imao predsednik opštine Despotovac Nikola Nikolić koji je brutalno pretučen na očigled supruge i dece. Odbornica SNS-a Branka Čelović se takođe nešto zamerila bahatom Marku, pa je smenjena.

Umesto u „Resavici" Marko Vuković zajedno sa svojim službenim vozačem Dejanom Tatomirom najviše boravi u Beogradu i to u luksuznom hotelu „Marina 015" u Grockoj koji raspolaže raskošnim sobama i apartmanima. Za samo jedno veče njih dvojica su zajedno sa društvom u restoranu tog hotela potrošili 50.000 dinara na trošak preduzeća, što se vidi iz izvoda sa računa od 10. decembra 2018. godine. Radnici su više gladni nego siti, njihove porodice isto tako, ali za direktora i njegovog pratioca mora da se nađu pare kako bi se napijali u prestižnim prestoničkim lokalima.

Za svoju privrženost Tatomir je kraljevski nagrađen. Po nalogu direktora Vukovića on od „Resavice" za boravak u Beogradu dobija dnevnice, ali istovremeno i slobodne dane koje ne koristi, već ih naplaćuje i to po tarifi koju nema ni američki predsednik. Kako se vidi iz izvoda za račun „Resavice" u Vojvođanskoj banci broj 355-3200214539-90 vozač Tatomir je 4, 5. i 6. decembra 2018. godine dobio po 33.638 dinara (ukupno više od 100.000 dinara) na ime neiskorišćenih slobodnih dana!?!

Marko Vuković ne bi mogao da nesmetano pljačka i uništava „Resavicu" da nema punu podršku vlasti i da oko sebe nije okupio odgovarajuću ekipu. Direktor „Rembasa" i predsednik Mesne zajednice Resavica Zoran Aksentijević je bivši kadar Demokratske stranke koji je u pravom trenutku, neposredno posle izbora, preleteo u redove SNS-a. Na izborima 2012. je obećavao izgradnju balon hale ako žitelji njegove mesne zajednice glasaju za Borisa Tadića. Ista obećanja ponavlja i kasnije, ali ovog puta u korist Aleksandra Vučića, mada od balon hale nema ni traga ni glasa već šest godina, a umesto nje je Aksentijević sebi podigao luksuznu porodičnu kuću sa duplom garažom iznad koje je stan za vozača.

Preletač iz DS-a u SNS je i direktor „Đule" Nenad Lukić, koji je odmah po dolasku na tu funkciju kupio stan u Jagodini. Tehnički direktor Dejan Anžel je još jedan preletač koji se bogati tako što uzima pare na osnovu isporuka jeftinog uglja (koji se kasnije preprodaje po daleko višim cenama) preduzeću svog ujaka SAR „Maja" koga nema u Agenciji za privredne registre. Srđan Milanović, direktor „Zastava Metala" a.d, gde je Tata Ivan Vuković direktor Upravnog odbora, od opštine Despotovac je dobio 25 miliona dinara da bi spasao firmu. Pare su podeljene, a preduzeće klizi u stečaj. Saša Ognjenović Kriger, operativni direktor „Resavice", namenski je doveden u „Resavicu", jer je već osuđen zbog nameštanja jednog tendera u Krepoljinu!

A 1. Kako ugasiti rudnike bez pobune rudara

U domaćim medijima nije bilo ni reči o pregovorima između najviših predstavnika srpske vlade i izaslanika Svetske banke u Srbiji, a još manje su obelodanjeni rezultati tih razgovora. Svetska banka i JP PEU „Resavica" pominjali su se redovno i jedino na Dan rudara (6. avgust), kada je ponavljana bajka o tome da vlasti traže način da se rudnici revitalizuju. Ove godine je direktor Marko Vuković dodao kako se razmišlja o zatvaranju neprofitabilnih jama, što nije isto što i zatvaranje celih rudnika i to osam od mogućih devet.

Predsednik sindikata rudnika „Resavica" Nebojša Milenković na ovogodišnji Dan rudara obavestio je medije, po ko zna koji put, da se planira modernizacija rudnika kako bi se povećala proizvodnja. O zatvaranju rudnika tada se još nije govorilo iako je, kako se vidi iz pisma Stephena Ndegwe od 24, novembra 2018. godine, već tada vlada Ane Brnabić ubrzano radila na izradi plana kako da se rudnici ugase, a da se ne izazove radnički bunt.

Pošto država sa više od četiri milijarde dinara godišnje dotira „Resavicu" u njenom interesu bi bilo da se situacije što pre reši. Umesto brzog zatvaranja ili modernizacije, ide se na odugovlačenje i postepeno gašenje proizvodnje da se radnici ne bi dosetili o čemu se radi, ali i da bi vlastodršci još neku godinu mogli da kradu. Zbog toga je plan zatvaranja rudnika izrađen i usvojen 2018, sa početkom realizacije se kreće tek 2021, a prva faza će biti gotova 2023., dok će o početku druge faze još da se razmisli. U suštini, agonija će se prolongirati narednih deset godina.

U svom pismu od 24. novembra 2018. godine, Ndegwa napominje kako se Svetska banka spremna da pomogne Srbiji u razvoju rudarskog sektora, ali samo dobrim idejama. Konkretne investicije ili krediti se uopšte ne pominju. Sa druge strane, stalni predstavnik Svetske banke u Beogradu ističe kako postoji veliko interesovanje među stranim kompanijama za energetski sektor i rudnike u Srbiji. Ako postoji toliki interes, zašto Svetska banka ne može da organizuje poslovni forum na kome bi se razgovaralo na tu temu? Zbog toga što nema interesovanja da se rudnici prepuste srpskoj strani, već ih stranci žele samo za sebe, a za to im ne trebaju pregovori sa srpskom vladom.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane