Na nišanu

Mogu li se građani Srbije podići na ustanak?

Poslednja buna Srba, ili nestajemo

Hoće li iko od nas preživeti dalji teror Vučića i njegove opasne kriminalne družine? Da li će nas kilava opozicija zavlačiti zajebavajući se sa građanima, odlaganjem da krene u rat sa diktaturom. Ubistvo diktatora je, po međunarodnom pravu, legitimno. Šizofrenog Vučića možemo oterati sa vlasti samo motkama, otvorenom pobunom. Ili mi ili on. Ustanimo, opkolimo ga, izvucimo ga iz rezidencije i javno mu sudimo za sva zla koja je počinio. U revoluciji moraju da se očiste sve mafije koje su mu pomagale. Kada dođu tipovi poput Metju Palmera, treba da opkolimo zgradu Predsedništva, da ga uhvatimo za uši i vezanog vratimo Majklu Pompeu. Bolje grob, nego rob. Mi smo odavno robovi, a otići ćemo i u grobove, ako on poživi. Zar smo poslednji narod na svetu koji ćuti. Obesimo i Đilasa i te skotove iz opozicije koji svoje privilegije čuvaju od Vučićevog zuluma ističući građane kao taoce. Progovorimo jezikom novog vremena. Pokažimo svetu da želimo slobodu, nezavisne institucije i saradnju sa drugim državama i narodima u onoj meri u kojoj nam pomognu da se uspravimo i počnemo da živimo. Pesma Početak bune protiv dahija poučna je i danas, pa podsetimo na nju čitaoce.

Milovan Brkić

Pesma Početak bune protiv dahija je večni poziv Srbima da ne trpe teror koje nad njima vlastodršci sprovode. I govori da su Srbi, kroz istoriju, bili okupirani, da su bili kukavice i da su trpeli najgore zulume. Pa kaže:

Bože mili! Čuda velikoga! Kad se ćaše po zemlji Srbiji, Po Srbiji zemlji da prevrne i da druga postane sudija, Tu knezovi nisu radi kavzi,; Nit' su radi Turci izjelice, Al' je rada sirotinja raja, Koja globa davati ne može, Ni trpiti Turskoga zuluma; I radi su Božji ugodnici,; Jer je krvca iz zemlje provrela, Zeman doš'o valja vojevati, Za krst časni krvcu proljevati, Svaki svoje da pokaje stare. Nebom sveci staše vojevati; I prilike različne metati Viš' Srbije po nebu vedrome;

Danas Srbe ne muče dahije, ne uzimaju destak na ime poreza, ne privode im kćeri i snahe, radi provoda...

Danas Srbiju, gore nego u tursko doba, zlostavljaju još gori od dahija. To je Aleksandar Vučić, njegov brat Andrej, njihovi kumovi i članovi njihovog zloglasnog kartela.

Slavodobitno najavljuju da će od 1. januara sledeće godine minimalna zarada iznosti 30.200 dinara. U evrima je to 260 evra, a takvu platu prima više od polovine građana, koji rade u privatnim društvima i kompanijama, koje otvaraju biznis u Srbiji, tako što im dahija Vučić daje desetine miliona subvencija. Dve trećine penzionera u Srbiji prima mesečno manje od 200 evra!

Polovina penzija i plata su pod prinudnom naplatom koju sprovoede javni izvršitelji, otimajući iz usta građanima Srbije, ostavljajući ih bez lekova, u strahu i mukama.

Za pet godina u Srbiji će polovina, još uvek živih građana, NESTATI! Ili će pomerti od bolesti i gladi, ili će pobeći u inostranstvo.

Drumovi će poželet Srbalja, al Srbalja nigde biti neće!

Danas je u Srbiji 260.000 muškaradca od preko 50 godina života neoženjeno, a 110 hiljada žena je neudato! Ko će rađati decu, da hodaju drumovima. Ko će orati njive, ko će graditi puteve, čije će ruke raditi u fabrikama?

Istraživanje Branislava Gulana, koje objavljujemo u Magazinu Tabloid, milimetarskom preciznošću, sa brojkama koje potiču iz zvaničnih izvora, ukazuje da selo nestaje, da ćemo izgubiti bitku i sa nestankom varoši i većih naseljenih mesta.

Zločinačka banda Aleksandra Vučića, pod patronatom evropske političke mafije iz Nemnačke i Francuske i američkih demokrata, sve je opljačkala, građane svih nacionalnosti dovela je do izumiranja.

Svakog dana Velika propaganda laži širi vesti o ''velikim uspesima Aleksandra Vučića''. Ovaj teško oboleli diktator, koji je usled bolesti i teško poremećen, otvoreno poručuje da će vladati do kraja života. On kaže: ''Dok sam ja živ, biće ovako''.

Ako je tako, prekratimo mu život, spasimo milione građana kojima je on ugrozio život i ostavio ih bez svake nade.

Početak bune na dahije dalje opeva prilike:

Sve sedam se sastalo dahija; Bijogradu na Stambol-kapiji, Ogrnuli skerletne binjiše, Suze rone, a prilike glede:"Ala kardaš! Čudnijeh prilika""Ono, joldaš, po nas dobro nije."; Pa od jada svi sedam dahija; Načiniše od stakla tepsiju, Zagrabiše vode iz Dunava, Na Nebojšu kulu iznesoše, Navrh kule vrgoše tepsiju,; U tepsiju zv'jezde povataše, Da gledaju nebeske prilike, Što će njima biti do pošljetka, Oko nje se sastaše dahije, Nad tepsijom lice ogledaše;; Kad dahije lice ogledaše, Sve dahije očima viđeše, Ni na jednom glave ne bijaše. Kad to viđe sve sedam dahija, Potegoše nadžak od čelika,; Te razbiše od stakla tepsiju, Baciše je niz bijelu kulu, Niz bijelu kulu u Dunavo, Od tepsije nek potroška nema, Pa od jada svi sedam dahija; Pošetaše brižni neveseli Niz Nebojšu kulu Jakšićevu, Odšetaše u kavu veliku, Pak sjedoše po kavi velikoj, Sve sjedoše po kavi velikoj, Sve sjedoše jedan do drugoga,; Starca Foču vrgli u začelje, Bijela mu brada do pojasa, Pak povika sve sedam dahija: "K nama brže, hodže i 'vaizi! "Ponesite knjige indžijele, "Te gledajte, što vam knjige kažu, "Što će nama biti do pošljetka." Potekoše hodže i 'vaizi, Donesoše knjige indžijele; Knjige glede, grozne suze rone,; Dahijama ovako govore: "Turci, braćo, sve sedam dahija" 'Vako nama indžijeli kažu: "Kad su 'nake bivale prilike "Viš' Srbije po nebu vedrome,; "Ev' od onda pet stotin' godina, "Tad je Srpsko poginulo carstvo, "Mi smo onda carstvo zadobili, "I dva vlaška cara pogubili: "Konstantina nasred Carigrada; "Ukraj Šarca, ukraj vode ladne, "I Lazara na polju Kosovu; "Miloš ubi za Lazu Murata, "Al' ga dobro Miloš ne potuče, "Već sve Murat u životu bješe,; "Dok mi Srpsko carstvo osvojismo, "Onda sebi vezire doziva: "Turci braćo, lale i veziri! "Ja umrijeh, vama dobih carstvo, "Nego ovo mene poslušajte,; "Da vam carstvo dugovječno bude: "Vi nemojte raji gorki biti, "Veće raji vrlo dobri bud'te; "Nek je harač petnaest dinari, "Nek je harač i trideset dinari;; "Ne iznos'te globa ni poreza, "Ne iznos'te na raju bijeda; "Ne dirajte u njihove crkve, "Ni u zakon, niti u poštenje; "Ne ćerajte osvete na raji,; "Što je mene Miloš rasporio, "To je sreća vojnička don'jela: "Ne može se carstvo zadobiti, "Na dušeku sve duvan pušeći; "Vi nemojte raju razgoniti; "Po šumama, da od vas zazire, "Nego paz'te raju k'o sinove, "Tako će vam dugo biti carstvo; "Ako l' mene to ne poslušate, "Već počnete zulum činit' raji,; "Vi ćet' onda izgubiti carstvo.

Vučićeve paše i subaše vide sebe bez glave, jer je nad njima sablja kojom mašu američke državne agencije DEA, FBI-a, Agencija za sprečavanje pranja novca, zatim Europol, koje su počele da love srpske haračlije zbog najtežih krivičnih prestupa kojima se ugrožava bezbednost Balkana, Evrope pa i Sjedinjenih Država.

Uznemiren je Vučić i zbog promene komesara u Evropskoj Uniji, zbog dolaska novog američkog ambasadora Entoni Godfrija u Beograd, koji ima lična ovlašćenja predsednika Donalda Trampa da zastupa interese administracije iz Bele kuće, a da namesnik državnog sekretara Majka Pompea i Džordža Soroša Metju Palmer može samo da bude Vučićev savetnik, poput bivšeg britanskog premijera Toni Blera.

Svakog dana Aleksandar Vučić, od ranog jutra, govori pred kamaerama. Svaka izgovorena rečenica mu je - laž, obećanje...

Tako je Srbima u Drvaru poklonio milion evra. Srbi su su ga dočekali pošalicom da je drug Tito u Drvar doveo psa (Luksa) a Vučić međeda (Milorada Dodika).

Desetine milijardi evra otela je od građana Srbije, budžeta i iz kreditnih linija porodica Vučić i njihov kartel.

Oni koji su nametnuli šizofrenog Vučića ''da radi u korist interesa tadašnje administracije Baraka Huseina Obame nisu ni slutili da će on, nakon najsurovije pljačke naroda pokušati i da vlada Sjedinjenim Državama, da bira predsednike, da vršlja po SAD-u zajedno sa Džordžom Sorošom i njegovom družinom koja, osim što ,želi da trećesvetizuje Evropu, to isto želi i svojoj državi.

Pisma i ultimatume koje iz Vašingtona dobija, Vučić ignoriše. Ide on kod Kineza, kod Rusa, kod Mađara, kod Dodika.

Šta sad kada nema Baraka Huseina Obame, Džo Bjadena, Hilari i Bil Klintona, nego samo blentavog Metju Palmera i Bitange Toni Blera?

A šta pesma Početak bune protiv dahija kaže?

"Car umrije, a mi ostadosmo, "I mi našeg cara ne slušasmo, "Već veliki zulum podigosmo: "Pogazismo njihovo poštenje,; "Svakojake b'jede iznosismo, "I grijotu Bogu učinismo, "Sad su 'nake postale prilike, "Sad će netko izgubiti carstvo;; "Ne bojte se kralja ni jednoga, "Kralj, na cara udariti ne će, "Niti može kraljevstvo na carstvo, "Jer je tako od Boga postalo; "Čuvajte se raje sirotinje;; "Kad ustane kuka i motika, "Biće Turkom po Mediji muka, "U Šamu će kade proplakati, "Jera će ih raja ucv'jeliti. "Turci braćo sve sedam dahija!; "Tako naši indžijeli kažu, "Da će vaše kuće pogoreti, "Vi dahije glave pogubiti; "Iz ognjišta pronić' će vam trava, "A munare popast' paučina,; "Ne će imat' ko jezan učiti; "Kud su naši drumi i kaldrme, "I kuda su Turci prolazili "I s konjskijem pločam' zadirali, "Iz klina će proniknuti trava,; "Drumovi će poželjet' Turaka, "A Turaka nigde biti ne će, "Tako knjige indžijeli kažu." Kad to čuše svi sedam dahija, Sve dahije nikom ponikoše,; I preda se u zemlju pogledaše, S knjigom ne zna niko besjediti, Ni kako će knjizi odkazati.

E, ali Vučić zna. On će napujdati ministra unutrašnjih poslova Nebojšu Stefanovića, direktora policije Vladimira Rebića, ministra vojnog Aleksandra Vulina i stranačke batinaške odrede na građane. Tu je Velika propaganda laži da to sve podgreje, ali nema patrijarha da to blagosilja, pa će za tu priliku da angažuje episkopa Irineja Bulovića.

A pohod paša na sirotu raju pesma Početak bune protiv dahija ovako opisuje:

- Starac Fočo podavio bradu, Pa je b'jelu sa zubima grize,; Ni on ne zna s knjigom besjediti, Već se i on tome poslu čudi; Ne poniče Fočić Mehmed-aga, Ne poniče, već junak pokliče: "Dider more, hodže i vaizi!; "Molt'te Boga i jezan učite "Svaki danak a sve po pet puta, "Ne brin'te se nama dahijama: "Dok je nama zdravlja i pameti, "I dok nam je biogradskog grada,; "Mi smo kadri upraviti gradom, "Oko grada sirotinjom rajom. "Kad kraljevi na nas vojštit' ne će, "Kako će nam raja dosaditi, "Kad nas ima u sedam dahija,; "U svakoga po magaza blaga? "Kakva blaga? Sve meka dukata, "A sve pusta blaga ležećega; "U nas, braćo, četiri dahije, "Aganlije i Kučuk-Alije,; "I u mene i Mula-Jusufa, "U svakoga ima pusta blaga "Nebrojena po dvije magaze; "Nas četiri kada ustanemo, "Ustanemo na noge lagane,; "A magaze s blagom otvorimo, "Prosućemo rušpe po kaldrmi, "Na dukate pokupiti vojsku; "Nas četiri velike dahije "Na četvero razd'jeliti vojsku,; "Na četvero k'o četiri brata, "Poći ćemo iz našega grada "Kroz našije sedamn'est nahija, "Isjeć' ćemo sve Srpske knezove, "Sve knezove, Srpske poglavice,; "I kmetove, što su za potrebe, "I popove Srpske učitelje, "Samo ludu đecu ostaviti, "Ludu đecu od sedam godina, "Pak će ona prava biti raja,; "I dobro će Turke poslužiti. "Dok pogubim kneza Palaliju "Iz lijepa sela Begaljice, "On je paša, a ja sam subaša. "Dok pogubim i Jovana kneza; "Iz Landova sela malenoga, "On je paša, a ja sam subaša; "I Stanoja kneza iz Zeoka, "On je paša, a ja sam subaša. "Dok pogubim Stevu Jakovljeva; "Iz Lijevča gn'jezda hajdučkoga, "On je paša, a ja sam subaša; "I Jovana kneza iz Krsnice. "Dok pogubim do dva Čarapića "Iz potoka B'jelog od Avale,; "Koj' su kadri na Vračar izići, "U Biograd Turke zatvoriti, "On je' paša, a ja sam subaša. "Dok pogubim Crnoga Đorđija "Iz Topole sela ponosita,; "Koji s Bečkim trguje ćesarom, "On je kadar svu džebanu kupit' "Od bijela grada Varadina, "I oružje, što je za potrebe, "On je kadar na nas zavojštiti,; "On caruje, a ja subašujem. "Dok pogubim protopop' Nikolu "Iz lijepa sela Ritopeka, On pašuje, a ja subašujem. "Dok pogubim Đorđija Guzonju; "I njegova brata Arsenija "Iz lijepa sela Željeznika, "Koj' je kadar Topčider zatvorit': "Dok pogubim protopopa Marka "Iz lijepa sela Ostružnice,; "On je paša, a ja sam subaša. "Dok pogubim do dva igumana, "Adži-Đeru i Adži-Ruvima, "Koji znadu zlato rastapati "I sa njime sitne knjige pisat',; "Nas dahije caru opadati, "Oko sebe raju sjetovati, "Oni paše, a mi smo subaše. "Dok pogubim Birčanin-Iliju, "Obor-kneza ispod Međednika,; "Evo ima tri godine dana, "Od kako se vrlo posilio: "Kudgođ ide, sve kr'ata jaše, "A drugoga u povodu vodi; "On buzdovan o unkašu nosi,; "A brkove pod kalpakom drži, "On Turčinu ne da u knežinu, "Kad Turčina u knežini nađe, "Topuzom mu rebra isprebija, "A kad Turčin stane umirati,; "A on viče na svoje hajduke: ""More, sluge! tamo pašče bac'te, ""Đe mu gavran kosti naći ne će."" "A kad nama porezu donese, "Pod oružjem na divan iziđe,; "Desnu ruku na jatagan metne, "A lijevom porezu dodaje: ""Mehmed-aga, eto ti poreze, ""Sirotinja te je pozdravila, ""Više tebi davati ne može.""; "Ja porezu započnem brojiti, "A on na me očima strijelja: ""Mehmed-aga! zar ćeš je brojiti? ""Ta ja sam je jednom izbrojio."" "A ja više brojiti ne smijem,; "Već porezu ukraj sebe bacim, "Jedva čekam, da se skine b'jeda, "Jer ne mogu da gledam u njega; "On je paša, a ja sam subaša. "Dok pogubim kneza Grbovića; "Iz lijepa sela Mratišića, "On je paša, a ja sam subaša. "Dok pogubim i Aleksu kneza "Iz lijepa sela Brankovine, "I Jakova brata Aleksina:; "Car i ćesar kad se zavadiše, "Kod ćesara obršteri biše, "I nosiše od zlata kaškete, "Popl 'jeniše sve Turske palanke, "Porobiše, vatrom popališe,; "Car i ćesar kad mir učiniše, "A oni se caru predadoše. "I kod cara knezovi postaše, "Mloge Turke caru opadaše, "Sedam paša, što su opadnuli,; "Opadnuli, pa ih pomorili; "Oni paše, a mi smo subaše. "Dok pogubim kneza Tavnavskoga, "Iz Ljutica Stanka obor-kneza; "Dok pogubim kneza Mačvanskoga,; "S Bogatića Martinović-Lazu, "On je paša, a ja sam subaša. "Dok pogubim kneza Pocerskoga, "S Metkovića Ružičić-Mijajla, "On je paša, a ja sam subaša.; "Dok zapalim Raču ukraj Drine, "I pogubim Adži-Melentija, "Koj' je iš'o preko mora sinjeg, "Te je vlašku ćabu polazio, "Pak se uzgred u Stambol svratio,; "I od cara ferman izlagao "Za stotinu žutijeh dukata, "Da vlasima bogomolju gradi, "Da je gradi za sedam godina, "Načini je za godinu dana,; "Evo ima šest godina dana "Kako zida pokraj ckrve kule, "A u kule nabavlja džebanu "I po mraku topove privlači; "Vidiš, joldaš, da se nečem' nada!; "Pak ćem' onda zaći kroz nahije, "Te isjeći sve Srpske kmetove, "Kako bi nam raja dodijala?" Sve dahije na noge skočiše, Memed-agi svi se pokloniše:; "Fala joldaš, Fočić Memed-aga! "Tvoja pamet pašovati može, "Mi ćemo te pašom učiniti, "Tebe ćemo svagđe poslušati."

Počinju se buniti Vučićevi ubirači harača (reketa i iznuda). A Vučićevim nikad dosta blaga.

Starac Foča poče govoriti:; "Nuto momka! i nuto pameti! "S kojom riječi na pašaluk sjede! "Uzmi sinko, Fočić Mehmed-aga, "Uzmi slame u bijelu ruku, "Mani slamom preko vatre žive:; "Il' ćeš vatru sa tim ugasiti, "Ili ćeš je većma raspaliti? "Vi možete, i Bog vam je dao, "Tako silnu pokupiti vojsku, "I poć'ćete, sinko, kroz nahije;; "Jednog kneza prevarit' možete "I na vjeru njega domamiti; "Svoju ćete vjeru izgubiti, "Jednog posjeć', a dva će uteći, "Dva pos'jeci, četiri odoše,; "Oni će vam kuće popaliti, "Vi dahije od njih izginuti. "Al' vi tako nemojte raditi, "Nego mene starca poslušajte: "Ja sam gled'o u našem indžilu,; "Ovo, piše, dugo biti ne će, "Nego će se prom'jeniti carstvo, "Već se, sinko, podobrite raji: "Od harača raji otpustite, "Nek je harač, k'o što Murat reče:; "Prođite se globa i poreza; "S knezovima vi se pobratite, "Knezovima ate poklanjajte, "Kmetovima osrednje paripe, "S popovima u dosluku bud'te,; "Ne bi l' i mi uz njih preživljeli, "Jera naše dugo biti ne će. "A što će nam više pusto blago? "Da meljete, izjest' ne možete." Al' govori Fočić Memed-aga:; "Moj babajko, ne slušam te stari." To izreče, a na noge skoči, I za njime ostale dahije, Pak na gradu baciše topove, Na dukate pokupiše vojsku,; Nji četiri velike dahije: Aganlija i Kučuk-Alija, Mula-Jusuf, Fočić Memed-aga, Na četvoro razd'jeliše vojsku, Nji četiri, k'o četiri brata,; pak na gradu otvoriše vrata, I odoše s vojskom po teftišu Kroz njihovih sedamn'est nahija. Prvog Srpskog kneza prevariše: Domamiše kneza Palaliju; I u Grockoj njega pogubiše; I Stanoja kneza iz Zeoka Prevariše, pa ga pogubiše U njegovu dvoru bijelome. Prevariše Marka Čarapića,; Prevariše, te ga pogubiše; I Gagića Janka buljubašu Iz Boleča sela malenoga; Pogubiše kneza Teofana Iz Orašja Smederevske na'je;; Ta i kneza Petra iz Resave, Prevariše Mata buljubašu Iz Lipovca blizu Kragujevca, Te i njega mlada pogubiše, Moravcima crkvi dopadoše,; I tu Adži-Đera pogubiše, A Ruvima u grad opremiše, I u gradu njega pogubiše. Mehmed-aga u Valjevo dođe: Grbović se bješe osjetio,; Pa Grbović na strani pobježe, I dođe mu obor-knez Aleksa, I dođe mu Birčanin Ilija, Obojicu vata Memed-aga, Bijele im savezao ruke,; Pa ih vodi na most Kolubari; A kad viđe obor-knez Aleksa, Da će Turci oba pogubiti, Tad on reče Fočić Memed-agi: "Gospodaru Fočić Mehmed-aga!; "Pokloni mi život na mejdanu, "Evo tebi šest kesa blaga." Memed-aga govori Aleksi: "Ne mogu te, Aleksa, pustiti, "Da mi dadeš i sto kesa blaga."; Al' besjedi Birčanin Ilija: "Gospodaru, Fočić Mehmed-aga! "Evo tebi i sto kesa blaga, "Pokloni mi život na mejdanu." Veli njemu Fočić Mehmed-aga:; "Ne budali, Birčanin Ilija! "Tko bi gorskog upustio vuka?" Mehmed-aga viknu na dželata Dželat trže sablju ispod skuta, Te Iliji odsiječe glavu;; A Aleksa sjede na ćupriju, Pa ovako poče govoriti "Bog ubio svakog rišćanina, "Koji drži vjeru u Turčinu! "Ah Jakove, moj rođeni brate!; "Ti ne drži vjere u Turcima, "Đe s' udesiš, udri se s Turcima." Još Aleksa govoriti šćaše, Ali dželat govorit' ne dade, Trže sablju, ods'ječe mu glavu.; Kada do dva kneza pogiboše Na ćupriji nasred Kolubare: Knez Aleksa, Birčanin Ilija; Adži-Ruvim nasred Beograda, Jednog dana, a jednoga časa:; Viš' njih jarko pomrčalo sunce. Mehmed-aga konaku pohiti, Ne bi l' još kog Srba zastanuo, Da još bira đekog da pos'ječe. Al' kad Srbi žalost opaziše,; Iz čaršije na mah pobjegoše, Memed-agi nijedan ne dođe. Kad to viđe Fočić Memed-aga, Odmah pozna, da gore uradi, I odmah se bješe pokajao,; Al' se veće dockan pokajati, Već povika dvanaest delija, I Uzuna svoga kavedšiju: "Čujete li, moji sokolovi! "Brzo dobre konje posjednite,; "Pak trčite u selo Topolu, "Ne bi l' Crnog pogubili Đorđa: "Ako li nam sad uteče Đorđe, "Neka znate, dobra biti ne će." Kad to čuše dvanaest delija,; Odmah dobre konje posjedoše, I pred njima Uzun kavedžija, Otidoše u selo Topolu U subotu uoči neđelje; Na osvitak neđelji dođoše; Prije zore i bijela dana, I Đorđijne opkoliše dvore, Udariše s obadvije strane, A sa dvije strane povikaše: "Iziđ' amo, Petroviću Đorđe!"; Tko će ljuta zmaja prevariti? Tko li njega spavaćiva naći? Đorđe se je junak naučio Prije zore svagda uraniti, Umiti se i Bogu moliti,; I popiti počašu rakije: Bješe Đorđe prije uranio I otiš'o u donje podrume. Kada viđe oko kuće Turke, On se njima javiti ne ćede.; Javi im se mlada Đorđijnica: "Da Bog s vama, Turci, noćas bio! "Što tražite ovđe u to doba? "Đorđe sada pred kućom bijaše, "Tu sad bješe, pak nekud otide,; "A ja ne znam, kud je otišao." A to Đorđe i gleda i sluša. Kad je Đorđe izbrojio Turke, Čašu popi, a pušku potpraši, Uze dosta praha i olova,;

Dakle, nema druge nego puške pa u ruke.

Sloboda se mora osvajati.

Nemamo mi Crnoga Đorđija. Mi imao Boška Obradovića, koji podnosi prijavu protiv diktatora Vučića ''zbog narušvanja celovitosti Republike Srbije''. Kakva je to fukara. Jer Vučić trlja ruke i kaže: Evo Donalde koje budale treba da me smene, ja sam kooperativan. Sve ću dati. I ono što ti nedaš da dam. Ali Boško mora da opravda apanažu. Znao on da od ''celovitosti Srbije'' nema ništa, da on i njegova lažna opoziciona grupa ne vide dalje od nosa, da on zato nije odgovoran, ali pošto ništa drugo ne zna, onda mora da nešto piše. Umesto da kaže da će nove vlasti, bez Tačija i Vučića, rešavati problem Kosmeta u skladu sa interesima svih građana i u skladu sa svojim saveznicima.

Savez za Srbiju je odlučio da bojkotuje izbore. Dobro je, makar i to. Ali Vučić ima tije novaca, kupiće on Borisa Tadića, Zorana Živkovića, Čedu narkomana, razne protuve koji ištu tije novaca, jer ništa drugo ne znaju.

Ili mi ili on. Ustanimo, opkolimo ga, izvucimo ga iz rezidencije i javno mu sudimo za sva zla koja je počinio. U revoluciji moraju da se očiste sve mafije koje su mu pomagale. Kada dođu tipovi poput Metju Palmera, treba da opkolimo zgradu Predsedništva, da ga uhvatimo za uši i vezanog vratimo Majklu Pompeu. Bolje grob, nego rob. Mi smo odavno robovi, a otići ćemo i u grobove, ako on poživi. Zar smo poslednji narod na svetu koji ćuti. Obesimo i Đilasa i te skotove iz opozicije koji svoje privilegije čuvaju od Vučićevog zuluma ističući građane kao taoce. Progovorimo jezikom novog vremena. Pokažimo svetu da želimo slobodu, nezavisne instuitucije i saradnju sa drugim državama i narodima u onoj meri u kojoj nam pomognu da se uspravimo i počnemo da živimo.