Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Stav

 

G 192

 

Otpočeo je drugi talas svetske ekonomske krize. Krize koja narasta decenijama i koja preti potpuno da razori svetske finansije. Ozbiljno moramo da se zabrinemo za sudbinu svetske ekonomije, jer samozvani nadrilekari, nestručni i neodgovorni, pohlepni i bahati, pokušavaju da ozdrave teško obolelog pacijenta tako što ga leče pogrešnim lekovima. Štampanjem dolara i evra bez pokrića se ne može izlečiti teško obolela svetska ekonomija. Taj recept nije uspeo ni Miloševiću, pa neće uspeti ni Baraku Obami, kome popularnost sve više pada, jer se ta politička holivudska kič reklama o novoj politici razbila u paramparčad pred surovom činjenicom da su automobilski giganti, ponos i uzdanica SAD, otišli u bankrot. Nema nove ekonomske politike. Nastavlja se ista politika njegovih neuspešnih prethodnika. Barak Obama je nova politička obmana. To je porazna istina koju počinju da shvataju američki birači.

 

Piše: Branko Dragaš

Mnogo su ozbiljna i teška vremena da se narcisoidnim političkim manekenima, napuderisanim glumcima u reklamnim spotovima, folirantima i skorojevićima tipa Baraka Obame, Sarkozija, Berluskonija, Brauna, Baroza, Sanadera ili Tadića prepusti da upravljaju ne samo državom nego i ekonomijom sveta.
Ova kriza je mnogo opasna i moramo se ozbiljno pozabaviti njome. Ozbiljni ljudi moraju da se uhvate u koštac sa ozbiljnom krizom. Upravljači sveta su jasno pokazali da nemaju rešenja za izlazak iz krize. Niko ne zna šta treba da se radi. To se jasno videlo na sastancima G-8, G-20 i u Davosu. Osim što suludo štampaju dolare i evre bez pokrića, ubacujući ih u oboleli ekonomski sistem sveta, oni ništa nisu uradili na istinskoj i radikalnoj promeni obolelog ekonomskog sistema. Štampanje papira ne može ozdraviti svetsku ekonomiju, kao što ni povećavanje doze opijata ne može pomoći narkomanu u krizi. Pacijenta treba hospitalizovati i lečiti, umesto da mu dodajemo nove, pojačane doze iluzija da se političkom demagogijom može izlečiti.
Za poslednjih osam meseci FED je ubacila preko 20.000 milijardi dolara u sistem i ta narkotička doza štampanih dolara bez ikakvog pokrića samo produžava agoniju. Isto to radi i ECB. Ona samo ubacuje evre. Prošle nedelje je donela odluku da se pusti nova tranša od 442 milijardi evra bez pokrića za pomoć posrnuloj evropskoj ekonomiji. Gase požar cisternama benzina. Eksplozija mora da usledi. Razorna i sveobuhvatna. To je neminovno. Koliko jaka će biti eksplozija i šta će sve porušiti, ostaje tek da se vidi. Ali matematički se može dokazati da je eksplozija neizbežna. Elementarna logika je strana birokratizovnim upravljačima sveta.  Problemi se ubrzano nagomilavaju i ne mogu da se reše nabijanjem glave političara u trezor sa štampanje dolara i evra.
Prva je to javno istakla Merkelova, koja je, koliko-toliko, pritisnuta ekonomskim problemima nemačke privrede, podigla glas protiv takve sulude politike štampanja evra bez pokrića. Zato Merkelovu nisam uvrstio u političke manekene i pajace. Ona je bar zabrinuta. Ostali nisu. Njima je mnogo važnije kakvu će mašnu staviti u večernjoj emisiji, nego kako da naprave plan za ozdravljenje privede. Politički obračuni i sukobi na brodu koji tone, pohlepa i sujeta političara i njihovih tajkuna, nisu dobar ambijent za spasavanje nasukane ekonomije. Podaci za prvih pet meseci 2009. pokazuju da nema privrednog oporavka, uprkos desetinama hiljada milijardi evra i dolara koji su ubačeni. Berze su se krhko oporavile pred novi sunovrat, industrijska proizvodnja je u padu i do 27 odsto, budžetski deficiti su narasli preko pet odsto, BDP je u minusu od 2,8 odsto u razvijenom svetu, do osam odsto u zemljama u tranziciji, izvoz u Japanu je, recimo, u padu preko 40 odsto, dok je kod nas u padu 23 odsto. Pala je potrošnja za 30 odsto, nagomilavaju se gubici, raste zaduženost, pada zaposlenost, raste nezaposlenost. Samo u maju je 350.000 ljudi ostalo bez posla u SAD, i sve to što se dešava, nažalost, ne sluti na dobro. Sve to može dovesti do nove nevolje za čovečanstvo.
Plaćeni poltroni i eksperti bez pokrića, japijevci, tržišni fundamentalisti, skorojevići i foliranti, kriminalci sa belim okovratnicima i laptopom u tašni, šire laži kako je otpočeo oporavak, kako se izlazi iz recesije, kako će kriza da se završi do kraja ove godine i kako ponovo ulazimo u period blagostanja i obilja. Krediti nam se smeše, život na rate i standard iznad naših mogućnosti. Jedan od tipičnih primera političke ostrašćenosti, nerazumevanja istorijskih procesa, širenja demagogije, nepoznavanja ekonomije, privrede, tržišta i socijalnih uslova u kojima se danas nalazimo, jedan od onih koji je komesar neoliberalizma i koji, kao bulterijer, hazarderski igra dalje u propagiranju propale neoliberalne ideologije je srpski ministar ekonomije Dinkić, koji nema nijedan radni dan u privredi i koji je spreman sve da uništi samo da ostane jedan dan duže na vlasti. Takvi očajnici upravljaju našim životima, a njegovi mentori su upravo oni koji su potpuno uništili svetsku privredu. Ta kriminalna grupa se bori za svoj politički opstanak i spremni su na sve da bi vladali.
Zamajavanje naroda o brzom prolasku krize je isto kao ono tumačenje da krize ni nema. Ili tumačenje da će kriza pomoći srpskoj privredi da se brzo oporavi. Te budalaštine srpske kvazielite, koja se danas nalazi u poziciji čelnika JUL-a i despotovih omiljenih opozicionara, uoči samog petooktobarskog prevrata, najbolji su dokaz da je odnarođena, korumpirana i kriminalna vlast u Srbiji izgubila potpuno razum i da je zrela da ode na smetlište svetske istorije. Ni poseta tunjavog i gnjecavog premijera Cvetkovića Njujorškoj berzi i pompezne izjave čelnika najveće kriminalne organizacije na planeti da vrlo brzo izlazimo iz svetske ekonomske krize, neće zaustaviti tragičan raspad jedne promašene ideologije i propast jednog propalog ekonomskog sistema. Ne treba zaboraviti da je bivši direktor te iste berze, Bernard Majnkof, hazarderski prokockao 65 milijardi dolara i da je on bio na čelu najvećeg kriminalnog ganga koji je, sve pod okriljem državnih institucija, uspeo da obmane investitore iz čitavog sveta i da Imperiju u rastrojstvu uvede u bankrot.
Odgovor svima njima je - stiže drugi talas krize!
 Gospodo drugovi, nemojte da slušate preplaćene političke prevarante koji ništa ne znaju o istoriji, državi, institucijama, ekonomiji, slobodi i preduzetništvu, koji nikada nijedan dolar ili evro nisu sami zaradili na tržištu, koji nikada nisu isplatili plate zaposlenima, poreze i doprinose, koji ne znaju ništa o tržištu i privredi, koji nemaju morala i ne znaju šta je to pravda, i samilost, i poštenje, ne slušajte tu bratiju špekulanata, manipulatora i profesionalnih prevaranata. Kriza ne prolazi. Kriza se tek zahuktava. Kriza ulazi u višu fazu.
Svi pokušaji političkih diletanata, njihovih tajkuna i njihovih plaćenih eksperata da lažnom propagandom o brzom izlasku iz krize kupe vreme, kako bi pokrali preostali državni kapital, koji je iznet na rasprodaju, propašće istom onom brzinom kojom se danas štampaju dolari i evri bez pokrića. To nije put izbavljenja iz krize. Posledice izbora pogrešnog puta trpeće svi oni koji danas jedva preživljavaju. A takvih je, nažalost, ogromna većina na planeti. Oni uplašeno i grozničavo gledaju u pravcu političke vrhuške koja, osim pljačkanja i širenja laži, ništa drugo ne zna. Oni od nje nešto očekuju, što im ovi ne mogu dati. Jer ne znaju. I ne samo da ne znaju nego primenjuju pogrešne i štetne mere. A to je još opasnije.
Dakle, izgleda da niko nema rešenje. Nažalost, ni Putin koji je pokazao da je veliki državnik, ali da ga je carska vlast toliko opila da danas, posle svega što je uradio za svoju državu, povlači katastrofalno loše poteze. Sve gore i gore. Ne može premijer u supermarketu da se ponaša kao slon u staklari i da razbija sve predrasude o mudrom državniku koji ima strategiju izlaska iz krize, dok naredbodavno propituje uplašenog poslovođu o ceni kobasica. Šta premijer ima sa cenom kobasica? Šta njega briga za cenu kobasica? Premijer nije tržišni inspektor. Zadatak premijera je da stvara tržišne ulove za konkurenciju proizvođača koji će praviti i skupe i jeftine kobasice. I te kobasice će se izneti na tržište. I kupovaće ko koje voli. I ko ima koliko para. Ne može premijer dekretom da odredi cenu kobasica i da imenuje kupce. To mora da uradi slobodno tržište. Nema prisile, nema naredbe. Samo interesi. Interesi se sučeljavaju na tržištu. Ali to Putin, nažalost, nije naučio. U školi KGB-a za obaveštajce se to ne uči. Tamo se izvršavaju naredbe pretpostavljenih. Na tržištu takva filosofija nije moguća. Putin je kasno shvatio da mu je suludo otišlo 350 milijardi dolara iz države, da se privreda nalazi u kolapsu, da raste nezaposlenost, pada životni standard i da su građani sve nezadovoljniji. Putin je, umesto da okupi najsposobnije privrednike i bankare, sve one koji suprotno misle od njega i koji imaju operativne predloge za izlazak iz krize, nastavio po starom carsko-boljševičkom običaju uterivanja straha u podanike sistema. Time se kriza samo produbila.
 Uprkos tolikom naučno-tehničkom napretku, uprkos ubrzanoj kompjuterizaciji čitave planete, čini se da nemamo rešenje kako da se prebrodi ova kriza. Da li je to baš tako? Nije. Rešenje postoji i postoje ljudi koji znaju rešenje, ali oni ne mogu da dođu do izražaja od diletanata iz G-8, G-17, G-20 i drugih političkih birokrata koji su doveli do nastanka i produbljavanja ovakve velike ekonomske krize. Uslov da se izađe iz nje je da se razvlaste oni koji su uzrok krize.
Šta je rešenje?
Nijedna uska grupa, bez obzira na to kako se ona zvala, ne može da donese kvalitetno rešenje. Jedina grupacija koja mora da iznađe rešenje za krizu je - G 192. To su 192 zemlje na planeti koje moraju da se okupe i da kažu - ovako više ne ide! Dosta! Hoćemo nešto novo! Nešto što će doneti blagostanje svima. Nešto što će biti u interesu svih.
Ne može se osmisliti izlazak iz krize dok ne sednu sve zemlje i ne pronađu zajednički interes za održivi razvoj planete. To mora da se uradi ako hoćemo da izbegnemo svetske ratove, epidemije i ekološke katastrofe. To je nužno da se uradi pre nego što bude prekasno. Na tom zajedničkom sastanku najumnijih ljudi planete, predstavnika svih zemalja, tražiće se zajednički izlaz za sve ljude na planeti, a ne samo za političku oligarhiju i tajkune koji su nas doveli do propasti.
Na tom sastanku, koji će prenositi sve svetske televizijske stanice i koji će biti najgledaniji program na svetu, jasno će se reći da mora da se zaustavi štampanje dolara i evra, da mora da se ponovo uvede zlatni standard, da niko ne može da troši ono što nije zaradio, da nema naduvavanja kreditnog balona i stvaranja savremenih robova, da ne mogu više dva odsto najbogatijih na planeti da gospodare sa 80 odsto bogatstva planete, da 1,5 milijardi ljudi treba nahraniti, napojiti, obući, odenuti, stanove sagraditi i zaposliti da mogu sami sebe da izdržavaju, da 60 odsto građana najbogatijih zemalja treba iz zdravstvenih razloga da skinu preteranu težinu, da 50 miliona Amerikanaca treba da dobije socijalno i zdravstveno osiguranje, da svi ljudi na planeti moraju da dobiju osnovno obrazovanje, da svako mora da dobije osnovnu zdravstvenu zaštitu, da razvijene države moraju da sruše svoje vancarinske zaštite i nametnute standarde kojima se vređa pamet savremenog čoveka, da profit nije osnovno merilo ljudskih odnosa, da novac nije cilj života, nego sredstvo ka nekom uzvišenom cilju, da je planeta zajednica različitih ljudi, a nije prodavnica kompjuterizovanih robota, da mora da nastane srednja klasa koja je potpuno uništena, da razvijeni svet ne treba da uništava viškove proizvedene hrane da bi zadržali visoke cene na berzama, da nerazvijeni moraju da se civilizuju učeći i radeći, a ne čekajući da im se udeli milostinja, da svetski mediji prestanu da manipulišu ljudskim osećanjima, da berze prestanu da špekulišu, da transfer Ronalda ne košta 200 miliona evra, a otkazivanje milijardu, da vesti dana budu šta je toga dana novo stvoreno na planeti, ko je uradio milosrdno delo, a ne ko je koga ubio, da se zdravo hranimo, da zdravo živimo, da učimo, promišljamo i sumnjamo, a ne da našoj deci pune glavu propagandnim spotovima, da svakoga dana postanemo bolji i da sve učinimo da zaštitimo prirodu i sve ljude u toj prirodi, bez obzira na versku, nacionalnu ili rasnu pripadnost, jer svi smo mi brodolomnici na istom nasukanom Titaniku.
To je jedini put da se oslobodimo psihopata na vlasti, koje čovečanstvo guraju u nove sukobe i nove kataklizme. Oni su uzrok krize i ne možemo se izbaviti iz krize ako se oni ne uklone.
G 192 je jedini garant da politička oligarhija i tajkuni neće potpuno uništiti planetu i da savremeni čovek ima rešenja za nevolju u koju je sam upao. G 192 je odgovor na svu pohlepu i gramzivost kaste koja upravlja svetom i koja je izgubila potpunu kontrolu i ne zna šta treba da uradi. Na tom svetskom sastanku umnih ljudi planete, ne treba da prisustvuje niko od ove bratije neznalica koji su nas doveli u ovo stanje očaja i tuge, nego obični i razumni ljudi koji su normalni, prirodni, životni i koji razmišljaju svojom sopstvenom glavom. Ljudi koji znaju da misle, koji su dobri, pošteni, vredni i koji su nešto u životu stvarali, u odnosu na tu parazitsku grupaciju koja vampirski sisa krv čitavom čovečanstvu.
Neće to biti naučni skup, seminar, kongres, sesija ili skupština vlastodržaca, nego sabor umnih ljudi koji imaju rešenja i koji su spremni da izlože svoju viziju i za nju da se žrtvuju. Ne mislim da oni treba da ginu za svoju ideju, nego treba svojim ličnim primerom da pokažu da su upravo oni ti koji žive za svoju viziju. Tako će se vratiti izgubljeno poverenje. Poverenje koga danas nema. Poverenje koje je uslov za spas čovečanstva. Poverenje kojim se ozdravljuje bolesno društvo.
Kako se stiče poverenje?
Govorite ono što mislite. Radite ono što govorite. Budite tačni, uredni i disciplinovani. Poštujte tuđe vreme i ne trošite uludo svoje. Učite stalno i na svakom mestu. Strpljivo radite i štedite. Budite otvoreni, iskreni i pošteni prema drugima i prema sebi. Budite originalni i vrcavi. Budite skromni. Umesto da uzimate, podarite drugima svoje vrline. Budite uporni i odlučni. Ustanite protiv svake prevare, laži, krađe i tiranije. Pobunite se protiv manipulacija i špekulacija. Branite slobodu i pravdu. Sledite svoje ideje i volite sve ljude sveta. Naučite da je život igra. Igrajte se. I smejte se.
Da li je ovo utopija?
Možda jeste. Ako ništa ne uradite. Ako danas počnete, utopija se pretvara u stvarnost. Zato ustanite i uradite nešto za sebe. Biće vam mnogo lakše. A možda i uspemo. Važno je samo da smo počeli.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane