Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Verovali ili ne

Verovali ili ne

 

Vrhunski kriminal u Kontroli letenja: Abnormalno bogaćenje na račun onih koji zarađuju i zajedničkih geografskih resursa

 

 

Zemlju pokraše mnogi, nebo samo jedan

 

Mnogi postupci koji su primenjivani u procesu ilegalne privatizacije jednog državnog organa, pravi su pokazatelj protivzakonitih radnji zbog kojih je, umesto osnivanja javnog preduzeća ili akcionarskog društva, namerno osnovano nekakvo privatno društvo! I to radi finansijskih transakcija koje se nazivaju kriminalnim radnjama, i zbog kojih neko po pravilu završi iza rešetaka

 

Nikola Vlahović

 

Nedavno je veliku uznemirenost među bivšim ali i sadašnjim kontrolorima letenja izazvala informacija Vlade Srbije kojom je naloženo da nijedan sudski spor iz radnog odnosa koji vode kontrolori letenja protiv države ne sme završiti u korist tužilaca (kontrolora letenja). A proces traje ravno deset godina...

Počelo je tako što je 40 kontrolora letenja još 2000. godine tužilo bivšu Saveznu upravu za kontrolu letenja zbog neisplaćenih plata, prema Uredbi koja je bila na snazi a za koju oni nisu znali sve do 2000. godine kad je slučajno otkrivena prevara.

Preciznije, tadašnja Savezna uprava za kontrolu letenja je, prema toj uredbi, u jednom kratkom periodu isplaćivala sve obaveze, ali je neko naprosto odlučio da to više ne čini!

Tek 2000. godine kontrolori letenja uviđaju da su praktično pokradeni, pa kreću u pokušaj sudske naplate prilično velikih potraživanja (nekima je kasnije presuđivana pa poništavana odšteta od sedam, devet, pa čak i 11 miliona dinara). Predmet je za deset godina prošao sve sudske instance, od Prvog opštinskog suda u Beogradu gde su tužbe predate i gde je doneta presuda u korist oštećenih kontrolora letenja, pa kasnije do Okružnog i Vrhovnog suda gde su prvostepene presude preinačene osporavanjem zakonskog prava na novčanu naknadu koja pripada kontrolorima letenja na ime razlika u neisplaćenim mesečnim neto-zaradama sa pripadajućom kamatom.

Međutim, iza sumorne priče o borbi za sudsku naplatu potraživanja grupe kontrolora letenja, na videlo je izašla i priča o privatnom preduzeću koje vrši poslove kontrole letenja i, naravno, naplatu preleta preko regionalnog dela neba koje ono kontroliše...

Naime, nekadašnji direktorski par Miodrag Hadžić i Branko Bilbija (trajali su zajedno od 1993. do 2001. godine), prema svim izvorima, svakako je najodgovorniji za pravosudnu avanturu u koju su upali kontrolori letenja, kako oni bivši, već penzionisani, tako i oni koji još uvek rade. Hadžić i Bilbija su najodgovorniji i za dovođenje Nikole Stankova na mesto direktora ove, za državu strateški važne ustanove koja će se pod njegovom komandom ubrzo pretvoriti u privatno preduzeće (d.o.o društvo) pod imenom Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore, što je i danas zvaničan naziv za preduzeće koje se bavi i trgovinom, a ne samo kontrolom letenja (što je protiv svih pravila ove službe i svojevrsni je presedan).

 

52 godine eksploatacije

 

Ali, da bi se ukazalo na to da je problem mnogo dublji nego što na prvi pogled izgleda, treba odmah reći da ovde nije reč o nekvalifikovanoj radničkoj klasi nego o vrhunskim stručnjacima: naime, kontrolori letenja, pružajući svoje usluge domaćim i stranim avioprevoznicima, naplatom preleta dnevno ovoj državi zarađuju između 300.000 i 500.000 evra!

Ranije se sav devizni prihod ostvaren putem naplate preleta, u periodu od preko pola veka (preciznije, pune 52 godine!) slivao u budžet Savezne vlade.

Odgovorni u Saveznoj vladi nikada u prošlosti nisu planirali da se od deviznih prihoda ostvarenih naplatom preleta izdvoji deo sredstava koji bi se namenski utrošili za isplatu mesečnih bruto-zarada kontrolorima letenja.

Ovakvim stavom Savezna vlada je direktno kršila odredbe Čikaške konvencije, koju je potpisala davne 1953. godine kao članica Međunarodne organizacije za civilno vazduhoplovstvo ICAO.

Prema odredbama Čikaške konvencije, novcem od naplate preleta trebalo je da se samofinansiraju poslovi kontrole letenja, što ukazuje da su tako stečeni devizni prihodi bili namenski.

 Na osnovu ovih podataka može se izvući zaključak da su prethodne generacije kontrolora letenja praktično bile eksploatisane, a posebno od Savezne vlade bivše "skraćene" Jugoslavije (SRJ) i Savezne uprave za kontrolu letenja. Zbog neprimenjivanja Čikaške konvencije kontrolorima letenja naneta je velika materijalna šteta...

Zbog svega toga, ali i mnogo čega drugoga, došlo je do štrajka glađu kontrolora letenja tokom 2003. godine. Nakon štrajka kontrolora letenja Savezna uprava za kontrolu letenja počela je da primenjuje Uredbu koju je donela Savezna vlada u Službenom listu SRJ br. 35 od 9. jula 1993. godine.

Prilikom primene Uredbe pojavile su se velike novčane razlike u mesečnim zaradama koje je primalo operativno osoblje obuhvaćeno članovima Uredbe i mesečnih zarada koje je primalo administrativno osoblje. To je i bio razlog zbog koga su kontrolori letenja pokrenuli sudske sporove iz radnog odnosa: pogrešno primenjena osnovica u odnosu na koju su se vršili svi obračuni zarada, naknada i ostalih primanja.

Šteta im je naneta po dva osnova:

 a) Nije primenjivana jedna od osnovnih odredbi Čikaške konvencije,

 b) Doneta Uredba i Zakon o zaradama, naknadama i drugim primanjima zaposlenih u Saveznim organima, sprovođeni su delimično.

 

Oni koji zarađuju - nebitni

 

Uprkos svemu, obrazloženja preinačenih prvostepenih presuda od strane tročlanih veća Okružnog suda u Beogradu, uglavnom su ovako glasila: "Nisu bila planirana sredstva Saveznim budžetom."

Šta je značilo ovakvo obrazloženje? Da li je ovakvo obrazloženje bilo dovoljno da opravda i oslobodi državu obaveze da nadoknadi materijalnu štetu zaposlenima? Da li država i poslodavac koji nisu ispunjavali svoje zakonske obaveze prema zaposlenima za to treba da odgovaraju?

Drugo obrazloženje je glasilo: "Nema pravnog osnova za isplatu razlike u neisplaćenim mesečnim neto-zaradama".

Kako je vreme učinilo da i oštećeni ljudi i njihov problem dođu u opasnost da postanu prošlost u svakom smislu, formirana je organizacija kontrolora letenja u penziji, koji su nastavili da vode spor sa državom, bez prekida do današnjih dana.

Suđenja se vode pod otežanim okolnostima, jer se na sudije i sudska veća vrše nepodnošljivi pritisci. Upućena su i pisma na mnoge adrese (pravnom timu Narodne kancelarije, ministru Milutinu Mrkonjiću, predsedniku Borisu Tadiću...).

U njima je mnoštvo pitanja na koja još uvek niko nije odgovorio. Recimo, da li je tačno da odgovorni iz Vlade Srbije razmišljaju o donošenju vanrednog pravnog leka kako bi im osporili pravo na novčane naknade koje im po zakonu pripadaju?

Ili, da li poslodavac ima pravo da selektivno primenjuje važeći Zakon ili Uredbu, što u konkretnom slučaju znači da od cele Uredbe samoinicijativno odbaci deo koji njemu ne odgovara, u konkretnom slučaju to je pilotska osnovica, a nastavi da primenjuje deo Uredbe koji mu odgovara, a odnosi se na kontrolorski dodatak?

Zatim, da li sadašnje preduzeće pod imenom Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore d.o.o. može da se bavi poslovima u vezi sa kontrolom letenja, da nasledi i raspolaže celokupnom imovinom koju je posedovala Savezna uprava letenja i da samostalno, bez nadzora države, raspolaže novcem koji se zarađuje naplatom preleta i nakon toga što je Okružni sud u Beogradu doneo presudu koja ukazuje na suprotno. Presudom Okružnog suda u Beogradu sudsko veće je izložilo svoj stav:

"Zbog nedostatka pasivne legitimacije Agencija za kontrolu letenja nije pravni sledbenik SUKL-a" (bivša Savezna uprava za kontrolu letenja, prim. red.).

Ova presuda, kao i mnogi drugi postupci koji su se primenjivali u procesu ove ilegalne privatizacije jednog državnog organa, pravi je pokazatelj protivzakonitih radnji zbog kojih je, umesto osnivanja javnog preduzeća ili akcionarskog društva, namerno osnovano nekakvo privatno društvo!

Kao osnivački kapital novoosnovane Agencije za kontrolu letenja SCG d.o.o uneta je i celokupna imovina nekadašnje Savezne uprave za kontrolu letenja, čija je knjigovodstvena vrednost procenjena na 52.387.860 evra.

Procenu ove imovine objavila je međunarodno priznata i ovlašćena firma Ernst & Yong 26.12.2003. godine, registracija Agencije je obavljena u Trgovinskom sudu 29.12.2003. godine.

Podaci o knjigovodstvenoj vrednosti procenjene imovine koja je uneta u registarski list datiraju od 31.12.2002. godine, sa iznosom od 24.392.640,17 USD.

Ovu procenu imovine izvršio je domaći veštak. Direktor SUKL-a imao je zakonsku obavezu da na osnovu pravno-imovinskih odnosa namiri sve dugove sa tužiocima koje je Savezna uprava za kontrolu letenja materijalno oštetila.

Tužena je svoje dugove prema tužiocima mogla da namiri nagodbom, ali je direktor  otvoreno izbegavao bilo kakav razgovor na tu temu.

 

I tata bi, sine

 

Spisak onih koji se finansiraju novcem od naplate preleta prilično je dug...

Nikola Stankov, direktor privatnog društva koje se bavi poslovima spoljne i unutrašnje trgovine čiji se nekontrolisani trgovački poslovi kriju iza imena Agencija za kontrolu letenja SCG d.o.o., za pet godina vladavine ovom firmom stekao je kuću u Crnoj Gori, stan na Crvenom krstu, jahtu, ušteđevinu koja se meri milionima evra! Sam sebi je odredio platu koja je 24 puta veća od plate njegove sekretarice Tijane, koja mesečno prima 400.000 dinara. Njegovi bliski saradnici poređani imaju plate između 500.000 i 600.000 dinara mesečno!

Nijedan kontrolor letenja koji radi u živom saobraćaju nema platu njegove sekretarice i njegovog bliskog saradnika sa završenim poljoprivrednim fakultetom, koji je za pet godina saradničkog radnog staža kupio dva ogromna stana.

Daktilograf sa osnovnom školom i tri meseca daktilografskog kursa ima platu 106.000 dinara! Pre tri godine revizori iz evropske krovne organizacije Eurocontrol stavili su primedbu na neprimereno visoku sumu novca koja se troši za potrebe reprezentacije!

Tu su i veliki troškovi za održavanje nepotrebno velikog voznog parka čija vozila koriste njegovi bliski saradnici u privatne svrhe, a tehničko održavanje vozila i punjenje govora idu na teret Agencije.

 U ovu grupu ne spadaju terenska vozila za potrebe tehničke službe, koja se koriste za obilazak i održavanje radarskih sistema, radionavigacionih uređaja, VHF uređaja itd.

 U odeljenju za obračun preleta nalaze se svi tačni podaci na osnovu kojih može da se izračuna visina deviznih prihoda koja se ostvaruje naplatom preleta dnevno, mesečno i godišnje. Na osnovu obrađenih podataka lako i brzo mogu da se evidentiraju svi godišnji rashodi i da se tačno utvrdi na šta se troše tolika devizna sredstva. Odgovorni predstavnici u Vladi Srbije, oni koji štite i podržavaju Nikolu Stankova, morali bi da znaju da devizne prihode koji se ostvaruju naplatom preleta donose kontrolori letenja koji rade u živom saobraćaju a ne direktor.

Konačno, desilo se i da se kontrolor letenja u penziji Jasmina Jovanović, u ime svih oštećenih, obrati Međunarodnoj komisiji za zaštitu ljudskih prava i međunarodnim vazduhoplovnim organizacijama ICAO i Eurocontrol.

 

Sve sebi, državi ništa

 

Novac od naplate preleta legalno zarađuju kontrolori letenja širom sveta pružajući svoje usluge domaćim i stranim auto-prevoznicima u svom vazdušnom prostoru. Odredbama Čikaške konvencije donete još 1944. godine, jasno je definisana namena ovog novca koji se zaradi u toku jedne kalendarske godine i mora da se utroši do kraja iste godine:

a) za nabavku savremene tehničke opreme,

b) za isplatu mesečnih bruto-zarada kontrolora letenja,

c) za školovanje kontrolora letenja (tri poslednje klase kontrolora letenja nisu primale stipendiju!),

d) za usvršavanje kontrolora letenja (ova obaveza se ne sprovodi),

e) za osiguranje putnika koji preleću naš vazdušni prostor (dokazano je, nema uplata),

f) za uplaćivanje ekološke takse (takođe nema uplata).

Odredbe Čikaške konvencije nedvosmisleno navode da se novcem od naplate preleta ne mogu stvarati ni profit ni profiteri. Uprkos tome, Nikola Stankov, direktor preduzeća Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore, prema optužbama vrlo stručnih izvora "...glavni je i najveći profiter ove banditske privatizacije koja je ukidanjem jedne ugledne državne institucije stvorila nekakvo privatno d.o.o. društvo ili bolje rečeno vešernicu preko čijih trgovačkih poslova treba da se zametnu tragovi milionima evra koji se ne uplaćuju u državni budžet, već se tim novcem finansiraju političke stranke DS i G17 plus kao i pojedini članovi navedenih stranaka".

Na godišnjem nivou, prema delimično objavljenim podacima, 48.960.000 evra se ne uplaćuje u državnu blagajnu, takođe se ne uplaćuju ni ugovoreni procenti deviznih prihoda ostvarenih naplatom preleta preko - Bosne i Hrvatske!

Ovi milionski iznosi se prema takozvanom Hotel Majk modelu slivaju u privatne džepove. Ne treba da se zanemare ni devizna sredstva koja uplaćuju bivše jugoslovenske republike za školovanje svojih kontrolora letenja u našem školskom centru.

Novac od naplate preleta je namenski, a kontroliše ga Revizorska inspekcija Eurocontrol a. Međutim, i pored ovih međunarodnih provera, zloupotreba u raspodeli ovog novca kod nas nije izbegnuta.

Prema odredbama Čikaške konvencije, novcem od naplate preleta ne mogu se finansirati mesečne neto-zarade zaposlenih koji rade na poslovima spoljne i unutrašnje trgovine, a koji ne pripadaju poslovima kontrole letenja. Novac od naplate preleta nije predviđen ni za finansiranje političkih stranaka, niti za lična bogaćenja pojedinaca.

Radno mesto na kome sedi Nikola Stankov, prema svedočenju izvora iz njegovog radnog okruženja, košta državu stotine miliona evra, ali on u toj nemoralnoj raboti ponosno učestvuje obmanjujući javnost (kao nedavno u emisiji FOX televizije), da je "...Agencija za kontrolu letenja u nadležnosti Brisela"!

Davanje ovakvih izjava koje su nepotkrepljene materijalnim dokazima samo ukazuje koliko se rukovodstvo Agencije trudi da izbegne svaku, pa i redovnu finansijsku kontrolu.

 

Cilj ispunjen - trag se gubi

 

U 2008. godini, naplatom preleta (prema nepotpunim podacima) ostvaren je prihod od 96.000.000 evra. Novac koji bi se eventualno izdvojio iz ove sume radi osnivanja fonda za penzionisane kontrolore letenja i ostale operativne radnike iznosio bi negde oko 1,5 odsto ukupne zarade ostvarene naplatom preleta. Penzioni fond za kontrolore letenja osnovao je Eurocontrol 1. januara 2005. godine.

Srbija nije član ovog fonda, isto kao ni Luksemburg, zemlja koja nema svoju kontrolu letenja, i jedna pribaltička država.

Međunarodna organizacija za civilno vazduhoplovstvo ICAO već godinama ima svoj penzioni fond iz koga se dotiraju penzije kontrolorima letenja.

Razlog zbog koga Srbija nije član penzionog fonda Eurocontrola, pre svega treba potražiti u bahatosti ovdašnjih (civilnih) "vazduhoplovnih vlasti".

Daljom analizom poslova koje obavlja Agencija za kontrolu letenja d.o.o. mogu se utvrditi mnoge nepravilnosti u raspodeli finansijskih sredstava, na osnovu čega se može izvući zaključak da su ove finansijske transakcije u suprotnosti sa odredbama Čikaške konvencije.

Poslovi spoljne i unutrašnje trgovine kojima se bavi novoosnovana Agencija uvedeni su samo zato da bi se legalno zarađenom novcu od naplate preleta izgubio svaki trag.

Na taj način je svesno izbegnuta obaveza Agencije prema državi u čiju se blagajnu već četiri godine ne uplaćuje suma deviznih prihoda od 15 odsto. Za protekle četiri godine u državnu blagajnu nije uplaćena suma od 195.840.000 evra! Ovakve finansijske transakcije i kod nas i u svetu nazivaju se kriminalnim radnjama, a oni koji ih obavljaju izvode se pred lice pravde i obično završavaju iza rešetaka.

 

 

 

 

 

 

Kontrolori letenja pitaju ministra

 

 

- Da li je tačno da se borba protiv kriminala i korupcije ne odnosi na Nikolu Stankova, direktora privatnog društva po imenu Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore, s obzirom na to da on finansira političke stranke, pa je čak i Upravni odbor privatnog društva sastavio od ministara iz Vlade Srbije?

- Kakvo tumačenje ima Ministarstvo pravde za presudu Okružnog suda u Beogradu koja glasi:

...Zbog nedostatka pasivne legitimacije Agencija za kontrolu letenja SCG d.o.o. nije pravni sledbenik Savezne uprave za kontrolu letenja"?

- Da li se ovom presudom dovodi u pitanje legalno raspolaganje deviznim prihodima, kao i raspolaganje celokupnom imovinom koju je posedovao SUKL, a koja je kao osnivački kapital uneta prilikom osnivanja Agencije za kontrolu letenja SCG d.o.o.?

- Po kom osnovu je direktor izvršio smanjenje osnovnog kapitala za 28.739.327,70 evra?

- Šta je uzrok smanjenju vrednosti osnovnog kapitala? Elementarne nepogode kojih nije bilo ili novac koga ima u izobilju?

- Zašto smanjenje vrednosti osnovnog kapitala nije ustanovila veštačenjem međunarodna i ovlašćena firma Ernst & Yong?

- Kako se pred revizorima Eurocontrola opravdavaju devizna sredstva od naplate preleta koja se pet godina ne ulažu u tehničku opremu?

 

(Iz pisma upućenog Milutinu Mrkonjiću... Pismo je potpisala na dan 8. marta 2010. godine i poslala resornom ministru Milutinu Mrkonjiću grupa kontrolora letenja u penziji i to sledećim redom: 1. Branislav Tornjanski, 2. Ljubica Popović, 3. Jasmina Jovanović, 4. Nada Narančić, 5. Jelena Mamutović, prim. red.).

 

 

 

 

 

 

Deset godina traje spor radnika bivše Savezne uprave za kontrolu letenja sa državom, koja je u međuvremenu menjala imena, oblike i veličine. Njegovu suštinu lakše je upoznati prateći tokove novca i vlasti, nego sledeći logiku državnih interesa.

 

 

 

 

Nikola Stankov, direktor privatnog društva koje se bavi poslovima spoljne i unutrašnje trgovine čiji se nekontrolisani trgovački poslovi kriju iza imena Agencija za kontrolu letenja SCG d.o.o., sam sebi je odredio platu koja je 24 puta veća od plate njegove sekretarice Tijane, koja mesečno prima 400.000 dinara. Njegovi bliski saradnici poređani imaju plate između 500.000 i 600.000 dinara mesečno! Daktilograf sa osnovnom školom i tri meseca daktilografskog kursa ima platu 106.000 dinara!

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane