Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Istraga

Istraga

Slučaj Elektrotehna: Neprekinut lanac međunarodnih prevara i unutrašnjih pravosudno-političkih sramota

 

Da su umesto fotelja imali električne stolice...

 

    Nekadašnje zaposlene beogradske Elektrotehne nikako ne prestaje da boli praznina od nepravde i zla koja im je naneo slovenački biznismen Peter Matić uz pomoć domaćih pomagača. Pošto potiče od roditelja stomatologa iz Benkovca i Maribora, stomatološkim rečnikom rečeno, Peter Matić je nasilno proteranim radnicima Elektrotehne Beograd - povadio najzdravije zube, "in vivo" i bez anestezije

 

Zoran Božinovski

 

Bilo je teško vreme kad je Peter Matić izveo postpetooktobarsku destrukciju i sebe bukvalno "implantirao" u popularnom krugu "dvojke", gde Elektrotehna ima najbolje poslovne objekte. Slovenac (po majci!), po biznisu partner sa najmisterioznijim biznismenom iz Dežele, Mirkom Tušem, Matić se Srbima "prodao" kao autohtoni Srbin. Za takvu medijsku promociju bio je zadužen ekspert za stečaje u Srbiji, Đinđićev savetnik Zoran Janjušević.

Elektrotehnu su napali 7. oktobra 2000. Dva dana ranije je spaljena Skupština, obaran je omraženi Miloševićev režim. Neki danas kažu da nikada nije došao 6. oktobar. Tek, Janjušević i Matić su udruženi krenuli na Elektrotehnu - 7. oktobra. Matiću je po svaku cenu bila potrebna ova prebogata firma, a Janjuševiću jedan manji, ali atraktivan deo, poslovni prostor u vlasništvu Elektrotehne u Čika Ljubinoj 3-5, koju je prisvojila kasnije njegova firma Centrocoop. Na broju 7 ima još jedan interesantan komšija. Ali, o tome drugom prilikom.

Tek, način na koji su "uradili" Elektrotehnu svima njima doneo je pravnu svetsku slavu, jer su ušli u sudske anale dokazavši u praksi da je Trgovinski sud Vrhovni, a Vrhovni de facto Trgovinski sud. Za takav nonsens, neviđen u svetu pravne nauke, trebao im je jedan predsednik Trgovinskog suda, Goran Kljajević, i jedan diplomirani filozof, Darinka Dugić Dara, inače evropska rekorderka po broju otkaza i zabrana da obavlja direktorsku funkciju - imala ih je ukupno 12. Dara zbog sklonosti falsifikovanju dokumentacije ne sme da prilazi firmama, sudovima i centralnom registru. Naravno, da bi sve ovo bilo moguće i ostvarljivo, bila je potrebna i publika. Tribine su bile popunjene statistima iz Tužilaštva i policije.

Šta kaže činjenično stanje? Kad danas vidite Slovenca po poreklu, Srbina po profesiji  Petera Matića kako se šepuri kroz svoj Poslovni centar Ušće, kupljen i izgrađen takođe na prljav i nepristojan način, uz obilatu pomoć ekspremijera Zorana Živkovića, verovatno pojma nemate da je prve milione evra u otadžbini Srbiji Matić zgrnuo siledžijski prisvajajući baš Elektrotehnu. Nije se Matić odmah zaleteo na Ušće, da renovira onoliki bivši CK i da gradi 120.000 kvm prostran šoping mol. Uleteo je prvo u "krug dvojke", za minimalan novac oteo maksimalnu kvadraturu poslovnog prostora koji se meri u hiljadama.

I, naravno, kao što to u Srbiji i na Balkanu obično biva kad je divlja liberalna tranzicija kapitala u pitanju, i u ovom lovu je bio potreban bar jedan ministar. Tu tešku i nezahvalnu ulogu pomoći Peri Matiću u pljačkanju Elektrotehne, na sebe je preuzeo bivši ministar za rad Dragan Milovanović. Nije Dragan ministar ništa posebno trebalo da radi. Dovoljno je bilo samo da se glupira.

Iz Elektrotehne je ravno na ulicu, na čelu sa direktorom Velimirom Smolićem, završilo 207 radnika. U početku zavedeni, jedan deo njih je mrzeo i opstruisao Smolića, misleći da on učestvuje u propasti Elektrotehne i da će od Matića i pomagača kasnije biti nagrađen jednim delom od ogromne ukupne kvadrature. Ali, kad su videli, a videli su prekasno, da su i sami najureni, a da je Smolić na ulici kao i svi oni, ovi njegovi dugogodišnji oponenti su okrenuli priču, pa ga danas vuku za rukav da ih reorganizuje i zajedno produže pravnu bitku za povrat onoga što im je pokradeno klasičnom pričom koja je pravni nonsens i nije održiva ni pravno ni praktično.

Elektrotehna po Beogradu i Srbiji poseduje najbolje poslovne prostore. U Knez-Mihailovoj, Čika Ljubinoj (tu gde je nagrađeni Zoran Janjušević), pa robna kuća u Karađorđevoj koju je okupirao eksministar Dragan Milovanović. Baš Milovanović je, još uvek ponesen petoktobarskim rušilačkim promenama, pozvao svoje saborce i drugove iz Trgovinskog suda da "zajedno isteraju sve kriminalce iz Elektrotehne". Naravno da su populistu Milovanovića drugovi i saborci poslušali i pomogli mu da nasilno uđe i zaposedne 1.000 "kvadratnih kilometara" u Karađorđevoj i tu smesti neki svoj sindikat. Sebe je naravno koliko sutradan preobukao u svileno odelo i kao svaki manje-više zaslužniji pljuvač na Miloševića - postao ministar.

 

Filozof lake ruke

 

No, valjalo je tu kaubojštinu nekako legalizovati, dati joj pravni okvir, uskladiti sa zakonom, Ustavom. Valjalo je uspostaviti red i poredak. Kako se "lex specialis" ne donosi svakog dana, Milovanović, Janjušević i Peter Matić su krenuli da brljaju sa predsednikom Trgovinskog suda Goranom Kljajevićem. U Elektrotehni su u tom grbavom i vunenom vremenu po Srbiju, pronašli diplomiranog filozofa Darinku Dugić Daru. Ona je, jadnica, dok su je pronašli dosetljivi revolucinari-kapitalisti, kao diplomirani filozof, zbog nesposobnosti promenila osam radnih mesta unutar Elektrotehne. Ne znajući kud s njom, direktor Smolić ju je iz humanih razloga rasporedio u pravnu službu, da se nađe pri ruci pravnicima. Ona se neko vreme njima tako nalazila, dok je nisu našli Milovanović i Janjušević.

Do 1999. godine je već imala nakupljeno više otkaznih rešenja i zabrana da obavlja odgovorne funkcije. Bila je sklona falsifikovanju. Imala je laku ruku. Dok trepneš - ona se potpiše. Baš takva je bila potrebna za veliki poduhvat. Falsifikovala je odluku radničkog saveta o formiranju firme Elektrotehna komerc i - vinula se u orbitu. Goran Kljajević je onda odradio pravni inženjering, jer su odmah Smoliću i njegovim saradnicima napakovali optužbu da u firmi ima dva suprotstavljena rukovodstva, da je pljačka prisutna, da je pravno neodrživo da funkcioniraju i Elektrotehna i Elektrotehna komerc. Uzalud su zaposleni dokazivali da je Dara Filozof pravno invalidizovano lice, da zbog brojnih zabrana u prošlosti ne može registrovati nikakvu firmu i deponovati potpis, da je svaka njena odluka u ime Elektrotehne komerc pravno ništavna. Ne vredi.

Na ime investiranih sredstava od zakupa koji je trajao tri godine unazad, oko 1,7 miliona evra, u jednom od centralnih poslovnih prostora u Beogradu, Sud je Peteru Matiću priznao da mu Elektrotehna duguje veliki novac. Sud nije ni čitao da je Matić bio zakupac i da u ugovoru jasno piše da novac od zakupa nije investicija i ne može da bude. Pa ne može ni da se transformiše u investicijski ulog koji zbog brzine guranja Elektrotehne u stečaj - Petera Matića proizvodi u glavnog poverioca. I budućeg vlasnika. U praksi je Peter Matić postao klasičan upadač u tuđe, sa malo moćnijim kaubojima u izvršnoj vlasti koji su mu samo davali vetar u leđa i bodrili ga.

Danas pomagača nigde nema. A baš je od početka ove godine za njega nastupio period nemilosti, period kada nije poželjan za druženje. Pa se sve ređe šepuri po Poslovnom centru Ušće.

Kakav je danas pravni status ove firme? Elektrotehna je kao primer pravne alhemije ušla u sudsku praksu Srbije. A to (za neupućene!) znači da je nešto do tada pravno nemoguće i neizvedeno, prvi put urađeno u praksi. Citiraćemo ovom prilikom Vrhovni sud, koji jasno i konkretno opisuje pravno nasilje u Elektrotehni. Evo kako to izgleda crno na belo: "Član 76. Zakona i prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji kaže da ako je preduzeće organizovano u skladu sa zakonom, nema zakonskih uslova za podnošenje predloga za likvidaciju navodno zato što ne funkcionišu organi upravljanja. Jer su drugi organi van suda nadležni da vrše odgovarajuće kontrole i preduzimaju zakonom određene mere. Zbog toga nisu mogle biti određene privremene mere iz člana 76. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji. Privremenom merom iz člana 76. ovog zakona ne može se odrediti privremeno rukovođenje i zastupanje preduzeća..." E onda ide obrazloženje Vrhovnog suda Srbije u kome se kaže: "...Rešenjem Privrednog suda u Beogradu II L br. 371/2000. Od 10.01.2001. godine, određena je privremena mera obezbeđenja kojom je punovažnost odluka svih organa DP Elektrotehna Beograd, koja se odnose na raspolaganje osnovni sredstvima, plasmanima, potraživanjima i na davanje jemstva i avala i sredstava obezbeđenja potraživanja, uslovljena prethodnom saglasnošću stečajnog veća Privrednog suda u Beogradu, a istovremeno je određen R. R. kao privremeni organ poslovanja i zastupanja DP Elektrotehna Beograd. Protiv ovog rešenja Elektrotehna je podnela prigovor, koji je likvidacino veće odbilo. Protiv tog rešenja Elektrotehna je podnela žalbu. Viši privredni sud je zaključio da je žalba OSNOVANA..."

 

Dok "trgovinci" luduju

 

Nakon objašnjenja pravnim jezikom šta tačno ovo znači, Vrhovni sud daje i sažeto i jasno tumačenje u sledećem delu ovog dokumenta, što citiramo: "...S obzirom na to da se iz pravosnažnog rešenja prvostepenog suda vidi da je Elektrotehna firma koja je organizovana i usklađena sa zakonom, a ne postoji nijedan drugi razlog predviđen u članu 153. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji, zbog čega se može pokrenuti likvidacija - onda je očigledno da je mimo zakonskih uslova pokrenut prethodni postupak za utvrđivanje uslova za otvaranje postupka likvidacije nad ovim preduzećem. Samim tim, NISU MOGLE biti određene privremene mere jer za to nisu bili ispunjeni zakonski uslovi. Isto tako je NEZAKONITA odluka prvostepenog suda u delu rešenja kojim je određen privremeni organ poslovanja i zastupanja Elektrotehne. Za takvu odluku APSOLUTNO NE POSTOJI pravni osnov u zakonu o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji, jer za to nisu bili ispunjeni zakonski uslovi. Sud se ne može upuštati u to da li funkcionišu organi upravljanja preduzeća, kako se raspolaže imovinom, da li se uredno vode poslovne knjige, jer su drugi organi van suda nadležni da vrše odgovarajuće kontrole i preduzimaju odgovarajuće mere. Protivno je našem pravnom sistemu da se organima upravljanja nameće staralac u vidu privremenog organa poslovanja i zastupanja. Lice sa takvim ovlašćenjima i svojstvima se može odrediti samo u slučaju otvaranja postupka likvidacije".

Ovo je dokument koji je Vrhovni sud doneo u vidu Rešenja još 25. januara 2001. Danas, devet godina kasnije, ništa nije promenjeno, niko ne postupa po uputstvu Vrhovnog suda. Ovo je nepobitni dokaz za ono s početka naše priče. Da je u Srbiji Trgovinski sud Vrhovni, a Vrhovni - Trgovinski. Tako praksa pokazuje. I dan-danas je na snazi svaka odluka koju je Trgovinski sud doneo na štetu Elektrotehne u korist Petera Matića i njegovih pomagača. Niti ima nekog ko ima snagu u pravnom sistemu Srbije da ovo popravi i ispravi, niti ima političke volje da se to obavi.

Kako vreme prolazi, u "živom pesku" slučaja organizovane pljačke Elektrotehne tone sve više sudija. Dušan Marčićev, Tomislav Gažević, Ljiljana Pavlović, Mile Đorđević, Nataša Pejić-Kordić, Milica Lakićević, Goran Kljajević, Ivanka Knežević-Kozić i Milun Đurić - to je devetorka koja je upropastila svoje karijere po nekoj neutvrđenoj ceni. Ne znamo koliki su iznosi u igri ili koji su ih razlozi naterali da se pravno ponižavaju zbog Elektrotehne, ali znamo: zakon naopako nisu čitali iz čista mira. Još se zna da, kako vreme prolazi, Peter Matić sve više gubi početni elan i samopouzdanje kad je pljačka Elektrotehne u pitanju. Zna da je miran dok je Srbija van Evropske unije. Do tada može da siluje pravo i manipuliše sudijama, upravnicima, može da kupuje ministre, državne sekretare i mutivode poput Janjuševića. Ali nemiran je jer zna da ulaskom Srbije u Uniju, zaposleni u Elektrotehni imaju pravo na reviziju celog postupka, da je njihova privatna svojina stečena dugogodišnjim radom neprikosnovena.

Inače, nemir u Matiću i Janjuševiću proizvodi krivična prijava koju su protiv njih i gorepomenutih sudija podneli svi zaposlenici, 8. maja 2006. Zasad, već četiri godine, ova argumenotvana i podeblja prijava stoji kao ukras u Javnom tužilaštvu. Njihova je prednost u odnosu na sudije to što ne moraju da se glupiraju. Mogu da ćute, da se prave ludi, da pomažu Matiću i Janjuševiću prostim nečinjenem. Ali, ta krivična prijava je tempirana bomba. Jer, 207 zaposlenih je u međuvremenu naraslo na 340. Toliko otprilike srpskih porodica iščekuje pokretanje istrage po toj krivičnoj prijavi, nadajući se da će se neki tužilac makar slučajno umešati u posao za koji je plaćen iz njihovih džepova i pokrenuti zamajac promena u slučaju Elektrotehna.

Svakako, antijunak cele ove priče je "direktorka" Darinka Dugić Dara. Ona je pristala da se mafiji stavi na raspolaganje. Potpuno svesno i namerno fasifikovala je odluku o osnivanju preduzeća Elektrotehna komerc. Bila je instruirana i podstaknuta od Janjuševića i Matića, ali i ohrabrena da će Trgovinski i drugi nadležni sud sve to "pozlatiti". Tako je i bilo. Darinka Dugić Dara je, iako sa statusom nezaposlenog, pod otkazom u Elektrotehni, sa grupom istomišljenika, takođe nezaposlenih, izvršila nasilni upad u posed firme, donela nezakonite odluke, uvela je privremene mere, a sudija Ivanka Kozić-Knežević je, suprotno ustaljenoj sudskoj praksi, u samo jednom danu ekspresno donela rešenje kojim je upisala Darinku Dugić Daru kao v. d. direktora preduzeća. Pri tom, u toj žurbi sudija Kozić-Knežević uopšte od "direktorke" Dugić nije tražila dokumentaciju da se ova novopečena "sirota bogatašica" pravno i fizički legitimiše, da deponuje ovlašćenja i sve što uz taj čin pripada. Ništa od svega toga. Žurilo se sudiji toliko da je u isti dan izbrisala direktora Elektrotehne Velimira Smolića, takođe bez ikakve pravne procedure i podnete dokumentacije. Tek, pravnu i materijalnu štetu je Kozić-Knežević odradila bez imalo kajanja, bez gubljenja vremena, u toku jednog dana. Da bi udovoljila centru moći iz koga je dirigovana ova priča.

 

Evropa zdaj, Peri Matiću - kraj!!!

 

Ovo je samo delić priče o pohodu Petera Matića, Zorana Janjuševića, Mirka Tuša i sličnih na Srbiju, BiH, Makedoniju, na region uopšte. Slovenija, preciznije Janez Janša, nakon obračuna sa JNA i Jugoslavijom, na jug ali i prema Rusiji i Belorusiji "izvezao" je devetoricu tajkuna kojima je preporučeno da svoj prljavi novac zarađen na najprljaviji način plasiraju kao investicije van Slovenije, na ovim područjima. Za tu vrstu kooperativnosti država ih je dodatno nagradila novcem iz bogatih fondova. Poruka je bila jasna: "Ne prljajte Sloveniju, eto vam Srbija, BiH, Makedonija, Crna Goro, Kosovo..."

Slučaj Elektrotehna je primer tvrdog bezobrazluka, primera gde se siluje pravo po slovenačko-nemačkom receptu, jer, da podsetimo, i Sarajlija Zoran Janjušević je - nemačka instalacija! Njima će sa ovih prostora teško iko normalan stati na put. Uglavnom im se svi sklanjaju.

Samo na primeru doskorašnje tesne saradnje u biznisu Petera Matića i Mirka Tuša, koja je "pukla" ali to nije još javno objavljeno, može da se pročita nervoza famozne Meril Linč, koja je frontalno ušla u biznis sa Matićem investirajući u Poslovni centar Ušće. Čim su krenule u saobraćaj analitičke informacije da je Pera Matić na malo kriminalniji način nego što je to "prihvatljivo" kupio zemljište za Ušće, Meril Linč je po svojim golubovima pismonošima Matiću dala do znanja da nema više investicija, jer izvrgava ruglu njih i njihovu reputaciju.

Stoga, Elektrotehna predstavlja otrovnu udicu u grlu Matića. Veoma tužno deluje gorda srpska zastava na robnoj kući Planet u Knez Mihailovoj. Državna zastava označava ulaz kod zakupca prostora, "Fonda za razvoj", useljenog kod domaćina Petera. Tužno deluje jer tako simbolično označava da se Srbija razvija tako što njeni državni organi stanuju kod vlasnika koji je do prostora došao beskrupuloznom pljačkom. Došlo je, dakle, vreme da državni organi Srbije plaćaju kiriju vlasniku koji je oteo društveno preduzeće Elektrotehna. Ima li kraja perverziji u ovom slučaju?

 

 

 

 

Istekao mu rok

 

Pre izvesnog vremena, ne više od mesec dana, autor ovog teksta je bio na ugodnom sastanku sa jednim od direktora i advokatom-zastupnikom jedne slovenačke kompanije koja se rapidno penje u svetu srpskog biznisa. Iza njihove kompanije kao osnivač stoji Mirko Tuš. Obojica su mu, dobro upućeni u bivše veze Petera Matića i Mirka Tuša, objašnjavali da je to priča iz nekog prošlog vremena, da su oni danas samo zakupci poslovnog prostora u biznis centru Ušće, da je Mirko Tuš napustio Petera Matića, izašao iz zajedničkog biznisa. Obojica su hteli da ga ubede da je Peter Matić za njih bivša kategorija i da oni sa svojim poslodavcem Mirkom Tušem - idu dalje. Indikativno je da na temu Elektrotehna nisu hteli da pričaju. Nasmejali su se značajno i dali mu na znanje da sve znaju. Pa je dalja priča bila suvišna. Od njih je dobio samo još jednu potvrdu da je Peter Matić poslednjih meseci čovek zgodan za izbegavanje.

 

 

 

 

Tužno izgleda državna zastava na ulazu kod zakupca prostora, "Fonda za razvoj", useljenog kod domaćina Petera.

 

 

 

 

 

Peter Matić sve više gubi početni elan i samopouzdanje kad je pljačka Elektrotehne u pitanju. Zna da je miran dok je Srbija van Evropske unije.

 

 

 

 

 

Diplomirani filozof Darinkŕ Dugić Dara je, jadnica, dok je nisu pronašli dosetljivi revolucinari-kapitalisti, zbog nesposobnosti promenila osam radnih mesta unutar Elektrotehne.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane