Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Mizerija

Mizerija

Taksi službe predmet su najnovije tajkunizacije i monopolizacije

Država ozbiljno računa s taksistima na samrti

Sadašnja vlast bi da tajkunizuje svaki segment privrede, pa onda i ono što je nezakonito proglašava legalnim. Na kraju će taksisti u srpskim gradovima, posebno u Beogradu, imati prihode kojima će još jedino moći da voze rikše

 

Piše: Milan Malenović

 

Kada vas kao pešaka na prelazu ne propusti neki taksista, ili vam, iako imate prednost, neko taksi vozilo preseče put, nemojte odmah da koristite prebogati arsenal psovki koji ima naš jezik. Pomislite da dotični vozač to nije učinio ni iz kakve namere, već zbog premora. Jer mnogi od njih na poslu provode i po 15 sati dnevno i to samo da bi prehranili porodicu. O bezbednosti tih ljudi i ostalih učesnika u saobraćaju nema ko da razmišlja.

Ovakvom stanju taksista u najvećoj meri je doprinela država perfidnom igrom sa direktorima, odnosno vlasnicima većine taksi udruženja. Guranje individualnih taksi vozača u dužničko ropstvo nije ni slučajno ni od juče - to je dugoročna strategija koja i ovaj segment tržišta treba da monopolizuje.

Pre nekoliko godina krenula je državna kampanja za kupovinu novih vozila iz kragujevačke Zastave. Odobravani su krediti i za privatne preduzetnike, u ovom slučaju taksiste. Veliki broj vozača se tada prevario i na kredit kupio novo vozilo. Danas im je sve teže da plaćaju mesečne rate koje se usklađuju sa rastom evra.

U isto to vreme vlast je donela odluku o pooštravanju uslova za produžavanje dozvola za taksiranje. Noviji motori sa nižom emisijom izduvnih gasova, posebna boja, oprema i slično samo su neki od uslova koje je automobil morao da ima kako bi mogao da se koristi kao taksi vozilo.

 

Promišljen previd

 

Presudom od 10. decembra 2008. Ustavni sud Srbije je ukazao da određivanje dodatnih uslova predstavlja prekoračenje zakonom propisano ovlašćenje da opštine bliže određuju uslove za obavljanje taksi delatnosti. U međuvremenu su mnogi vozači već nabavili sve ono što je neustavnim odredbama od njih traženo i za to podigli nove kredite. Država, kao što se zna, ne plaća odštetu zbog sopstvenog nezakonitog postupanja.

Vlast ne samo što ne obeštećuje žrtve već nastavlja i dalje da krši zakon. Tako u radnoj verziji Zakona o izmeni i dopuni zakona o prevozu u drumskom saobraćaju od 19. januara 2010, u članu 34. ponovo nalazimo sve ono što je Ustavni sud već jednom odbacio. Ovog puta se izričito pod "dodatnim uslovima" navode: starost vozila, klima, desni upravljač, boja, standardi izduvne emisije i drugo.

Zakonodavac kao da se ne oseća obaveznim da poštuje odluke Ustavnog suda koji je još u leto 2003. upozorio kako "opština može da propiše kao poseban uslov samo ono za šta je nadležna da obezbedi i pretpostavke za njegovo ostvarenje".

U stavu dva pomenutog člana zakonodavac ponovo na sto vraća i predlog o uvođenju fiskalnih kasa u taksi vozila, a koji je samo mesec dana pre toga bio odbačen u razgovoru sa taksistima u štrajku. Ovo nikako nije slučajno, ili previd, već deo vrlo promišljene akcije.

Odmah posle potpisivanja sporazuma između ministara Slobodana Milosavljevića, Petra Škundrića i Milutina Mrkonjića, sa jedne strane, i predstavnika taksi vozača, sa druge strane, jedan od potpisnika je doživeo potpuni gubitak pamćenja. Ministar Milosavljević se tako jedno vreme pojavljivao u medijima sa tvrdnjom kako on smatra da niko ne može da bude izuzet od zakona, pa tako i taksisti treba da budu fiskalizovani.

Sa ovom pričom on je prestao tek kada su iz sindikata vozača medijima predali snimak na kome se jasno čuje kako amnezirani Milosavljević taksistima obećava da će uvođenje fiskalnih kasa u njihova vozila zauvek biti skinuto sa dnevnog reda.

 

Spavaju za volanom

 

Ono što je Slobodana Milosavljevića nateralo da se javno izblamira jeste uvozni posao Komtrejda, kompanije bliske vladajućem DS-u, i sa tim povezani provizioni interes "žutih" vlastodržaca. Kako smo uspeli da saznamo, Komtrejd je na dalekoistočnom tržištu pronašao proizvođača baš onih uređaja koji se pominju u novom predlogu Zakona o prevozu (fiskalna kasa povezana sa taksimetrom i GPS/GPRS uređajem), a koje bi ovde mogao da proda uz višestruku zaradu.

Jedino što gramziva vlast previđa u svom novom zakonskom predlogu je da sve to neko mora da plati, a taj neko su u ovom slučaju taksi vozači, ionako već preopterećeni raznim izdacima.

Jedan taksista, koji nas je zamolio da mu ne pominjemo ime, objašnjava nam računicu: "Osnovni izdatak svakog taksiste je za gorivo i održavanje svog vozila u voznom stanju. Ogromna većina taksista jedino to sebi i može da priušti. O kupovini novog vozila ne mogu ni da sanjaju."

Fiskalizacija bi tako, u krajnjem efektu, pogodila obične građane koji bi još više ispaštali zbog daljeg pada bezbednosti u saobraćaju. Da bi šaka odabranih zaradila još koje milionče, milioni treba da ispaštaju. To je Srbija.

Prosečan taksista svakodnevno na poslu provodi između 10 i 12 sati, samo da bi zaradio za pokriće osnovnih troškova i neku skromnu prehranu porodice. Umesto da razmišlja kako da tim ljudima pomogne da imaju veću zaradu, pa da i njima i putnicima bude bolje, država uporno nastoji da ih finansijski iscrpi i tako protera sa ulica. Pošto nije prošla inicijativa da se taksi dozvole dodeljuju isključivo udruženjima, a ne pojedincima, vlast je promenila strategiju.

U već pomenutom sporazumu između trojice ministara i taksista iz decembra prošle godine već u drugoj tački je dogovoreno: "Predložiće se izmene zakonskih propisa koje će omogućiti uklanjanje nelegalnih taksista i kolega iz drugih gradova sa ulica. Rok za izradu predloga zakona je 1. mart 2010."

Prvi mart je odavno prošao, a na beogradskim ulicama su i dalje divlji taksisti, samo što sve češće menjaju formu svog delovanja. Kovačica je jedna od opština u banatskom komšiluku glavnog grada u kojoj, zahvaljujući vlasti na čijem je čelu Miroslav Krišan (DS), na jednog stanovnika skoro da dolazi jedan taksista. Sa tamo izdatom dozvolom, koje se dele i onima koji ih ne traže, taksisti zatim prelaze Dunav i voze putnike po Beogradu. Zakon ovo zabranjuje, ali to kao da nikoga ne interesuje.

U jednom od prethodnih brojeva smo detaljno opisali kako i gradska vrhuška, kao i vlasnici pojedinih udruženja, lepo zarađuje od ovih divljih taksista. Zato ne čudi da je Dejan Mali (DS) iz gradskog veća i ono što očigledno nije po zakonu proglasio legalnim.

Radi se o novom obliku taksiranja, takozvanom vanlinijskom prevozu. Iako se ovaj vid prevoza, možda, i primenjuje u nekim drugim prestonicama, u Beogradu je tako nešto dozvoljeno samo vozilima sa najmanje devet sedišta. To bar stoji u članu 9 stavu 2 Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju.

Dejan Mali, kao najpozvaniji ispred gradske vlasti da se bori protiv ilegalnog prevoza putnika, ne obazire se mnogo na zakonske odredbe. Posebno kada su neki privatni ili partijski finansijski interesi u pitanju, kao što je slučaj sa jednom fantomskom firmom i njenom protivzakonitom delatnošću.

 

Kako Dejan kaže

 

Poslednjih dana mediji su bili prosto zasuti vestima o novom načinu prevoza putnika u Beogradu koji obavlja firma Loukost (Lowcost), a u čije ime je izjave davao Zoran Tanasijević, predstavljan kao direktor.

Ništa od ovoga nije tačno, a ponajmanje Tanaskovićeva tvrdnja da je sve po zakonu. Preduzeće koje obavlja pomenutu delatnost zove se Taxi-M DOO čiji je pravi direktor Miodrag Miljković. Isti taj Miljković se u javnosti često lažno predstavlja kao direktor beogradskog taksi udruženja Alo Taksi DOO, gde je pravi direktor Gordana Miljković.

Gordana Miljković je istovremeno i jedina vlasnica Taksi-M, dok u Alo Taksiju ima 96 odsto vlasništva.

Branko Vitorović, koordinator Nezavisnog sindikata taksi vozača, tvrdi kako njegov sindikat nije protiv novih oblika prevoza, ukoliko su isti po zakonu. U slučaju "Loukost vanlinijskog prevoza" zakon je očigledno povređen, smatra Vitorović, čiji sindikat ima preko 30 podružnica u Srbiji. Samo u Beogradu 2.340 taksi vozača je učlanjeno u Nezavisni sindikat. Funkcioner gradskog veća u Beogradu Dejan Mali i dalje uporno govori kako su usluge koje pruža Taxi-M potpuno u skladu sa zakonom, bez obzira na to što ga činjenice demantuju.

Opšta tajkunizacija srpskog društva stigla je i do individualnog prevoza putnika. Kada finansijski iscrpljeni vozači potraže neke druge poslove i opštinama vrate taksi dozvole, na scenu stupaju miljenici vlasti koji će onda prevoz putnika da organizuju kako njima odgovara, kao i svi monopolisti.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane