Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid istražuje

Tabloid istražuje

 

Toše Proeski, istinita priča: Slavni makedonski pevač bio je žrtva kriminalno-političkih klanova

 

Menadžeri smrti i razonode

 

Tragičnu smrt Tošeta Proeskog, muzičke megazvezde Makedonije i celog Balkana, olako i brzo su potrošili svi mediji u regionu. Tabloid je istraživao ovaj slučaj dugo i temeljno. Rezultati su bili više nego šokantni. Oko Proeskog se mnogo pre tragedije igrao ples smrti, a on sam bio je igračka u rukama narko kartela, političkih oligarhija i obaveštajnih zajednica. Oni koji su mu uništili život, danas zdušno rade na održavanju njegovog posmrtnog kulta

 

Piše: Zoran Božinovski

 

Političke oligarhije i te kako znaju da ispolje nekrofiliju kad iz toga mogu da izvuku dobit. Dan pogreba slavne makedonske pop zvezde Tošeta Proeskog, beše divna prilika za promociju vlade Nikole Gruevskog. Proeski je ispraćen na poslednji put, uz sve državne počasti.

Na tom ceremonijalu, vrli makedonski političari utrkivali su se ko će iskazati što veću bol za pevačem.

Neverovatno je bilo oko njegovog kovčega gledati one iste političare i državne funkcionere koji su baš tog Tošeta Proeskog ostavili na cedilu, godinama marginalizovali sve njegove humanitarne akcije, vlastelinski podsticali razvoj piraterije, bespravnu uličnu prodaju svakog njegovog novog albuma, koji je baš onako od srca otpevao i uz najveće napore pripremao.

Takođe je neverovatno da nad njegovim odrom najviše plaču oni koji su najmanje učinili za njega i njegovo delo. Specijalisti iz državnog preduzeća za organizaciju glamuroznih sahrana ni najmanje se nisu ustručavali da svojim lažnim suzama zaliju makedonsku zastavu koja je pokrivala Tošetov kovčeg. Nešto slično kao nakon mostarske tragedije i pogibije Borisa Trajkovskog. Zapravo, Tošetova sahrana bila je samo obnova lekcije o fenomenu već viđenog...

 

Budvanski faktor

 

 U prvih mesec dana nakon tragedije, počeli su da "šetaju" frapantni podaci. Krajem novembra 2007. godine pojavio se i originalni primerak tzv."Budvanskog ugovora", po kome je Toše Proeski trebalo da peva Crnogorcima za doček 2008. godine.

Te jeseni, na nešto više od mesec dana pre pogibije, vešti posrednici bukvalno "kradu" popularnog pevača od organizatora novogodišnje proslave pred Saveznom skupštinom u Beogradu i uz kvalitetnu argumentaciju i 100 odsto avansno plaćanje, "privode" Proeskog u Budvu da uveliča njihovu prvu samostalno-nezavisnu novogodišnju proslavu u nezavisnoj Crnoj Gori.

Toše je na promociji svog novog albuma tog 21. septembra samo dao pristanak da će im pevati za Novu godinu i otišao dalje, da peva.

Ostatak ugovora napismeno je odradila njegova menadžerka Ljiljana Petrović sa domaćinima iz HTP "Budvanske rivijere".

 Toše taj ugovor nije potpisao. Nije ni stigao, poginuo je. Čudnim putevima, mesec dana kasnije, taj ugovor (koji nikada nije stigao do Crnogoraca!) volšebno je do autora ovog teksta stigao u originalu, mada je putovao čak iz Nove Gradiške. Iz Budve niko nije prihvatio ponudu da priča o tom ugovoru, ali su baš odatle alarmirali sve faktore u Makedoniji, u policiji, medijima i politici da novinarsko istraživanje ove teme prestane.

 

Đorđe koga nema daje intervju za koji ne zna 

 

Konačno, došlo je i do susreta sa vozačem automobila u kome je slavni pevač poginuo. Reč je bila o Đorđu Đorđevskom, čoveku koji je za javnost bio potpuna nepoznanica...

Hteo je da progovori o onome što zna, a znao je mnogo, možda i sve, mada, verovatno, nije smeo mnogo ni da kaže. Ipak, priznao je da poseduje dvadesetak ugovora kakav je taj "Budvanski", da je prisustvovao mnogim neprijatnim događajima, da je pod velikim pritiskom "zainteresovanih" (nije ih imenovao!), da je pod prismotrom.

Bilo je jasno da ga iz pozadine lomi ekipa iz SDSM-a, političke stranke koju i danas i oduvek predvodi Branko Crvenkovski.

Nije Đorđe ništa o tome rekao, ali je bilo jasno sa kim ima posla, posebno ako se ima u vidu činjenica da je njegovo zastupanje u istrazi preuzeo advokat Miodrag Miki Vujić, eksponirani kadar SDSM-a, beskrupulozan u svojim metodama kao advokat, uporan i sistematičan kada nešto naumi. Nažalost, Đorđevi roditelji su verovali Vujiću pa su mu javili da Đorđe komunicira sa mnom.

 Da bi to prekinuo, Vujić je dao manipulativni intervju skopskom dnevnom listu "Večer", koji je potpisan kao ekskluzivno, prvo pojavljivanje u javnosti vozača Đorđa Đorđevskog nakon tragične smrti pevača Proeskog.

Taj intervju Đorđevski nikada nije dao, niti ga je autorizovao, a od advokata Vujića je bio uveren da je tako najbolje za njega. Nažalost, mnogo kasnije, Đorđevski shvata ulogu i delovanje prljavog advokata Vujića, ali je već bilo kasno.

Vujić ga je "otkačio" čim je završio svoju mutnu misiju i ostavio ga na cedilu usred suđenja, te je Đorđevski morao da traži novog pravnog zastupnika. Ali, šansa da se obrati javnosti svojim stvarnim iskazom, već je davno bila pokopana, izmišljenim intervjuom za "Večer" od koga se Đorđe nikada nije ogradio...

 

 

Igre van pozornice

 

No, da bi cela istina o tome šta se dešavalo oko Tošeta Proeskog bila jasnija, treba se vratiti nekoliko godina unazad. Sve do perioda od desetak poslednjih meseci Tošetovog života.

Činjenica je da su Toše Proeski i menadžerka Petrović od početka svog druženja i saradnje, pa do poslednjeg trenutka kad se dogodila nesreća bili ostavljeni na milost i nemilost države Makedonije.

Ispostavilo se da, onako kako se razvijala njegova karijera, kako je išao uzlaznom putanjom, tako je rastao i politički interes za njega i njegovu moć da okupi masu i da njom upravlja. Prvi je tu Tošetovu harizmu snimio i apsolvirao Branko Crvenkovski.

Naravno da je Crvenkovski video odličnu priliku da svoj odavno izgubljeni politički kredibilitet povrati šlepajući se na Tošetovoj harizmi. Jer, ko je bio pored Tošeta, taj je pio obilato iz pehara slave i njegovog uspeha.

Dok su se Toše i njegova očito nemoćna menadžerka osvestili, vešta šefica predsedničkog kabineta Nataša Savova i njen tada budući suprug Tomi Salkovski (član masonske lože!) opleli si paukovu mrežu oko mlade zvezde.

Ubrzo je Toše postao ekskluzivac najmoćnijeg mobilnog operatera "Mobimak", naravno uz obilati pritisak Crvenkovskog i Savove. Jer, kao, uslovi iz ugovora su bili najpovoljniji po pevača.

Ti uslovi su postali nepovoljni u trenutku kada je izvršni direktor "Mobimaka" Jovan Petrovski odbio nalog Nataše Savove da revidira ugovor Proeskog i digne ga na 500.000 evra. Odbio ga je, konsultujući se sa suprugom Svetlanom Petrovskom koja je bila marketing direktor "Mobimaka" i njegova desna ruka.

Naravno, predsednička osveta stigla je veoma brzo. Toše Proeski je prešao kod konkurenta, u tabor tada grčkog operatera "Cosmofon", a bračni par Petrovski je ubrzo bio primoran da podnese ostavke i napusti svoje funkcije. Zamerili su se predsedniku i uvredili njegovu ljubimicu Savovu.

 

Kako je Toše spasavao MRTV televiziju

  

No, kako je sve više rasla državna potpora Proeskom, tako su se gomilali i problemi. A na površinu je izbijao voluntarizam i pohlepa. Prvi veći skandali su se desili pre i posle odlaska Proeskog na Evroviziju, u Istanbulu 2004. godine.

Nakon što je prethodno bila doneta odluka da te godine Proeski predstavlja Makedoniju, organizator, makedonska Radio-tevizija, načinila je niz propusta koji su samog Proeskog koštali i novca i živaca.

 Prvo MRTV nije bila platila video-spot za evrovizijsko predstavljanje, pa su Toše i Ljiljana Petrović iznos od 50.000 evra pokrili iz svog džepa, uz obećanje da će im on kasnije biti refundiran. Što se nikada kasnije nije dogodilo. Drugi, malo veći, skandal desio se kad su već bili prisutni u hotelu "Merit Antique" u Istanbulu.

Kako MRTV nije bila platila u potpunosti boravak makedonske delegacije i brojne svite tadašnjeg televizijskog rukovodstva, direktor hotela ih je zamolio da odmah plate svoj račun ili da napuste hotel i potraže jeftiniji smeštaj, primeren njihovom plitkom džepu. I taj je problem nasmejani i raspoloženi Toše rešio na svoj način.

Videvši vlasnika skopskog hotela "Stone Bridge" i njegovu suprugu, zamolio ga je da posreduje kod svog kolege, direktora "Merit Antique" i da izglade problem. Tošetov prijatelj i njegova supruga kao pevačevi fanovi odmah su na elegantan način rešili problem. Javili su se u sedište svoje firme "Evroasia" u Skoplju i za nekoliko časova na račun domaćina u Istanbulu je stigao iznos od 10.800 evra.

Naredno neprijatno iznenađenje za Proeskog i Petrovićevu usledilo je odmah nakon pobede VMRO DPMNE na izborima u julu 2006. godine...

 Kako nisu bili miljenici pobedničke koalicije, a kako su prethodno u kampanji odbili da nastupaju na predizbornim skupovima VMRO DPMNE, odmazda je stigla već u prvoj godini mandata premijera Gruevskog.

Poreski organi Makedonije nisu imali nikakvu samilost prema Proeskom, a naročito su sa posebnom revnošću pretresali poslovanje produkcije "Final Cut" koja je bila vlasništvo Petrovićeve, a Toše je bio ekskluzivni klijent.

 Za vrlo kratko vreme su poreski organi utvrdili dug od 180.000 evra na ime neplaćenog poreza državi, što je ubrzo, do jula 2007. godine, ovu produkciju sunovratilo u stečaj. Tako su Ljiljana Petrović i Toše Proeski već prvom prilikom nakon pobede Gruevskog i osvajanja apsolutne vlasti u Makedoniji na julskim izborima 2006, ni krivi ni dužni, na svojim leđima osetili sav bes te oligarhije zbog bliskosti sa strankom Crvenkovskog nekoliko godina ranije.

 

Stečaj produkcije ih odveo u ruke mafije koja je prala novac!

 

Nakog ekspresnog stečajnog fijaska sa "Final Cut" produkcijom i dugom od 180.000 evra na ime poreza, Toše Proeski i Ljiljana Petrović upadaju u mehanizam koji će ih na kraju debelo koštati. Iz nekog prikrajka, sa preporukama da je veoma pozitivan čovek, pojavljuje se potpuno anonimni i nepoznati, ali bogati Lasto Nikolovski, sa svojom "Aword" produkcijom.

 Toše koji je znao samo da peva i širi svoju misiju i ništa ga drugo nije interesovalo, kao i menadžerka Liljana Petrović koja je u Makedoniji bila potpuni stranac i apsolutno nije poznavala unutrašnje odnose, Nikolovskog prihvataju kao najrođenijeg.

Nisu ni slutili da su progutali otrovnu udicu. Da su ušli pod pokroviteljstvo međunarodnog perača novca, povezanog sa albanskom mafijom!

Takođe, nisu ni slutili da su prihvatili kao producenta čoveka koji je nekoliko godina ranije sišao sa skopske Crne Gore, iz svog sela Gornjane - gonjen glađu i porivom za preživljavanje!

 Kako u Skoplju za Nikolovskog nije bilo mesta pod suncem, on odlazi u Nemačku i vraća se koju godinu kasnije sa koferima punim gotovog novca, koji je mogao da pusti u legalni platni promet samo u peračnici novca kakva je Makedonija.

Tim prljavim novcem je Nikolovski osnovao "Aword" produkciju. Sve to su odlično znale finansijske institucije u Makedoniji, posebno finansijska policija koja je izuzetno dobro informisana, ali se vrlo retko meša u posao za koji je plaćena.

Tek, Nikolovski je u vlasti SDSM i Crvenkovskog u periodu 2002 -2006. učvrstio i etablirao svoju finansijsku imperiju centralizovanu oko "Aword" produkcije, koja je bila lepo lice njegovog prljavog biznisa, ispod kojeg se krilo naličje.

To ružno lice Nikolovskog, Tošetovog producenta u periodu njegovog najvišeg uspona, sastojalo se od nekoliko makedonskih firmi preko kojih je išlo pranje novca.

Stizao je novac iz Kuvajta, kupovale su se nekretnine po Skoplju, stavljane su pod hipoteke i podizani su krediti. Tako se u prvom krugu legalizovao novac koji je Nikolovski dalje delio sa partnerima, a jedan svoj deo investirao u pokojnog pevača.

Faktički, ceo lanac kriminalnog delovanja vlasnika "Aword" produkcije pukao je u trenutku kad je na čelo makedonske Direkcije za sprečavanje pranja novca, sredinom jula 2006, došao energični Vane Cvetanov.

U samo nekoliko meseci, Cvetanov i njegova ekipa iz Direkcije rade na analitičkom raščlanjivanju svih biznisa Nikolovskog. Došli su do frapantnih podataka. Sačinili su strogo poverljivi izveštaj i podneli su ga direktno tužiocu za suzbijanje organizovanog kriminala Jovanu Ilijevskom.

Dan kada je taj izveštaj podnet, pogotovo nekoliko dana kasnije kada je Cvetanovu bilo jasno da tužilac Ilijevski neće ama baš ništa učiniti da skloni Tošeta Proeskog iz kriminalnog miljea u koje ga je uveo Nikolovski, istovremeno je i dan kada je država Makedonija ostavila na milost i nemilost mladog pevača - međunarodnoj mafiji.

 

 Oprali 3,9 miliona evra iz Kuvajta!

 

 

Tužilac Ilijevski je od Direkcije za sprečavanje pranja novca pod Br. 21-206/8 (sa oznakom Poverljivo) 11. decembra 2006. dobio precizan izveštaj o sumnjivim novčanim transakcijama Laste Nikolovskog. On je  u kritičnom periodu istrage dobijao velike prilive na deviznoj VISA kartici (izdate u Kuvajtu) i iste doznake odmah podizao u gotovini, pri čemu Direkcija nije mogla da utvrdi osnov za te transakcije.

Istražitelji iz Direkcije su nepobitno utvrdili da je u periodu od 29. 06. 2005. do 28. 12. 2005. god. Nikolovski podigao velike iznose efektivnog novca, da je imao velike prilive na deviznom računu VISA kartice u Kuvajtu.

Direkcija je preko Stopanske banke Skoplje, čiji su službenici prijavljivali čudne transfere u korist Nikolovskog i njegove supruge Maje, u nekoliko navrata tražila od Burgan Bank Kuvajt, izdavača kartice, da potvrde odobrene transakcije i da objasne osnov za njih. Nikada nije stigao povratni odgovor!

Direkcija je u prvom periodu utvrdila sumnjive transakcije u ukupnom iznosu od 569.800 evra. Onda se Direkcija za sprečavanje pranja novca malo upornije obratila kuvajtskoj banci, opet preko skopske Stopanske banke, jer je naknadno bilo utvrđeno da je od početka 2006. do sredine septembra iste godine Nikolovski svojom VISA karticom "odradio" nove transfere u ukupnom iznosu od 1.789.140 evra.

Nakon tih obraćanja Burgan banci, Stopanska banka i Direkcija u Skoplju dobijaju povratni odgovor da "Burgan banka ne može da stupi u kontakt sa vlasnikom VISA kartice". To je zapalilo crvena svetla u Skoplju.

Podigla se velika uzbuna, pa su se Lasto Nikolovski i njegovi pomagači baš uznemirili. Onda su napravili kobnu grešku. U svoju kriminalnu priču Nikolovski i asistenti iz Kuvajta upliću Sloveniju, zemlju članicu Evropske unije. Tada se direktoru Direkcije Vanetu Cvetanovu u Skoplju i konačno potvrđuje da su u stvari otkrili jednu od većih afera pranja novca u Evropi.

U panici da ne bude uhvaćen u Skoplju, Lasto Nikolovski menja način delovanja, ali u svoju prljavu priču uvlači Tošeta Proeskog i Ljiljanu Petrović.

Makedonska Direkcija za sprečavanje pranja novca je 14. jula 2006. dobila dopis od strane Jedinice za finansijsko obaveštajni rad FIU Slovenija, u vezi sumnjivog transfera na račun firme "Lilija Atelje" Ljubljana.

Ova firma je bila osnovana sa ciljem da se preko nje producira tzv. "britanski album" Proeskog. Firma "Lilija Atelje" je bila pravno formalni stub i osnov za početak međunarodne pevačke karijere popularnog pevača.

Proeski i Petrović nisu ni slutili da je novac koji je uplaćivao njihov producent Nikolovski, prljav i neopran, direktno ili malo indirektno, "Via Macedonia" - dolazio iz Kuvajta. Sa računa na kojem je prethodno dolazio iz sasvim nepoznatih pravaca.

Slovenačka finansijska policija je reagovala i pokrenula istragu čim je izvesni Aco Bibanovski, privremeno naseljen u Kuvajtu, transferisao iznos od 200.000 USD pravnom licu Ljilja Atelje DOO Ljubljana.

Prethodno su Nikolovski i Bibanovski u Skoplju zaključili ugovor o zajmu, 5. juna 2006. Da je u pitanju pranje novca postalo je jasno kada je zaključeni ugovor o pozajmici u Skoplju, realizovan preko Kuvajta. Bibanovski je otputovao u Kuvajt i preko ličnog računa "pozajmio" Nikolovskom 200.000 dolara.

 Novac je uplatio na firmu u Ljubljani, što je diglo na noge slovenačku finansijsku policiju. Dalja istraga je utvrdila da je bilo nemoguće utvrditi osnov ugovora o pozajmici, što je navodilo na zaključak da se radilo o klasičnom pranju novca. Definitivni zaključak da su Bibanovski i Nikolovski prali novac donet je nakon 5. maja 2006. kada je sa računa firme "Ecolog" iz Kuvajta transferisano još 50.000 evra na račun firme Lilija Atelje u Ljubljani. U tom trenutku se sklopio ceo mozaik...

Naime, osnivač i većinski vlasnik firme Lilija Atelje bila je Ljiljana Petrović, Toše Proeski je bio upravitelj (ali nije želeo ništa da potpisuje!), a Lasto Nikolovski pristupa firmi sa 49 odsto udelom 14. aprila 2006. Petrovićeva i Proeski nisu ni znali niti pretpostavljali da Nikolovski svoju producentsku obavezu investiranja u "britanski album" pevača i u njegovu menadžersku karijeru, u stvari obilato koristi da opere veliki iznos novca.

Praktično, pevač i njegova menadžerka nisu ni imali pojma da su bili fantastično dobro pokriće Nikolovskom koji je sa svojim pomagačima oprao ukupno 3,9 miliona evra! Tako bar piše u Izveštaju skopske direkcije.

 

Zašto je tužilac Ilijevski naglo ućutao

 

 

U januaru 2007. godine, kada ih je tužilac Jovan Ilijevski pozvao u svoj kabinet i dao im da iščitaju izveštaj Direkcije za sprečavanje pranja novca, u kome je jasno i detaljno bilo opisano usred čega se to nalaze Petrovićeva i Proeski, za koga i sa kim rade i sarađuju, prestala je i saradnja sa Lastom Nikolovskim. Proeskom i Petrovićevoj se sručio ceo svet na glavu kad su iščitali transfere Nikolovskog i njegove supruge Maje, posebno kada su pročitali imena svih firmi Nikolovskog i njegovu kriminalnu prošlost.

Shvatili su da su nakon pada u stečaj njihove "Final Cut" produkcije upali direktno mafiji u ruke. Vrlo brzo im je postalo jasno i da se iza moćne mašinerije Nikolovskog direktno skriva deo makedonske obaveštajne zajednice, vrlo šarenog sastava!

 Bilo je u tom timu ljudi koje kontrolišu i Gruevski i Crvenkovski. To je verovatno bilo presudno da ministarstvo finansija, u čijem sastavu deluje Direkcija za sprečavanje pranja novca, obustavi dalju istragu protiv Nikolovskog. Direktoru Cvetanovu ni dan-danas nije jasno zašto tužilac Ilijevski uopšte nije pokrenuo predistražne radnje na osnovu izveštaja koji su mu dostavili.

Deo ljudi koji su radili te istrage za potrebe Direkcije kasnije su objasnili da je u stvari "Big Deal" postignut na nivou republičkog javnog tužioca Ljupče Švrgovskog i njegovog bliskog prijatelja advokata Mikija Vujića, da nije dobro za državu, za SDSM i za VMRO DPMNE da se ide u podnošenje krivične prijave, jer bi bili ugroženi visoki funkcioneri obe vladajuće stranke u Makedoniji, koje se ciklično menjaju na vlasti!

A tužioca Ilijevskog ućutkao je direktor Uprave za bezbednost i kontraobaveštajni rad Sašo Mijalkov (bratanac premijera Gruevskog!).

Mijalkov i Ilijevski su kao pašenozi u rođačkoj vezi, ali je Mijalkov taj koji ima odlučujuću reč od kada je preuzeo tajnu policiju pod svoju kontrolu. Već četiri godine se zajedno sa rođenim bratom Vlatkom (zamenik direktora Carine!) i sa bratancem Gruevskim, Sašo Mijalkov igra privatnog vlasnika države...

Tek, bilo kako bilo, taj period, početak 2007. i odluka da se potpuno zanemari višemesečni rad Direkcije za sprečavanje pranja novca i ne pokrene istraga - presudno je uticalo na dalji rad i pripreme za međunarodnu pevačku karijeru Proeskog.

I danas se na brojnim forumima Tošetovih fanova koji slave njegovo ime, lik i delo, uporno ponavlja da je Proeski poslednjih nekoliko meseci pre pogibije izgubio raspoloženje, svoju veselost, nije se više radovao životu kao pre, počeo je da se povlači u sebe.

Nažalost, Toše je bio moralno i duhovno uništen čovek nakon saznanja čime se bavi glavni logističar njegovog međunarodnog uspona, producent Lasto Nikolovski.

 

Šta ima Tošetov menadžer sa 'Ecologovim' klozetima u Iraku i Avganistanu

 

Činjenica je da se do svoje tragične smrti nije pomirio sa ovim bolnim saznanjem, kao što je i činjenica da je nakon što je postao svestan u kojoj je priči, izgubio i raspoloženje i koncentraciju i volju da se istim tempom dalje bavi pevanjem, komponovanjem ali i humanitarnim radom...

Činjenica je da je Toše Proeski otišao sa ovog sveta razočaran, depresivan i umoran, da je poslednjih deset meseci živeo pod presijom sa svih strana, jer se od njega odjednom tražilo da bude srećan, ali i da potisne u sebi svoju nevolju, da mu "britanski album" producira Lasto Nikolovski, centralni čovek misteriozne međunarodne ekipe koja se kao osnovnom delatnošću bavi pranjem novca iz ko zna kakvih izvora.

Potpuno razočaranje Proeski je doživeo kada je iz izveštaja koji ovde citiramo pročitao da je Nikolovski, razvijajući prljavi biznis, bio vlasnik i upravitelj više pravnih lica, i to: vlasnik i upravitelj "Star Ekskluziv" DOOEL Skoplje, vlasnik i upravitelj "Mjuzik Stars" DOOEL Skoplje, vlasnik firme "Tia  Malibu", zajedno sa Acom Bibanovskim i Danče Mrčkovske Bibanovski, pa onda vlasnik firme "Panter Primus" DOO Skoplje zajedno sa Acom Bibanovskim i Ljiljanom Bibanovski.

Proeskom je najteže palo saznanje da je Lasto Nikolovski vlasnik firme "Ecolog" DOO Tetovo, zajedno sa Ajše Zenuni i njenim suprugom Fadiljom Zenunijem. Kao i vlasnik "Ecolog" DOO Skoplje sa Olgicom Ristovski i Kocetom Atanasovim.

Upravo je prisustvo Atanasova, koji je bio zaposlen ranije u makedonskoj tajnoj policiji, glavni dokaz da je Nikolovski imao direktnu zaštitu obaveštajnih organa nezavisno od toga da li je SDSM ili VRO DPMNE na vlasti.

 Atanasov je bio glavna karika u slučaju "nameštanja" izraelskog biznismena Gideona Sandela koji je, zamerivši se Crvenkovskom, nakon desetogodišnjeg valjanja u blatu, osuđen, pritvaran, zatvaran i na kraju proteran iz Makedonije.  

Tošetu Proeskom se svet okrenuo naopako kada se suočio sa saznanjem da Lasto Nikolovski godinama unazad stoji iza poslova firme "Ecolog", koja je dugo već radila za američku vojsku u Iraku i Avganistanu, sa pokrićem da postavlja pokretne "TOI FOR" toalete.

No, problem je bio što je "Ecolog" široj javnosti postao poznat tek nakon što su sredinom februara 2006. terorističke grupe kidnapovale dva radnika "Ecologa" iz Tetova, blizu Basre u Iraku. Tada se tek saznalo da Lasto Nikolovski i Fadilj Zenuni iz redova siromašnog sloja Albanaca iz Tetova i okoline, regrutuju radnu snagu i transferišu je za Irak i Avganistan. Srećom po njih i njihove porodice, kidnapovani Faruk Ademi i Rasim Ramadani su dve nedelje kasnije bili oslobođeni i vraćeni kući.

 

 Ljazim Destani i brojni talibani...

 

No, kući se mesec dana kasnije nisu vratili Tetovčani Besim Aliu, Ljuljzim Fidani i suvlasnik "Ecologa", Fadil Zenuni. Oni su bili kidnapovani 11. marta 2006. i nekoliko dana kasnije likvidirani u blizini Kandahara, u Avganistanu, od terorističke grupe zloglasnog vođe talibana Mule Muhameda Omara!

 Da situacija bude još gora, odmah nakon sahrane trojice likvidiranih iz Tetova, brojne istraživačke novinarske grupe iz Evrope, posebno iz Nemačke, dale su se u "skeniranje" poslovanja "Ecologa" i odmah došli do saznanja da je u međuvremenu sa svojim udelom u "Ecologu" kao suvlasnik ušao Ljazim Destani iz Tetova i postao biznis-partner Nikolovskom, umesto poginulog Zenunija.

Destani je, prema navodima iz istraživanja uglednih nemačkih medija, pripadnik brojne porodice koja se između ostalog bavi trgovinom narkotika. Što je u krajnjoj instanci definitivno poljulalo poverenje između Nikolovskog, s jedne, i Proeskog i Petrovićeve, sa druge strane.

Inače, nakon ovih događaja Nikolovski je neuverljivo ubeđivao pevača i menadžerku da je istupio iz biznisa sa "Ecologom", da nema ništa sa kriminalnim aktivnostima ove kompanije, da je sve "napakovano". Ali, nepobitni fakti su ukazivali na sasvim drugačiju istinu od one koju je on njima dvoma plasirao. Datumi i transferi prljavog novca su nepobitan dokaz o "poslovnosti" Nikolovskog.

Inače, prvi vlasnici i osnivači "Ecologa" su Lasto Nikolovski, Fadil Zenuni i nemački državljanin Andreas Kozlik. Firma je registrovana 14. januara 2002. Ljazim Destani, kome danas nemački mediji sve prepisuju, ulazi u firmu tek kad postaje kritično, nakon pogibije Zenunija u Avganistanu, kad je u stvari izgubljena potpuna kontrola nad prljavim poslovanjem ove kompanije.

Danas je "Ecolog" na udaru nemačkih medija, posebno Deutsche Welle i NDR Rundfunk, koji mesecima unazad uporno tvrde da je ova kompanija preko porodice Destani umešana u međunarodnu trgovinu drogom. Čak je proteklih nekoliko meseci bila pokrenuta i istraga od strane Američke vojske za koju "Ecolog" radi u Iraku i Avganistanu, ali najava da će biti prekinuti ugovori sa"Ecologom" nije ostvarena.

 

Kome je samo mrtav Toše dobar Toše

 

 

 Novovladajući reprezenti kriminalne politike Nikole Gruevskog su svoje pravo lice pokazali do kraja te 2006. godine kada su osvetoljubivo ostavili Tošeta Proeskog da do kraja sagori u čeljustima međunarodne mafije, prepustili su Tošeta "peračima prljavog novca" da do kraja raskomadaju njegovo plemenito delo i misiju.

 SDSM i VMRO DPMNE brzo su, nakon tragične pogibije Proeskog, organizovali medijsku kampanju o veličini dela Tošeta Proeskog, o njegovoj "svetoj misiji", o tome koliko je dobrog učinio za Makedoniju, i kako je proslavio makedonsko ime u svetu, ujedinio mnoge oko pesme koju je neumorno pevao i negovao...

 Tragično je saznanje da danas u makedonskoj javnosti nema snage da se javno, analitički otvori priča o krajnje kontroverznim događajima za života i iza pogibije Tošeta Proeskog. Tek, vlast je krajnje perfidno dala punu podršku porodici pokojnog pevača prilikom osnivanja fondacije "Toše Proeski". Makedonska vlast je krajnje kalkulantski porodicu Proeskog gurnula u menadžment, u bavljenje autorskim pravima kojih su se ekspresno odrekli Lasto Nikolovski i Ljiljana Petrović.

 Danas je u Makedoniji zabranjena svaka analiza događaja pre i nakon pogibije slavnog pevača. Ali, vlast u Makedoniji je perfidno uzdigla lik i delo Tošeta Proeskog na nivo kulta ličnosti; danas je u Makedoniji (ali i na Balkanu!) strogo zabranjeno pisati i javnosti prezentirati bilo koju drugačiju istinu osim one koju "propisuje" šareni sastav upravnog odbora Fondacije, složen od ličnosti koji se slažu kao rogovi u vreći.

 Naravno, konačnu i definitivnu odluku o svemu što se tiče aktivnosti Fondacije nosi porodica pokojnika, tačnije njegov zet Slave Ristovski (u Hrvatskoj ga znaju i kao Slaven!), koji je glavni menadžer u Fondaciji i kome niko ne sme ništa da prigovori.

Verovatno je ipak najteže direktoru Direkcije za sprečavanje pranja novca Vanetu Cvetanovu. Odradio je sa svojim saradnicima na briljantan način kompletnu istražnu operativnu akciju, kojom je blagovremeno upozorio sve državne organe da je Toše Proeski u velikoj opasnosti i još većoj neprilici.

Vane Cvetanov je danas čovek koji ćuti, neprijatan svedok koji je komandovao možda prelomnim slučajem u Makedoniji, odmah nakon izbora u julu 2006. kada je vlada Nikole Gruevskog imala istorijsku šansu da u saradnji sa kolegama iz slovenačke, nemačke i američke finansijske policije, do nogu potuče jaku međunarodnu grupu "perača" novca i trgovaca narkoticima.

Imao je Cvetanov šansu zajedno sa Gruevskim u tom trenutku, u decembru 2006, kada su ispostavili Izveštaj o pranju novca iz Kuvajta tužiocu Ilijevskom, da Makedoniju definitivno determiniše kao zemlju koja se frontalno bori sa organizovanim kriminalom i hvata voz za Evropsku uniju i NATO integracije.

Da je makedonsko tužilaštvo postupilo po navodima iz Izveštaja Cvetanova, cela priča nadalje oko Tošeta Proeskog bi se odvijala na sasvim drugačiji način. Makedonska javnost mora da shvati da su Vane Cvetanov i njegovi saradnici jedini pokušali da sklone Proeskog od mafijaša i spasu mu život.

Ali, vlast se odlučila ipak da potpuno zaštiti Lastu Nikolovskog, da ostavi da pojedinci i dalje produže svoje uživanje u njegovom "opranom" novcu, i narko porodice Destani. Vlast Gruevskog je, na nesreću pokojnog pevača, umesto da ga zaštiti, procenila da je bezbednost učesnika u lancu pranja novca važnija od njega.

 

 

 

 

 

 

Ko nije sa njima taj je protiv njih

 

 

Naredno neprijatno iznenađenje za Proeskog i Petrovićevu usledilo je odmah nakon pobede VMRO DPMNE na izborima u julu 2006. godine...

 Kako nisu bili miljenici pobedničke koalicije, a kako su prethodno u kampanji odbili da nastupaju na predizbornim skupovima VMRO DPMNE, odmazda je stigla već u prvoj godini mandata premijera Gruevskog.

Poreski organi Makedonije nisu imali nikakvu samilost prema Proeskim, a naročito su sa posebnom revnošću pretresali poslovanje produkcije "Final Cut" koja je bila vlasništvo Petrovićeve, a Toše je bio ekskluzivni klijent.

 Za vrlo kratko vreme su poreski organi utvrdili dug od 180.000 evra na ime neplaćenog poreza državi, što je ubrzo, do jula 2007. godine, ovu produkciju sunovratilo u stečaj. Tako su Ljiljana Petrović i Toše Proeski već prvom prilikom nakon pobede Gruevskog i osvajanja apsolutne vlasti u Makedoniji na julskim izborima 2006, ni krivi ni dužni, na svojim leđima osetili sav bes te oligarhije zbog bliskosti sa strankom Crvenkovskog nekoliko godina ranije.

 

 

 

 

 

Makedonac iz Kuvajta pere pare u Sloveniji

 

Proeski i Petrovićeva nisu ni slutili da je novac koji je uplaćivao njihov producent Nikolovski, prljav i neopran, direktno ili malo indirektno, "Via Macedonia" - dolazio iz Kuvajta. Sa računa na kojem je prethodno dolazio iz sasvim nepoznatih pravaca.

Slovenačka finansijska policija je reagovala i pokrenula istragu čim je izvesni Aco Bibanovski, privremeno naseljen u Kuvajtu, transferisao iznos od 200.000 USD pravnom licu Ljilja Atelje DOO Ljubljana.

Prethodno su Nikolovski i Bibanovski u Skoplju zaključili ugovor o zajmu, 5. juna 2006. Da je u pitanju pranje novca postalo je jasno kada je zaključeni ugovor o pozajmici u Skoplju realizovan preko Kuvajta. Bibanovski je otputovao u Kuvajt i preko ličnog računa "pozajmio" Nikolovskom 200.000 dolara.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane