Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid istražuje

Tabloid istražuje

Ministarstvo odbrane u providnoj mreži organizovanog kriminala - geneza računovodstvenih mućki i ličnih provizija

 

Ako tako kupuju kako tek prodaju

 

   Bilo bi nefer prema građanima i njihovoj mentalnoj higijeni izračunati tačnu dosadašnju štetu za državu i količinu novca prisvojenu od privilegovanih kriminalaca okupljenih u i oko Ministarstva odbrane za vreme mandata aktuelnog ministra Dragana Šutanovca. Ovo je samo jedna karika, koja bi, da je sreće, bila dovoljna da mnoge okuje u lance  

 

Pukovnik Milan Jovanović

 

    Realna je ocena da Srbija nikada nije bila pod većim uticajem mafije, organizovanog kriminala, a pre svega političkog podzemlja u organizaciji ministara po njihovim feudima.

Sve bi to i građanima bilo mnogo podnošljivije i shvatljivije da su makar Vojska i Ministarstvo odbrane ostali van toga, odnosno da se pod njihovim okriljem nisu razvili lideri organizovanog kriminala u regionu, ocenjuje visoki izvor Tabloida iz Ministarstva odbrane.

Ne računajući Ministarstvo odbrane i njenog ministra Dragana Šutanovca, državni funkcioneri su samo za mandata ove vlade pogrešnim odlukama "ni u šta" potrošili oko 120 miliona evra. Isparilo!

Za taj novac moglo je da se izgradi najmanje 50-60 km autoputa, ili dva-tri nova mosta preko Dunava, ili oko 3.000 stanova na najatraktivnijim beogradskim lokacijama.

Poseban, specifičan i izdvojen slučaj je ministar odbrane Dragan Šutanovac. Računajući njegov dosadašnji boravak na mestu ministra odbrane i pripreme vršene od vremena kada je ministar odbrane bio Boris Tadić do dolaska na sadašnju funkciju, ovaj najpoznatiji NATO kursista i lobista sa ovih prostora, vojni strateg kakvog Srbija nije imala, trgovački putnik i magacioner Jugoimporta SDPR, "utrošio" je znatno veći iznos.

Naš izvor iz Ministarstva odbrane ponovo podseća na mehanizme kako je to Šutanovac sa svojom klikom radio.

 

Ništa ne vrede, ali važe

 

Tabloid je u prethodnim brojevima već pisao o slučaju nabavke opreme od Tadirana iz Izraela i Talesa iz Francuske. Ovog puta, međutim, akcenat bacamo na kupoprodajni ugovor broj 1370-45-744-07 u vrednosti od 695.000.000,00 RSD ili 9.035.000,00 USD (po srednjem kursu NBS na dan potpisivanja ugovora) sa preduzećem Megalink d.o.o., zaključen 14. decembra 2007. godine, radi izrade stacionarne radio-relejne mreže i detaljnih projekata po stanicama, isporuke opreme i softvera, rezervnih delova, alata, pribora, mernih sredstava i tehničke dokumentacije, obuke ljudstva, isporuke i izgradnje antenskih stubova na lokacijama korisnika.

Ugovoreno je plaćanje, delom avansno, u iznosu od 180.000.000,00 RSD (ili 2.340.000,00 USD), a ostatak fazno, odloženo 30 (trideset) dana, po izvršenju isporuke.

Osnovni ugovor je menjan kroz četiri izmene i dopune. Izmene su se odnosile na predmet, količine, cene, način plaćanja i rokove isporuke. Poslednjom izmenom je, nakon tri godine, definisana konačna specifikacija opreme i radova. Navodno zbog povećanja ugovornih količina po osnovu revizije projektnog zadatka i priznavanja prava na kursne razlike, povećana je vrednost ugovora na 752.075.715,61 RSD (9.776.984,20 USD).

Odluku (pov. broj 9303-2 od 4. oktobra 2007) o pribavljanju predmetnih stvari doneo je ministar odbrane, primenom Uredbe o pokretnim stvarima za posebne namene (Sl. list SCG broj 28/05). Ministar je doneo odluku na osnovu Plana Uprave za telekomunikacije i informatiku GŠ (u daljem tekstu J-6), za opremanje Vojske telekomunikacionim sistemima namenjenim za rad u novoopredeljenim frekvencijskim opsezima.

Na osnovu navedenog Plana Uprave za telekomunikacije i informatiku, ministar odbrane nije imao ni jedan validan pokazatelj na osnovu koga bi mogao doneti Odluku o pribavljanju predmetnih stvari primenom Uredbe o pokretnim stvarima posebne namene.

Navedena Odluka je ništava i rezultat je ministrovog prekoračenja ovlašćenja. Ovde se ne radi o zabludi ili neznanju, nego o planiranoj nameri, čistom lopovluku i svesnom prekoračenju ovlašćenja upakovanom u nekakve zakonske okvire.

Taktičkom studijom se, između ostalog, analiziraju strana ili domaća rešenja, vrši obrazloženi izbor novih sredstava NVO, definišu njihovi taktičko-tehnički zahtevi, analiziraju ukupni efekti i uticaji pojedinih sredstava na borbenu gotovost, kako je propisano odredbama Pravilnika o opremanju Vojske naoružanjem i vojnom opremom. Navedena dokumenta služe kao osnov ministru odbrane za donošenje odluke o analizi stranog ili domaćeg tržišta i pregovorima sa domaćim, odnosno stranim partnerima, nabavci uzoraka NVO i njihovim verifikacionim ispitivanjima.

Nakon okončanja verifikacionih ispitivanja, pozitivne ocene o ispunjenosti postavljenih taktičko-tehničkih zahteva, nadležni starešina, donosi rešenje o usvajanju sredstava u naoružanje i vojnu opremu.

Ovde je indikativno da u spisima ne postoji nijedan dokaz da postoji taktička studija i prethodna analiza, na osnovu kojih bi se mogla utvrditi potreba uvoza ovih sredstava NVO iz inostranstva. Ne postoji ni glavni projekat integrisanog sistema veza, kako bi se moglo utvrditi da li se kupuje ono što je Vojsci zaista potrebno, po vrsti, kvalitetu i kvantitetu.

Naprotiv, postoji dokaz da je glavni projekat, na taktičkom nivou, izrađen tek polovinom 2008. godine, a svi ugovori su sklopljeni krajem 2007. godine. Šta reći o ugovoru broj 1572/07 koji je potpisan sa Jugoimportom SDPR 24. decembra 2007. godine, a već 26. decembra 2007. godine (dakle nakon samo dva dana?!) zaključena je - prva izmena.

 

Nema veze kako treba

 

Referat za nabavku (pov. br. 9303-4 od 9. oktobra 2007) pokrenuo je J-6. U njemu je navedeno da su sredstva gotovi proizvodi i da nisu usvojeni u naoružanje i vojnu opremu. Pokretanje predmetne nabavke radi opremanja Vojske novim sredstvima, bez sprovođenja i okončanja propisanih procedura, suprotno je odredbama Pravilnika o opremanju.

U zahtevu za dostavljanje ponuda za dodelu poverljive nabavke (pov. br. 1370-14 od 31. oktobra 2007. i br. 1441-2 od 29. oktobra 2007) navedeni su tehnički uslovi koje moraju ispuniti ponuđeni radio-relejni i multipleksni uređaji, kao i kriterijumi za ocenu istih tehničkih karakteristika, vrednovani sa 40 bodova. Ocena tehničkih karakteristika, kako je dalje navedeno, biće data po "kriterijumu" naručioca, koji nisu definisani. Propisivanjem obaveznih taktičko-tehničkih karakteristika, koje moraju ispuniti ponuđeni uređaji i oprema, i naknadno ocenjivanje ponderisanjem, po nedefinisanim kriterijumima, ceo postupak nabavke čini - spornim. Naime, taktičko-tehnički zahtevi za sredstva kojima se oprema Vojska određuju se taktičkom studijom. Po tom osnovu, oni nisu smeli biti ponderisani, jer uređaji, namenjeni opremanju, moraju da ih ispunjavaju. Na isti način je postupljeno i kod kriterijuma "održavanje" dodeljivanjem osam pondera.

Na nepravilnosti i propuste u sprovođenju postupka nabavke ukazao je, pisanim aktima (pov. br. 1370-49 od 27. novembra 2007) potpukovnik Rajko Petrović, član komisije za nabavku, koji je Odlukom (int. br. 9303-7 od 19. oktobra 2007) određen za "menadžera" projekta opremanja Vojske telekomunikacionom opremom i sistemima za rad, u novoopredeljenim frekvencijskim opsezima na teritoriji Republike Srbije.

Zahtev za dostavljanje ponuda upućen je sedmorici potencijalnih ponuđača, shodno aktu J-6 (int. br. 9393-7 od 19. oktobra 2007. i int. br. 9303-13 od 1. novembra 2007).

Aktom int. br. 9393-14 od 7. novembra 2007. J-6 je tek 7. novembra  2007. propisala kriterijume za ocenu tehničkih karakteristika opreme u ponudama i dostavila ih Upravi za snabdevanje. U njima i dalje nije bilo jednoznačno i nedvosmisleno određeno na koji način će se ocenjivati pojedinačni tehnički parametri i na koji način se daje značaj svakom parametru ponaosob. Štetnost koncepta ponderisanja pojedinačnih tehničkih parametara se ogleda i u činjenici da je parametru "pouzdanost", jednom od ključnih za vojne uređaje, dodeljena relativna mala vrednost od - jednog pondera. Na osnovu toga, moguće je izabrati ponuđača nepouzdane opreme, zaključiti ugovor sa njim i takvim sredstvima opremiti Vojsku.

Do roka naznačenog u zahtevu, ponudu je dostavilo šest potencijalnih ponuđača. Zapisnik (pov. br. 1370-32 od 14. novembra  2007) o njihovom otvaranju sačinjen je istog dana. Komisija u Zapisnik nije konstatovala da preduzeće Megalink iz Beograda nije dostavilo tražena dokumenta sa rednog broja 5 (pet) i 7 (sedam) obrasca za ustanovljavanje kvalifikacije i uputstva, kako se dokazuje kvalifikacija ponuđača. Naime, umesto traženih bilansa stanja za prethodne tri godine ili izveštaja o bonitetu i sertifikata o kvalitetu ISO 9001 (kvalifikovani sistem menadžmenta) preduzeće je dostavilo bilans stanja samo za 2006. i - tuđi sertifikat. U dostavljenom bilansu navedena je ukupna vrednost imovine od 42.000 RSD. Prema javno dostupnim podacima na sajtu Agencije za privredne registre, navedeno preduzeće je osnovano tek 29. septembra 2006. sa samo dva zaposlena lica. Isto tako, shodno podacima iz izvoda o registraciji, preduzeće nije bilo registrovano za projektovanje i izgradnju telekomunikacionih sistema i mreža, a u 2006. nije imalo novčani poslovni prihod.

Sve ovo ukazuje da navedeni ponuđač nije imao neophodne finansijske i poslovne kapacitete za nabavku, pa kao takav - nije smeo dobiti posao.

 

Gori pobeđuje

 

Komisija je razmatrala podnete ponude i sačinila Izveštaj (pov.br. 1370-52 od 27. novembra 2007) načelniku Uprave. U njemu je navela, između ostalog, "da su sva preduzeća ispunila opšte uslove i da se sve ponude mogu razmatrati" i da "ponuda preduzeća Novatel d.o.o. iz Beograda nije prihvatljiva i kao takva nije ni razmatrana, jer nije dostavljen dokaz o podnošenju zahteva za dobijanje tehničke dozvole - sertifikata od RATRL-a, za veći deo ponuđene opreme, što je eliminacioni kriterijum". U izveštaju se ne konstatuju prethodno navedeni nedostaci ponude preduzeća Megalink, takođe eliminacioni (po istom kriterijumu).

Prema podacima iz Izveštaja, ponuda preduzeća Megalink, po kriterijumu cena, bila je trećerangirana, sa 37,19 pondera, a najpovoljnija Telegrupa sa 45,00 pondera. Razlika u ponderima između njih je bila 7,81, a u ceni 100.337.908 RSD (1.283.150,15 EUR ili 1.668.095,10 USD po zvaničnom srednjem kursu NBS na dan 14. decembra 2007).

Na osnovu spornog ponderisanja tehničkih karakteristika, ponuda preduzeća Megalink je bila prvorangirana, sa 36,29 pondera, a Telegrupa, po ceni najpovoljnija, drugorangirana sa 30,67 pondera. Ključnu prednost, u ponderima, Megalinku je donelo ponderisanje po kriterijumu "održavanje", takođe sporno, zbog subjektivne metode ocenjivanja elaborata o održavanju" i njegove velike relativne težine od osam pondera.

Zbog navedenih ponderisanja i ocenjivanja po subjektivnim kriterijumima, izabrana je najskuplja ponuda kao - najpovoljnija. To se ne može opravdati dobijenom razlikom u kvalitetu, jer je preduzeće Telegrup nudilo uređaje, opremu i tehničko rešenje svetski renomiranog švedskog proizvođača Ericssona, po njihovom ovlašćenju, a preduzeće Megalink uređaje i opremu inopreduzeća Nera Networks iz Norveške i domaćeg Iritela, takođe neospornih po svome kvalitetu. Zbog izbora ponude koja je skuplja Ministarstvu odbrane je naneta šteta.

Na osnovu podnetog izveštaja, ministar odbrane je doneo Odluku (pov. br. 1370-58 od 29. novembra 2007) o nabavci pokretnih stvari posebne namene, u svemu prema predloženom od strane Komisije.

Na navedene propuste i nepravilnosti u radu Komisije pre donošenja odluke o nabavci, ukazao je i ponuđač Novatel u svom prigovoru na izbor najpovoljnije ponude i tom prilikom je zahtevao uvid u ponude drugih ponuđača. U odgovoru na prigovor (pov. br. 1370-83/07 od 9. januara 2008) načelnik Uprave za snabdevanje navodi da "zbog svoje poverljivosti otvaranju ponuda nisu bili prisutni ponuđači, a iz istih razloga vam ne možemo omogućiti uvid u ponude". Navedeno obrazloženje je nelogično zbog činjenice da su svim ponuđačima dostavljeni isti dokumenti i da su svi upoznati sa istim tajnim podacima u njima.

 

Dopuna po dopuna

 

Na predugovorne radnje i nacrt ugovora Direkcija za imovinsko-pravne poslove, Odeljenje u Beogradu, dala je svoju saglasnost (pov. broj 1370-67 od 11. decembra 2007). Osnovni ugovor je zaključen 14. decembra 2007. na osnovu modela iz konkursne dokumentacije. Po predmetu ugovora preduzeće je preuzelo obavezu da:

1. izradi Glavni projekat stacionarne radio-relejne mreže i detaljan projekat po stanicama,

2. isporuči svu zahtevanu opremu i softvere, rezervu uređaja, rezervne delove, alat, pribor, merna sredstva i tehničku dokumentaciju,

3. da obuči ljudstvo,

4. da isporuči i izgradi antenske stubove na lokacijama korisnika u skladu sa Glavnim projektom,

5. da montira opremu i da pusti opremu u rad,

6. da obezbedi osposobljavanje kapaciteta za održavanje opreme.

Specifikacija opreme i radova data je u prilogu, kao sastavni deo ugovora.

 S obzirom na to da su zahtevana oprema, radovi i usluge uslovljeni elementima Glavnog projekta, koji u trenutku zaključenja ugovora nije ni postojao, da specifikacijom uz njega nisu bili jednoznačno određeni uređaji, oprema i radovi po nazivu, vrsti, količini i jedinačnoj ceni, ugovor nije imao određen, odnosno odrediv predmet i kao takav je shodno odredbama člana 47. Zakona o obligacionim odnosima (Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89, 59/89 i Sl. list SRJ br. 31/93 ) u trenutku zaključenja bio ništavan. Akt (pov. br. 1123-2 od 21. februara 2008. evidentiran u delovodnom protokolu Usn 27. februara 2008) kojim taktički nosilac (J-6), nakon više od dva meseca od zaključenja ugovora, dostavlja Upravi, projektni zadatak za izradu glavnog projekta radio-relejne mreže, dodatno potkrepljuje konstataciju o neodređenosti predmeta.

Isporučilac je, tek nakon tri meseca, aktom (broj 01-35 od 14. marta 2008, evidentiran u delovodnom protokolu Usn kao akt pov. br.1370-87/07 od 20. marta 2008), obavestio Upravu da u tom periodu nije bio u mogućnosti da organizuje obilazak svih lokacija, od strane stručnih lica, radi prikupljanja podataka za definisanje topologije radio-relejne mreže (bila je određena Projektnim zadatkom) i projektovanja, zaključi ugovor za projektovanje i izvođenje radova, definiše detaljne specifikacije radova i opreme radi zaključenja ugovora sa podizvođačima i isporučiocima opreme. Bez obzira na činjenicu što je 27. decembra 2007. isplaćen beskamatni avans u iznosu od 180.000.000 RSD, prema sopstvenim navodima (akt Megalink broj 01-35 od 14. marta 2008), tri meseca nakon zaključenja osnovnog ugovora, nije zaključio ugovore sa podizvođačem multipleksne i opreme za nadzor i upravljanje i neprekidno napajanje, proizvođača Iritela, sa domaćeg tržišta, i radiorelejne opreme od inoproizvođača Nera, po ponudi koju je dao i koja je prihvaćena.

Nakon isteka ugovornih rokova, bez opravdanog primljenog avansa, sa isporučiocem je, uz saglasnost J-6, nakon skoro godinu dana od zaključenja osnovnog ugovora zaključena prva dopuna ugovora. Njome se bez opravdanog razloga i bez primene ugovorne kazne po osnovnom ugovoru, isporučiocu određuju novi rokovi isporuke i priznaje pravo da, nakon pravdanja prvog, dobije novi avans, u visini preostalih sredstava za realizaciju ugovora. Novi rokovi, s obzirom na prethodno iskustvo u realizaciji, nisu bili realni. Naime, novi krajnji rok za montažu opreme, na osnovu Glavnog projekta, realizaciju obuke za korišćenje i upravljanje bio je 25. decembar 2008. Izrada, tehnička kontrola i revizija Glavnog projekta, u trenutku potpisivanja prve dopune, nije bila okončana.

Prihvatanje zahteva isporučioca za novim rokovima, odustajanjem od naplate ugovorne kazne i priznavanja prava na isplatu novog avansa, bilo je sporno i štetno za Ministarstvo odbrane.

Isporučilac, nakon 6 (šest) meseci i isteka ugovorenih rokova, obaveštava (akt Megalinka br. 02-39 od 30. jula 2008) Upravu da je zaključio ugovore sa Iritelom i Nerom, da je domaći proizvođač isporučio "skoro svu ugovorenu opremu" i da Nera sa isporukom počinje 30. jula 2008.

Nakon podnetog zahteva isporučioca i negativnog stava J-6 za povećanje vrednosti ugovora, samo dva meseca nakon prve, zaključena je i druga dopuna (pov. br. 1370-242/07) ugovora. Osnov za zaključenje druge dopune bila je revizija (akt J-6 pov. br. 9489-2 od 4. novembra 2008, evidentiran u Usn pod pov. br. 1370-224/07 od 5. novembra 2008) projektnog zadatka za izradu Glavnog projekta. Taktički nosilac je ovom revizijom izmenio topologiju mreže, usložio je i proširio. Idejno rešenje radio-relejne mreže isporučilac je dostavio J-6 na reviziju i odobrenje 12. novembra 2008. Ovim rešenjem definisana je nova specifikacija (pov. br. 1370-226/07 od 14. novembra 2008) opreme i radova po započetom projektu, pa je po tom osnovu, ukupna vrednost ugovora trebalo da se poveća na 715.376.592 RSD. Zaključenju druge dopune je prethodio radni sastanak sa predstavnicima isporučioca, koji je dalju realizaciju ugovornih obaveza uslovio isplatom novog avansa, u iznosu preostale vrednosti ugovora, a da pri tome nije ponudio nikakvu pogodnost. Drugom dopunom je isporučiocu dato pravo naplate avansa u iznosu od 434.000.000 RSD, bez pravdanja prethodno primljenog, u celosti. Novi avans je isplaćen 12. decembra 2008.

 

Odmah smene

 

Imajući u vidu dinamiku realizacije ugovora (do tog trenutka) i kašnjenja isporučioca po prethodnim dopunama, postavlja se pitanje opravdanosti, celishodnosti i osnovanosti davanja novog avansa. Predmetni posao je isporučiocu dodeljen na nadmetanju, uz pristanak na model ugovora i avansno plaćanje 25 odsto ukupne vrednosti ugovora. Na osnovu toga, opravdano se može postaviti pitanje da li bi neki drugi ponuđač ponudio bolju ponudu, da je imao u vidu opciju plaćanja avansa od 100 odsto vrednosti ugovora. Naime, umesto da aktivira bankarsku garanciju, naplati penale za kašnjenje, raskine ugovor i posao dodeli sledećem ponuđaču, Uprava, uz saglasnost J-6, daje isporučiocu novu priliku, nova finansijska sredstva i nove rokove, koje on opet nije ispoštovao. Verifikaciona ispitivanja uređaja i opreme su se, umesto pre ugovaranja nabavke, odvijala paralelno sa instalacijom istih na objekte Vojske. Predlog plana (pov. br. 1370-255/07 od 5. decembra 2008) ispitivanja isporučilac je dostavio J-6 i Upravi tek nakon godinu dana, odnosno 5. decembra 2008.

Samo mesec dana nakon zaključivanja druge, isporučilac se ponovo obraća Upravi i dostavlja podatke za sledeću dopunu. Navedeno samo potvrđuje ranije iznete konstatacije o neozbiljnosti isporučioca i deficitu njegovih poslovnih, finansijskih i stručnih kvalifikacija za predmetni posao.

Na isti način je postupljeno i kod treće dopune ugovora (pov. br. 1370-347/07 od 9. juna 2009). Ponovo su isporučiocu produženi rokovi izvršenja, bez primene ugovorne kazne i priznato mu je pravo na naplatu kursnih razlika, tako što će se vrednost ugovora uvećati za kursnu razliku, nastalu u ceni uvezene opreme. Navedena odredba je sporna zbog činjenice da je isporučiocu, u trenutku zaključivanja treće dopune, po osnovu avansa i plaćenih ispostavljenih faktura, bilo isplaćeno ukupno 690.139.682,60 RSD, odnosno skoro ceo ugovoreni iznos. Navedeni podatak je utvrđen u finansijskom knjigovodstvu Računovodstvenog centra, iz finansijske kartice dobavljača.

Četvrtom dopunom ugovora (pov. br. 1370-629/07 od 13. januara 2010), ponovo nakon isteka ugovorenih rokova po trećoj dopuni i bez primene ugovorne kazne, konačno je definisana specifikacija opreme i radova, po vrsti, količini i ceni. Vrednost ugovora je povećana na 752.075.715,61 RSD, uključujući iznos kursnih razlika od 33.153.227,61 RSD. Priznavanje prava i plaćanje kursnih razlika u navedenom iznosu, uz prethodno plaćen gotovo ceo iznos vrednosti ugovora - predstavlja štetu za Ministarstvo odbrane.

U trenutku inspekcije (druga polovina maja i prva polovina juna 2010) ugovor nije bio realizovan u potpunosti, a većina utvrđenih rokova, po četvrtoj dopuni je istekla. Preostali iznos za pravdanje primljenog avansa je 103.301.679,93 RSD. Navedeni iznos neopravdanog avansa, evidentiran je i vodi se u finansijskom knjigovodstvu računovodstvenog centra.

Indikativno je da su svi članovi komisije po kontrolisanim ugovorima, koji su ukazali na nepravilnosti, ubrzo smenjeni. Predsednik komisije pukovnik Kovačević i član komisije iz sastava Uprave za snabdevanje potpukovnik Petrović premešteni su iz Uprave i raspoređeni na nove, niže dužnosti, a promenjen je i član komisije iz Pravne uprave, poručnik Ivković (akt Pravne uprave, pov. br. 445-2/08 od 4. aprila 2008).

 

 

 

 

 

Milioni, a sve po ugovoru

 

 

Samo po osnovu nezakonitih ugovora za nabavku telekomunikacionih sistema, uređaja, opreme, radova i usluga za rad u novopodeljenim frekfencijskim opsezima po:

- Komisionom ugovoru br. 1563/07 sa Jugohemijom radi nabavke radio-relejnih uređaja od Tadirana iz Izraela u vrednosti od 36.946.964,23 USD,

- Komisionom ugovoru br. 1565/07 sa Jugoimportom SDPR, radi nabavke radio-uređaja VF i VFF opsega sa dodatnom opremom od Talesa iz Francuske u vrednosti od 5.385.180,87 EUR ili 7.000.735,00 USD,

- Komisionom ugovoru br. 1572/07 sa Jugoimportom SDPR radi nabavke taktičkih komutacionih sistema (switch) od Talesa iz Francuske u vrednosti od 12.886.730,58 EUR ili 16.752.749,00 USD

- Kupoprodajnom ugovoru br. 1370/07 sa preduzećem Megalink iz Beograda, radi projektovanja, isporuke uređaja i opreme, izvođenje radova, obuke i puštanja u rad sistema stacionarne radio-relejne mreže u vrednosti 695.000.000,00 RSD ili 6.950.000,00 EUR ili 9.035.000,00 USD,

utrošeno je preko 70.000.000,00 USD na nabavku i ugradnju opreme koja je neupotrebljiva i neugradiva.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane