Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Mafija

 

Mafija

Svi donovi srpskog pravosuđa: prava mafija sedi u državnim institucijama (10)

 

Javna tužilaštva kao javne kuće

 

Doba partijskog jednoumlja vratilo se punom žestinom u sve institucije Srbije, a posebno u pravosuđe i tužilaštvo, koje dosledno prati sunovrat režima lažnih demokrata i njihovih vođa u čijim kabinetima su donošene ili povlačene optužnice, vršena postavljanja sudija i tužilaca, donošene odluke o njihovim smenama i tumačena pravila lojalnosti njihovoj stranci

 

Milovan Brkić

 

I visoki službenici Evropske unije, i predstavnici evropskog udruženja državnih tužilaca i sudija, rešili su da odlučno i beskompromisno stanu na rep ''reformatorima'' srpskog pravosuđa.

Mafija bivšeg predsednika Srbije Borisa Tadića, po njegovom nalogu, dugoročno je onesposobila srpsko pravosuđe i pravosudni sitem, stavljajući ga u službu njegovih ličnih interesa i interesa njegovih partijskih legija.

Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca, u postupku reizbora sudija i javnih tužilaca i uz pomoć arhivskih fondova tajne policije, iz sudstva su odstranili skoro najstručnije i najsposobnije, a promovisali u delioce pravde uglavnom one iz stranačkog podmlatka Tadićeve stranke i partija njegovih koalicionih partnera. Podaništvo i poslušnost postali su mera napredovanja u službi...

Samo psihopate i ludaci, poput bivšeg srpskog predsednika Borisa Tadića, mogli su da se odluče da u jednoj evropskoj državi sa dugom tradicijom nezavisnog sudstva dovedu protuve za tužioca i sudije, da javna tužilaštva pretvore u javne kuće, a da nam sudnice postanu pijačne tezge za rasprodaju pravde.

Izborom Zagorke Dolovac, nemutirane devojke iz Čuruga, koju je kao svoj kadar promovisao Bojan Pajtić, srpski predsednik se ispišao na nezavisnost srpske tužilačke organizacije.

Gospođa Dolovac je mentalno poremećena osoba, deluje stidljivo kao nevina seljančica iz crnogorskih brda, a blago je retardirana osoba. Zato je i postavljena, jer takvi samo slušaju i potpisuju ono što im se pod nos turi.

Republičko javno tužilaštvo je kuća poslušnika. Slobodan Radovanović, Olgica Miloradović, dr Ljubomir Prelić, Milan Bojković, Danijela Slijepčević, Jovan Prijić, Gordana Janićijević, Tamara Mirović, Đorđe Ostojić, Zorica Stojšić i Snežana Marković zamenici su gospođe Dolovac. Izuzetak je dr Goran Ilić, koji je kao predsednik Udruženja javnih tužilaca odlučno ustao u odbranu tužilačke profesije i njene degradacije od Ministarstva pravde Srbije i Državnog veća tužilaca. Gospodin Ilić oprao je mnoge svoje kolege od lažnih optužbi, prilikom reizbora, osporavajući zaključke Državnog veća tužilaca o njihovoj nestručnosti i nedostojnosti da budu reizabrani.

 Gospođa Danijela Slijepčević prvi je menadžer u ovom tužilaštvu. Njen suprug je predsednik Ustavnog suda Srbije. Bio je sudija Vrhovnog suda Srbije, i odlučivao je po podignutim zahtevima za zaštitu zakonitosti koje je potpisivala njegova supruga Danijela, kao večiti zamenik u Javnom tužilaštvu Srbije. I, naravno, zahtevi su bili usvajani, a bračni par Slijepčević nije ostao slep kod očiju. Dobijali su za ove kriminalne presude stanove, kuće, automobile. Kao takvi, veoma su se dopali bivšem predsedniku Srbije. Dragiša Slijepčević je u rodnom Sečnju, kod Zrenjanina, pogazio pešaka, ali je sve zataškano, da se sudija ne uzrujava. Pešak manje ili više, kao da je to važno bilo bivšem predsedniku!

Reforma koju je bivši predsednik sprovodio preko svoje ministarke pravde Snežane Malović izbacivala je takve spodobe koje su postavljane na čelo tužilaštva, a sve sa ciljem da se zaštiti nemilosrdna pljačka mafije Borisa Tadića.

Za prvog tužioca Višeg tužilaštva u Beogradu postavljen je izvesni Tomislav Kilibarda. Tako je odlučio šef kabineta bivšeg predsednika Miodrag Rakić. Gospodina Kilibardu je na ovo mesto preporučila njegova biografija. On je sin bivšeg rukovodioca Državne bezbednosti Srbije, koji se proslavio surovošću i izmišljanjem državnih neprijatelja. Tu strast on je preneo i na svog neuglednog sina.

Tužilac Kilibarda, postavljanjem na jednu od najoperativnijh funkcija u srpskom tužilaštvu, tražio je da i njegova supruga Jelena, tada sudija Drugog opštinskog suda u Beogradu, napreduje u službi. I izabrana je za sudiju Višeg suda u Beogradu. Što ona da zaostaje za svojim mužem? Jelena i Tomislav, zajedno, imaju 98 kilograma. Jelena je ekstremno neugledna, tako da komplekse leči služeći režimu i čuvajući državu od plaćanja odštete svojim građanima, koji na odštetu imaju pravo. Jelenu svakodnevno na posao dovozi i odvozi vozač zaposlen u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu.

Jelena se prvo zaposlila kao stručna saradnica u Drugom opštinskom sudu, jer je njen otac bio školski drug predsednika ovog suda, koji je založio svoj autoritet da Jelena postane i sudija. Tomislav je radio kao zamenik u Drugom opštinskom javnom tužilaštvu. Tako su se i upoznali, a Jelena počinje da piše anonimna pisma ženi drugog zamenika tužioca, navodeći navodne njegove lične veze sa sudijom Tanjom Vuković, kod koje je bila pripravnica.

Čim je Jelena izabrana za sudiju, njen svekar, rukovodilac u Državnoj bezbednosti, posetio je predsednika suda, s vrata ga prekorevajući: "A što, jado, đeci nijesi dao stan?"

I tako, čovek koji izgleda neukusno, svakodnevno u svom kabinetu prima direktive od Miodraga Rakića da fijokira krivične prijave protiv mafije iz okruženja bivšeg predsednika. Smrad koji će ostati iza Kilibarde, nakon njegovog hapšenja teško je očistiti.

Desna ruka Tadićeve desne ruke Miodraga Rakića je i tužilac Ljubivoje Đorđević, koji je na čelu Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu. Nema te krivične prijave koju on ne može sakriti, skloniti, samo ako to od njega traže ovi odozgo. Da bi bio potpuno odan i poslušan, i njemu su suprugu zaposlili, birajući je za zamenika u Drugom osnovnom javnom tužilaštvu. Oboje rade u istoj zgradi, vozi ih službeni auto!

I Više javno tužilaštvo i Prvo osnovno tužilaštvo u Beogradu pomalo liče na javne kuće. U njima,  uglavnom kao zamenice tužioca, rade podatne žene, koje se odaju muškarcima i u kabinetima. Veći broj njih tužilac Đorđević podvodi funkcionerima Demokratske stranke.

Ni ostala tužilaštva u Srbiji ne zaostaju u praksi koja je uspostavljena u pomenutim tužilaštvima. Tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević uveliko se sprema da posle izbora utekne iz zemlje sa svojom miljenicom, sadašnjom ministarkom Snežanom Malović. Tužilac Miljko je, poučen iskustvima onih koje je optuživao, i sam postao kontroverzni biznismen. Ali, on je rasprodavao pravdu.

Novi srpski predsednik Tomislav Nikolić moraće predstavnicima Evropske unije i njenim strukovnim udruženjima da pruži dokaz da će u Srbiji, bez zadrške, biti izvršena lustracija onih koji su rasprodavali pravdu i štitili organizovani kriminal, umesto da grešnike privode zakonu.

Banda bivšeg predsednika Srbije poigrala se i sa advokatskom organizacijom. Naime, državni sekretar Slobodan Homen je nagovorio predsednika Advokatske komore Srbije Dragoljuba Đorđevića, anonimnog advokata, da privatizuje komoru, da promeni njen statut i Zakon o advokaturi, kojim je on ovlašćen da slobodno postavlja podobne upravne odbore u nižim komorama. Tako je Đorđević i u Advokatsku komoru Srbije, kao najveću stalešku organizaciju, uneo zlu krv, smenivši njeno rukovodstvo i postavljajući novo. Ustavni sud Srbije je, nakon odugovlačenja, ipak poništio kao neustavne odredbe tog zakona, ali je Prvi osnovni sud u beogradu, preko v.d. predsednice Tanje Šobat, naložio da se rukovodstvo Advokate komore Beograda iseli iz prostorija, preda dokumentaciju, kasu i pečate. Šta znače u Srbiji odluke Ustavnog suda?

 

                                     (Nastavak u sledećem broju)                                                                                       

 

 

 

Pismo "neoslovljivima"

 

Poštovani uredniče,

U prošlom broju ste objavili moj tekst koji sam uputio Savetu za borbu protiv korupcije, ali  je to naišlo na žestoko reagovanje Dragoljuba Đorđevića, predsednika Advokatske komore Srbije, i Slavka Jelovca, predsednika takozvane Advokatske komore Beograda, koji su meni, kolegama Slobodanu Šoškiću, Biljani Kajganić i Avlijašu zapretili svim mogućim progonima. Molim Vas da objavite PISMO koje Vam u prilogu dostavljam.

Zahvaljujem Vam na razumevanju.

 

Radoslav Nedić, advokat

 

Đorđeviću, Jelovcu i još nekima

 

Iz očaja u kome su se našli Dragoljub Đorđević, Slavko Jelovac i nešto malo njihovih istomišljenika, napisali su jedan pamflet sastavljen od laži i svakojakih koještarija u kome pokušavaju da obezvrede odluku Ustavnog suda Srbije, posle koje odlaze u zaborav, a advokate koji su se u zakonitom postupku časno borili za njeno donošenje optužuju na najbeskrupulozniji način retorikom nedostojnom advokatske profesije. Služeći se udbaškim metodama usmerenim ne samo na oduzimanje hleba kolegama već i na njihovo fizičko uništenje, ta grupica nazoviljudi ne bira sredstva. Njihov cilj je jasan: održati se na vlasti u advokaturi, do koje su došli prevarnim putem, makar gazeći preko leševa. Nisam verovao da ima takvih u našim redovima.

U pokušaju da im kako-tako odgovorim, a da ne okaljam svoj rečnik, napisao sam im ovo PISMO...

Najveći problem mi predstavlja kako da vas oslovim? Vi ste, jednostavno, neoslovljivi, jer ne postoji nijedna reč kojom bih vam se obratio, a da samog sebe ne uvredim.

Poštovani! Kako mogu tako da vas oslovim kada vas ne poštujem. Gospodo? Nikako. Vi ste sve drugo  samo ne gospoda. Kolege? O, ne, ne. Niste vi moje kolege. Ne vidim šta to imam zajedničko sa vama. Da vas oslovim nekim ružnim imenom ne mogu. Dovoljno toga u sebi nosite.

Izgleda da vas je neko poslao iz svemira da bi nam pokazao kako izgleda neko drugo biće u liku čoveka, a nije to. Jer, onako monstruozne ideje koje vi smišljate i sprovodite ne mogu na pamet pasti ni  ovozemaljskim ljudima. Ko je arhivu i administraciju silom uzeo u svoje ruke, a ima maštu i iščašene ideje, može svašta da uradi. Sve je stvar tehnike u kojoj se veoma dobro snalazi samo onaj ko je paktirao sa đavolom i vašom šeficom stručne službe.

Ipak, vi predstavljate moju neiscrpnu inspiraciju. O vama mogu danonoćno da pišem, ali kada na kraju pročitam tekst, dođem do zaključka da to ne vredi ništa. Pogrešnu temu sam odabrao. Kada nešto ne vredi ništa, onda je to ništa. Pomnožiš nulu sa nulom, dobiješ nulu! O vama ne mogu da pišem krupnim slovima. Sitna su odgovarajuća.

A šta tek da odgovorim na ono što vi o meni VELIKIM slovima pišete? Bljuvotine! Gadosti! Kakvi ljudi, takvo pisanje. Ne umete vi bolje. Nikada u životu ništa niste postigli i zato su vam zloba i pakost jedini ''kvaliteti''. Ne pamtim da ste ikada igde napisali esej, stručni tekst vredan pažnje, o pripovetkama, pričama, romanima da i ne govorimo. Vi to i ne čitate, a kako ih tek možete napisati?

Jelovac govori da sam zloupotrebio novac advokatske komore, a jedino smo Vojislav Nedić i ja, u vreme naših mandata, kupili nepokretnosti i sredili AKB od advokatske članarine, dok je on izbegavao da je plaća, zbog čega mu je Disciplinski sud izrekao privremenu meru zabrane bavljenja advokaturom dok ne izmiri dugovanje! Kako može govoriti o moralu nemoralan čovek koji ne poštuje etičke norme? Kako može takav čovek biti na čelu Advokatske komore, osim ako nije dotle stigao (uz svesrdnu pomoć D. Đorđevića) na nemoralan način!

Osetili ste da je vaša priča završena, pa ste se razmahali KRUPNIM slovima u pokušaju da dokažete nedokazivo. Zaboravili ste da se obraćate advokatima, a ne vašem kafanskom i uličarskom društvu. Na vašu žalost u advokaturi se zna ko je ko. Uopšte me ne brinu vaše pretnje u stilu "što krupnija slova, to veća optužba"! Ja vas neću tužiti, jer ne možete da me uvredite, a osim toga, već ste sami sebe osudili - na propast!

Iskoristiću da vam na današnji hrišćanski praznik uputim Hristovu poruku: Oprosti im bože, ne znaju šta rade!

 

                                   O Vaskrsu 2012. godine

                                   Radoslav Nedić, advokat

 

Zbog privatnog razgovora osuđen za klevetu

Novinar regionalne televizije Valjevo Živorad Janković kažnjen je sa 20.000 dinara zbog privatnog razgovora koji je sud ocenio kao klevetu njegovog kolege i bivšeg v.d. direktora ove televizije Predraga Lučića.

Presudu je u septembru prošle godine doneo Osnovni sud u Valjevu, a potvrdio ju je tri meseca kasnije Apelacioni sud u Beogradu.

Predrag Lučić je tužio Jankovića da je "naškodio njegovoj časti i ugledu" kada je u privatnom razgovoru sa svedokom Žarkom Kovačom rekao da je Lučić u vreme kada je bio v.d. direktora regionalne televizije, od jula 2004. do februara 2005. godine, nenamenski potrošio sredstva koja su iz budžeta opštine Valjevo izdvojena za nabavku televizijske opreme. Zbog toga je Janković, koji je nakon Lučića postavljen za direktora TV Valjevo, imao problema sa obezbeđivanjem sredstava za dalje funkcionisanje televizije.  

"Ja jesam pred Kovačom izneo sumnju da su sredstva nenamenski potrošena. Ali nisam to rekao tek tako. U izveštaju Komisije za preispitivanje osnivanja i funkcionisanja regionalne televizije Valjevo, koji sam i na sudu priložio kao dokaz, jasno stoji da je za vreme Lučićevog mandata bilo mnogo nepravilnosti  u radu.  Takođe, kada sam postavljen za direktora televizije Upravni odbor me je obavestio da Lučić nije podneo  izveštaj o radu JP RTV Valjevo za 2004. godinu i da je pokrenut krivični postupak protiv Lučića", navodi Janković.

Iako je pored pomenutog izveštaja komisije Janković predložio i saslušanje svedoka Slobodana Gvozdenovića, odbornika gradske Skupštine i jednog od članova komisije koja je utvrdila brojne mahinacije i nestanak dokumentacije iz TV Valjevo, sud je odbio njegovo svedočenje. Gvozdenović je  javno prozivao opštinsko tužilaštvo još u novembru 2005. godine, i to na konferenciji za novinare kada je doslovce govorio "o kriminalu u TV Valjevo".

Sud je zatražio i informaciju da li je tužilaštvo pokretalo istragu o poslovanju televizije u navedenom periodu i dobio obaveštenje da je ovaj postupak odbačen posle skoro pet godina, bez ikakvog daljeg obrazloženja, u julu 2009. Zašto, ostala je tajna.

Jedini svedok u sporu "Lučić protiv Jankovića" bio je Žarko Kovač, koji je u vreme kada je opština Valjevo prebacila novac za kupovinu opreme TV Valjevo bio predsednik Izvršnog odbora opštine i koji je na sudu izjavio da je tek od Jankovića saznao da su sredstva nenamenski trošena i da on kao neko ko je bio odgovorno lice u tom momentu, nema nikakvih saznanja o tome. Svedok je rekao i da se ne seća da je u spornom razgovoru sa njim Živorad Janković spominjao ikakav Izveštaj komisije, iako je u tužbi pomenut na osnovu njegove priče, nego mu je delovalo da je to lični stav Jankovića da je Lučić nenamenski trošio budžetske pare.

"To što sam, opet naglašavam, u privatnom razgovoru u kući Kovača izrazio sumnju, nikako ne može da vređa čast i ugled Predraga Lučića. Ja sam izneo svoj kritički stav prema njegovom nesavesnom i neprofesionalnom radu dok je vršio dužnost direktora JP RTV Valjevo. Potrošio je budžetske pare, a da pri tome nije podneo nikada izveštaj kako ih je utrošio, a u isto vreme ni budžetska komisija nikada nije iskontrolisala trošenje budžetskih sredstava u 2004. u JP RTV Valjevo. Žarko Kovač je i na sudu tvrdio da je to nemoguće, ja sam sa dokumentima koje sam dobio u gradskoj Skupštini dokazao da je moguće, ali sudinicu Branku Markovic to nije zanimalo jer se strogo držala iskonstruisane tužbe i pored toga što se Kovač jednog njenog dela nije sećao. Apelacioni sud u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: mr Sretko Janković, Branka Pejović i dr Miodrag Majić, otišao je i korak dalje potvrđujući presudu tvrdnjom: '...da je svedok Kovač kao predsednik Izvrsnog odbora dao nalog za prenos sredstava sa budžeta u iznosu od 1.693.854,00 dinara i da su istoga dana ova sredstva iskorišćena za nabavku opreme čija je vrednost  1.748.881,00 dinara,' mada to na suđenju u Valjevu nije niko pomenuo! Mišljenja sam takođe da s obzirom na to da se radi o ličnom i privatnom razgovoru i Kovač snosi određenu dozu odgovornosti za dalje prenošenje tog razgovora", ističe osuđeni Živorad Janković.

Iako ima dve osuđujuće presude, Janković ne želi da se pomiri sa njima i sprema Ustavnu žalbu koju će podneti Ustavnom sudu Srbije pre nego što uputi i žalbu Sudu za ljudska prava u Strazburu.

"...Moj primer je prava ilustracija onoga što vam se može dogoditi kada iznesete svoj stav, sumnju ili mišljenje čak i u najbezazlenijim situacijama kao što je privatni, prijateljski razgovor. Čini mi se da smo se vratili u 1948. samo nema Golog otoka. Ovo suđenje je još jedna opomena svima u vlasti da nam je potrebna hitna reforma u pravosuđu", zaključio je Janković. I dodaje: "Kao da sam se našao u Kafkinom 'Procesu' jer sam naknadno saznao da su tužilac i svedok prešli iz DS-a u LDP. Na predstojećim izborima svedok Kovač je kandidat LDP-a za gradonačelnika Valjeva. Zato mi se čini da je u ceo slučaj umešala prste i dnevna politika. Ko zna kroz koja ću vrata sve morati da prođem dok istina (pravda) ne ugleda svetlost dana?"

 

 

 

Povodom: Nisam taj!

 

Uvaženi gospodine Brkiću, u Vašem listu od 29.03.2012. godine objavljen je tekst pod naslovom "Sudija koji je voleo život". U tom tekstu je navedeno: "...i uz pomoć šefa pravne službe Katastra Tomislava Stanisavića punih godinu dana ne unosi zabeležbu što čini tek avgusta 2011. godine posle pretnje prijavom...", a što predstavlja neistinu, jer ni na koji način nisam postupao po zahtevu za upis zabeležbe zabrane prava raspolaganja i otuđenja svih nepokretnosti na kp. br. 8651 K.O. Zaječar do okončanja parnice pred Osnovnim sudom u Zaječaru, već je odluku kojom se dozvoljava upis zabeležbe po osnovu rešenja Osnovnog suda u Zaječaru donela Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i stvarnim pravima na njima za K.O. Zaječar 18, o čemu postoje dokazi u spisima predmeta.

Nadalje, nije mi poznato da je bilo ko pretio prijavom, jer sam o svemu prvi put saznao čitajući tekst u Vašem listu.

   Netačan je i navod da sam šef pravne službe Katastra.  

                 

                    Stanisavić Tomislav, dipl. pravnik

                              SKN Zaječar, Nikole Pašića br. 91

 

 

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane