Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Globalno

Globalno

 

Bankarske pljačke i sistem ekonomske diktature svetskih prevaranata (1)

 

Ubiće nas bolje sutra

 

Uloge bankara i njihovih zajmova i kamata u blagonosnom procesu koji nazivaju progresom, a koji zapravo već odavno ne znači ništa dobro. Realno gledano taj progres otvoreno preti da će nam svojim mačem sa dve oštrice iskopati ogromnu masovnu grobnicu. Ubiće nas bolje sutra, uništiće nas usavršavanje tehnologije, razbi će nas demografska eksplozija. Zato, kada neko primeti da nam je pretovarena planeta  legla do zemlje, da nam energenti i ostali resursi svetle na rezervi ili da je svetski rat postao jedno moguće rešenje za opstanak, to nije način da se ljudi zaplaše već su to prvenstveno činjenice koje treba da zabrinu svakog pojedinca

 

Mile Urošević

dopisnik iz Pariza

 

 Progres kao poboljšanje uslova postojanja je ustvari iluzija, vrsta laži bez koje čovečanstvo ne može da se preživi. Još od postanka osuđeni smo da gutamo laži  i da obožavamo razne paralaže kako bi i negativne promene doživeli kao neku dobrobit. Progres jeste promena ali svaka promena nije obavezno i korak u bolje sutra. Preterani progres je kao i sve ostalo kada se pretera. Otrov. Vrlo često su i same ideje nekog novog progresa u sistemu demokratije, ekonomije ili političke organizacije opasne po život. Čak i ljudima sa minimalnim koeficijentom inteligencije je jasno da i najbolje ideje mogu da budu ko šumske pečurke. Na oko jestive, a ustvari otrovne.

 

Kako preživeti progres

 

 Kako je moguće da čovek kao najpametniji stvor na svetu u isto vreme je jedini koji uništava svoju planetu. Zašto seče granu na kojoj sedi. Neki naučnici imaju odgovor na ovu anomaliju mozga.  Činjenica je da smo mi tehnološki i socijalno razvijeni, ali je isto tako činjenica da je taj razvoj naišao mnogo brže nego fizički razvoj samog ljudskog mozga.

Današnji čovek je ostao sa gotovo potpuno istim brojem vijuga kao njegov čukun-pradeda iz kamenog doba. Tako i ideja PROGRESA nije u skladu sa svojim vremenom jer je nastala polovinom  XIX veka. Tada je zaista progres  nešto značio. Odnosio se na usavršavanje mašina tokom industrijske revolucije, na ulazak u demokratsko društvo i slično ali ne i na ljudsku psihu.  Gledano kroz mikroskop, naš se mozak nije mnogo izmenio u poslednjih 50.000 godina. A to je ipak samo jedan tren u odnosu na istoriju ljudskog mozga. Svega 0,2 odsto perioda od ukupne istorije ljudskog roda. Znači da je čovek proveo 99,8 odsto svoga vremena kao skupljač plodova i lovac na mamute. Drugim rečima, mi smo još uvek divlji ljudi koje samo obrazovanje i navike drže u okviru zakona i tradicija ovoga doba.

To je otprilike isto kao kada jedan kompjuter ima moderne programe na hard disku koji je star 100.000 godina. Sa mozgom koji je stvoren za refleksno preživljavanje u ledenom dobu mi razmišljamo, vodimo politiku, ekonomiju, konstruišemo svemirske brodove. Naš mozak je idealan za brza razmišljanja i kratkoročna planiranja. Evo lava, beži ili uzmi motku da se braniš. Uloga potpuno dovoljna za krapinskog čoveka ali danas na ivici mogućnosti za savremeni način života. To je prvi razlog svih nelogičnosti koje onemogućavaju da se gleda dugoročnije na sudbinu planete i ljudskog roda. Egoizam je samo normalna posledica prevaziđenog tipa mozga koji u glavama nose naše elitne glavonje.

 

Mravinjak

 

Od propasti Rimskog carstva do Kosovskog boja celo čovečanstvo se umnožilo za samo 200 miliona duša. Danas se za tri godine nabije isti broj ljudi na ovoj već prenaseljenoj planeti i to nije kraj. Od sedam milijardi ljudi samo dve milijarde imaju neke normalne uslove života, neki standard koji podrazumeva stan, zaposlenje i prevozno sredstvo. Problem je u tome što i ostalih pet milijardi traže iste uslove života. Tako se naša ideja beskonačnog progresa standarda i ekonomije  suočava sa resursima sveta koji su ograničeni i sve ređi.

Dve milijarde bi mogle dugo da žive u normalnim uslovima ali mi smo sve bliže dvocifrenom broju milijardi nego ovom idealizovanom i moralno neprihvatljivom broju. Ko može da opravda ideju da bi najbolje bilo da se uništi dve trećine stanovništva. Ali ko može da prihvati da jedan Amerikanac ima prava da troši 50 puta više od nekog Afrikanca ili da zagađuje sto puta više Zemlju. Matematički je dokazano da planeta Zemlja ne bi izdržala da naprimer cela Kina dostigne nivo standarda Zapadne Evrope. Jednostavno ne bi bilo dovoljno resursa za sve. Ili oni ili mi. Deset odsto Kineza već ima standard, ali to je i maksimum koji je teško prevazići, a da ostalim privilegovanim ne spadne kvalitet života. Tako je bar po studiji koju je nedavno objavio TV Arte i koja je uzbudila Francuze, i onako plašljive pred neizvesnom sutrašnjicom.  Jer planeta je kao neko bogato nasledstvo u banci. Dok se troši samo kamata sve je uredu ali kada počne da se živi od glavnine kapitala, kraj nije daleko. Progres je zamka civilizacije. Sistem ekonomske diktature  koju vode bolesni mozgovi. I lovci na mamute su verovali da će uvek biti plena u izobilju pa evo gde su danas nema više ni jednog mamuta, sve su ih pojeli. Danas bankari misle da će uvek biti neke dobre zarade i da će akcije da skaču do beskonačnosti, ali i ne vide svoje sličnosti sa lovcima na mamute.

 

Dug je dug

 

Niko ne pominje mnogo stare običaje na kojima počiva svet. Tako je gotovo biblijska tajna da je od pamtiveka važilo pravilo da se neplaćeni dug posle izvesnog vremena oprosti i sve krene iz početka. Dug koji guši dužnika takođe šteti i ekonomiji onoga ko je dao zajam. Tako je bilo u celom svetu sve do kasnog rimskog doba. Naravno to je bilo moguće dok su uglavnom zajmovi bili delo državne kase.

Ali kada se prešlo na privatne pozajmnice više nikome nije padalo napamet da otpiše dug. Po prvi put to se desilo kada su bogati Rimljani napali Spartu jer su tamošnji vladari hteli da ponište dug i iniciraju ekonomiju na zdravijoj osnovi. Treba naglasiti da to nije uvek bila vrsta humanitarne injekcije jer su u međuvremenu naplaćene kamate često pokrivale celu sumu inicijalne pozajmnice. Država nije zaradila ali nisu ni izgubili  jer se u međuvremenu vrtela ekonomija i ljudi su normalno živeli. Rimski oligarsi nisu mnogo marili da narod ima šta da jede jer dug je dug i u ime te poslovice uništili su i doveli do propasti pola sveta. Samo da bi njima bilo dobro.

Danas je Stari Rim zamenjen Amerikom i njenim pljačkaroškim saveznicima koji bi radije uništili pola čovečanstva nego da zaborave dug koji je i onako već vraćen u vidu kamate. Ali kamata i jeste ono što zapravo interesuje ove moderne ljudoždere. Jer kamata je njihova plata oni od toga žive. Na pitanje koliko ceo svet može da bude prezadužen jedan je bankar odgovorio ovako. Vrlo je lako to izračunati, saberite sve prihode u svim zemljama sveta i to je maksimum koji možemo uzeti kao kamatu. Drugim rečima glavnina pozajmice nije bitna jer je to i onako samo fiktivna lova. Ono što je realno i od čega žive gnjide parazita su kamate.

Ceo svet ima da radi da samo za kamate. To je ideal kome stremi bankarska mafija.  Da im večno nešto dugujemo, sve dok ne proradi usrana motka i dok sami dužnici ne odluče da se dug poništi da se krene iz početka. Problem koji ovde nastaje je više tehničke prirode jer su glavati moćnici dobro naoružani i bojevim glavama pa onaj polazak iz početka može biti i polazak od nultog stepena civilizacije, iz kamenog doba.

Naši čitaoci su navikli na kataklizme, i prazna obećanja pa su možda i otporniji na buduće prevare i tragedije koje su na vidiku. Lako se može desiti da samo mi preživimo kraj sveta jer smo otporni i navikli i na gore uslove preživljavanja poslednjih nekoliko decenija.

                                              Nastaviće se                                                                                                                                           

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane