Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Zakonopravila

Zakonopravila

 

Istrage kriminalnih privatizacija obavljene su mnogo ranije, treba ih samo pronaći

 

Alibaba i 60 policijskih timova

 

Srbija nije mogla da bude opljačkana slučajno, dejstvom pojedinaca. Ona je opljačkana „zakonski", planski, sistematizovano, precizno, smišljeno. Posle demokratskih promena gotovo sve vlade su bile marionetske sastavljane od ljudi sumnjivog kvaliteta.  Odatle potiču i svi „eksperti" naše propasti,  Cvetković, Vlahović, Pitić i mnogi drugi. Pljačka je planirana u samom vrhu vladajuće klike, potom su donošeni zakoni koji su onemogućavali procesuiranje a onda se stupalo u akciju. Gde je nestalo oko 35 milijardi evra, 15 milijardi unutrašnjeg i 20 milijardi spoljašnjeg duga? To nije mogao da uradi jedan čovek, konstatuje Tabloidov urednik Josip Bogić, bivši pukovnik Uprave za borbu protiv oprganiozovanog  kriminala i  stalni konsultant OEBS-a

 

Josip Bogić

 

Ovih dana svakodnevno smo bombardovani informacijama o borbi protiv kriminala i korupcije, o tome da neće biti zaštićenih, da je formirano "60 timova najpoštenijih i najsposobnijih policajaca" da istraže sve nezakonitosti u privatizacijama i prodaji državne imovine, odnosno „loše privatizacije"...Slične ako ne i identične izjave smo do skora slušali iz usta bivšeg predsednika Tadića, bivše ministarke pravde Snežane Malović i bivšeg državnog sekretara Slobodana Homena.

Ali, zašto ti najpošteniji i najstručniji nisu svoju stručnost pokazali u vreme Borisa Tadića? Ili su se možda krili u mišjoj rupi? O poštenju ne treba ni da govorim jer ne postoji takav merni instrument koji bi mogao da izmeri količinu nečijeg poštenja. Možda MUP ima novi tehnološko čudo koje je merilo poštenje i znanje ovih šezdeset stručnjaka? Kakva bi to sreća bila da država Srbija ima makar deset takvih stručnjaka a kamo li šezdeset.

Kako će specijalni tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije stići da obradi i pročita sve te krivične prijave kada počnu da stižu u tužilaštvo? Da li Srbija ima 60 najstručnijih i najpoštenijih tužilaca jer je uzalud što postoji toliko policajaca ako nema isto toliko tužilaca. Tužilac je organ gonjenja a ne policija niti bilo koje drugo telo.

Takođe, zašto u borbi protiv organizovanog kriminala veliko učešće imaju VOA i VBA koje sa borbom protiv organizovanog kriminala nemaju nikakve veze ? Domen ovih službi, barem kada je u pitanju Zakon, tiče se kriminala u okviru vojnih organa i institucija a ako oni rade van svojih okvira to je onda drastično kršenje zakona. Njihov zadatak u prošlosti je bio da zaštite državni integritet, vojsku i imovinu vojske. Kako su to sačuvali videli smo. što se pak kriminala tiče, po zakonu bi koordinator i izdavalac naloga trebao da bude tužilac a nikako neko iz izvršne vlasti! Tužilac je samostalan državni organ i jedini je ovlašćen za progon izvršilaca krivičnih dela!

 

Izveštaji postoje, treba ih pronaći

 

Isti je slučaj i sa BIA. To je informativna agencija koja sva saznanja mora da prosledi tužilaštvu a nikako operativna agencija koja u svom sastavu ima čak i Upravu za borbu protiv organizovanog kriminala!

čini mi se da su svi oni zamajivači bivših vlasti uspeli da zamajavaju i novu vlast svojim spektakularnim informacijama od velike važnosti i da su samo oni sposobni da to urade.

Obelodanjeno je da je prvi na udaru slučaj Sartida i njegove privatizacije. Premijer i ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić izjavio je da je Sartid prvi na spisku sumnjivih privatizacija i da ga "baš zanima" da li će istraga stići i do SAD, i da nedostaje još 100 miliona dolara!

 Kao prvo, Sartid nije privatizovan, već je prodat iz stečaja slobodnom pogodbom! Kao drugo, taj slučaj sa Sartidom obradili su i do tančina ispitali obični pripadnici UBPOK-a i pripadnici MUP-a stručniji. Dalju istragu i pronalaženje novca trebalo je da nastavi tužilaštvo i istražni sudija. Na moju veliku žalost, a i žalost tih operativaca, ceo slučaj je zataškao i nije dozvolio dalji rad i procesuiranja mnogih ministara bivši premijer Koštunica. Barem su meni tako rekli!

UBPOK je takođe istražio još mnogo drugih afera i dokaze dostavljao nadležnim tužilaštvima sa kojima je direktno vršio provere. Istrage tih predmeta mogu da potraju samo nekoliko dana. Identifikovati fijoke i tužioce koji nisu radili svoj posao a ne nikako voditi istragu o onome što je već odrađeno.

Premijer i istovremeno ministar policije, trebao je da od ovih Barona Minhauzena da zatraži KU upisnik iz UBPOK-a kao i upisnik svih PO od tužilaštava pa će dobiti odgovore gde se svi ovi predmeti nalaze. Nema potrebe za vođenjem novih istraga. U to vreme su obuhvaćene istrage, koliko me pamćenje služi i za Nacionalnu štedionicu, i za izvoz šećera u Evropsku uniju, Galeniku, Knjaz Miloš kao i mnoge druge. O tome postoje pisani izveštaji samo ih treba pronaći.

Sartid koji je u svom sastavu imao šest članica Holdinga prodat je za 21 miliona dolara pri čemu dug od oko 800 miliona evra, odnosno 1,7 milijardi dolara nije uračunat i pao je na teret poreskih obveznika. Prodaju Sartida, objasnili su Vlahović i Pitić, Labus, Kolesar, stečajni upravnik Ignjatović koji nije vodio ni jedan stečajni postupak i mnogi najodgovorniji za taj slučaj. Da li će tužilaštvo i MUP ponovo da saslušavaju po istim stvarima pojedince koji su odgovorni za prodaju?

Ukoliko bi se to desilo to bi onda predstavljalo kršenje odredaba ZKP-a. Ukoliko je to sada moguće trebalo bi nastaviti istragu tamo gde je zaustavljena 2005. godine jer vremenski period od sedam godina je učinio svoje.

 

Ko je kriv, primalac ili davalac kredita?

 

Hapšenjem korisnika kredita i njihovim optuženjem krenulo se pogrešnim putem. Nisu korisnici kredita toliko krivi koliko oni koji su im davali tolike iznose. Pođimo od obične činjenice kako se dodeljuju krediti. Kako se u javnosti prikazuje stiče se utisak da su krediti deljeni tako što korisnik kredita dođe na šalter banke, ponese veliki džak, zatraži pare, a radnik iz sefa lopatom utovari u džak milione evra.

Procedura dobijanja kredita je ipak malo komplikovanija bez obzira na bezobrazluk onih koji su ih delili šakom i kapom. Kada dođete na bilo koji šalter banke pa zatražite kredit dobijete najpre odštampane formulare sa svim informacijama na nekoliko stranica šta vam je potrebno da bi dobili kredit i koje sve uslove morate da ispunite. Uslovi za privrednike su još malo i komplikovaniji gde su vam potrebni bilansi, pa nekretnine, menice, hartije od vrednosti i dr.

Ukoliko neko ne ispunjava uslove, nema ni kredita. U tom slučaju ako je neko davao kredite pojedincima i firmama koje nisu ispunjavale uslove, on ima direktan umišljaj da je izvršio krivično delo. Još ako je dobio potporu od političara na vlasti, eto rešenja Gordijevog čvora! Korisnik kredita treba da odgovara tako da mu se oduzme imovina, a da procesno bude dobar svedok, jer kao svedok ne sme da laže, a kao okrivljeni ili optuženi to može!

Zašto MUP uveliko ne radi na ispitivanju korupcije u pravosuđu, kako bismo svi posle toga imali nadu da će zakon podjednako biti primenjivan za svakog građanina, da će sva suđenja i sve presude biti pravične? Zar je pravično da oni koji su obezglavili pravosudni sistem, čitavu državu i narod, ostanu nekažnjeni?

 

 

Režim neće protiv sebe

 

Državna mafija zaštićena poslaničkim imunitetima opljačkala je Srbiju. Pravi tajkuni u proteklom periodu bile su političke stranke na vlasti. Mnoge istrage trebalo usmeriti na prašnjave fijoke i tužioce koji su predmete držali pod ključem od 2005. godine. Verovatno će se na omotima spisa pronaći rukom ispisana imena ko je i kada naložio da se krivci ne procesuiraju. A nakon toga uhapsiti i nalogodavce i tužioce koji nisu radili svoj posao!

Boriti se protiv kriminala i korupcije sa ljudima u policiji koji su do juče bili udarna pesnica režima Borisa Tadića, sa tužiocima koji su takođe bili instrumentalizovani od strane toga režima, ravno je samoubistvu. Kako sa istim ljudima koji su učestvovali u svemu tome sada očekivati da rade protiv sebe?

Krajnje je vreme da tužioci i sudije sami vrate dostojanstvo svojoj struci a samim tim će vratiti dostojanstvo narodu i državi. Kada se izbaci, odstrani, iskoreni korupcija iz pravosuđa tek tada će nestati i sve druge i tada država može da se bavi privredom, politikom, društvom, kulturom, školstvom, i svim ostalim delatnostima.

 

 

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane