Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

RTV Svetac

 

 

RTV Svetac

 

piše Rajko Roki Dvizac

 

Televiziju nema ko da gleda

 

 

Jedan moj insajder sa televizije me je uoči Nove godine upozorio da obratim pažnju na to da naše televizije sve češće, kada objavljuju takozvane rejting liste gledanosti, umesto broja gledalaca određene televizije (ili emisije) objavljuju takozvani share (udeo) gledanosti.

Za laike - to je onaj procenat gledanosti. Zašto to rade? Zato što je broj gledalaca pred malim ekranima u drastičnom opadanju iz meseca u mesec. A, da vas podsetim, još uvek je zimsko doba kada se televizija po običaju najviše gleda. Ako je sada tako, šta li će tek biti na proleće ili leto?

Korišćenjem share (udela) od očiju javnosti namerno se skriva istina. Tužna i ružna. Za pad tiraža novina, objašnjenje je jasno - opala je kupovna moć čitalaca. Ali, postavlja se pitanje zašto je opao broj gledalaca kada je gledanje televizije besplatno?! Čak i oni koji plaćaju TV ili kablovsku pretplatu iz meseca u mesec sve manje i manje gledaju televiziju?!

Da bih saznao koji su pravi razlozi, obratio sam se radnom narodu. U kancelariju arhivara Torbice, Čvarkova i Boškića koji imaju „Državni posao", uz pomoć ekipe „Balkanske prevare"...postavljen je skriveni mikrofon. Evo šta su Karamela i njegova ekipa zabeležili...

U podrumskoj kancelariji sedeli su gospodin Čvarkov, drug Torbica i pripravnik Boškić. Svi su čitali jedne novine ali podeljene na tri dela. Zbog štednje. Prvi je tišinu prekinuo Boškić koji je čitao oglasne i reklamne strane:

 Opa, pazite ovo.Veliki plazma televizor je na akciji sniženja...

Bio je 45.100, a sada na akciji svega 37. 100 dinara. Baš mi jedan takav treba za sobu. Moram da pitam mog Batu da mi pozajmi  koju kintu da iskoristim ovaj fenomenalan popust.Čvarkov i Torbica spustiše svoj deo štampe, pogledaše se i istovremeno prasnuše u smeh.

 - Boškić, ti si stvarno glupav kad nasedaš na ove akcijške trikove - prvi se oglasi Čvarkov. - Pa jel ti znaš da je pre samo mesec dana taj isti televizor koštao 35 100 dinara!? E onda su oni digli cenu na 45. 100, držali je tako mesec dana i sada je na opšte oduševljene budala smanjili na 37. 100. Budalčino jedna, ne samo da će ti uvaliti televizor koji niko neće da kupi,već će ti uzeti 2.000 više. Uostalom, šta će tebi televizor? Zar ih u kući već nemate tri?

                                 - Imamo dva. Jedan u dnevnoj sobi, drugi je spavaćoj sobi moje mame a onaj u mojoj je mali, portbal, njega ne računam - pravdao se Boškić.

                                - Tri televizora? I hoćeš još da kupiš četvrti. Dečko, tebi stvarno nije dobro -zabrinuo se Torbica.

 -A ja se sećam kad je u naše selo stigao prvi, crno-beli televizor. Smestili su ga u zadružnu zgradu i uveče oko njega se okupi, ko oko logorske vatre, celo selo. Ponese se malo šunke, slanine, belog luka, balonče rakije, domaće. Stariji mezetuju, pričaju a mi deca posedamo po podu i čekamo da počne program.To je bila uživancija. Omladina se družila uz televizor, zar ne gospon Čvarkov? A danas, jedan televizor - jedan gledalac.

                              - Kako da ne. Moja baba je prva kupila televizor u selu. Uveče bi celo selo dolazilo i svako bi nam donosio po nešto. Nismo marili šta je. Dal štrudla s makom, krofne, rezanci od domaćih jaja ili ona prava naška slanina sapunjara. A nedeljom je bilo i supe i supinog mesa sa sosom. A tek voditelji što su bili: Dušanka Kalanj, Mića Orlović, Svetolik Mitić, Bane Vukašinović a da ne spominjem Kamenka Katića. Moja se baba ravnala po njegovoj prognozi. Ne, ne, on nije mogao da omane. A danas, neke gologuze devojčure mi „prognoziraju" kako će biti vreme. Iju, svašta. Kad čujem da one kažu da će biti sunčano vreme, odmak uzmem abmrelu. Znam da će omanuti.- A tek serije i filmovi.Prva liga.Mija i Čkalja. Kaubojaca i partizana koliko oćeš. Pa Zoro, Svetac, serija „Bonanca", ih, da ti ne pričam....A mi deca,odmah sutradan se igramo kauboja i indijanaca ili partizana i  švaba.

Ja sam uvek bio Nikoletina Bursać ili Vinetu...

- A vidiš, meni je nekako više ležala uloga Grofa Monte Krista ili Zoroa. Ponekad sam bio i Tarzan. Ali nedostajao nam je majmun Ćita. Vidiš Torbice, tad si mi baš nedostajao. Šteta.

                           - Pa valjda je bilo i nekih političkih emisija - upita neznalica Boškić.

                           -  Naravno. Dnevnik  i jedna politička  emisija nedeljno i dosta. Znao se red. Drug iz komiteta napiše pismo, drugarica Kalanj ga u Dnevniku  pročita i gotovo, šlus! Ima da se radi -zadovoljno je glavom klimao Torbica.

 - Fabrike su tada bile pune. A kad se drug Tito vrati iz  posete nekoj nesvrstanoj zemlji, znalo se da nas čeka trinaesta plata na kraju godine. A danas (krsti se)…

                          -Danas se samo hvale a para za narod nigde. I pijace nam opustele. Ako prodam tri cverglana nedeljno - puna kapa. I znaš koga onda nisi mogao da vidiš na televiziji? Ne znaš. Pa lopove. Sad ih pun ekran. Ne znaš da li ima više njih nego političara. Ondak se znao red. Po kratkom postupku. Lopove u zatvor a sve što imaju oni i njihova bliža i šira familija se oduzme, rasproda i tako se pune fondovi sindikata, penzionera, Crvenog krsta, omladine...

Ajde Boškić, kad si tako pametan, reci mi kakve ima korist običan narod od toga što su uhapsili tamo nekog Miškovića, Šarića i njima slične? Da neće možda da radnicima povećaju platu, otvore nove fabrike ili povećaju penzije? Oće, očin!

- Ali to je javna borba protiv kriminala. Ništa se ne radi u tajnosti - branio se Boškić.

- Pa što onda tvog Batu nisu javno uhapsili? Vrana vrani ne kopa oči. To je čista reklama, marketing, predizborna kampanja…šta li...

A narod ih pročitao i više neće da gleda televiziju. Džabe se slikaju, kad je TV ekran u mraku - objasnio je drug Torbica.

- Sve dok je narod u bedaku,televizija i treba da bude u mraku.Jel ti sad jasno?! Da

se vrati narodna milicija ili još bolje džandari, bilo bi kud koji mili moji - zaključi gospon Čvarkov.

 Torbica i Čvarkov ustadoše i zapevaše: - „Ko gleda televiziju još, tri za groš, tri za groš.

Kad i "TV Dnevnik" moraju da reklamiraju, mora da je program loš, program loš, program loš"...

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane