Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Strahote srpskih zatvora: osuđenicima ne daju ni zakonom propisanih dva sata dnevno na vazduhu

I u grobu je bolje

U zatvorima u Srbiji sve češće umiru osuđenici na izdržavanju kazne, i to zbog potpuno neadekvatne medicinske nege, a često i od posledica maltretiranja. Poslednji slučaj desio se 20. juna ove godine kada je u KPD Bolnici u Beogradu umro osuđenik D. M. (puno ime poznato redakciji) koji je u ovu ustanovu prebačen iz Specijalnog zatvora u Padinskoj Skeli. U trenutku smrti ovaj osuđenik nije imao ni 50 kilograma telesne težine.

I. Milanović

Osuđenik D. M. je pune dve godine bio neadekvatno lečen, zbog čega je njegova bolest napredovala i na kraju dovela do smrti. U KPZ Padinska Skela njemu je dijagnostifikovano da ima srčane i stomačne probleme, pa mu je prepisana terapija - Brufenom, Ranisanom i Bensedinom. A osuđeni je imao rak, koji je metastazirao na jetri. Osuđenika su lečile lekarke: dr Slavica Perović i dr Ivona Janković.

Od jednog visokog službenika pomenutog zatvora, redakcija Magazina Tabloid, dobila je informaciju da se ovakvi događaji redovno zataškavaju, a da je glavni za te poslove načelnik Odeljenja za bezbednosno - operativne poslove Uprave za izvršenje krivičnih sankcija Miloš Rakić. Rakića je doveo direktor pomenute uprave Milan Stevović, obojica potiču iz Požege. Rakić je penzionisani policijski službenik, a do postavljenja na sadašnji položaj bio je građevinski preduzimač u Bajinoj Bašti.

U telefonskom razgovoru sa urednikom Tabloida, Rakić je negirao da se slučajevi umiranja zatvorenika zataškavaju i da on aktivno u tome učestvuje. „...Ljudi umiru i na slobodi i u zatvoru. Evo, na primer, pre neki dan je umrla jedna osoba u policijskom pritvoru. Takve stvari se dešavaju."

Verodostojni dokumenti do kojih je došla naša redakcija tvrde nešto suprotno od gospodina Rakića.

U svom izveštaju o poseti KPZ Požarevac - Zabela zaštitnik građana za lica lišena slobode Miloš Janković navodi na stranama 15. i 16. kako uprkos obavezujućoj preporuci Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja (SRT) da rukovodstvo zatvora i zatvorski lekari ne dobijaju kopije zaključaka izveštaja o autopsiji. Uprava ponekad dobije samo obrazac o potvrdi smrti, a u pojedinim slučajevima čak ni to. Autopsije uglavnom vrše obducenti MUP-a, u čiju nepristrasnost gospodin Miloš Janković nije ubeđen.

Interesantno je i to da Miloš Janković još nikada nije posetio KPZ Padinska Skela, u kojoj kaznu zatvora izdržavaju mahom osuđenici na kazne zatvora duže od deset godina. Nekoliko osuđenika se već obraćalo gospodinu Jankoviću sa vrlo preciznim žalbama na uslove smeštaja, higijenu ishranu i tretman od strane zaposlenih. Mnogi su se žalili i na potpuno neadekvatno lečenje u zatvorskom stacionaru, a među njima je bio i pokojni D. M. u čijem slučaju zaštitnik građana nije uopšte reagovao.

Na čelu KPZ Padinska Skela nalazi se Milan Pavlović, ranije upravnik Kazneno-popravnog zavoda Sremska Mitrovica. Zaposleni u njegovoj ustanovi tvrde kako su protiv njega podnete najmanje dve krivične prijave, od kojih je jedna za mobing (potpisali je skoro svi zaposleni, jer je 91 odsto njih izloženo torturi Pavlovića i njegovih siledžija). Dok je bio upravnik u Sremskoj Mitrovici povlašćeni položaj je uživalo privatno preduzeće „Evropa" preko koga su se obavljali najvažniji poslovi za zatvor.

Sve pomenuto je bilo odavno poznato i javnosti i organima gonjenja, a umesto kao osuđenik, Pavlović u KPZ Padinsku Skelu dolazi kao upravnik.

U svom izveštaju iz KPZ Požarevca - Zabele gospodin Janković navodi kako je centralizovana nabavka lekova za zatvorske bolnice loše organizovana i da je to jedan od razloga zbog čega osuđena lica oboljevaju i umiru. Lekovi i medicinska oprema se nabavljaju na tenderima i to po proceni za celu godinu unapred. Kada se desi da se neki lek, odnosno medicinsko sredstvo potroši pre isteka godine, otvara se novi tender što je dugotrajna procedura čiji kraj pojedini osuđenici ne dožive.

Upravnik Pavlović je još dodatno pogoršao stanje u KPZ Padinska Skela, jer je smanjio godišnji budžet za nabavku lekova i medicinskih sredstava, tako da većinu lekova osuđenici moraju da naručuju od rodbine. Oni koji nemaju rodbinu, nemaju šanse da prežive robiju.

U razgovoru za Tabloid g. Rakić je izrekao još jednu neistinu, tvrdeći kako nije tačno da zatvorenici borave u nehumanim uslovima. Upitan da li je humano da budu smeštenu u ćelijama u podrumu, kao što je slučaj u VII Paviljonu KPZ Požarevac- Zabela, on je odgovorio kako to više nije podrum?!? Tajnu kako nešto što je do juče bilo podrum preko noći postaje sprat ovaj bivši građevinski preduzimač nije hteo da nam otkrije.

U izveštaju gospodin Janković tvrdi kako je, za sada, nedosegnuti cilj stvaranje uslova da jednom osuđeniku pripadaju četiri kvadratna metra prostora. Zatvor u Zabeli je projektovan za 800 zatvorenika, a u trenutku kontrole u njemu je boravilo preko 1.600 lica lišenih slobode!?!

Na strani 5 pomenutog izveštaja obdusman navodi:

"...Poseban problem je što osuđeni smešteni u VII Paviljonu, osim vremena na svežem vazduhu u trajanju do dva sata dnevno, sve vreme provode zaključani u svojim sobama. Osuđenima se, suprotno standardima SRT, ne omogućuje da raspoloživo vreme tokom dana, u trajanju ne manjem od 8 sati, provode zajedno sa ostalim osuđenicima. Okolnost da je samo manji broj njih sam u ćeliji, a da je većina njih smeštena sa još jednim, dvoje ili troje osuđenih, ne otklanja potrebu da tokom dana budu van svojih spavaonica, u zajedničkom dnevnom boravku.

Postojeći režim postupanja predstavlja njihovu izolaciju na neprimereno dug period (od nekoliko, do nekoliko desetina godina) u prostorijama koje ne ispunjavaju važeće standarde, što predstavlja nečovečno postupanje, naročito imajući u vidu da uopšte nisu radno angažovani niti uključeni u bilo kakve sportske, kulturne, obrazovne ili bilo koje druge socijalne aktivnosti...".

Ono što zamenik ombudsmana zadužen za prava lica lišenih slobode smatra nečovečnim postupanjem, načelnik Odeljenja za bezbednosno - operativne poslove Uprave za izvršenje krivičnih sankcija Miloš Rakić naziva humanim postupanjem?!?

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane