Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Kako je Aleksandar Vučić amnestirao one koji su opljačkali Srbiju

Mandati prolaze, opljačkano ostaje

Iako ima apsolutnu parlamentarnu većinu, vođa Srpske napredne stranke i predsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić, odlučio je da ide na izbore. Odluku je obrazložio tvrdnjom da bi rekonstrukcija Vlade Srbije bila takva, da bi bila besmislena, jer bi morao da formira novi kabinet. Stepen korupcije njegovih ministara i stranačkih funkcionera, koji su okupirali opštine, gradove, javna preduzeća, fondove i banke je tolika da je dovedena u pitanje i njegova gola vlast. Promenom ministara Vučić želi da zaštiti njihove pljačke, kao što je zaštitio i pljačku onih koji su osnovali njegovi stranku, a koji su od pada Miloševićevog režima iz Srbije izneli, preko legalnih tokova, preko 41 milijardu dolara, a i nekoliko desetina milijardi u kešu. Aleksandar Vučić je amnestirao najveće pljačkaše, uz dobru proviziju. Mandati srpskih vlastodržaca prolaze, ali opljačkana imovina im ostaje

Milovan Brkić

U Dnevniku događaja o kojem se depešom obaveštavaju sve policijske organizacione jedinice, 20. januara je javljeno da je "...Miloradu Veljović, rođenom 1958. godine, utajena legitimacija ovlašećnog službenog lica na relaciji Kneza Miloša do Mihaila Pupina na Novom Beogradu. Prijavu je Veljović podneo ovlašćenom službenom licu u zgradi Vlade Srbije...".

Pomenuti Milorad Veljović je penzionisani direktor srpske policije, a od 1. januara savetnik premijera Vučića. Ova vest je uveseljavala policijske službenike, koji su navikli da se srpske velmože sprdaju sa podanicima. Milorad Veljović je morao službenu legitimaciju vratiti odlaskom u penziju. A, o kakvom mizernom čoveku je reč, govori činjenica da mu je legitimacija ukradena u službenom autu, u kojem su bili on i vozač!

Ima neke simbolike što je 1. januara, nakon smene s mesta direktora policije i penzionisanja, premijer odlučio da Veljovića postavi za svog savetnika. Od njega može i on da nauči kako još može da se krade, otima, pljačka, ubija, a da sve ostane nedokazano. Jer, pomenuti Milorad Veljović je deset godina bio na čelu srpske policije, i za vreme njegova mandata Srbija je opljačkana kao nijedna zemlja u savremenoj istoriji. Veljović je, sa svojom kamarilom, žmurio na oba oka, bavio se svojim biznisom, i njegov imetak se procenjuje na nekoliko stotina miliona evra.

Srpski tajkuni i kriminalci su od 2003. do 2013. godine iz zemlje izvukli 41. milijardu dolara, najčešće tako što su, na primer, svojim preduzećima u inostranstvu plaćali robu dva miliona dolara, iako vredi samo milion.

Podatak o 41 milijardi dolara objavila je neprofitna vašingtonska organizacija Globalni finansijski integritet (GFI), u kojoj navode da je reč o novcu od podmićivanja, krijumčarenja razne robe, trgovine drogom, ljudima i oružjem, ali i legalan profit firmi može postati ilegalan ako se prebaci van zemlje suprotno propisima. U GFI kažu da se novac iznosi lažiranjem vrednosti komercijalnih transakcija na fakturi koja se dostavlja carini, i dodaju da je to jedan od modela pranja novca. Prema podacima iz ovog izveštaja od 2004. do 2013. godine iz Srbije su iznete 40,83 milijarde dolara ilegalnog novca, stečenog kroz korupciju u privredi, utaju poreza, trgovinu drogom i drugim "poslovima".

Vučićeve "masovke"

Kada je sredinom 2012. godine, kao prvi potpredsednik Vlade Srbije i koordinator rada svih službi bezbednosti, preuzeo sve poluge vlasti, zavodeći dikaturu, urušavajući ionako krhke institucije, Vučić je najavio da je preuzeo obavezu koja je stigla iz Brisela da se preispitaju 24 sporne privatizacije, da će pohapsiti sve one koji su opljačkali državu, ne štedeći ni svoje bliske rođake. Naravno, sve je to bila čista laž.

Slučaj 24. privatizacija i sporni predmeti koji su bile tema istrage Tužilaštva za organizovani kriminal, na čijem je čelu (po ličnom Vučićevom nalogu) ostavljen Miljko Radisavljević, član mafije iz Demokratske stranke, nisu nikada istraženi. Čak je i Veljović formirao posebne istražne timove, da utvrde korupciju u spornim privatizacijama.

Potom su Aleksandar Vučić, Milorad Veljović i Miljko Radisavljević zajednički konstatovali da ''nema dovoljno dokaza za optuženje'' odgovornih za sporne privatizacije, te je Veljović raspustio radnu grupu koju je formirao. Pljačka je legalizovana.

Glavni protagonisti su, dolaskom na vlast Aleksandra Vučića, dobili punu zaštitu. Stratezi surove pljačke Mlađan Dinkić, Miroljub Labus, Danko Đunić, Aleksandar Vlahović, Božidar Đelić i Tomica Milosavljević dobili su oprost. Dinkićev savetnik postao je Vučićev šef kabineta (Ivica Kojić). Upućeni kažu da ga je dupe preporučilo. Kao i mnoge druge kojima se okružio šizofreni Aleksandar Vučić.

Magazin Tabloid je dve godine opisivao napore Bezbednosno informativne agencije, koja je po nalogu zamenika specijalnog tužioca za organizovani kriminal Jovice Jovanovića, i to u vreme dok je Boris Tadić bio predsednik Srbije, istraživala kriminal u Ministarstvu odbrane Srbije, na čelu sa tadašnjim ministrom Draganom Šutanovcem, njegovim kumom i pomoćnikom Ilijom Pilipovićem i direktorom preduzeća Jugoimport SDPR Stevanom Nikčevićem.

A, reč je o stotinama miliona evra i dolara koje su ova trojica sklonili na svoje račune. Oni su sravnili sa crnom zemljom namensku industriju, rasprodali oružje, kasarne, na crno trgovali naoružanjem...

Dolaskom Vučića na vlast, Stevan Nikčević je sa torbom teškom 50 miliona evra došao kod njega na razgovor, a otišao bez torbe, ali sa rešenjem o imenovanju za državnog sekretara u ministarstvu na čijem je čelu Rasim Ljajić.

Kradonačelnik Beograda Dragan Đilas je vladajući Beogradom, a šurujući sa Vučićem, zaradio stotine miliona evra. Vučić je samo pretio, i Đilas je svoj imovini zatro tragove. Naravno, debelo je to platio Vođi.

Osim što je dobrano izreketirao pljačkaše iz DS-a i URS-a, Aleksandar Vučić je i sam krenuo u pljačku. A, i svojim saradnicima je poručio - Uzimajte, ne pitajte.

Da bi zamazao oči građanima, Vučić je pokretao "masovke". Masovna hapšenja nižeg činovničkog korpusa. Tako je pred Novu godinu, Vođa podanicima podario akciju "Rezač'', u kojoj je uhapšeno više od 80 osumnjičenih, za navodnu korupciju u periodu do 2004. godine! Većina je puštena odmah po davanju izjave sudiji za prethoni postupak. Ali, Vučiću je važna scena hapšenja. Eto, on je hteo da hapsi, ali nije sud na ''visini zadatka''! Uskoro će pravdi biti priveden i zaboravljeni direktor KC Srbije dr Đorđe Bajec. Novi specijalni tužilac je napisao još neke optužnice, ali da ne navodim imena, da ne ureknem. Ali, sve je to mršav učinak ''ulova pljačkaša''.

Sa optuženičke, u poslaničke klupe

Vučićeva kamarila je za manje od četiri godine Srbiju zadužila za oko 8 milijardi evra! Koliko je Vučić ''pazario'' trgujući sa Arapima, na štetu imovine i budžeta Srbije, trebaće puno napora da se sabere šteta. Ministar policije dr Nebojša Stefanović je ''stekao'' kuću na Bežanijskoj kosi, kuću u Crnoj Gori, u Petrovcu na moru, više automobila, stanova, puna konta.

Ministar Aleksandar Vulin je težak desetine miliona evra, koje je opljačkao na Kosmetu i uzimajući od usta socijalnih slučajeva, porodilja, invalida i boraca...Ali, on se tako patetično obraća javnosti, braneći herojsko delo svog Vođe, koji pokriva njegove pljačke. Ministar privrede Željko Sertić, predsednik Privredne komore Marko Čadež, mogu dobiti doživotne, ako izađu pred sud. U toj grupi je i ministar pravde Selaković.

Guvernerka Jorgovanka Tabaković je uknjižila stanove, kuće, pokupovala kćerkama stanove u Rimu, Beogradu, Novom Sadu...

Potpredsednik Narodne skupštine Srbije Igor Bečić, nekadašnji kondukter u Autotransportnom preduzeću u Vrbasu zagospodario je Bačkom. On vedri i oblači, zapošljava, otpušta, bije, amnestira. Biznismen Vladimir Vrbaški iz Vrbasa uzet je pod njegovu zaštitu. Kupio je Igoru Bečiću stan od 560 kvadrata u centru Novog Sada, kupio mu jahtu, automobil...To je što se zna o imovini gospodina Bečića, koji je u poslaničku došao sa optuženičke klupe, kao falsifikator diplome više škole. Zahvaljujući politici Aleksandra Vučića, Bečić je dobio i fakultetsku diplomu, a budući da ume da čita i piše, on je danas i magistar nauka!

Šef poslaničke grupe Srpske napredne stranke u Narodnoj skupštini Srbije Zoran Babić je izgubio na kilogramima, ali se ''udebljao'' u imetku. Pomenuti Vladimir Vrbaški kupio je g. Babiću kuću na Floridi, koju je platio skoro dva miliona dolara, plus otplaćeni troškovi poreza i održavanja za narednih pet godina. Budući da je gospodin Babić promenio ženu, Vrbaški mu je kupio i stan u Beogradu, od 90 kvadrata! I to kakav stan. A, uz stan ide i ''miraz''. Auto, nameštaj, pristojna svota da se servisira nova žena. Svaka šuša iz SNS-a je za protekle tri godine postala bogatija od najplaćenijih američkih sportista i glumaca!

Gradonačelnik Beograda Siniša Mali i njegova kamarila je na putu da dostigne rekorde bivšeg gradonačelnika Dragana Đilasa. Uzimaju i šakom i kapom.

Andrej Vučić, brat Velikog Vođe je posebna, zaštićena priča. Sve je njegovo. Sabiranje njegovih poslova zahteva vreme. A ukupno opljačkanom imovinom zapao bi za oko i najkorumopranijoj političarki savremene istorije, gospođi Angeli Merkl, koja bi mu odmah pružila svu zaštitu.

Da skratim: spisak onih koji su sa obe ruke otimali je impresivan. Predsednik opštine Obrenovac Miroslav Čučković je, takođe masni mačor, Vučićev miljenik. U njihovim rukama su naše pare.

Kada je pre osam godina u Republičko javno tužilaštvo Srbije stigla preporuka iz Ministarstva pravde Amerike da tužilaštvo procesuira oko 300 građana Srbije koji su odgovorni za pljačku po najmanje nekoliko miliona dolara, zamenik tužioca Jovan Krstić je bio zatečen, jer za većinu tih milionera nije čuo. Većina je bila iz unutrašnjosti. Svaki srpski grad ima svoje age i begove, mafijaše u čijim rukama ima više para nego kod svih građana tog grada, zajedno. Čim je krenuo da traži sprovođenje istrage,gospodin Krstić je ''pao na reizboru''!

Dakle, Vučić namerava da napravi novu Vladu Srbije, da se na pljačku njegovih sadašnjih ministara i stranačkih sledbenika zaboravi. Sve će to, o mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, smatra on. Računa da ćemo sve opljačkano zaboraviti. Aleksandar Vučić je na čelu najopasnije hobotnice u Evropi, kojoj treba smrskati glavu. Oterajmo ga. Na bilo koji način.

A 1. Tajkuni - zveri

Tajkun iz Šapca Miroslav Bogićević Mikoja, koji je u crno zavio 4.000 radnika zaposlenih u svojim bankrotiranim kompanijama, opelješio je mačvanske seljake, mnoge srpske banke, zatvorio rudnike. Na njegovom platnom spisku, sa mesečnom platom od sedam hiljade evra, bio je i sin Milorada Veljovića, doskorašnjeg direktora srpske policije.

Mikoja je obrtao pare bivšeg ministra Dušana Petrovića. Vučić ga je prvo izmuzao, pravdajući se da ''gospodin Bogićević zapošljava 4.000 radnika", i da on o tome vodi računa. Kada mu se učinilo da je Bogićević preterao, uhapsio ga je, da ga ponudi gladnim i opljačkanim, kao žrtvu. Ali, opet ništa. Prevara. Bogićević je na slobodi i uživa u novcu koji je na inostranim računima. Veljović je sprečio da Interpol traga za Bogićevićem računima i imovini u inostranstvu.

A, o kakvom ''biznismenu je reč'' govori i njegova surovost prema bivšim radnicima. Na ledu je i njegovo preduzeće u Šapcu - Distributivni centar SIGMA. Devet radnika je tužilo preduzeće u kojem dve godine ne primaju platu. Nemaju overene zdravstvene knjižice. Svi pokušaji da umole direktorku Lidiju Stevanović da im vrati radne knjižice, da mogu da odu na biro rada bezuspešni su. Direktorka je ohola, bahata. Ona na posao dolazi iz Beograda. Kurva se u Šapcu. Firma izdaje poslovni prostor i ubira velike prihode, ali radnici služe za demonstriranje nasilja. Pare idu kod Mikoje. Uzaludni su im napori da se održe u životu.

Ni inspektorka rada nije mogla ući u firmu, da zapleni radne knjižice. Jer direktorka dok ih ne odjavi, ne mogu da odu na biro rada. Ni sa policijom. Jer, u Šapcu se zna ko je Mikoja. On je sada važan čovek. Svedok je protiv Aleksandra Rodića, vlasnika Kurira. A to već mnogo znači. Bogićević je ojadio banke, skoro 800 miliona evra je uzeo kredita, koji nije vratio. Opljačkao je seljake iz Mačve, uzimao im mleko, stoku, naplaćivao i premije, sve to izneo u inobanke.

Osnovni sud u Šapcu, sudija Biljana Ružić se ponaša kao advokat Miroslava Bogićevića. Ona dočekuje unesrećene radnike, da im pokaže ko je gazda. Ona je na platnom spisku gospodina Bogićevića. I niko joj ne staje na rep.

Nije Bogićević jedini gospodar života i smrti. Šizofreni Vučić je plaćao preko CNN oglas kojim poziva da se investira u Srbiju, u kojoj je najjeftinija radna snaga! Oglas je zabranjen, jer su se pobunili američki sindikati. Ali Vučić je zao čovek. On se sveti građanima Srbije. U duši oseća da je sin Fahri Musliua, Albanca iz Prizrena, koji živi u Beogradu.

A 2. Navikli na nesreću

Danas u Srbiji imamo šizofrenu situaciju između pokazatelja kolektivne dobrobiti (neprijatno nam je mnogo dobro!) i subjektivne dobrobiti (kako prehraniti porodicu ceo mesec, kako se lečiti, kako školovati dete). Prema globalnim istraživanjima, Srbija je po subjektivnom osećaju dobrobiti u grupi zemalja u poslednjoj trećini, a po osećanju očaja - treća (ispred nas su po stepenu očaja samo Venecuela i Iran).

A 3. Sudbina srpske porodice

(Objavljujemo pismo jedne sugrađanke, kao tipičnu sliku nesreće skoro svake srpske porodice)

Da nije tragično, bilo bi naučna fantastika. Majka sam, baka i prabaka, na moju sreću. A sa druge strane ogledala, na moju i nesreću moje porodice, stvari stoje ovako.

Ćerka koja je ostala udovica, nije napunila 52 godine i 8 meseci, da bi po zakonu preuzela muževljevu penziju, a pri tome njena kći (moja unuka) završila je fakultet - u roku (!) i izgubila pravo na očevu penziju. Udala se, dobila dete, izgubila posao, jer se usudila da se ponovo ostvari kao majka, suprug joj je izgubio posao - tehnološki višak. Moja ćerka na isti način ostala bez drugog posla. Žive zajedno, snalaze se kako znaju, a da sve bude zakonito, dakle ne izazivaju zakon. Ćerka čuva dečicu, čisti stanove, zet pomaže za nadnicu...Unuka se pita da li detetu dati jedno ili dva parčeta hleba. Vrhunac je da moj praunuk ne gleda TV da ne bi poželeo "nešto lepo kao čokolada" kako on kaže.

Ćerki kradu dva puta telefon, milicija to zabeleži, dva puta im obijaju stan, odnose stvari, opet milicija uredno beleži...Nemoćna, ona odlazi u Nemačku u nadi da će uspeti zaraditi bar za osnovne potrebe...Sve u svemu porodica poginulog pilota tadašnje JNA (moja kći i unuka) ostaju bez igde ičega. Ali...!

Stiže nalog za zaplenu stvari od sudskog izvršitelja zbog neplaćenog računa VIP - a...za telefon koji je inače ukraden i nikada pronađen!!! Unuka, trudna doživljava stres. Ja pokušavam da podignem pošiljku, za koju je poštar uredno ostavio obaveštenje u sandučetu sa ćerkinom ličnom kartom i brojem telefona u Nemačkoj gde je trenutno, da zaradi za hleb. Ne uspevam. Dobijam obaveštenje da će doći sudski izvršitelj Nikola Šćepanović, zapleniti stvari - krevet poduprt daskama da dete od 3 godine ne propadne, televizor koji je neispravan, prabakine hoklice, par gumenih igračaka, nasleđenih od dobrih komšija...

Šta uraditi? Povesti svoje najdraže za ruku i skočiti u Dunav, ili neku lakšu i bezbolniju smrt?

S poštovanjem,

Vera Novaković (udovica, majka, baka i prabaka)

Beograd

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane