Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid istražuje

Kako je opasan prestupnik postao većinski vlasnik kompanije SBB

Janez iz Šumadije, pod zaštitom CIA-e !

Većinski vlasnik kompanije SBB Dragan Šolak, državljanin je Slovenije i Srbije, opasan je prestupnik koji posao razvija ne plaćajući porez, ucenjujući i varajući poštene biznismene, davanjem novca pod kamatu... Slovenački dnevnik Delo i istražni organi ove zemlje su na tragu svim Šolakovim prevarama, ali on u Srbiji i dalje otima, izbegava porez, a sve štiteći se članstvom u masonskoj organizaciji i pozivajući se da iza njegovog lopovluka stoji ambasada SAD-a u Beogradu i bivši šef CIA Dejvid Petreus. U nekoliko nastavaka objavićemo dokaze o kriminalu Šolaka i njegovih saučesnika

Milica Grabež

Slovenački dnevnik Delo i Međunarodna organizacija za istraživanje međunarodnog kriminala i korupcije (OCCRP) sproveli su opsežno istraživanje o pravim vlasnicima interneta i telekomunikacijskih ponuđača na prostoru Balkana. Za glavnog čoveka ove grupe, koji godinama uspešno mešetari, ne plaća porez i zloupotrebljava poreske raj- destinacije, nedvosmisleno je označen Dragan Šolak. Izveštaj (objavljen tekst na sajtu Dela i u Kuriru - ko je vlasnik interneta), ko stoji iza Telemaha SBB-a je toliko detaljan i opsežan da mu se nema šta dodati, ali se može još nešto reći o Šolakovoj „karijeri" u Srbiji.

Dragan Šolak je u posao sa kablovskim operaterima ušao ortački sa svojim zetom Duletom, suprugom njegove sestra Mire. Ubrzo je zeta prevario, istisnuo ga iz partnerskog odnosa i nastavio posao sam. Sestru Miru je postavio za rukovodioca SBB-a za Šumadiju.

Služeći se prevarama razvio je SBB kablovskog operatera a da pri tom nije platio ni jedan jedini dinar lokalnim samoupravama, već je dogovor, uz mito, napravio direktno sa ministrom Velimirom llićem.

Ministar Ilić mu je protivzakonito omogućio da razvlači optičke kablove po celoj Srbiji bez plana i pitanja lokalne samouprave. Na ime taksi samo u jednom delu Vojvodine dugovao je preko 70 miliona dinara, pa je na kraju, Goran Ješić početkom 2015. godine organizovao da se SBB-u traktorima na više mesta preseku kablovi. To je izazvalo burnu reakciju vlasti i bivše i sadašnja, pa su Gorana, zarad pomoći Šolaku, zvali i Đilas i Vučić. Problem je rešen, ali je Šolak, teškom mukom, morao da plati dugove lokalnim samoupravama u Vojvodini.

Gospodin Šolak je godinama lažno prikazivao broj korisnika SBB-a, i to se vidi kad se uporede prometi po isplaćenim apanažama, i broj korisnika prijavljen RATEL-u. Umanjenja su drastična i na taj način Šolak je veštački obarao cene firmi sa kojima je poslovao, da bi ih na kraju, dovodeći vlasnike firmi u zabludu, pokupovao za mnogo manje novca, nego što vrede, kao i da bi platio drastično manji porez državi. Sa druge strane, napumpavao je vrednost svojih kompanija, opet lažnim izveštajima o broju korisnika (ovaj put uvećanim), da bi postigao što veću vrednost firme, kad bi odlučio da je proda (tako je uspeo da uveća vrednost SBB i vezanih firmi na milijardu evra!). Na osnovu tako napumpanih vrednosti podizani su krediti u iznosu od nekoliko stotina miliona evra, zbog čega su u Šolakove mahinacije sada upletene i neke banke u Srbiji (Unikredit banka).

U te svoje mahinacije Šolak je uvukao i svoje saradnike, Ukrajinku Viktoriju Boklan, kao i Vladimira Retajca i Dragicu Pilipović Šefi (Američka privredna komora, generalna direktorka SBB-a), ali i strance iz američkog fonda KKR, kao što su Ludo Bamens (KKR London) i Henri Krafta. Zbog činjenice da su u suštini prevareni, u fondu KKR se digla velika prašina, ali je u duhu američkih poslovnih kompanija da sve rešavanju istragama u okviru firme. Najveća žrtva je na kraju ispao jedan od rukovodilaca fonda za Evropu Henri Kraft, koji se povukao sa mesta na kome je bio, uz obrazloženje da ide na dvogodišnji odmor. Na njegovo mesto došao je Žan Pjer Saad koji je dobio osnovni zadatak da reši problem koji se zove - Dragan Šolak, uz što manje buke i štete za fond KKR.

Međutim, nisu svi Šolakovi direktori pristali na mahinacije i kriminal. Kada su videli o čemu se radi, Šolaka su napustili dotadašnji direktori Nenad Branković i Serafijanović.

Dragan Šolak se u svojim prevarama služio i ženama. Svoju ljubavnicu Aleksandru Subotić, finansijskog direktora u firmi Danijel sat, uspeo je da nagovori da pokrade sve službene tajne u firmi u kojoj je radila, na osnovu kojih je Šolak uspeo i tu firmu da otkupi po bagatelnoj ceni. Aleksandra je za nagradu za uništavnje jednog dobrog srpskog preduzeća dobila direktorsko mesto u SBB-u i skupoceni automobili marke Jaguar.

Šolak je deo kupovina preduzeća obavio i preko firmi u kojima se ne vidi da je on vlasnik, da bi izbegao problem koncentracije kapitala i sukob interesa. Tako je preko bugarskih kompanija kupio većinski paket akcija (55%) firme Dajrekt medija (vlasništvo Dragana Đilasa).

Zbog mahnacija njegovih kompanija, Šolak je saslušavan i pred sudom u Londonu, gde se postupalo na osnovu tužbi za lažno prikazivanje broja korisnika (tužba podignute protiv firme Adria Cable S:A:R:I pred Royal Court of Justice, adresa - 7 Rolls Building Fetter Lane, London, datum, 12. 07. 2013, Case No: 2011 FDLIO 888).

Sudija je u tom postupku Šolaka, izvesnog Draču i gospođu Vasiljević, ocenio kao ljude koji izvrću činjenice i podatke, ali i kao nepouzdane, zbog čega ceo njihov iskaz nije uzet u obzir. Šolakova supruga Gordana je aktivni učesnik u prevarama. I ona je suvlasnik u delu kompanija, a slovenački istraživači su došli do podatka da je Gordana za samo za jednu nekretninu koju su početkom 2013. godine kupili na Ženevskom jezeru, platila porez od preko 8 miliona švajcarskih franaka, a kupljene su tri nekretnine. Iste godine Šolakovi su kupili i avion marke Cesna kao i golf terene na Bledu, u Sloveniji.

Dok je razvijao svoje poslove u Beogradu, Šolak se bavio i zelenašenjem. Tako je novac, između ostalih, pozajmio, danas pokojnom Milanu Zukanović, tada vlasniku građevisnke firme Koling. Milan je od zelenaša Šolaka novac pozajmio da bi završio objekat na Dedinju. Kao višestruko vredniju garanciju dao je kuću u kojoj je živeo sa porodicom.

Zbog strašnih pritisaka, prema jednoj verziji izvršio je samoubistvo marta 2012. godine, a prema drugoj, ubijen je jer je Šolakova zelenaška mafija bacila oko na kuću u kojoj je živeo a čija je vrednost velika, pa je mafiji više odgovaralo da Milan ne vrati dug nego da ga vrati, sa zelenaškim kamatama.

U prilog tome govori i činjenica da Milan uopšte nije bio čovek sklon suicidu, kao i da se, prema zvaničnoj verziji, ubio iz pištolja koji niko do tada nije nikada video, a imao je svoj pištolj u legalnom posedu. Nakon samo nekoliko dana od Milanove smrti, Šolak je upao u kuću njegove unesrećene porodice, i bez imalo samilosti, i pored zapomaganja i molbi da se umilostivi, isterao je na ulicu Milanovu udovicu i njihovo četvoro dece.

Glavni Šolakovi operativci su Vladimir Retajac i Goran Bujaković. Goran je bivši radnik Resora državne bezbednosti i bivši je član JUL-a koji je bio zadužen za uterivanje dugova, uz pretnje i ucene, koji za sebe kaže da i danas ima jake veze u BIA i MUP-u, a Retajac je samozvani stručnjak za telekomunikacije i marketing.

Šolak povremeno uklanja tragove svojih mahinacija, pa tako uspešno pravi na desetine kompanija u of šor zonama, koje kupuju jedna drugu, a povremeno organizuje i nestajanje dokumentacije. Da bi konačno sakrio sve tragove, koji bi mogli da uruše posao koji je sklopio sa fondom KKR-om, organizovao je paljenje sopstvenog računskog centra u zgradi SBB-a.

Da bi ojačao svoju poziciju, Šolak je odlučio da se upusti i u politiku. Odlučio je da stvori partiju koju će za njega da vodi izvesni Šarenac. Za potrebe nove partije, prostorije su iznajmljene u zgradi preko puta Specijalnog suda u Ustaničkoj ulici.

Gospodin Šolak voli da izigrava velikog šefa i mafijaša. Njegovi radnicu su u robovskom položaju. Njegov advokat Žarko Borovčanin je ugovorima vezan da za sve radnje koje obavlja u ime firme i Šolaka, mora da garantuje celokupnom svojom imovinom. Možda će jednog dana svom bosu Šolaku morati da garantuje i glavom. Gospodin Šolak voli da se o njemu pričao kao o opasnom čoveku, plaća nameštena istraživanja u kojima se on prikazuje kao jedan od 10 najmoćnijih ljudi u Srbiji, predstavlja se kao uticajni Mason, sa sobom stalno vodi ozbiljno obezbeđenje, koje ga prati čak i kad ide u svoje selo u okolini Kragujevca. Voli da za sebe kaže da je zaštićen od strane ambasade SAD u Beogradu, da iza njega stoji bivši šef CIA Dejvid Petreus i da mu je on lično omogućio da iz zemlje iznese desetine miliona evra, na ime provizija, bez poreza...

Da li takvu moć ima penzionisani direktor CIA? Upućeni tvrde da je nema, i da Šolak blefira, znajući da njegove žrtve to ne mogu proveriti...

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane