Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Trovanje

Mesar Matijević nesmanjenom žestinom truje građane, samo je promenio zaštitnike

I trovač zatrovan

Vlasnik "Industrije mesa Matijević" Petar Matijević teško je bolestan.Budi se sa jakim bolovima. Teško se kreće. Ne pomažu mu skupi medicinski tretmani. Nedavno je proveo tri nedelje u banji u Sloveniji, ali kaže da mu se stanje nije poboljšalo. Srpski kralj mesa toliko je bogat da je svoje mesto našao na čuvenoj Forbsovoj listi najbogatijih ljudi na svetu. Deseti je po bogatstvu u Srbiji. On je tajkun koji danas poseduje najviše obradive zemlje u Vojvodini. Novcem se može kupiti zemlja, ali izgleda da Matijević novcem ne može da kupi i zdravlje. Hoće li ostatak života Petar Matijević provesti u zatvorskoj bolnici? Danas je pod zaštitom Nikole Vasiljevića, direktora Regionalnog centra BIA u Novom Sadu, Andreja Vučića i funkcionera SNS-a kojima organizuje odlazak u lov i puni gepeke vozila svežim mesom koje kupuje u Mađarskoj, specijalno za elitu iz naprednjaka. Koliko hiljada građana i pasa treba još da se otruje, da bi Petar Matijević završio u zatvoru.

Arpad Nađ

Neprijatelji i bivši zaposleni kod Matijevića zlurado kažu: "Matijević je platio zdravljem. Bolest koja ga je zadesila je kazna od Boga što je godinama trovao naciju mesom lošeg kvaliteta. Kazna što je nas radnike terao da radimo u nehumanim uslovima i bedno nas plaćao..."

Matijević tvrdi da je njegova imperija najbolja u Srbiji, da se na njegovim farmama hrani čak 5.000 bikova. Desetine hiljada pilića. Da poseduje 30.000 hektara zemlje!

Podsećamo čitaoce da smo u tekstu ''Puna kesa trulog mesa'' opisali rečju i slikom, koju je snimio bivši radnik ove kompanije Mihail Čepi, da se trulo meso prerađuje u kobasičarske proizvode i paštete. I hranu za pse.

Danas Matijević tvrdi da otpadno meso šalje u svoju fabriku za hranu za pse u Subotici. Ipak oni koji su stručni za ovu oblast kažu da njegova fabrika kao i svaka druga mesna industrija pravi mesni otpad prve, druge i treće kategorije. Samo se dve kategorije tog otpada mogu preraditi u hranu za pse, dok je treća otrovna čak i za kućne ljubimce.

Menadžment kompanije Energozelena je ranije obaveštavao javnost da u Srbiji godišnje pojedemo više stotina tona uginuli životinja i životinjskog otpada koji nije za ljudsku ishranu. Do nedavno je važio Zakon po kome je takav otpad trebalo uništavati u za to registrovanim fabrikama, ili kafilerijama, a Matijević je po spisima iz Ministarstva poljoprivrede takvog mesnog otpada proteklih godina poslao mnogo manje od onog koliki je obim njegove proizvodnje, na godišnjem nivou. Uzgred, Matijević je sam rekao da uzgaja 5.000 bikova i da godišnje kolje desetine hiljada pilića...

Nakon objavljivanja teksta ''Puna kesa trulog mesa'', Matijević je, uz pomoć režimskih medija, započao besomučnu kampanju protiv svog bivšeg radnika Čepija, a preko inspektora iz Uprave za veterinu Ministarstva poljoprivrede i njihovih potvrda pokušao je da ubedi srpsku javnost da se u njegovim prodavnicama prodaje ispravno meso.

Gospodin Čepi je, uplašen za svoj život, pobegao iz zemlje. Čepijev oprez ne iznenađuje, ako se setimo da je Matijević vikao čak i na policiju kada su ga hapsili u njegovoj kući: "Ko ste vi da me hapsite", vikao je Matijević. Hapšen je tada zbog optužbi da je oštetio grad Novi Sad za više od milion evra, sudski proces je još u toku.

Da Čepi ima razloga da se ovog čoveka plaši možda najbolje objašnjava pitanje koje je Matijeviću postavio vlasnik nemačke mesne industrije Klemens Tenis.

Tenis je prilikom posete Matijevićevoj fabrici pitao: "...Zašto imate stotine naoružanih ljudi u Vašoj firmi?"

Inače, poseta Tenisovih je među onim nenaoružanim radnicima izazvala blagu jezu. Jedan od članova ove nemačke porodice išao je na štakama, dok se pored njega i sam Matijević otežano kretao zbog dugogodišnje bolesti. Išli su, a prizor je bio pomalo jeziv za one koji su to gledali iz daleka...Matijević je usput gorko komentarisao: "...Kod nas Srba nešto nije u redu jer se još nije desilo da generacija koja je sticala imetak to ostavi deci i da deca potom upravljaju tom imovinom, a to je normalan proces u evropskim zemljama". Nije propustio da pomene kako je izbegao iz Zagreba gde je držao tri ugostiteljska objekta, da je stigao u Srbiju kad je ova zemlja bila pod sankcijama, i da sada poseduje poslovnu imperiju!

Pre nekoliko godina Industrija mesa Matijević optužena je da prodaje viršle koje sadrže genetski modifikovane organizme (GMO), a koji su u Srbiji zakonom zabranjeni.

Jedan od većih skandala gde se ova firma pominje je i kupovina duboko smrznutog mesa iz rezervi NATO pakta. Meso se za potrebe NATO vojnika zamrzava na po dvadeset godina. Posle toga ako nije potrošeno se prodaje. To meso otkupila je posle petog oktobra "Industrija mesa Matijević", ali meso nije prodavano kao odmrzlo nego kao sveže. Kada je za to saznao tadašnji premijer Srbije Zoran Đinđić prokomentarisao je da tog čoveka treba uhapsiti. Nije uhapšen ali je Matijeviću nedugo zatim kidnapovan sin Bojan, a Matijević je za otkup platio 980.000 nemačkih maraka.

Primitivac iz komedije

Narednih godina Matijević je veliki novac zarađivao uvozom i proizvodnjom mašinski separisanog mesa. Trideset i pet miliona kilograma mašinski separisanog mesa uvezeno je 2015. godine iz Evropske unije u Srbiju! U pitanju je otpad mesne industrije EU, koji je u nekim zemljama zabranjeno stavljati čak i u hranu za mačke. Mašinski separisano meso (MSM) za koje je i bivša načelnica Uprave za veterinu Sanja Čelebićanin rekla da je u pitanju proizvod lošeg kvaliteta, je ustvari skup mesnih otpadaka i kostiju samleven u smesu koja samo podseća na mleveno meso!

Oči, kosti, trtične žlezde, sve ono što se u Evropi ne konzumira. Evropljani ga ne konzumiraju iz razloga što su u pitanju delovi životinja u kojima se skupljaju hormoni i antibiotici koji se nalaze u stočnoj hrani. Neki delovi koji završavaju u goveđem i telećem MSM poput mozga i jetre su u prošlosti povezivani sa telećim ludilom.

Dugo godina je to bilo zabranjeno uvoziti u Srbiju, ali od petog oktobra do danas Srbija je prvo zatrpavana mašinski otkošenim mesom MOM, koje je podrazumevalo sve mesne otpatke osim kostiju, da bi danas kasnije bio dozvoljen MSM-a, sličan skup otpadaka u koji je dozvoljeno samleti i životinjske kosti. Ovo evropsko đubre ovdašnji uvoznici, prodavali su mesarama i onima koji proizvode mesne proizvode. "Biznismeni" bi potom dodavali soju i loj u tu smesu i od toga pravili pljeskavice, ćevape, i viršle. Matijeviću je posao sa MSM išao toliko dobro da je u jednom trenutku uvezao mašine za njegovu proizvodnju.

Kada je prošle godine doneta odluka da se zabrani uvoz ovog smeća, Čelebićaninova je predlagala da se iz Matijevićeve fabrike zaplene i njegove mašine za proizvodnju MSM. Zabrana je doneta, ali Matijevićeve mašine za MSM nisu zaplenjene.

Radnik iz njegove fabrike tvrdi da je MSM jedan od boljih sastojaka koji su korišćeni za izradu hrane i da su mnogo gore stvari stavljanje u kobasice i viršle. Šta sve Matijević stavlja u njegove mesne proizvode s obzirom su u njegovoj prodavnici u Bulevaru Kralja Aleksandra u Beogradu u mesu otkriveni crvi i to nakon prijave potrošača. Ni ovaj skandal nije Matijevića previše potresao, u izjavi za Tabloid on je tvrdio da mu je i crva podmetnula konkurencija!

Prema ranijim istraživanjima Tabloida velika moć Petra Matijevića leži u njegovim kumovskim vezama. Tu je već poznati ratni i posleratni profiter Mirko Dubroja, vlasnik preduzeća Karin Komerc, srebroljubivi i beskrupulozni primitivac dostojan uloge u dobroj klasičnoj komediji, i kumov kum Vojislav Gajić, takođe priprosta i nezasita ličnost. Dubroja se proslavio, odmah po dolasku u Novi Sad, tako što je u početku preorao dva-tri srpska groblja, zarad širenja svojih poslovnih interesa, a sve uz saglasnost potkupljene DS-DZVM koalicije. Dubroja nabavlja vozni park bagera tako što je prodao tridesetak ukradenih mercedesa koji su stigli sa pogrešnim ključevima iz Nemačke!

Novosadski radikal Milorad Mirčić je za uslugu zaštite, u vreme dok je njegova partija bila glavna vlast u vojvođanskoj prestonici, od Petra Matijevića dobio plac da zida hotel u zoni Nacionalnog parka Fruška gora! Ohrabren odličnom saradnjom sa vlastima, Matijević kreće u rušenje nekoliko zgrada pod zaštitom države, u najprestižnijem delu Novog Sada, i gradi na istom mestu arhitektonski neprikladna zdanja. Koliko je država ogrezla u saradnji sa poslovođama ovdašnjeg kriminala govori i podatak da je Matijević ovaj posao obavio uprkos tome što su vlasnici srušenih zgrada živi, te da zakonom još nije rešeno pitanje imovine oduzete od 1945. godine i dalje. Zavod za izgradnju grada Novog Sada, a u duhu kriminalnih zakonskih rešenja ministra Olivera Dulića, prema kojima su novovereni vlasnici onoga nad zemljom istovremeno i vlasnici i zemlje i onoga pod zemljom, dao je i Petru Matijeviću takvu mogućnost. Da otme već oteto, da uzme već uzeto, da privatizuje nacionalizovano, čim je država prešla od zaštite kulturno-istorijskih objekata na zaštitu rušitelja zaštićenog,

Ali, nije ni mesar Matijević bez ambicija u kulturi. Osnovao je Fondaciju Dr Špiro Matijević, iz koje svake godine dodeljuje istoimenu književnu nagradu. Fondacija i priznanje nose ime i čuvaju uspomenu na njegovog tragično nastradalog brata.

Trovanjem naroda do Forbsove liste

Zvanični godišnji prihod Petra Matijevića je 20 milijardi dinara zavisno od kursa koji se računa u trenutku prihod mu je veći od 165 miliona evra. (20.000.000.000 dinara 165.000.000 evra) Matijević poseduje 30.000 hektara obradive zemlje u Srbiji, poseduje obradivu zemlju i u Hrvatskoj, 25 kompanija i jedu fondaciju, trenutno eksploatiše 2.600 zaposlenih. Matijević, je danas već priznata poljoprivredno-industrijska veličina u Vojvodini i šire, pod zaštitom korumpirane vlasti svih koalicija od raspada SFRJ do danas.

Za sada je vlasnik poljoprivrednih preduzeća, Bezdan a.d., Ravnica a.d., Bajmok -Zlatica a.d., Lazarevo - Jednota a.d., Kovačica - Galad a.d., Kikinda, Ribar a.d., Novi Kneževac - Mlintest a.d., Šid - Pobeda a.d., Ugostiteljskih preduzeća, Sloboda UTP, Novi Sad, Vojvodina UTP, Zrenjanin Trgovačkih preduzeća Tekstilpromet a.d., Zrenjanin, Uzor a.d., Novi Sad, Agrovojvodina-mehanizacija a.d., Novi Sad, Preduzeća koje se bavi štamparsko-grafičkom delatnošću, Budućnost a.d., Novi Sad...Vlasnik je i firme Ekolab d.o.o., preduzeće za ispitivanje zdravstvene ispravnosti životnih namirnica...

Matijevićev kratak boravak u zatvoru

Petar Matijević teretio se da je u saradnji sa Borislavom Novakovićem, šefom poslaničkog kluba DS u vojvođanskoj skupštini, oštetio grad Novi Sad za 1,3 miliona evra. Prevara se odnosila na zakup 1.174 kvadrata građevinskog zemljišta na uglu Futoškog puta i Novog bulevara u Novom Sadu, koji je Matijević prebacio na Aleksandar gradnju, da bi ova građevinska firma na toj parceli izgradila hotel Holidej in, na površini koja je za 650 kvadrata veća od propisane. Matijević je ovim povodom bio uhapšen i odveden u istražni zatvor, ali je pritvor kasnije ukinut odlukom suda. Suđenje za ovo krivično delo je još uvek u toku, ali je Matijević čini se previše bogat da bi ponovo išao u zatvor. Dok je boravio u zatvoru, sa upravnikom je sklopio posao da kupuje stoku sa zatvorske ekonomije.

Pajtić svedok protiv Matijevića

Zbog potonuća Bojana Pajtića, Petar Matijević je odlučio da se distancira i preko svojih sinova počeo je odavno da se približava bratu predsednika Vlade Srbije Andreju Vučiću. Nova poznanstva urodila su novim kontaktima pa je Vučiću bliska porodica Tenis odavno počela da dogovora nove poslove sa Matijevićem. Jedna od ideja koju Matijević još nije prihvatio, a neki kažu i da neće je da Tenis umesto grinfild investicije u Srbiji jednostavno kupi "Industriju mesa Matijević".

Sa Bojanom Pajtićem Matijević je prekinuo komunikacije. Bojan Pajtić i Matijević imali su zajedničke poslove u Metals banci. U pitanju su nevraćeni krediti, dok je novac iz tih poslova prebačen u "Tesla Banku" u Zagrebu. Gospodin Pajtić se nudi da svedoči protiv Matijevića.

Od Pajtića je sada traženo i da ne spominje inkubatore koje je Matijević platio, a Demokratska stranka ih je delila u kampanji. Svedoci ovog konflikta tvrde da je i njega Pajtić podsetio koliko mu je dao novaca da otvori preko noći tih svojih 150 prodavnica pokvarenog mesa, uvezenog sa nemačkih deponija koji tamo služe za prehranu afričke sirotinje. Pomenuo mu je Pajtić i onih 200.000 jutara zemlje po Vojvodini koje je hteo prodati Hrvatima, a davao je njemu, svaki hektar za jedan evro.

Podsetio ga je Pajtić i na to kako je stekao celokupnu mehanizaciju, silne kombajne i prasilišta sa krmačama (koje je Matijević kao priprosti nasilnik životinjskih apetita prodao i pare stavio u svoj džep a kombinate i radnike po Vojvodini upropastio).

Kad je ostao bez odgovora na ove Pajtićeve optužbe, Matijević je vidno nervozan krenuo u svađu sa komšilukom oko jednog običnog kontejnera za đubre, jer je naučio da on bude gazda bilo čega, pa makar i običnog kontejnera. Prošlog leta je "nastupio" sa trulim mesom iz svojih prodavnica, sipajući u njega neki otrov i tako potrovao sve ptice u Futoškoj ulici, jer su ga nervirale vrane koje su kakile po krovovima njegovih velelepnih vila koje je gradio mimo svakog građevinskog a kamoli urbanističkog plana u dogovoru sa svojim zemljakom, direktorom ZIG-a, Borislavom Novakovićem, zvanim Bora Konj, a uz apanažu i klimanje glavom najvećeg pokrajinskog reketaša Bojana Pajtića, isražio je ranije Tabloid.

Poput svog zemljaka Aleksandra Gajića (poznatog po nadimku Isus iz Bobote) Matijević čeka dolazak kriminalističke policije, a obojica ucenjuju Bojana Pajtića da će "kad propevaju pesma biti dugačka".

Danas je g. Matijević pod zaštitom naprednjačkog kartela. Načelnik Regionalnog centra BIA Nikola Vasiljević za Beograd nosi pune gepeke mesa. Miloš Vučević i Aleksandar Milovančev (Milovančev je na listi naprednjaka za odstrel jer je kao profesor medicine, poharao Luku Novi Sad na čije čelo je postavljen pučem). Igor Mirović i Andrej Vučić su novi ''kumovi'' Petra Matijevića. Zaštita mnogo košta, zato i jedemo smrljivo i otrovno meso.

Petra Matijevića i njegovu ženu Zoru u poslu zamenjuje kćerka Lana i sinovi Zoran i Bojan. Sinovi su od ranije poznati policiji, zavisnici su od droge, a kćerka Lana, širokopojasna dama, zlostavlja zaposlene u kompaniji.

A 1. Svinjar bio, svinja ostao

Petar Matijević je rođen 1951. godine u selu Kolašac pored Knina u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Odrastao je u Sremskim Lazama pokraj Vinkovaca. U mladosti je bio svinjar. Čuvajući svinje u Socijalističkoj državi Matijević je dobio kapitalističke vizije ("...Ja sam viziju uspeha dobio kao dete, pre 45 godina, dok sam čuvao dve svinje koje su bile pravo malo bogatstvo moje siromašne porodice. Shvatio sam da bi bilo bolje kada bi čuvao 100 ili više svinja...").

Potom je završio srednju trgovačku školu i zapošljava se kao poslovođa u zagrebačkoj Slaviji. Nedugo zatim u državi gde je bilo zakonom zabranjeno bogatiti se previše. Društveno je neprihvatljivo biti vlasnik više privatnih firmi. Gde je ljudima imovina nacionalizovana ako su bili previše bogati Matijević je postao vlasnik restorana Zdravljak i Alfa ali i picerije Zagreb u Zagrebu. Godine 1991. on rasprodaje svoju imovinu u Zagrebu i beži u Novi Sad. Danas kada ga pitate zašto svinje za svoju mesnu industriju Hrvatima plaća više nego srpskim seljacima on kaže: "...Hrvatske svinje su kvalitetnije"

U hrvatskim medijima je izjavio: "...Morao sam otići iz Zagreba. Takva su tada bila vremena. Politika me nikad nije zanimala. Sve što sam napravio, napravio sam sam. Da bi uspio, čovjek mora imati viziju."

Matijević je Hrvatskim novinarima priznao i da nije mnogo pametan: "...Mogu ukratko reći da nisam toliko pametan, ali sam brz, ha, ha, ha. Volim igru velikih brojeva i sve što radim, radim na veliko i nastojim biti brz, brži i ispred drugih, iako me ta brzina ponekad zna skupo koštati..."

Preduzeće za proizvodnju i promet "Industrija mesa Matijević" je počelo kao, zanatsko trgovačka radnja "MIM" u Novom Sadu, a osnovana je 1991. godine, 1994. godine preregistrovano u je u preduzeće za industrijsku preradu mesa. Još u vreme Miloševićeve vladavine Matijević je bio optužen da je velike pare zaradio prodajom ćurećih bataka iz Italije, sumnjivog kvaliteta, pošto ih u ratno vreme niko nije kontrolisao!

Građani Novog Sada i danas prepričavaju da su ispred njegove radnje uvek stizali kamioni iz Nemačke sa zamrznutim mesom koje se potom prepakivalo i prodvalo kao sveže. Sankcije se podsetićemo nisu odnosile na hranu.

A 2. Svedočenje o Matijevićevom smeću

(Sa portala srbijadanas.net)

Kada smo 28. septembra (2014. godine) objavili tekst o crvljivoj džigerici kupljenoj u "Matijeviću", sa fotografijama koju nam je poslala čitateljka D. G. (puno ime i adresa poznati redakciji), bilo je jasno da će posetioci portala burno reagovati - svi smo osetljivi kada je hrana u pitanju, naročito kad kupimo nešto što je i gadno za videti, a ko zna da li je i štetno za zdravlje. Očekivano, vest i fotografije su se brzo proširili društvenim mrežama, ali i iz "Matijevića" je stigla "čestitka" - opomena pred tužbu, uz ultimatum da za 24 časa napišemo da je tekst neistinit i da sklonimo fotografiju, inače - pravac sud.

Kako nam je bilo potpuno nemoralno da za istinu pišemo da je neistina, ponovo smo kontaktirali D. G. (35), koja je sa verenikom M. N. (38), s obzirom na to da je i on bio svedok čitavog događaja, došla u našu redakciju, kako bi zajedno upozorili narod u Srbiji da pazi šta kupuje. Da podsetimo, sve je počelo 25. septembra u večernjim satima…

- Te večeri je moja majka oko 19.30 časova kupila džigericu u prodavnici "Matijević" kod pijace Đeram. Ona tu godinama kupuje meso, kao i hranu za pse i mačke, i u prodavnici je odlično poznaju - počinje priču D. G. - Kad je došla kući i otkrila crve u džigerici, cela porodica je bila zgrožena. Neverovatno! Odmah smo slikali taj užas, a zatim smo hteli to da vratimo u prodavnicu. Međutim, kako prodavnica radi do 20 časova, kad smo se vratili nije bilo nikog. I to je možda i bolje - uzeli bi crvljivo meso, izvinili se i niko posle ništa ne bi mogao da dokaže.

Naša sagovornica je pokušala da kontaktira i tržišnu inspekciju.

- Postoji dežurna inspekcija, odmah isto veče sam zvala, ali njih nismo mogli da dobijemo na telefon. Pisala sam i mejlove, poslala im fotografije - čuvam svu tu prepisku. Mejlove sam zatim poslala i medijima.

A vi malo prokuvajte džigu…

Fotografije su objavljene i na Fejsbuku - reakcije su bile trenutne. Ljudi su počeli da dele slike između sebe i upozoravaju jedni druge na ono što se desilo našoj čitateljki. Videćemo kako će reagovati kad čuju nastavak priče, koji je, najblaže rečeno, sablažnjujući.

- I pored našeg porodičnog dogovora da više nikad ne kupujemo tamo, moja majka je otišla ponovo, ne rekavši mi to do pre neki dan. Već sam vam rekla da je tamo dobro poznaju - sačekali su da se raščisti gužva i pitali je: "A vi ste kupili crvljivu džigericu?". Moja majka je potvrdila i pitala kako oni to znaju, na šta su oni rekli da su pogledali film iz sigurnosne kamere i ustanovili ko je kupac!? Kad ih je majka pitala i da li znaju ko joj je prodao takvu džigericu, odgovor je bio: "Znamo. Šefica". A onda joj je na kasi radnica dala neverovatan savet: "Trebalo je da stavite tu džigericu u vodu, da je prokuvate, pa da sve što ne valja izađe napolje". Da li je moguće tako nešto reći?! - u neverici se pita D. G.

Ljudi, budite oprezni

Da bismo došli do toga da ustanovimo zašto ova priča ide u javnost, moramo da pitamo da li imate ikakve lične veze sa "Matijevićem" - da li ste tamo radili, da li neko vaš radi tamo ili poznajete nekoga ko tamo radi?

- Ne. Naša jedina veza bila je ta što je moja majka gotovo svakodnevno kupovala tamo.

Motiv ovog obraćanja javnosti, osim što očito nije osvetničke, nije ni finansijske prirode. D. G. i njena porodica nemaju namere da tuže bilo koga.

- Rekao nam je veterinar da smo mogli sa tim mesom da odemo i dobijemo potvrdu o čemu je reč, s čime bismo mogli da tužimo "Matijević"...Ovo radim zbog svih građana koji su se javili, zbog naroda koji se interesuje šta jede. Da su bar ćutali kad su uhvaćeni na delu,,,- zaključila je D. G.

A 3. Poslovni profil Industrije mesa Matijević, doo, Novi Sad, vlasnik Petar i Zora Matijević

Ima se, može se

Porodična firma Petra Matijevića ima sopstveni kapital 205 miliona evra i sopstvenim kapitalom pokriva 86,29 odsto ukupne vrednosti imovine koju koristi, nema ni dinar kredita, niti firmi u inostranstvu i u poreskim ostrvskim rajevima

Miodrag K. Skulić

IM Matijević, kapital je u vlasništvu Petra (70%) i Zore (30%) Matijević, sistem posluje sa 72 privredna društava, registrovanih isključivo u zemlji, koja u konsolidovanom bilansu imaju ukupne obaveze od samo 15 miliona evra. Ova privredna društva, u 2013. godini, sopstvenim kapitalom pokrivaju izuzetno visokim nivoom sopstvenim kapitalom od 92,27 odsto ukupno angažovanih poslovnih sredstava, dok su sopstvena sredstva 170 miliona evra. Ova grupacija poseduje oko 25 hiljada hektara pretežno u vlasništvu Matijevića i ima trgovački lanac za prodaju mesa, mesnih prerađevina i prehrane sa 136 prodajnih objekata. Sistem Matijević je u toj godini imao 2.354 radnika i tada je poslovao pod "kapom" IM Matijević. Matijević je osnovan 7. januara 1994. godine, dok je pre toga imao radnju za prodaju mesa "MIM" iz 1991. godine. Danas je to kompanija koja sopstvenim kapitalom pokriva više od 86 odsto ukupno angažovanih poslovnih sredstava, obzirom da je sopstveni kapital dostigao više od 205 miliona evra.

Sada sistem posluje u tri samostalne, pravno i bilansno odvojene korporacije, i to: IM Matijević sa još dva zavisna društva, MPZ-Agrar sa još 29 zavisnih društava, Mat-Real Estate sa još devet zavisnih društava, svi sa sedištem u Novom Sadu.

U 2014. godini, sve tri ove korporacije imale su 2.343 zaposlena koji su ostvarili ukupan prihod 29,5 milijardi dinara, ili više od 240 miliona evra, uz iskazivanje neto dobiti u toj godini u iznosu od 3,6 milijardi dinara, ili oko 30 miliona evra. To čini 12,19 odsto ostvarene neto dobiti od ukupno realizovanih prihoda. Na imovini, stalnoj i obrtnoj, knjigovodstvene vrednosti od 29 milijardi dinara, odnosno 240 miliona evra, koju čini 51 odsto vrednosti stalne imovine i 49 odsto vrednosti obrtne imovine, osnivači Matijević Predrag i Zora, a u nekim privrednim društvima i njihova deca, sopstvenim kapitalom od 25.05 milijardi dinara, ili više od 205 miliona evra, pokrivaju sa 6,29 odsto vrednost te imovine, dok su ukupne tekuće obaveze samo 3,9 milijardi dinara ili manje od 35 miliona evra. Sva ova društva posluju bez dinara kredita. Sa tim stepenom pokrivenosti ukupne imovine sopstvenim kapitalom ne može se pohvaliti nijedna korporacija u Srbiji, pa ni Koka Kola i Hemofarm, koje su u inostranom vlasništvu.

U okviru sistema MPZ-Agrar posluju bivša društvena poljoprivredna dobra koja su kupljena na aukcijama, i to: Galad, doo, Kikinda, Jedinstvo, doo, Kininda, Jednota, doo, Kovačica, Zlarica, AD, Lazarevo, Agrovršac, doo, Vršac, Ravnica, AD, Bajmok, PP Ratar, doo, Jaša Tomić, PP Pobeda, doo, Boka, Bezdan, AD, Bezdan, Ratar-Agrovršac, doo, Vršac i mnoga njihova zavisna društva.

Nekoliko drugih kupljenih bivših društvenih preduzeća i od IM Matijević osnovanih novih privrednih društava posluje u okviru koorporacije MAT Real Estate, čija je specijalnost nekretnine i logistika, i to: UTP Vojvodina, doo, Zrenjanin, UTP Sloboda, doo, Novi Sad, Hotel Centar, doo, Novi Sad, Uzor, doo, Novi Sad, Budućnost, doo, Novi Sad, Milk, doo, Vršac, Ribar, doo, Novi Kneževac, Ekolab, doo, Novi Sad, Tekstilpromet, doo, Zrenjanin, Novotrans, doo, Novi Sad, Agrovojvodina - Mehanizacija, doo, Novi Sad, Prekon, doo Zrenjanin, za reciklažu nemetalnih otpadaka i ostataka.

Najveći kapital, najveća vrednost imovine i najveći promet ostvaruje se u okviru koorporacije IM Matijević, gde je zaposleno 1.596 radnika.

Interesantno je da ove grupacije imaju privredna društva registrovana samo u Vojvodini, dok u Beogradu i na jugu Srbije nijedno društvo nema sedište. Matijevići nemaju firme u inostranstvu, niti su kapital izbacivali na poreska ostrva. U Novom Sadu imaju sedište svojih 11 privrednih društava, isto toliko ima ih u Bajmoku, 13 ih je u Ravnici, po deset ih je u Lazarevu i Rataru, po sedam u Bezdanu i Vršcu, šest u Jaši Tomiću...

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane