Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Dežurna

Kosovo i Metohija: kako izgleda podmukli režimski scenario za iseljavanje preostalih Srba iz južne pokrajine

Grabljivice iz Vulinovog jata

Već pet godina, Vučićev ministar Aleksandar Vulin obavlja na Kosovu i Metohiji, sve one poslove za koje nije potrebno imati ljudskost i saosećanja. Kao nagradu ovom bezdušnom sociopati, njegova minorna stranka, „Pokret socijalista", najmanja u Srbiji, ima najveći mogući uticaj na rad javnih institucija. Vulin i njegova stranka na svaki način zagorčavaju život Srbima na Kosovu i Metohiji, o čemu piše Ivan Maksimović, Tabloidov dopisnik iz Kosovske Mitrovice

Ivan Maksimović

Za neverovati je da je Vulin, komunista, pripadnik ideologije koja na vrhu liste svojih protivnika ima upravo religiju, a vrhunac njegovog rada bilo je slamanje srpskog otpora na KiM i zaokruživanje albanske državnosti. Za svog vernog sledbenika pridobio je magistra teologije, Srbina izbeglog sa Kosova i Metohije, Miloša Stojkovića iz Vitine. Osim ako ta pobožnost nije deklarativna sa nekim sasvim neočekivanim namerama...A jeste.

Prema zvaničnoj i probranoj biografiji koju prilaže medijima, Miloš Stojković je rođen 1986. godine u Kosovskoj Vitini. Završio crkvenu gimnaziju u Kilkisu/Grčka, kao i teološki Fakultet na Aristotelovom univerzitetu u Solunu gde je i magistrirao 2012. godine. Osnivač je i predsednik pokreta „Kosovski božuri", prvog Udruženja dece i mladih raseljenih sa KiM. Voli za sebe da kaže da je organizator velikog broja humanitarnih aktivnosti za decu. Ono što ne voli da kaže je, da je organizovao humanitarna letovanja za mlade i decu iz raseljeničkih porodica, poreklom iz njegovog kraja koji se nalaze na teritoriji uže Srbije, a ta putovanja u Grčku naplaćivao po 100 evra, da bi roditelji kasnije saznali da je to bilo besplatno za njih kao ugroženu društvenu kategoriju.

Zaposlen je kao poverenik manastira Hilandar, što je takođe „titula" kojom se najčešće predstavlja u javnosti, a koju iskompromituje svakom svojom pojavom.

Stojković se veri posvetio kao dete, a po nalogu svoga oca koji je video da tadašnji vitinski sveštenik lagodno živi, što mu je bilo primamljivo. U početku Miloš počinje da peva u crkvenom horu, a onda sa horom obilazi Svetu Goru i druga poklonička mesta a ta putovanja, tvrde upućeni, čak i tada koristio je za razne poslovne mahinacije.

Posle 2000-te godine na vlast dolazi DSS, a za predsednika opštine Vitina imenovan je Nenad Kojić, sadašnji predsednik Pokrajinskog odbora DSS-a i profesor na Ekonomskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici. Kojić je poznat po svojoj pobožnosti, a obilazeći svetinje sreo je i Miloša koji nezlobivom spoljašnošću pridobija Kojićevu naklonost i on ga upošljava kao koordinatora za raseljena lica sa područja opštine Vitina, na području teritorije uže Srbije. U to vreme Miloš Stojković je živeo u Paraćinu gde je, sa svojom porodicom izbegao 1999. Osim plate Kojić, to jest opština, počinje da plaća kiriju za lokal u Paraćinu koji je Miloš navodno koristio kao kancelariju za prijem raseljenih. Kako izvor Tabloida tvrdi „...nikada nisam čuo da je neko kročio u tu kancelariju pa ni da je čuo za nju".

Kada je DSS izgubila vlast Miloš je „skliznuo" u SNS, a kasnije kod Vulina, te postaje njegov verni pratilac do danas, bez obzira na sve.

Naš izvor tvrdi da je Miloš, igrajući na najosetljiviju kartu, uspeo da obmane i glumački par Slobodu Mićalović i Vojina Ćetkovića da će ih odvesti do neke crkve gde će prespavati nakon čega će dobiti sina koga je par želeo, a imali su dve ćerke. Tim povodom oni su bili njegovi gosti u Vitini koje je vodio po lokalnim školama kako bi se hvalio svojim društvenim „uticajem".

A to nisu jedini njegovi „prijatelji". Čak je i u medijima postao najpoznatiji kao „Srbin, najbolji prijatelj Aleksisa Ciprasa", grčkog premijera. Uz fotografije koje kao da su nastale mnogo kasnije od „začetka" njihovog prijateljstva, Stojković je za „Kurir" ispričao kako je kod Ciprasa „intervenisao": „...I sada kada je počelo da se nagađa, posle brojnih napisa u novinama da će pokleknuti, čuli smo se i doslovce sam ga pitao: Aleksise, brate i prijatelju, znaš da sam s Kosova, da li ćete priznati Kosovo, a on mi je odgovorio da se to neće dogoditi..."

Koliko i zašto bi eventualno priznanje tzv. „nezavisnosti Kosova" od Grka brinulo Stojkovića kada je od imanja, odnosno stan i kuću koje su „...njegovi preci dobili od države kada su u Vitinu došli iz obližnjeg Paralova kao vatrene pristalice komunizma", njegov otac prodao već te iste godine kada su izbegli? Svejedno, mediji vole takve priče a njihova naklonost je neprocenjiva. Tako se danas Miloš javlja kao jedan od snažnijih pobornika ostanka Srba na Kosovu i Metohiji...

Očigledno je vrlo rano shvatio da mu ta maska omogućava dodatne prihode pa u Paraćinu uspeva da se Udruženjem „Kosovski Božuri" „ugradi" u poslove i donacije koje su za raseljene stizale od stranih Vlada, organizacija i fondova što se vidi iz Lokalnog akcionog plana za unapređenje položaja izbeglih i interno raseljenih lica opštine Paraćin za period 2010 - 2013. godine, koji za cilj ima da u tom periodu „...značajno unapredi ekonomski i socijalni položaj izbeglih i raseljenih lica" čime će „zaokružiti proces trajne i održive integracije i socijalne ravnopravnosti". Dakle ulažu sredstva u integraciju raseljenih u sredine u kojima su se našli što za rezultat ima onemogućavanje povratka u krajeve iz kojih su proterani.

Predviđene aktivnosti usko su povezane sa Ministarstvom za KiM i Ministarstvom rada i socijalne politike, na čije čelo kasnije dolazi Aleksandar Vulin. A, kako je plan te 2010. godine predvideo aktivnosti za period od pet godina, neupitan je Vulinov uticaj nad ovim projektima i tu se ukrštaju putevi njih dvojice, koji ostvaruju izuzetno aktivnu i tesnu saradnju na štetu upravo ljudi kojima bi trebalo da pomažu.

U jeku medijske kampanje da se javnosti u Srbiji prikaže ako su Srbi sa severa Kosova i Metohije pristali svojevoljno da izađu na lažne albanske izbore, i da se sakrije tortura kojoj su bili podvrgnuti kako ne bi ni glasa pustili, neposredno posle održanog drugog kruga, decembra 2013., Stojkovićevo Udruženje se Vulinu zahvaljuje upravo za suprotno. Kancelarija za Kosovo i Metohiju izdala je tada saopštenje za javnost u kome je navela da će se Vulin u hotelu „Petrus" u Paraćinu sresti sa članovima Udruženja „Kosovski božuri" koji će „ministru Vulinu tom priliku uručiti zahvalnicu za doprinos da se čuje glas raseljenih sa Kosova i Metohije".

Februara meseca naredne godine Stojković lično istupa u javnosti kako bi pružio punu podršku Srpskoj naprednoj stranci i to u ime raseljenih sa KiM.

- Ljudi sa Kosova i Metohije žele da pokažu da će na ovim izborima podržati Pokret socijalista a preko njih i listu broj jedan Srpske napredne stranke ,,Budućnost u koju verujem" - Aleksandar Vučić. Mi verujemo da Aleksandar Vučić i Aleksandar Vulin su ljudi koji nam garantuju budućnost i iskreno pruženu ruku i borbu za povratak - rekao je čovek čija je porodica prodala svo imanje koje je napustila 1999. godine a sam aktivno učestvovao u trajnom zbrinjavanju raseljenih u sredinama centralne Srbije.

Između uručene zahvalnice i otvorene podrške, srpsku javnost je potresla izjava predsednika opštine Kosovska Mitrovica, inače člana SNS, Krstimira Pantića, koji je najviše pomogao da Briselski sporazum zaživi, da se zaobiđu predstavnici Srba i glas naroda, te da se na severu Pokrajine po prvi put raspišu i održe albanski kvazi-izbori.

Na kraju je, teret koji je nosio na savesti zbog izdaje koju čini, prevagnuo. Pantić je januara meseca 2014. godine odbio da potpiše svoje imenovanje za gradonačelnika tzv. opštine po albanskom sistemu „Severna Mitrovica" jer „...stavljanjem potpisa ispod teksta na kome se nalaze grb Kosova i obeležja koja govore o tome da je Kosovo republika, prekršio bih Ustav Srbije. Ne samo da nam otimaju teritoriju već nam vređaju dostojanstvo i inteligenciju. Sigurno je da neću biti gradonačelnik opštine u 'nezavisnom Kosovu' i nema te cene koju nisam spreman da platim", objasnio je zašto se odrekao funkcije koju je na lažiranim izborima „dobio". Poslednji korak za njega je bio isuviše težak, no put je pređen...

Među tim koracima značajan je i Stojkovićev koji je u to vreme, potpisom Srećka Spasića gradonačelnika opštine Klokot po sistemu tzv. „Republike Kosovo", imenovan za njegovog zamenika.

Spasić je kandidat sa liste G.I. Srpska koju je Vlada Srbija osnovala da bi Srbi učestvovali na šiptarskim kvazi-izborima i, naravno, član SNS-a, a izvori Magazina Tabloid tvrde da je baš Vulin taj koji mu je ovo omogućio. Iako pod potpunom kontrolom mediji u Srbiji nisu mogli da se ne bave ovim Pantićevim potezom koji je dodao: „...Sa Aleksandrom Vulinom ne mogu više da sarađujem jer je vodio neku svoju politiku, gradio svoju stranku, a najmanje vodio računa o državnim i nacionalnim interesima Srbije..."

Koalicija fantomskih članova

Godinu dana nakon ovog poteza, Stojković osniva „Koaliciju raseljenih sa Kosova i Metohije". Inače, za Vulinovu upravu karakteristično je osnivanje novih Udruženja, često i sa istim imenom sa kojim već postoje neka kao što je bio slučaj sa ratnim veteranima, a sa ciljem da u javnosti prikaže njihovo delovanje kao pružanje podrške upravo od kategorije ljudi koju ugrožava. Stojković izlazi sa saopštenjem da je održana „konstitutivna sednica na kojoj je on izabran za njenog predsednika".

On navodi kako tu koaliciju čini „više Udruženja raseljenih sa KiM" ali i vanstranački nastrojeni pojedinci koji su svojim radom ostavili neizbrisiv trag na prostoru Kosova i Metohije „sve do progonstva sa naših vekovnih ognjišta" i najavio učešće na sledećim parlamentarnim izborima.

- Mislim da je najkorektnije da prvo razgovaramo sa Aleksandrom Vulinom. Kad je gospodin Vulin bio ministar za KiM svi mi koji se borimo za svoje dostojanstvo, za svoju pravdu, za svoje zapaljene kuće i porušene manastire u njemu smo prepoznali snagu koja se do tada nije pojavila na KiM. Mislim da je i njegov blizak odnos s Vučićem doneo veliku korist u borbi za KiM, pojasnio je Stojković "silu u koju veruje" da će doneti konačnu slobodu i spas okupirane srpske zemlje...

„Koalicija" koja podržava Vulina i Vučića, zapravo se sastoji od fantomskih članova čiji su podaci bespravno prepisani iz registara koje je Stojković imao u arhivi svog Udruženja "Kosovski božuri" kao i spisak sa socijalnih i platnih spiskova Srba iz Vitine. Oni koji bi prisustvovali nekom eventualnom skupu „podsećani" su na ono što je za njih činjeno i obećavano im je bilo još po nešto u budućnosti bez obrazlaganja ideje šta će se na tim skupovima konkretno dešavati.

A šta i kome takve „aktivnosti" donose najbolje ilustruje slučaj direktorke Gerontološkog centra u Jagodini, Slavice Dejković. Posle devet godina uspešnog vođenja ove javne ustanove od koga je, kako tvrde oni koji su tome svedočili, „od rupe napravila uglednu instituciju" i to jednu od retkih u Srbiji koja je poslovala bez dugova, ona je avgusta 2015. bila prinuđena da to radno mesto napusti i „podnese neopozivu ostavku" godinu i po dana pre isteka mandata. Ovo je usledilo „posle sastanka sa specijalnim savetnicima ministra Aleksandra Vulina i „visokim funkcionerima Pokreta socijalista", Milošem Stojkovićem, Bratislavom Jugovićem iz Čačka i članom UO te ustanove, doskorašnjim konobarom kafića „Srce" u ovom gradu Slobodnom Bobijem Savićem koji medijima nisu dozvolili da prisustvuju ovom javnom sastanku nakon koga nisu želeli da daju čak ni izjave već su ih uputili da sva pitanja pošalju „putem mejla". Novinarima nije bilo jasno ni to kako to da su sastanku UO mogli da prisustvuju specijalni savetnici ako su one zatvorene za javnost, pa i za medije?

- Ostavku podnosim iz ličnih razloga - kratko je obrazložila def. Slavica Dejković. Na tako upražnjeno mesto direktora, koje je u ovom Gerontološkom centru obavljala sa zvanjem defektologa somatopeda (oblasti medicine među najpotrebnije starijim osobama a bave se motorikom i kognitivnim funkcijama) i porodičnog terapeuta, čije se iskustvo može samo poželeti za osobu na čelu ovakve ustanove, došao je svega mesec dana kasnije ekonomista Milan Stojanović, sin bivšeg direktora opšte bolnice u Ćupriji, Miroslava Stojanovića i unuk Radmila Bogdanovića, vatrenog člana SPS i prvog Miloševićevog ministra policije. Verovatno nema nikakve veze to što je novi direktor, Bože moj, član Pokreta socijalista...Gradonačelnik Jagodine se ovim problemom nije u javnosti bavio.

Odmah po formiranju vlade, ovog avgusta, prva zvanična poseta ministra Vulina jednoj javnoj ustanovi, bila je baš Gerontološkom centru u Jagodini. Iako ovo nije bila stranačka poseta niti su specijalni savetnici u bilo kom svojstvu pri ovom centru, oni su takođe učestvovali u poseti.

Izveštavajući o slučaju smenjivanja direktorke „Blic" navodi da je Stojanović nastupio kao „samozvani poverenik manastira Hilandar". Ujedno, to mu je „titula" kojom se u javnosti redovno pojavljuje bez obzira na sve druge funkcije koje obavlja. On je to kasnije demantovao.

Iguman manastira Hilandar Metodije, koji ga je navodno imenovao na to mesto, takođe Čačanin i prijatelj iz mladosti pomenutog Bratislava Jugovića koji je skrenuo pažnju na sebe time što je, kao krajnji levičar, igumana Metodija predložio za počasnog građanina Čačka. Sumnje u regularnost celog procesa unosi i činjenica da je u Čačku održano donatorsko veče februara 2014. i da se ni u jednom izveštaju, ni medijskom ni manastira Hilandar, ne pominje niko od ovih ličnosti čak ni među prisutnima, a u organizaciji tek nikako. Marta meseca iste godine, Miloš Stojković, opet za čačanski portal, navodi da je izabran za poverenika manastira što potvrđuju i izvori Tabloida dodajući da je pod ingirencijom vladike braničevskog Ignjatija Midića a da ga je imenovao iguman Metodije uz saglasnost sveštenog sabora Hilandara, kako bi se bavio humanitarnim radom i odnosima sa lokalnim samoupravama u Srbiji.

Upravo kod igumana Metodija, u Hilandar, odveo je Vulin sve izdajnike sa Kosova i Metohije koji su se kandidovali na albanskim izborima i to neposredno pre njihovog održavanja kako bi u narodu stvorio sliku da ta družina ima blagoslov za to što radi.

Nešto kasnije, iz Hilandara je stigla molba da se taj manastir ne uvlači više u tu vrstu priče i da bude pošteđen političkih trvenja ali izričito negiranje ni povlačenje eventualnog blagoslova se nije moglo pronaći u izjavama i saopštenjima kao ni sam blagoslov što je stvorilo trajno konfuznu sliku i bacilo ljagu na svetinju u očima nedovoljno upućenih kakvih, nažalost, nije malo.

Sa družinom izdajnika u poseti Hilandaru našao se i Miloš Stojković, do tada potpuni politički anonimus a kasnije i specijalni savetnik Aleksandra Vulina koji, eto, ima nešto veza i na Svetoj Gori.

"...Još jedna kuća je prodata danas..."

Usled gašenja srpskih institucija od strane vlade u Beogradu, prirodno opada i broj radnih mesta na kojima bi mladi mogli da konkurišu. Ljudi na čelu albanskih institucija konkurse za posao ne objavljuju ni u javnim glasilima pa čak ni na oglasnim tablama kvazi-institucija. Koriste se trikom da konkurs raspišu u albanskim novinama, na albanskom jeziku, jer znaju da Srbi te novine ne kupuju, a oglasi su isključivo za radna mesta na kojima se primaju Srbi pa ona ostaju „upražnjena" pa na taj način sve ostaje na raspolaganju albanskom gradonačelniku Klokota, Srećku Spasiću koji je istovremeno i član privremenog organa opštine Vitina po sistemu Republike Srbije a koji je Stojkovića imenovao za svog zamenika što je druga funkcija koja se pored poverenika Hilandara ponekad pripiše Stojkoviću u medijima.

Naravno, krajnje deprimirajuće i obeshrabrujuće utiče na ovdašnje Srbe to što poverenik jedne od najvećih srpskih svetinja, manastira Hilandara, nesmetano obavlja poslove pri administraciji takozvane „republike Kosovo".

Miloš Stojković verovatno predstavlja jedinstven slučaj u Srbiji gde je jedan čovek istovremeno na državnim jaslama, u samoj Vladi kao specijalni savetnik i istovremeno zamenik gradonačelnika u nelegalnom sistemu koji radi direktno protiv te iste države, njenog naroda i Ustava!

Osim sebe, Miloš je zbrinuo i svog oca Slavoljuba koji se takođe nalazi na platnom spisku opštine Kosovska Vitina po sistemu R. Srbije. Kao svakom raseljenom licu, po važećim zakonima, njegovo primanje bi moralo da bude u iznosu minimalne zarade bez uvećanja za Kosovski dodatak. Radi ispunjavanja administrativnih formalnosti Slavoljub je morao da adresu boravka prijavi na Kosovu i Metohiji ali pošto je svoje imanje prodao i od 1999. godine živi u Paraćinu, rešenje je pronađeno na obližnjoj Brezovici gde je prijavljen na fiktivnu adresu.

Pri njegovom poslednjem boravku na KiM, tačnije u Kosovskoj Vitini, obezbeđivale su ga jake snage tzv. Kosovske policije. Sve njegove aktivnosti podržane su od strane Aleksandra Vulina koji na ovo blagonaklono gleda zbog višestruke koristi koju u javnosti pribavlja usled podrške koju mu Stojković pruža.

Zahvalnost Vulinu Miloš Stojković je aprila prošle godine krunisao izvesnim priznanjem uručio plaketu počasnog građanina Kosovske Vitine za „najveći doprinos opstanku Srba u opštini Vitina".

„...Najveći izazov sa kojima se suočava srpska zajednica trenutno u opštini Vitina, jeste naglo i trajno iseljavanje srpskog stanovništva i prodaja imovine što je primetno od održavanja šiptarskih lokalnih kvazi-izbora 2013. godine" obratio se ovim rečima marta ove godine Miloš Jovanović bivši predsednik Privremenog organa opštine Vitina na konferenciji za novinare u Medija centru u Čaglavici na kojoj su iznete zabrinjavajuće činjenice:

„...Za nepune dve godine odselilo se oko tridesetak porodica, tačnije 124 lica, od kojih tridesetoro dece. Mnogi bi pomislili da to nije mnogo, ali mi smo mala opština koju čine četiri sela, sa ukupno 3.000 stanovnika srpske nacionalnosti, pa svaki odlazak, makar i jednog , ostavlja dubok trag. Oni su se trajno iselili i ono što je najvažnije je to, što ti ljudi nisu ekonomski ugroženi! Bilo je dosta porodica koje su bile situirane, imućne porodice, a koje su se odselile jer u ovakvoj sredini ne vide nikakvu perspektivu".

Na Jovanovića se nadovezao Momčilo Stojković, bivši odbornik tzv. opštine Klokot koji je potvrdio da je on bio "...direktor obrazovanja i zdravstva 2010. godine koji je nabavljao opremu za učenike, rančeve i školski pribor..."

Ovo je dodatno pojasnio i Saša Mirković, bivši gradonačelnik opštine po sistemu tzv. „Republike Kosovo" Klokot - Vrbovac.

„... Konkretno ja mislim da SNS ne radi za dobrobit srpskog naroda na Kosovu. On radi, ako slušamo u medijima gospodina Đurića, gospodina Vučića i ostale političare koji su u Vladi Srbije, ali šta mi to imamo na terenu?..."

Na pitanje novinara „šta vam kaže gospodin Marko Đurić, kada vi kažete da se iseljavaju ljudi?" Jovanović je bio kratak: „Ništa ne kaže, niko čak i ne dolazi. Mi se obraćamo i niko nas ne sluša, ovo je jedini način da dopremo do njih. Tamo nas ne smatraju ni zašta...".

Pred zaključenje ovog broja izvori Tabloida potvrdili su da je „još jedna kuća prodata danas". Dvoje zaposlenih u istoj instituciji iz jedne porodice istovremeno su dobili otkaz od Srećka Spasića.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane