Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nemačka

Da li je ustavan zakon koji je usvojio poslednji saziv Bundestaga?

Koga će gey populacija dovesti na vlast?

Poslednja debata poslednjeg dana zasedanja aktuelnog saziva Bundestaga neočekivano je dala šansu SPD-u da se povrati iz mrtvih, a pod upitnik opet stavila izglede kancelarke Angele Merkel da ponovo osvoji vlast. Kratka debata o zakonu nazvanim „Brak za sve" pokazala je da CDU nema pravog kormilara i da na vlasti, ali i u Bundestagu, opstaje samo zahvaljujući letargiji koja je obuzela većinu birača u Nemačkoj. U nekim drugim vremenima ova partija bi na izborima bila surovo kažnjena za sve političke promašaje svog rukovodstva, napravljene poslednjih 12 godina.

Fridrih Emke (dopisnik iz Frankfurta)

Krajem juna završio se i mandat ovog sastava Bundestaga, jer sada dolazi letnja pauza, posle koje su redovni parlamentarni izbori. Po svemu sudeći, ovo će biti najčudniji izbori u posleratnoj Nemačkoj, što je na neki način predskazala kancelarka Angela Merkel još u novembru prošle godine, kada je donela odluku kada će oni biti održani.

I sadašnji saziv Bundestaga je bio jedinstven, jer u njemu po prvi put nije bilo Liberala (FDP), stranke koja je do poslednjih izbora 2013. čak bila deo vladajuće koalicije. Osim toga, ovo je prvi put da je na saveznom nivou na vlasti bila „Velika koalicija" (popularno GroKo) dosadašnjih stalnih rivala, CDU/CSU-a i SPD-a i da je izdržala pun četvorogodišnji mandat. Konačno, kako izgleda sada, ovo su poslednji dani ovakve koalicije, jer obe strane najavljuju da posle septembarskih izbora neće više biti zajedno.

Poslednji dan zasedanja ovog Bundestaga ostaće upamćen jedino po tome što je tada izglasan kontroverzni zakon nazvan „Brak za sve", kojim se dozvoljavaju istopolni brakovi. Istini za volju, gej parovi su i do sada u Nemačkoj mogli da zasnuju životnu zajednicu, ali ona nije bila tretirana kao brak, mada je proizvodila slična pravne posledice. Osnovna razlika između takve zajednice i braka koji je sada odobren svima, bilo je to što vanbračne zajednice nisu mogle da usvajaju decu. Uskoro će i to biti omogućeno istopolnim bračnim drugovima, bez obzira što se konzervativci u CDU-u, a posebno u CSU-u žestoko protive takvoj ideji i što najavljuju otvorenu partijsku neposlušnost, ako vrh ovih stranaka odluči da dozvoli da se takav zakonski predlog nađe na dnevnom redu nekog zasedanja Bundestaga.

Ni „Brak za sve" nije trebalo da se nađe na sednici Bundestaga u ovom mandatu, makar po koalicionom sporazumu koji su pre četiri godine postigli šefovi partija. Tada su Angela Merkel i predsedništvo CDU-a, uz podršku ultra-konzervativnog CSU-a uspeli da ubede SPD da ne insistira na glasanju o ovoj temi.

Iznenada je sama Merkelova nekoliko dana pre poslednjeg zasedanja Bundestaga, i to u jednoj televizijskoj emisiji, najavila izjašnjavanje o „Braku za sve". Već je izuzetno neuobičajeno da se koalicioni partneri u jednoj parlamentarnoj demokratiji o ovakvim stvarima obaveštavaju putem medija, ali je posebno čudno to što je kancelarka istovremeno prekršila i čitav niz drugih, nepisanih pravila, između ostalih i ono da o tome kako će poslanički klub u Bundestagu da glasa. Do sada je o postojanju eventualne „partijske discipline" odlučivao predsednik kluba (kod CDU-a je to Folker Kauder), koji je od Merkelove i to putem televizije saznao da će poslanici moći da glasaju po sopstvenoj savesti.

Ono što je sve najviše začudilo, jeste sama činjenica da je Merkelova naprasno pristala da se o ovom izuzetno kontroverznom zakonu glasa pred sam početak predizborne kampanje. Većina analitičara smatra da je ona na ovaj način biračima želela da pokaže kako CDU odustaje od svog tvrdog konzervativnog puta i da se pomera više prema centru političkog spektra.

Ako joj je ovo bila ideja, onda znači da je veoma loše procenila i svoje mogućnosti, ali i opšte raspoloženje u društvu. Birači CDU-a nisu umorni od konzervatizma, već od stalnog ideološkog lutanja. Već otpisani socijal-demokrati su ovim potezom kancelarke dobili novu municiju za predizborne duele. Predsednik njihovog poslaničkog kluba Tomas Operman je, čim je čuo da će predlog zakona da se nađe na dnevnom redu, javno poručio svojim poslanicima da je došao dugo čekani trenutak za obračun sa CDU-om. Tako se desilo da, osim 192 poslanika iz redova SPD-a, svih 63 poslanika Zelenih i isto toliko Partije levice za „Brak za sve" glasa i 75 članova konzervativne CDU kancelarke Merkel, a da četiri poslanika CDU-a i CSU-a budu uzdržani (protiv je bilo 225 iz redova CDU/CSU-a i jedan nezavistan) . Pokazalo se da je moguća politička saradnja između partija sa levog krila Bundestaga koja je pre četiri godine izgledala nemogućom, mada je još rano da se govori o posleizbornim koalicijama.

Jedini gubitnik na ovom glasanju bila je sama Angela Merkel, jer su i „jastrebovi" iz njenih redova iskoristili momenat da krenu u obračun sa njenim koketiranjem sa levičarskim idejama. Lakmus je svakako bila Erika Štajnbah, poslanica iz redova CDU-a koja je poslanički klub napustila još pre više meseci i najavila svoje angažovanje za AfD (desničarska „Alternativa za Nemačku"). Ona je na poslednjem obraćanju poslanicima posle 27 godina provedenih u klupama Bundestaga rekla da bi „sada sigurno napustila CDU, da to nije već ranije učinila". Razlog za njenu ljutnju je upravo mlak stav Angele Merkel po ovom osetljivom pitanju, jer je ona prvo samoinicijativno izgurala odluku da se predlog zakona stavi na dnevni red parlamenta, a zatim pozvala poslanike svoje partije da za isti ne glasaju.

Očigledno je i sama kancelarka u poslednjem trenutku shvatila kako njen nagli zaokret ka liberalnim pozicijama nije prihvaćen ni od članova sopstvenog poslaničkog kluba, kao ni od sestrinske partije CSU, ali ni od samih birača koji bi 24. septembra trebalo da daju svoj glas ovoj partiji.

Da sve bude još bonije za kancelarku, veliki broj poslanika iz redova njene partije je najavio da će se pridružiti tužbi Ustavnom sudu koji bi trebalo da ispita ustavnost „Braka za sve". Još pre nego što se predlog zakona uopšte našao na dnevnom redu, brojni pravnici su ukazivali na odluku Ustavnog suda iz 2012. godine kojom je brak zaštićen članom 6 Osnovnog zakona (Ustava) definisan kao „zajednica muškarca i žene formirana u nameri da bude dugotrajna". Veoma je diskutabilno da li će sudije Ustavnog suda posle samo pet godina od donošenja ovakve odluke biti u stanju da iz korena promene svoje mišljenje i kako će to sada obrazložiti. A ako se „Brak za sve" proglasi neustavnim biće to još jedan politički poraz za Merkelovu koja je omogućila da se jedan neustavni zakon pojavi pred poslanicima.

Kandidat SPD-a za kancelara, Martin Šulc, još uvek ima male šanse da na predstojećim izborima pobedi Merkelovu, ali je sada dobio novi vetar u jedra, ili kako je jedan analitičar to opisao: „Nije SPD toliko ojačao poslednjih dana, koliko je oslabio CDU, a posebno njegova perjanica, Angela Merkel".

A 1. Upotreba mrtvog ujedinitelja

Samo jedan dan posle poslednje sednice Bundestaga u ovom sazivu, konačno je sahranjen preminuli „Kancelar Ujedinjenja" Helmut Kol, čija se sahrana pretvorila u grotesku koja nema nikakve veze ni sa demokratijom, a ni sa modernom republikom.

Kol je u 87. godini umro 16. juna ove godine u svojoj kući u rodnom Ludvigshafenu, i od tada su naslovne strane većine novina krasili naslovi o njegovom životu i radu, ali i o raznoraznim ceremonijama upriličenim za samu sahranu. Konačno, 15 dana posle smrti on je sahranjen u Špajeru, gradu nedaleko od Ludvigshafena, ali tek pošto je prethodno kovčeg bio nošen na komemoraciju u Berlin, zatim u Bon u kome je godinama boravio kao kancelar Zapadne Nemačke, pa čak i u Štrazbur?!? Kao da je nekome na pamet pala ideja da njegovo mrtvo telo prošeta po svim gradovima Evrope i sveta u kojima je za života postizao krupne uspehe. Mnogi su sa gađenjem primetili da se na ovaj način od jednog nesporno velikog državnika posthumno pravi kult ličnosti, pa su procesiju koja je putovala Evropom poredili sa mimohodom upriličenim na sahrani Staljina ili Mao Cetunga.

Poslednji ispraćaj Helmuta Kola 1. jula bio je, međutim, prilika da se građani podsete njegove vladavine i da je, hteli oni to ili ne, uporede sa onim šta radi njegova naslednica na mestu kancelara i lidera stranke, Angela Merkel.

Kol je bio odlučan, ali je odlično znao i gde su granice njegove snage, zbog čega je neretko bio pragmatičan, strpljivo čekajući pravi trenutak za akciju. Merkelova često deluje dezorijentisano i neodlučno. Na početku „Grčke krize" ona nedeljama sa najbližim saradnicima nije želela da razgovara o tom problemu, kao da se nadala da će on sam od sebe da se reši. Tek kada je ministar finansija Volfgang Šojble zavapio kako Evropskoj Uniji, pa samim tim i Nemačkoj preti finansijski kolaps ako se Grčkoj ne pomogne, kancelarka je počela da funkcioniše.

Kol je strpljivo i sa punim razumevanjem za svoju, ali i poziciju svojih sagovornika ulazio u pregovore o ujedinjenju dve Nemačke. Na svaki način je pokušavao da izbegne sovjetsko „njet" i da time zauvek pokvari odnose Berlina i Moskve. Gorbačov mu je na toj taktičnosti ostao doživotno zahvalan.

Merkelova se u spoljnoj politici najčešće ponaša kao pijani slon u porcelanskoj radnji, a odnosi Rusije i Nemačke nisu bili ovako loši još od leta 1941. godine. Kol je za svoj naum da se ponovo stvori ujedinjena Nemačka pridobio lidere svih velikih sila, pobednica u Drugom svetskom ratu. Merkelova je uspela svojom bahatošću ne samo da pokvari odnose sa Kremljom, već i sa Belom kućom i Dauning Stritom. Jedino još ima kakvog-takvog sagovornika u Jelisejskoj palati u Parizu, ali je pitanje i dokle će novi francuski predsednik želeti da trpi nemački diktat.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane