Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Pogled iz Moskve

Moskva predlaže nove mirovne inicijative, Kijev se sprema za rat

Hrvatski scenario za Ukrajinu?

Možda su svi posmatrači smatrali da je bez presedana nedavni govor Vladimira Putina koji je vratio mirovnjake (mirovne snage) u političku agendu mirnog rešenja u Donbasu, mada je svako na svoj način razumeo ono što je čuo. Šta je stvarnost, opisuje je istraživač Potap Risko

Piše: Potap Risko

U „Pogledu" Irina Alksnis piše: „...Putin je podržao ideju mirovne misije u Donbasu. Ipak, inicijativa ruskog predsednika izazvala je -potpuno prirodno - negativnu reakciju Kijeva. Šanse za realizaciju njegovog predloga nisu velike, jer se tamo radi o nečem sasvim drugom."

Analitičarka podseća da je krajem avgusta tu temu Kijev ponovo počeo aktivno da promoviše. Član o uvođenju mirovanjaka postoji i u zakonu „o reintegraciji Donbasa", koji se prirprema za usvajanje u Vrhovnoj radi. Pričalo se da će Porošenko da istupi sa tom mirovnom inicijativom u septembru na Generalnoj skupštini UN. Porošenko je u avgustu okrivio Rusiju za opstrukciju ove ideje.

Ali, upozoravajuće su zazvučale reči Vladimira Putina, koji je, kako se sećamo, i ranije izražavao podršku toj inicijativi. Sada je on javno poručio šefu ruskog Ministarstva spoljnih poslova da pripremi odgovarajuću rezoluciju za Savet bezbednosti UN i brzo je, za samo nekoliko sati, nacrt rezolucije tamo bio poslat.

Kijev je prigovorio da Putin, izgleda, moli Savet bezbednosti UN isto ono što želi ukrajinsko rukovodstvo.

Irina Alksnis komentariše: „...U ovom trenutku situacija u Donbasu je zamrznuta. Krivicu za to snosi Kijev, koji treba da ispuni niz obaveza preuzetih na osnovu Minskih sporazuma, što u suštini ne može da učini. Rezultat toga je da ukrajinske vlasti traže varijante koje im dozvoljavaju da na neki način zaobiđu Minske sporazume. Pre svega, to se tiče ponovnog uspostavljanja, od strane Kijeva, kontrole nad granicom, što bi, prema poznatoj izjavi Angele Merkel, trebalo da se desi „na kraju procesa" (nakon što Kijev ispuni sve obaveze po Minskim sporazumima). Uvođenje mirovnjaka u Donbas neprikrivreno planiraju vlasti u Kijevu kao varijantu rešenja ovog problema i zaobilaženje onoga što je dogovoreno u Minsku. Nije slučajno, prema procenama Kijeva, misiju potrebno rasporediti po celoj teritoriji Donjecke i Luganske oblasti, u „sivoj zoni", a takođe i na granici Ukrajine i Rusije. Faktički je to isti plan mirovne misije UN kao onaj za teritoriju bivše Jugoslavije, pomoću kojeg je Zapad ostvario svoje planove u vezi sa tim regionom."

S druge strane, V. Putin podržava ideju o mirovnim snagama, ali na sasvim drugim osnovama: misija treba da bude raspoređena isključivo na liniji razdvajanja strana (a ne na bivšoj ukrajinsko-ruskoj granici!) i striktno treba da se bavi zaštitom osoblja OEBS-a. Na taj način, objašnjava analitičar, u potpunosti se ometa plan Kijeva da uz pomoć mirnovnih snaga vrati svoju kontrolu, prvo nad granicama, a zatim, uz pomoć vojne sile, i nad pobunjenim republikama.

Lider Donjecke Narodne Republike Aleksandar Zaharčenko je potvrdio spremnost da razmotri inicijativu predsednika Ruske Federacije.

Ministarstvo spoljnih poslova Ukrajine je izdalo spisak svojih zahteva za moguću mirovnu misiju (od „izbacivanja okupacione vojske" do ignorisanja mišljenja republika po ovom pitanju), te je postalo jasno da predlog Moskve nije prihvatljiv za kijevsku huntu.

U stvari, Moskva koja ima jasniji status, autoritet i uticaj u UN, obara inicijativu Kijeva o mirovnoj operaciji u Donbasu. I to je jasno i ukrajinskim ekspertima.

Značajno je što je Putinov predlog istog trenutka podržala, od Ukrajine umorna, Evropa, a prvi se oglasio šef Ministarstva spoljnih poslova Nemačke Zigmar Gabrijel, koji je skoro radosno nagovestio mogućnost ukidanja antiruskih sankcija u tom slučaju. To govori da, zaglavljeni u ukrajinskom konfliktu, evropski inicijatori kijevskog državnog udara 2014. godine koji su kao odgovor na antiruske sankcije dobili neprijatne, osetljive „nenamerno neželjene rezultate", žele što pre sve da reše, da se oslobode toga, da zaborave kao ružan san i da ponovo uspostave saradnju sa Ruskom Federacijom.

Politikolozi sa visokim stepenom verovatnoće dopuštaju da će se ova priča završiti pat pozicijom, jer Moskva neće dozvoliti realizaciju kijevskog plana, a projekat ruske rezolucije će, najverovatnije, u SB UN, odbiti SAD. Istina, stalni predstavnik Ukrajine u UN je dao izjavu, bez presedana, o tome da su spremni da rade na projektu koji je predložila RF.

U principu, reč je o zaista zanimljivom potezu Kremlja: realno razdvajanje vojske i oduzimanje argumenata Kijevu za neispunjavanje političkih delova sporazuma iz Minska.

Ako UN bude dao mandat mirovnoj inicijativi, onda će se Minsk 2 pred rukovodstvom Ukrajine pojaviti u svoj svojoj veličini.

U slučaju odbacivanja ili nemogućnosti hunte da ispuni sporazume iz Minska, stvoriće se potpuno nov politički sudar sa očiglednim krivcem za sabotažu sporazuma i rezolucije UN.

Sinhronizujući se sa novim političkim vetrovima, parlamentarna frakcija u Vrhovnoj radi Opozicioni blok, u liku zamenika šefa frakcije Ljevočkina, izjavila je da će podržati inicijativu o uvođenju mirovnjaka UN u Donbas, čak i ako oni budu radili na liniji razgraničenja. Nedodirljivi gospodin Ljevočkin, koji je svojevremeno izdao predsednika Janukoviča i doveo ga do državnog udara, rekao je lepo i besprekorno: „Koren reči mirovnjaci je - mir. Svaka mirovna inicijativ koja je sada moguća i koju podržava „Normandijski format" ili format OUN, vodi Ukrajinu putem mira. Bezuslovno, to je potrebno podržati, a zatim razmatrati ko u kom uglu treba da stoji sa oružjem." I drsko je pozvao ukrajinske političare da se uzdrže od spekulacija na datu temu.

Posmatrači podsećaju da je misija OEBS-a redovno podvrgnuta napadima od strane ukrajinskih vojnih snaga. Najstrašniji slučaj dogodio se 23. aprila. U rejonu sela Prišib dignut je u vazduh automobil OEBS-a, jedan čovek je poginuo, a dvoje je ranjeno. Poginuo je državljanin SAD, koji je radio na ugovor za OEBS kao predstavnik medicinske kompanije. Zamenik šefa misije OEBS-a u Ukrajini, Aleksandar Hug rekao je da je automobil specijalne posmatračke misije OEBS-a namerno dignut u vazduh. Pored toga, OEBS je pozvao Kijev da istraži pogibiju radnika Specijalne posmatračke misije u Donbasu. A već 25. aprila posmatrači OEBS-a su napadnuti od strane pijanih ukrajinskih vojnika. U Luganskoj Narodnoj Republici je 29. aprila pucano na patrolu OEBS-a, koja je izveštavala o eksploziji zajedno sa predstavnicima Misije.

Politikolog Vladimir Kornilov je ubeđen da je malo verovatno da će Putinova inicijativa o uvođenju mirovnjaka UN na liniju razdvajanja u Donbasu biti prihvatljiva za ukrajinski nacionalistički režim koji mašta o kompletnom čišćenju Luganske i Donjecke Narodne Republike.

Jer, podrazumeva se da bi ta misija bila sastavljena od ruskih mirovnjaka. Uzgred, potvrda ovoga je nedvosmislena izjava Leonida Kalašnjikova, šefa Komiteta Državne dume RF za Zajednicu nezavisnih država, evroazijske integracije i veze sa sunarodnicima, u kojoj navodi da je obavezno da ruski mirovnjaci uđu u stastav misije UN u Donbasu u slučaju donošenja odluke o njenom formiranju.

Politikolog Aleksandar Asafov u komentaru na tv kanalu Carigrad rekao je da inicijativa ruskog predsednika teško da će biti izglasana u Savetu bezbednosti UN, jer će je najverovatnije blokirati Ukrajina i njeni saveznici. Iako bi, prema rečima politikologa, idealno bilo da u rešavanju konflikta učestvuju upravo ruski mirovanjaci, koji imaju veliko iskustvo u takvim misijama.

Kijevski publicista Miroslava Berdnik je na svom fejsbuk profilu napisala da postoji namera ukrajinskog rukovodstva da „antiterorističku operaciju pretvori u operaciju odbrane Ukrajine".

U svakom slučaju, kakvi god bili planovi Kijeva prema Donbasu, jasno je jedno - oni, po definiciji, ne mogu da budu mirni. Zašto među različitim krvavim „scenarijima" ne iskoristiti onaj koji su već isprobale druge američke marionete - na Balkanu?! pita se analitičar sajta Fond za stratešku kulturu u publikaciji Bezumnici u Kijevu planiraju „hrvatski scenario" za Donbas.

On obraća pažnju na to da su u Moskvi uznemireni namerom Kijeva da prizna „prihvatljivost scenarija zasnovanih na sili" za „reintegraciju" Donbasa. Radi se o tzv. hrvatskom scenariju koji se mota po glavama predstavnika ukrajinske vlasti više od godinu dana.

O delu Donbasa koji nije pod kontrolom ukrajinske vlade, pripadnici kijevskog režima razmišljaju kao o Srpskoj Krajini, a o Ukrajinu kao o Hrvatskoj.

„Krajem avgusta u ukrajinskom glavnom gradu došlo je do susreta hrvatske delegacije u kojoj su bili bivša ministarka pravde Vesna Škare Ožbolt (koja je devedesetih učestvovala u „reintegraciji" Podunavlja), bivši zamenik ministra unutrašnjih poslova Joška Morić i bivši predsednik vladinog Komiteta za pitanja izbeglih i raseljenih lica, Lovre Pejković", piše analitičar Fonda za stratešku kulturu, navodeći reči ambasadora Republike Hrvatske u Ukrajini Tomislava Vidoševića koji je takođe „posetio ukrajinsko-hrvatski skup o razmeni iskustava o genocidu". „Iz iskustva koje sam stekao tokom poseta Donjeckoj i Luganskoj oblasti, može se proceniti koliko su ti procesi u našim zemljama slični", izjavio je ambasador.

Pomenuti ukrajinsko-hrvatski susret održan je u vidu konferencije pod nazivom Hrvatsko iskustvo mirne reintegraacije nekontrolisanih teritorija. Obmana se sastoji u epitetu „mirna", jer se mnogi dobro sećaju epiloga operacija Bljesak (1. maja 1995. godine) i Oluja (4-6. avgust 1995. godine), čiji je cilj bio „reintegrisanje" u Hrvatsku teritorija Republike Srpska Krajina (RSK), a koje su bile „oslobođene" od Srba.

Fond za stratešku kulturu citira deo iz članka „Hrvatski scenario za Donbas? Isključiti", doktora istorijskih nauka, rukovodioca Centra za izučavanje savremene balkanske krize Instituta za slavistiku Ruske akademije nauka, Elene Guskove: „...Već krajem dana, 2. maja, otpor Srba bio je lokalizovan, a stanovništvo, koje se našlo pod opsadom, istrebili su hrvatski vojnici. Uništeno je više od 9.000 kuća, porušene su pravoslavne crkve. U Pakracu, naprimer, Hrvati su ubili sve mirne građane koji su ostali u gradu, leševe su spaljivali, a žene i decu odveli u nepoznatom pravcu. Prema raznim podacima, u gradu je poginulo između dve i pet hiljada ljudi. Posmatrači UN uspeli su da zabeleže da je iz Pakraca odvedeno u nepoznatom pravcu 15 autobusa sa građanskim licima, o čijoj sudbini je moglo samo da se nagađa..."

Hrvati u Ukrajini nastavljaju da tvrde: „...Mi smo predstavili naše iskustvo sprovođenja demilitarizacije oblasti, stvaranja privremene policije, primene amnestije, sprovođenja lokalnih izbora, ukratko - uspostavljanja normalnog života", primetila je gđa Vesna Škare Ožbolt, izrazivši za ukrajinsko izdanje Evropske istine ubeđenost da hrvatsko iskustvo može da se primeni u Ukrajini. Bez imalo blama, Hrvatica je, govoreći čistu istinu, otkrila lice ne samo hrvatskog fašizma, već u suštini, tvrdi da iza njega stoji „međunarodna zajednica", koja je „prisustvovala svemu što smo radili".

Prema njenim rečima, Zapad nije bio protiv sprovođenja vojnih operacija Hrvatske armije u RSK. „Lično sam učestvovala u pregovorima u Ženevi sa predstavnicima Republike Srpska Krajina. Na tim pregovorima sam tražila od njih jasan odgovor na pitanje da li oni žele da se vrate u Hrvatsku. Rekli su „ne", i upravo posle toga smo mi počeli operaciju. Međunarodna zajednica je shvatila da ćemo mi to da uradimo. Lično su mi govorili: „Mi znamo da vi spremate vojnu operaciju", ispričala je Škare Ožbolt.

Zato je teško ne složiti se sa onima koji su uvereni da Kijev želi da ostvari to isto - da teritorije Donbasa učini „ukrajinskim ili nenaseljenim".

Ministarstvo spoljnih poslova Ruske Federacije odmah je reagovalo na takvu vrstu „pomoći" od strane Hrvata: „Veliku zabrinutost izaziva to što u Kijevu spremno prihvataju slične signale, demonstrativno ignorišući sopstvene, jasno propisane obaveze koje proizilaze iz minskog Paketa mera. Pominjanje bilo kakvih „scenarija sa pozicija sile" za Donbas deluje posebno štetno i nemoralno sada, prvih dana „školskog primirja" potvrđenog „Normandijskim formatom". Vođeni željom za razvijanje prijateljskih odnosa sa Hrvatskom, pozivamo Zagreb da iskoristi sve mogućnosti za ohrabrivanje Kijeva da dosledno i strogo primeni Minske sporazume u interesu skorog rešavanja unutarukrajinske krize mirnim putem, uz obezbeđivanje održive stabilizacije prilika na jugoistoku Ukrajine."

U međuvremenu, Hrvati smatraju da konsultacije Zagreba i Kijeva „...ne ulaze u okvir Minskog procesa i nemaju nikakvih prikrivenih namera". Državni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Hrvatske Zdravka Bušić je izjavila: „...Za hrvatski model mirne reintegracije Podunavske oblasti postoji veliko interesovanje UN u kontekstu rešenja problema, od Gruzije do Sirije."

Ova vrsta ukrajinsko-hrvatskih kontakata počela je pre godinu dana, u jesen 2016, i već više puta su hrvatske delegacije posećivale Ukrajinu.

Postoje svi razlozi da se veruje da Kijev sprema vojnu operaciju, sličnu hrvatskoj Oluji, koju mirovna misija UN ni na koji način nije sprečavala.

Izjavljuje se da ministar za privremeno okupirane teritorije Ukrajine, Vadim Černiš, govori o punoj podršci Hrvata „u pitanjima razmene iskustava za rešenje konflikta u Donbasu", da Ukrajina „koristi hrvatsko iskustvo u delu reintegracije okupiranih teritorija".

Analitičar Fonda za stratešku kulturu ističe da nema mnogo njih u Ukrajini koji su obratili pažnju na reči Škare Ožbolt: „...Kada smo sprovodili operaciju Oluja, radilo se o teritoriji na jugu zemlje koja se ne graniči sa Srbijom, a na istoku Hrvatske postojala je takva granica. Da smo počeli vojnu operaciju na istoku, to bi bio rat velikih razmera sa mnogo većim gubicima. Taj rat doneo bi Hrvatskoj mnogo veći problem..." Škare Ožbolt primećuje da Ukrajina teži da primeni „hrvatski scenario" na teritoriji koja se graniči sa Rusijom.

„U Kijevu su ubeđeni", zaključuje analitičar Fonda za stratešku kulturu, „da iskustvo Hrvatske može da se primeni na Ukrajinu: samo je potrebno u početku postaviti duž linije razgraničenja mirovnjake u plavim šlemovima koji bi se na dan napada na DNR i LNR sklonili pred Ukrajinskom armijom koja bi, nalik na hrvatski primer, palila kuće i crkve i ubijala mirne stanovnike Donbasa, na pobedonosnom putu ka Donjecku i Lugansku. Hiljade mrtvih i stotine hiljada izbeglica (kao što je to bilo u Srpskoj Krajini) za ukrajinsko rukovodstvo je u potpunosti prihvatljiva cena za teritoriju koja bi bila bez ljudi, ali bi bila ukrajinska."

Na kraju ćemo citirati reči E. Guskove: „...Ako danas neko u Ukrajini, gledajući rezultate hrvatskih operacija Bljesak i Oluja, kada su teritorije, očišćene od Srba, vratili Hrvatskoj, razmišljaju o tome da slično ponove u Donbasu, moraće da se oslobode iluzija. Za 20 godina, svet se veoma promenio..."

Za početak, čekamo reakcije Saveta bezbednosti UN na novu mirovnu inicijativu za Donbas, koju je pokrenuo Vladimir Putin.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane