Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Propadanje

Transformacija društvene svojine u inostrano i privatno vlasništvo: uništavanje i metalske industrije

Topljenje dugova, taljenje drugova

Od 2001. godine do danas metalurška proizvodnja u Srbiji prešla je potpuno u inostrane ruke, livarstvo je u međuvremenu skoro potpuno uništeno, a samim tim i celokupna metaloprerađivačka industrija. Kome je bio cilj da i na ovakav način ojadi srpsku tešku industriju, postaće jasno tek kad se vid kako izgleda sadašnja vlasnička struktura i vreme u kome se dešavala privatizacija. Sve političke koalicije u poslednjih 15 godina, završno sa ovom današnjom, bile su korumpirane od strane velikih svetskih korporacija i domaćih tajkuna, kako bi Srbija ostala i bez metalske industrije. Naš ugledni ekonomski stručnjak i analitičar Magazina Tabloid, Miodrag K. Skulić, u okviru svojih istraživanja o trasformaciji društvene u privatnu svojinu, bavio se i ovom temom.

Miodrag K. Skulić

Srbija je posle 2001. godine imala u društvenom vlasništvu, bila da je u tih 34 preduzeća započeto akcionarstvo, ili su u celini bila društvena neprivatizovana preduzeća, i to: 10 metalurških kombinata i 24 livnice. Livarstvo u Srbiji uništeno, time je vagonogradnja, mašinogradnja i druga metaloprerađivačka industrija uništena. Srbija je devedesetih ugasila Livnicu ITM na Novom Beogradu, a zatim i Livnicu u Ralji. Posle 2001. godine ostalo su 24 livnice, koje predstavljaju osnovu vagonogradnje, automobilske industrije, mašinogradnje i metaloprerađivačke industrije, koje su, praktično, time uništene, što ćemo detaljnije prikazati u jednom od narednih brojeva ovog magazina.

Metalurška proizvodnja u delatnosti metalurgije bile su:

* Železara Smederevo

* Valjaonica bakra, Sevojno

* Valjaonica aluminijuma, Sevojno

* Topionica i Rafinacija RTB Bor

* Fabrika bakarnih cevi, Bor

* Rudnici i Topionica Zajača, Loznica

* Zorka - Obijena metalurgija, Šabac

* Nissal, Niš

* Novkabel - Metalurgija, Novi Sad

* Fabrika obojenih metala, Prokuplje.

Danas su u inostranom vlasništvu sledećih pet velikih metalurških kapaciteta: Železara Smederevo - kineskom, Valjaonica bakra Sevojno - kiparskom, Valjaonica aluminijuma Sevojno - slovenačkom, Fabrika bakarnih cevi Bor - švajcarskom, Nissal, ranije Niš, sada sedište u Beogradu - švajcarskom. U vlasništvu države su dva metaluška kompleksa: Topionica i Rafinacija, Bor, 49 odsto je društveni kapital i 51 odsto RTB Bor, koji, je, opet, u državnom vlasništvu, Novkabel - Metalurgija, Novi Sad je sto odsto u vlasništvu Novkabela, AD Novi Sad, čiji je vlasnik 98,36 državni Registar akcija i udela, Zorka - Obojena metalurgija Šabac u vlasništvu je 99,41 odsto Holdinga Zorka Šabac, čiji je vlasnik Fond za razvoj 92,10 odsto, a razlika je u vlasništvu Republike Srbije i Grada Šapca. Fabrika obojenih metala iz Prokuplja, u stečaju, u vlasništvu je beogradske firme Grand D Inženjering, doo, Beograd, koji je sto odsto u vlasništvu našeg građanina Dragana Živkovića.

Poslovanje Železare Smederevo pod upravom države Srbije

Odlaskom U.S. Steel iz Železare Smederevo 31. januara 2012. godine država i Vlada Mirka Cvetkovića preuzma ovaj srpski gigant i najavljuje da će uspešno poslovati, ili, pak, da će u periodu dok se ne nađe strateški partner, poslovati sa smanjenim gubicima, sve u interesu da na tržište rada ne ode pet hiljada zaposlenih. Njihove neto zarade po 400 evra mesečno, odnosno po pet hiljada evra godišnje, iznose 25 miliona evra, porezi i doprinosi koji se plaćaju na zarade 16 miliona evra godišnje. Dakle, po tom osnovu treba za bruto zarade izdvojiti godišnje 41 milion evra u dinarskoj protivvrednosti. A, sada odmah ćemo istaći koliki gubitak je napravljen od 2012. do 30. juna 2016. godine, za tih četiri i po godine...Gubitak je iskazan 63,6 milijardi dinara, ili po kursu evra na kraju 2016. godine 538 miliona evra, od čega 350 miliona evra čistog gubitka ostalog u bilansima nakon prenosa imovine kineskim partnerima i 188 miliona evra „pojedenog" kapitala preostalog iz pozajmica, nakon odlaska američkih partnera.

Dakle, u četiri i po godine poslovanja iskazati gubitak u visini 63,6 milijardi dinara, ili više od pola milijarde evra je veština u radu, ali radu koji donosi 46,5 odsto štete na svakih navodno korisnih 100 dinara. Razlika između 538 miliona evra i ovih 515 miliona evra je u kursu evra u tom periodu. U proseku godišnje je pravljen gubitak u iznosu od 115 miliona evra. Za te četiri godine pet hiljada zaposlenih je dobilo 112,5 miliona evra neto zarade i 72 miliona evra su plaćene poreze i doprinosa državi, te to ukupno iznosi 184,5 miliona evra, pa je to manje od učinjenih ukupnih gubitaka 330 miliona evra.

Ako se ima u vidu da je godišnji prihod republičkog budžeta po osnovu umanjenja penzija 210 miliona evra, a po osnovu umanjenja zarada u državnim organima i javnim preduzećima 230 miliona evra, tih 440 miliona evra zla nanetog radnom narodu i penzionerima, lako je donositi odluke na teret nemoćnih i gladnih.

Ko to potražuje i ko će da plati ceh nakon ostavljenih obaveza Železare Smederevo, doo u državnom vlasništvu sto posto, jer nema nikakve preostale imovine, a ostali su dugovi u iznosu od najmanje 350 miliona evra.

Pre toga prikažimo šta je ostalo od imovine: Od stalne imovine nije preostalo ništa, a od obrtne imovine preostale su zalihe nus-proizvoda (šljake) koja na tržištu ne vredi ništa, ali se po ugovoru sa kineskim partnerom mora transportovati na novu lokaciju izvan kruga Železare, sada u vlasništvu kineskih partnera. U godišnjem izveštaju direktora Društvenog preduzeća Železara ta šljaka radom u tri smene sa većim brojem šlepera, može se izmestiti u roku od tri do pet godina, i to će koštati desetine miliona evra! A da bi glupost direktora bila veća, on u tom istom izveštaju kaže da će se morati iznajmiti kolske vage od nekog, verovatno da bi se po toni plaćali iznajmljeni prevoznici, ali ne kaže koliko to košta, a koliko koštaju jedna dve ili tri kolske vage. Sve to ukazuje da je Železara, kao pravno lice, de fakto u likvidaciji, ali neće biti u likvidaciji u narednih tri do pet godina. A, za to vreme. poverioci će za tih 350 miliona evra voditi sudske sporove, ali neće imati od čega da ih naplate.

Sećamo se izjava Aleksandra Vučića i njegovih podrepaša daje angažovanjem Petera Kamaraša, pronađen „Đoković za čelik". Najavljivano je da će holandsko-slovački HPK Inženjering postaviti Železaru na zdrave noge. Konačno sada saznajemo da je pokrenuta arbitraža u Londonu protiv tog holandskog biznismena i da su u arbitraži u Londonu pored nemačkog eksperta, još jednog inostranog građanina i naš predstavnik Prof. dr Mirko Vasiljević. U izveštaju se ne kaže ko koga tuži, da li Republika Srbija Petera Kamaraša, ili Gospodin Peter državu Srbiju. U tom istom izveštaju direktora navodi se da je pripremljena dokumentacija za spor sa slovačkim partnerom.

Procenjena imovina prodata kineskom partneru bila je na 91 milion evra, ugovorom iz aprila 2016. godine ugovorena je cena za tu imovinu 46 miliona evra, dakle 50 plus jedan odsto. Ali ona je u konačnom obračunu po zapisniku o predaji imovine od 28. decembra 2016. godine plaćena 51,3 miliona evra, jer je preuzeta nešto veća količina zaliha sirovina (rude i koksa), nezavršena proizvodnje i gotovih proizvoda. Šta je naplaćeno iz te cene i naplaćenih prihoda za prodate limove proizvedene u prvom polugođu 2016. godine, kao i od naplaćenih potraživanja iz prošlih godina.

Od priliva ostvarenog prodajom imovine i redovnih prihoda vraćeno je 75 miliona evra ranije uzetih kredita (Komercijalnoj banci vraćeno je 25 miliona evra, UniCredit banci 20, Banci Poštanska Štedionica 20 i Banci Intesa 10 miliona evra), Fondu za razvoj 40 miliona dolara, kao i 24,5 miliona dolara namirena su četiri državna poverioca (JP Srbijagas 18,1 Agencija za podsticanje izvoza nešto više od tri miliona dolara, Srbija Kargo 1,8, EPS Snabdevanje 1,5 miliona dolara).

Dakle, vraćeni su krediti bankama, jer su one imale hipoteke na objektima i opremi, koja je prodata, a i Fondu za razvoj je imao hipotekarno obezbeđenje preko neke od banaka koja je Fondu dala garancije, te su isplaćena i državna javna preduzeća i državna agencija za podsticanje izvoza. Sve to iznosi oko 130 miliona evra. Pored toga, na računu Železare, na kraju decembra 2016. godine ostala je gotovina, pretežno u devizama, u iznosu od oko 15,5 miliona evra. I tih 15,5 miliona evra je jedina preostala imovina, ako ne računamo i oko 8 miliona evra još nenaplaćenih potraživanja od kupaca u zemlji i oko 11,5 miliona evra još nenaplaćenih potraživanja od kupaca iz inostranstva. Kako su ta poslednja dva potraživanja od 19,5 miliona evra iz faktura datih u prvom polugođu i ranijim godinama, a do kraja decembra nisu mogla biti naplaćena realno je očekivati da se naplati samo još dve trećine ili 13 miliona evra i gotovina od 15,5 miliona čine celu imovinu Železare koja realno iznosi 28,5 miliona evra.

Na drugoj strani Železari su ostale obaveze u ukupnom iznosu od 400 miliona evra. U tom iznosu su obaveze prema bankama i drugim davaocima kredita 95 miliona evra, ostale finansijske obaveze (verovatno kamate i naknade po valutnim klauzulama) 160 miliona evra, obaveze prema dobavljačima u zemlji 80 milion evra obaveze prema dobavljačima iz inostranstva, sedam miliona evra rezervacije za sudske sporove i ostale razne obaveze 58 miliona evra. Ono što je od imovine preostalo je gotovina, pretežno u devizama 15,5 miliona evra i očekivana naplata od kupaca od kojih se potražuje 19,5 miliona evra, a ocenjuje se da se može naplatiti samo 13 miliona evra, pa sa tih 28,5 miliona poverioci mogu biti namireni samo 7,1 odsto. Pošto je obustavljeno svako prihodovanje uvereni smo da tih deset zaposlenih koji treba da likvidiraju u narednih tri do pet godina ovu ljušturu od pravnog lica koje se nekad nazivalo Železarom Smederevo mogu naplaćivati svoju zaradu iz nekih zaostalih čeličnih nus-proizvoda.

Poslovanje Železare pod upravom kineskog partnera u drugom polugođu 2016. godine

Kineski partner, koji u Srbiji posluje kao d.o.o. pod nazivom HBS Group Serbia IRON & STEEL, ostvario je u drugom polugođu 2016. godine ukupan prihod u iznosu od oko 286 miliona evra i na tom prihodu iskazao neto dobit, tj. profit u tom drugom polugođu od oko 10,6 miliona evra. Međutim, analitički je utvrđeno da taj profit ne potiče iz redovnog poslovanja, već iz dobiti ostvarene na kupovini zemljišta, građevinskih objekata, postrojenja i opreme koje je kinski partner procenio po fer tržišnoj vrednosti, te u odnosu na znatno nižu kupovnu cenu, uvećao vrednost po Međunarodnim računovodstvenim standardima za 5,2 milijarde dinara, ili oko 42,4 miliona evra. Uključivanjem tih 5,2 milijarde dinara u ostale prihode nivelisani su primarni rashodi, pa je ustvari kineski partner u tom drugom polugođu 2016. godine, ako se isklju ovaj vanredni prihod, poslovao sa gubitkom od 30 miliona evra. Ako bi se struktura prihoda i rashoda kretala na približno takvom nivou poslovanje u 2017. godini moglo bi se zadržati na neznatnom gubitku, a to je znatno niže od prosečnog godišnjeg gubitka koji su iskazivali američki partneri u onih devet godina upravljanja Željezarom, a znatno niže i od iskazivanog gubitka za četiri i po godine koliko su Željezarom upravljali kadrovi vladajuće partije Srbije. Na iskazivanje profita imala je znatan uticaj i kupovina sirovina, nedovršenih proizvoda i gotovih proizvoda po znatno nižim cenama od onih po kojima se novi kineski partner snabdeva na tržištu.

Značajno je istaći da novi vlasnik Železare ne koristi kredite, ali je pored uloženih 51,3 miliona evra po kupoprodajnom ugovoru, od kojih je zadržao 1,5 milion evra do milijardi dinara, što čini 128 miliona evra, ali ne kao kapital, već po Zakonu o privrednim društvima (član 300), kao rezervu, koja se nakon određenih ispunjenih uslova, može povratiti osnivaču. Prema, dosadašnjim rezultatima u Železari Smederevo jasno je da je kineska tehnologija i organizacija, nadmašila američku. Broj zaposlenih u tom periodu ostao je 5.012.

Valjaonica bakra Sevojno

Ugovorom o prodaji društvenog kapitala od 20. novembra 2003. godine, po raspisanom tenderu, kupac je kiparska firma East Point Holdings Limited and Amalco za tri miliona evra, uz obavezu investiranja 17.050.000 evra. Danas je ta kiparska firma vlasnik 80,87 odsto akcija, Akcijski fond 9,72 odsto i 4.452 mala akcionara 9,41 odsto. Ukupna imovina (stalna i obrtna) na kraju 2016. godine iznosila je više od 52 miliona evra, a sopstvenim kapitalom pokrivena je samo 11,53 odsto, dok razliku čine obaveze ovog akcionarskog društva, koje su dostigle, čak, više od 46 miliona evra.. U Valjaonici je te godine bilo 1.031 zaposlen, a ostvaren je prihod u toj godini oko 100 miliona evra, uz iskazan gubitak u poslovanju te godine u iznosu od šest miliona evra, ili 6,04 odsto ostvarenog prihoda.

Valjaonica aluminijuma Sevojno

Ugovorom o prodaji društvenog kapitala od 1. oktobra 2002. godine, nakon raspisanog tendera, 70 odsto društvenog kapitala prodato je slovenačkoj firmi Impol za 8,5 miliona dolara, uz obavezu investiranja 2.282.000 dolara. Danas je ova slovenačka firma vlasnik 70 odsto akcija, Akcionarski fond 15 i 1.069 malih akcionara 15 odsto. Sa ukupnom imovinom od 76 miliona evra, nakraju 2016. godine, ovo akcionarsko društvo sopstvenim kapitalom pokriva 51,37 odsto, što je veoma značajan nivo. U 2016. godini društvo je sa 550 zaposlenih ostvarilo ukupan prihod 105 miliona evra i na tom prihodu iskazalo dobit u iznosu od skoro deset miliona evra, ili 9,34 odsto tog prihoda.

Fabrika bakarnih cevi Bor

Za 84,70 odsto kapitala koji je nuđen javnom aukcijom kupac Alpin Group AG Švajcarska kupio je taj kapital za 183 miliona dinara, uz obavezu investiranja u subjekt privatizacije 91,33 miliona dinara. Dabnas je ova švajcarska firma vlasnik 88,90 odsto akcija, 1,37 odsto vlasnik je Akcijski fond, a 668 malih akcionara poseduje 8,73 odsto. Ukupna stalna i obrtna imovina na kraju 2016. godine dostigla je 35 miliona evra, ali uz sopstveni kapital kojim se pokriva samo 4,11 odsto ukupne imovine društva, što je katastrofalno. Sa 265 zaposlenih u 2016. godini ostvaren je ukupan prihod od 55 miliona evra, uz iskazanu dobit od samo 15.000 evra, ili 0,03 odsto tog prihoda.

Nissal, doo, ranije Niš, sada Beograd

Nakon neuspele prodaje u kojoj je kupac bio jedan naš građanin preko domaćeg pravnog lica Domal Inženjering, doo, Beograd, za 325 hiljada evra, uz obavezu investiranja 3,1 milion evra u narednih pet godina. Tada je Nissal imao 1.255 zaposlenih. Sadašnji vlasnik sto odsto udela je švajcarska firma Newmet International AG Švajcarska, koja je Nissal kupila posla doživljenog sloma u 2014 godini, kada je uveden stečaj. Sada posluje preko novog privrednog društrva Nissal-Newmet, doo, Beograd. Na kraju 2016. godine to društvo je imalo samo 327 zaposlenih i prihod od 16 miliona evra, uz iskazan gubitak u toj godini od 1,15 miliona evra.

U okviru RTB Bor, posluju Rudnici bakra Bor i Majdanpek i ova Topionica i Rafinacija. Svi se oni vode kao preostala društvena preduzeća za prodaju, a ustvari su ljušture u vlasništvu banaka i drugih poverilaca. Za čuđenje je da je od 5. avgusta 2004. godine Atopionica i Rafinacija sa kapitalom od ukupno 100 dinara. Sa tim kapitalom nominalni vlasnici su 49 odsto društveni kapital i 51 odsto kapital RTB Bor. Na kraju 2016. godine ukupna stalna i obrtna imovina ovog privrednog društva iznosi 287 miliona evra, a pošto je društvo ostalo bez dinara sopstvenog kapitala ukupne obaveze su dostigle, na kraju te godine, 378 miliona evra. Mada treba imati u vidu da je Unapred usvojenim planom reorganizacije za ukupan RTB Bor prihvaćen otpis 1,2 milijarde evra, ili 96 odsto do tada stvorenih obaveza. Ali treba čekati još narednih pet godina da bi se izvršio otpis tih uslovno ugovorenih obaveza, pod uslovom da se blagovremeno izmire preostalih četiri odsto obaveza. Sa 1.553 zaposlena u 2016. godini ostvaren je prihod u iznosu od 200 miliona evra i na tom prihodu ponovo iskazan gubitak u visini od 20 miliona evra, ili 10,09 odsto tog prihoda.

Dana 30 juna 2009. godine, Topionica i Rafinacija otuđila je organizacionu jedinicu Kiseline sa punionicom beogradskom preduzeću, u inostranom vlasništvu, Maser Tehnogas, za 2,5 miliona dolara, uz obavezu investiranja u taj pogon 1,1 milion dolara.

Rudnici i Topionica Zajača, Loznica

Posle sloma Koncerna Farmakom, u vlasništvu Miroslava Bogićevića, ovaj Rudnik i Topionica olova, cinka i kalaja, otišao je u stečaj i prodat je kao pravno lice na javnoj licitaciji za 160 miliona dinara Berks Investment, čiji je vlasnik Željko Mijailović. Ovaj Rudnik i Topionica u 2016. godini nije imao nijednog zaposlenog.

Novokabel - Metalurgija, Novi Sad

Ovo privredno društvo u vlasništvu je sto odsto novosadske fabrike Novkabel, čiji je vlasnik 98,36 odsto državni Registar akcija i udela, a razlika akcija je u vlasništvu dva akcionara. U 2016. godini društvo nema nijednog zaposlenog, a u prethodnim godinama zapošljavalo je više od 40 radnika. Metalurgija, doo ostala je bez imovine i bez kapitala, dok su obaveze dostigle 1,3 miliona evra.

Zorka - Obojena metalurgija, AD u stečaju

U vlasništvu je 99,41 odsto Holdinga Zorka, Šabac, takođe u stečaju, čiji je vlasnik Fond za razvoj 92,10 odsto. U 2016. godini nema zaposlenih, niti prihoda, niti stalne imovine, niti dinara sopstvenog kapitala. Obaveze veće od obrtne imovine su dostigle 70 miliona evra, što predstavlja čist gubitak koji će podneti poverioci i država.

Fabrika obojenih metala, doo u stečaju, Prokuplje

Ovo privredno društvo u stečaju ima samo dva zaposlena Na imovini od 2,2 miliona evra ima obaveze dva miliona evra. Prodata iz stečaju Grand Inženjeringu za 1,75 miliona evra početkom 2008. godine, ali kupac do danas nije uspeo da oživio ovu fabriku obojenih metala i nema izgleda da će izaći iz stečaja.

Obrisane su iz Registera APR-a nakon okončanog stečaja

* Liv-Min AD, Niš,

* Livnica obojenih metala, AD, Subotica,

* Soko-Metal, doo, Ljubovija

* 26 septembar Metal, DP, Krupanj,

* Mala Banjska DP Žaočani, Čačak i

* Industrijski komibant Čuga (koji je bio u sastavu Bogićevićevog Farmakopa, a užičkoj firmi Oleks u vlasništvu Milanka Grujića)

U likvidaciji su

* Sinter, AD, Užice

* Livnica Leskovac, AD

U stečaju su

* Livnica Fabrike vagona Kraljevo, doo

* Livnica Topola, AD

* Fap Livnica, DOO, Prijepolje

* Livnica Pobeda, AD, Beograd

* Livnica Koncerna Petar Drapšin, doo,Mladenovac

* MINOM, AD, Niš

U inostranom vlasništvu su

* Livnica gvožđa, AD, Kikinda

* Livnica Pančevo/Laivex, doo, Pančevo

* Krušik - Precizni liv, doo, Mionica

* Livnica preciznih odlivaka, doo, ADA

* Sivi liv/Kopex MIN-LIV, doo, Niš

U vlasništvu JP Jugoimport je

* Potisje - Precizni liv, AD, Ada

U vlasništvu države su

* Majevica - Livnica, AD, Bačka Palanka

* Woksal, AD, Užice U vlasništvu naših građana su

* MIP - Livnica, doo, Ćuprija

* Livnica čelika, AD, Bačka Topola

Samo deset livnica, je nekako preživelo ovaj potop i to su:

Livnica gvožđa, AD Kikinda

Nekada je zapošljavala 2.538 radnika, a danas je registrovana za kombinovane kancelarijsko - administrativne usluge i nema nijednog zaposlenog, jer je vlasnik 93 odsto akcija slovenačka firma Cimos iz Kopra. Otvorena je nova Livnica koja zapošljava danas 680 radnika. U staroj livnici izgubljen je celokupni kapital, nema nikakvog kapitala, niti ostvaruje prihode, a ukupna vrednost imovine vodi se 21 milion evra, dok su obaveze dostigle 82 miliona evra. I to Srbija toleriše Sloveniji.

Livnica Pančevo/Livex, doo, Pančevo

Ova livnica je sa 73,8 odsto u vlasništvu britanske firme Avantgarde Lifestyce Limited, dok je razlika u vlasništvu 27 malih vlasnika udela. Privredno društvo ima samo sedam zaposlenih. Ukupna imovina je oko 200 hiljada evra, a sopsvenim kapitalom ovo društvo pokriva samo 8,73 odsto, . U 2016. godini društvo je ostvarilo prihod od samo 28 hiljada evra i na tom prihodu iskazalo gubitak u poslovanju te godine od 42 hiljade evra.

Krušik - Precizni liv, doo, Mionica

U vlasništvu je 94,22 odsto nemačke firme Emka Beschlagteile GmbH, dok je razlika u vlasništvu 261 malog vlasnika udela. Sa 141 zaposlenim u 2016. godini ostvaren je prihod od 3,3 miliona evra i na tom prihodu iskazan gubitak u toj godini od 390 hiljada evra- Ukupna imovina društva je oko šestr miliona evra i sopstvenim preostalim kapitalom društvo pokriva 23,12 odsto ukupne vrednosti imovine.

Livnica preciznih odlivaka, doo, Ada

Sto odsto vlasnik ovog privrednog društva je izraelska firma BET Shemesh Engines Ltd. U 2016. godini sa 84 zaposlena društvo je ostvarilo prihod u iznosu od 4,5 miliona evra i na tom prihodu iskazalo dobit od 1,25 miliona evra. Sopstvenim kapitalom društvo pokriva,čak, 86,2 odsto ukupne vrednosti imovine, koja na kraju te godine iznosi 5,4 miliona evra.

Sivi liv/ Kopex MIN-LIV, doo, Niš

Ovo privredno društvo u vlasništvu je poljske firme Kopex SA, sa sto odsto udela. Društvo je na kraju 2016. godine imalo 95 zaposlenih i 2,3 miliona evra prihoda, uz iskazani dobitak od 65 hiljada evra. Od ranije je ovo privredno društvo ostalo bez sopstvenog kapitala, pa imovinu od 1,5 miliona evra pokriva isključivo tuđim sredsrvima, dok su obaveze veće od imovine za 270 hiljada evra.

Potisije - Precizni liv, AD, Ada

U vlasništvu je 82,76 odsto Javnog preduzeća Jugoimport, 0,10 odsto poseduje Akcionarski fond, a razliku od 17,14 odsto 50 malih akcionara. Sa 84 zaposlena u 2016. godini društvo je ostvarilo prihod u iznosu od 1,3 miliona evra i dobitak 27 hiljada evra. Ukupna vrednost imovine je oko 900 hiljada evra i pokrivena je sopstvenim kapitalom 77 odsto.

Majevica - Livnica, AD, Bačka Palanka

Vlasnik ove Livnice je 25,36% Holding Majevica, 25,36% Akcionarski fond, 21,15% Republika Srbija, 6,57% PIO fond i 44,38 odsto 1.445 malih akcionara. Livnica ima samo 22 zaposlena i u 2016. godini ostvarila je prihod samo u iznosu od 147 hiljada evra i na tom prihodu iskazala gubitak u iznosu od 35 hiljada evra. Livnica je izgubila celokupan sopstveni kapital i posluje isključivo tuđim sredstvima koja su veća od vrednosti celokupne knjigovodstveno iskazane imovine za 1,5 miliona evra, obzirom da se ukupna stalna i obrtna imovine iskazuje u vrednosti od samo 200 hiljada evra.

Woksal, AD, Užice

U vlasništvu je 26,73% Akcijskog fonda, deset odsto Fonda PIO, dok tri fizička lica poseduju 58,62 odsto, a razliku od 4,65 odsto akcija poseduje 36 malih akcionara. U 29016 Woksal je zapošljavao 48 radnika i ostvario prihod od 1,8 miliona evra, sa iskazanom dobiti u visini od 530 hiljada evra. Na imovini od oko tri miliona evra, društvo poseduje sopstveni kapital 1,55 miliona evra i njime pokriva 51,8 odsto vrednosti ukupne imovine.

MIP - Livnica, doo, Ćuprija

U vlasništvu je 71,66 odsto Radoslava Antića, dok je razliku udela od 28,75 u vlasništvu 208 malih vlasnika udela. Nažalost, Livnica ima samo jednog zaposlenog i u 2016. godini imala je minimalni prihod od samo 17 hiljada evra, uz iskazan gubitak u toj godini u iznosu od deset hiljada evra.Ukupna vrednost poslovne imovine je nešto veća od 900 hiljada evra, koju sopstvenim kapitalom pokriva samo sedam odsto.

Livnica čelika, AD, Bačka Topola/ Termovent SC

U vlasništvu je 60,10 odsto domaćeg pravnog lica Termovent SC, doo, iz Temerina, čiji je vlasnik naš državljanin Aleksandar Crnogorac, Akcijski fond poseduje 6,35 odsto akcija, a 237 malih akcionara 33,55 odsto. U 2016. godini sa 208 zaposlenih ova Livnica je ostvarila 5,7 miliona evra prihoda i iskazala dobit u poslovanju te godine u iznosu od 176 hiljada evra. Imovinu po knjigovodstvenoj vrednosti od 3,6 miliona evra sopstvenim kapitalom pokriva sa 40,22 odsto.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane