Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

O tome se (ne)govori

Kako je Aleksandar Vučić reketiranjem i ucenama tajkuna zaradio dve milijarde evra

Reketaš zečjeg srca

Aleksandar Vučić je najbogatiji političar u Evropi. Imovinu, vrednu oko dve milijarde evra, ( za koliko se za sada zna) stekao je brojnim kriminalnim aktivnostima. Zloupotrebom službenog položaja kontroliše sve finansijske tokove, namešta tendere i bankarske kredite, ugrađuje se u poslove i brutalno ucenjuje tajkune i kriminalce. Urednik Magazina Tabloida Predrag Popović u ovom broju opisuje koliko je od srpskih biznismena najcrnjim ucenama oteo para, stavljajući ih u zatvor i na poternice i sramoteći ih preko svoje Velike propagande laži.Vučić je, znaju oni koji se druže sa njim, strašljivac i uplaši se kada mu se pruži otpor

Predrag Popović

Kao Robin Hud, otimao je bogatima i delio sirotinji. Otimao je Miškoviću, Kariću, Dinkiću, Subotiću, Beku, Šariću, Đilasu i sličnima. Delio je sirotom sebi, bati Andreju, pa tati Anđelku i mami Angelini.

Slučaj Dragoslava Kosmajca u potpunosti raskrinkava Vučićev način reketiranja. Prvo je organizovao medijsku kampanju, zatim je montirao optužnicu, koja je na kraju odbačena kao neosnovana. Sredinom juna 2014. godine, Vučić je na konferenciji za novinare Kosmajca opisao kao „najinteligentnijeg čoveka u zrelim godinama, kojim su svi fascinirani".

- U policiji postoje ljudi koji se viđaju sa Kosmajcem, koji je bog i batina. Svi se, bre, plaše i svi ćute o tome da ljudi iz policije i drugih službi imaju kontakte sa njim. Tražio sam da udare na Kosmajca, ali to do danas nije urađeno. Ni mediji nikada ništa nisu objavili o tom čoveku. Njegovo ime niko ne sme da pomene, ja sam jedini koji sme da kaže da je Kosmajac najveći narko-diler u Srbiji - izjavio je Vučić.

Da bi naglasio svoju hrabrost i spremnost na žrtvu, dodao je da se „ne plaši da bi mogao da bude ubijen kao Zoran Đinđić" i da se neće smiriti dok Kosmajac ne bude uhapšen i osuđen.

U spektakularnoj policijskoj akciji, pred televizijskim kamerama, u novembru 2014. Kosmajac je uhapšen u svojoj kući. Istraga nije otkrila da se bavio trgovinom narkoticima, sud je odbio optužni predlog za utaju poreza, pa je procesuirana samo prekršajna prijava za zloupotrebe prilikom kupovine zemljišta. Posle četvorogodišnje političke i medijske hajke, pre nekoliko dana Viši sud u Beogradu prvostepeno je oslobodio Kosmajca optužbe da je nezakonito stekao 7,5 ari na Zvezdari.

Daleko od javnosti, Vučić je vodio privatni spor s Kosmajcem. Posle medijske i pravosudne hajke, „najopasnijem čoveku u Srbiji" poslao je ponudu koja se ne odbija. Za odbacivanje krivične prijave za dilovanje droge i oslobađanje od drugih nezakonitih dela tražio je 20 miliona evra. Prema tadašnjim informacijama iz Vučićevog okruženja, Kosmajac je pristao da plati 8 miliona evra odmah i još četiri kad se završe svi sudski postupci. Sudeći po epilogu, dogovor je postignut, sve ovce su na broju, a Vučić sit.

Taj model reketiranja Vučić primenjuje već 15-godina. Još kao mladi radikal, 2004. predvodio je skupštinski Anketni odbor zloupotrebe u trgovini električnom energijom. Vučić je tri meseca prikupljao dokaze o spornom poslovanju kompanije EFT, čiji vlasnici su tada bili tajkuni Vuk Hamović i Vojin Lazarević, saslušao je više od sto svedoka i potpisao Zaključak, kojim je zahtevano da „nadležni državni organi preispitaju eventualnu krivičnu odgovornost tih trgovaca strujom". Krivičnu prijavu je devet godina kasnije podneo Antikorupcijski tim Ministarstva energetike, ali ona je zaturena u nekoj fioci u Specijalnom tužilaštvu.

- Lazarević i Hamović nisu oslobođeni odgovornosti. Naprotiv, platili su krivicu, ali ne državi - priznao je tada Vučić.

O načinu kako reketira tajkune govorila je i poslanica Nataša Jovanović. Na jednoj sednici Skupštine Srbije ona je prozvala Miroslava Miškovića, Miliju Babovića i Žarka Zečevića za razne malverzacije. U pauzi zasedanja, prišao joj je Vučić i skresao u lice da „nikada više ne pomene te ljude" i da „ne priča o njima budalaštine, jer ne zna koliko pomažu stranci".

Naravno, oni nisu sponzorisali stranku, nego Vučića. Svi radikalski poslanici su znali koje tajkune ne smeju da pominju, kako ne bi kvarili posao Vučiću.

Pet godina je Vučić kriminalizovao Stanka Subotića Caneta. Koristio je svaku priliku da ga optuži da je kralj duvana, švercer droge i šef najopasnije mafije u Srbiji, koja nekažnjeno ubija ljude, seče ih i u kesama baca u Dunav. Između ostalog, tvrdio je da je Subotić naručio i organizovao likvidaciju policijskog generala Radovana Stojčića Badže. Zbog tih izjava, Subotić je tužio Vučića, pa su se 2002. upoznali u sudnici Četvrtog opštinskog suda u Beogradu, kod sudije Dragana Atanasijevića. Na Vučićevu sreću, dok su krivični postupci trajali, ubijen je Zoran Đinđić, pa se promenio odnos vlasti prema Subotiću. Umesto zaštite, našao se na udaru mutirane DOS-ove vlade. S jednakom žestinom progonili su ga predsednik države Boris Tadić i premijer Vojislav Koštunica. Iz fioke su izvukli stari slučaj „Mreža", kojim je Subotića pokušao i delimično uspeo da reketira tadašnji ministar policije.

Nužda nekad natera lisicu da s kokoškama spava, tako je i Subotić 2006. pristao na saradnju s Vučićem. Pokazalo se, to mu je bila korisna investicija. Godinama je izbegavao suđenje u Beogradu i strahovao od hapšenja po Interpolovoj poternici. Sve probleme je rešio kad se upustio u poslovni ortakluk s Vučićem. Subotićevo preduzeće „Futura Plus" postalo je generalni distributer Vučićevih privatnih dnevnih novina „Pravda". To je omogućilo nesmetan i nekontrolisan protok novca. Nije se znalo koliko para je završilo na računu „Pravde", koliko u Vučićevom džepu. Sistem je nastavio da funkcioniše i nakon što su Tadić, Đilas i Miki Rakić oterali „Futuru" u stečaj. Jedina promena je bila u tome što je Vučić pare od prodaje svojih novina dobijao u kešu. Plus proviziju.

Uporedo s poslovnom, Subotić i Vučić su uspostavili solidnu političku saradnju. Subotić je finansijski i logistički podržao razbijanje Srpske radikalne i nastanak Srpske napredne stranke. Skupo je platio odbranu od pravosudnog progona, ali, za utehu, može da se pohvali da je jedini čovek koga Vučić nije ni pokušao da prevari.

Neposredno po dolasku naprednjaka na vlast, pred više svedoka, Vladimir Cvijan, tadašnji Vučićev glavni operativac za montiranje sudskih postupaka, predložio je da se Subotić još jednom pritegne, kako bi se „dodatno otvorio".

- Ne, ni govora. Takve igre možeš da vodiš s Miškovićem i Karićem, Subotić je opasan, s njim nema šale - odbacio je Vučić predlog da od Caneta traži još jednu reketašku ratu.

Vučić je ispunio svoje obaveze. Prvo je naredio da sud prihvati samo pola miliona evra kaucije (Mišković je dao 12 miliona), posle čega je ukinuta poternica za Subotićem, da bi ubrzo bio oslobođen optužbi za šverc duvana usled nedostatka dokaza.

U paketu sa Subotićem, Vučić je uspostavio saradnju i sa Darkom Šarićem. Šarić je 2008. kupio „Futuru Plus", pa je nastavio praksu ulivanja novca u Vučićeve džepove. Samo u jednoj tranši, Šarić mu je dao pet miliona evra, navodno, na ime dugovanja prema „Pravdi", ali te pare su završile u vinskom podrumu u Jajincima, ne na računu novina.

Od svog intimusa Miodraga Rakića, Vučić je u leto 2010. saznao da se sprema progon Šarića. Odmah ga je obavestio i obećao političku i svaku drugu pomoć. Naravno, uz nadoknadu. Poznato je sve što se kasnije događalo u lovu, hapšenju i suđenju „najvećem evropskom šverceru droge". U leto 2016. Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je prvostepenu presudu Specijalnog suda, kojom je godinu dana ranije Darko Šarić osuđen na 20 godina robije zbog organizovanja kriminalne grupe koja se bavila švercom narkotika. Postupak je vraćen na novo suđenje, a Šarić je zadržan u pritvoru zbog suđenja za pranje para. Po svemu sudeći, čim se stvore podobne političke okolnosti, i ovaj slučaj završiće oslobađajućom presudom, opet u režiji Aleksandra Vučića.

Iste usluge, ali po mnogo manjoj ceni, aktuelni vladar obećao je svom starom drugaru Dejanu Stojanoviću Keki. Još 2001, u „Beloj knjizi", koju je priredio MUP Srbije, Stojanović je označen kao osnivač i vođa novobeogradskog klana, sa sedištem u Bloku 45, u kome je odrastao Vučić. Iako su se poznavali, Vučić nije hteo da lično kontaktira sa Stojanovićem, već mu je za vezu odredio Slavišu Kokezu, zajedničkog ortaka, koji se dobro snalazio u takvom okruženju, pošto je i sam bio hapšen tokom „Sablje".

Na ime pomoći Srpskoj naprednoj stranci, Stojanović je Vučiću dao dva puta po 200.000 evra. Bar je tako pričao Vučić. Ako je dao i toliko, previše je. Godinama se skrivao u Južnoj Americi, nekoliko puta je bežao pred brazilskom i kolumbijskom policijom, sve dok, u martu 2016. godine nije zastarela optužnica za krijumčarenje kokaina.

Šef naprednjačkog kartela pomogao je i Sretenu Jociću, zvanom Joca Amsterdam. Vučić je i njega, kao i Šarića, obaveštavao o svim saznanjima i namerama vlasti. Poslednji srpski don starog kalibra, Joca Amsterdam našao se na udaru optužbe da je naručio i platio ubistvo Gorana Marjanovića, zvanog Goksi Bombaš, koje je izvršeno u julu 1995. u Beogradu. Vučić je Jociću, s kojim se i privatno družio, obećao da će „založiti sav svoj autoritet kod Mikija Rakića", pa ne mora da brine. Međutim, u oktobru 2008. ubijen je Ivo Pukanić, vlasnik zagrebačkog nedeljnika „Nacional", pa je Jocić uhapšen zbog sumnje da je organizovao taj atentat. Da ne bi bio izručen Hrvatskoj, procesuiran je po optužnici za ubistvo Marjanovića.(pred Županijskim sudom u Zagrebu nije bio ni optužen za ubistvo Pukanića)).

I pre nego što je došao na vlast, Vučić se stavio na raspolaganje Jociću. U njegov advokatski tim ubacio je Cvijana, tada člana Predsedništva SNS-a, koji je direktno priznao političku vezu stranke i kriminalca.

- Jocić nije član moj stranke, ali me je angažovao kao branioca i insistirao da se uključim u predmet kad je shvatio da se protiv njega vodi politički montirani proces. Pravno gledano, ovo je nebuloza. Sreten Jocić je obećao da će, kad izađe iz zatvora, finansijski pomoći Srbiju i sagraditi još jedan most u Beogradu. Pitate me gde konkretno? Tamo gde mu to bude rekla buduća vlast - tvrdio je Cvijan, najavljujući dolazak SNS-a na vlast i izlazak njegovog klijenta iz zatvora.

Zasad, sve ide po planu. Jocićev kum i glavni operativac Slobodan Đurović u Zagrebu je osuđen za ubistvo Pukanića, a on je u Beogradu oslobođen optužbe usled nedostatka dokaza. Međutim, Jocić je osuđen na 15 godina robije kao nalogodavac ubistva Marjanovića. Pošto mu je kazna smanjena za godinu i po dana, u skladu s naprednjačkim Zakonom o amnestiji, Jocić je već odslužio polovinu kazne, pa je samo pitanje dana kada će zatražiti i dobiti uslovni otpust.

I pre nego što je zaglavio robiju, Jocić je znao od koga može da se očekuje pomoć. Prilikom slučajnog susreta s jednim novosadskim biznismenom, koji se 2008. našao na udaru vlasti Tadića i Ivice Dačića, Jocić mu je dao pametan predlog.

- Ovi „žuti" su gori od nas, kriminalaca. Mi ne udaramo po poštenim ljudima. Zato, ako ti je ostalo još nešto para, obrati se Vučiću, on može da ti sredi neku kombinaciju - posavetovao je Jocić svog nesrećnog prijatelja.

Taj predlog poslušao je Bogoljub Karić. Kad se kandidovao na predsedničkim izborima 2004. godine, Karić je gurnuo prst u oko svim politikantima koje je do tada finansirao. Uplašeni da će im uzeti glasače i pokvariti posao, svi su udarili po njemu, Vučić najžešće.

- Nema veće lopuže od Bogoljuba Karića. Ako on dođe na vlast, Srbija neće postojati, on će je opljačkati i uništiti. Karić je kupio sve političare iz vlasti. Oni ga, kao, progone, pokreću neke tužbe, onda on pobegne u London ili Moskvu. Na kraju, kad im plati reket, vrati se u Srbiju i nastavi da pljačka. Karić je svom pobratimu Ekremu Luki prodao deo „Mobtela" i telekomunikacijske sisteme, kao da je to njegovo vlasništvo. Moraće da odgovara i da bude kažnjen. To ne može da urade korumpirani režimski političari, ali mogu ja, ja sam jedini čovek koji se ne plaši da kaže lopuži Kariću da će ga smestiti u zatvor - pretio je Vučić na isti način kao i Kosmajcu.

Takav stav o Karićima držao je i u aprilu 2010, kad je govorio da posle svakog susreta s Bogoljubovom suprugom Milankom i bratom Dragomirom prvo prebroji koliko ima prstiju na ruci, da mu nisu neki ukrali dok su se rukovali. U oktobru iste godine Vučić je uzeo Karićev Pokret „Snaga Srbije" u koaliciju sa SNS-om. Iako je Vučić obavestio tadašnjeg šefa Tomislava Nikolića da je Bogoljub dao samo dva miliona evra i da se obavezao da toliki iznos plati pred svaku izbornu kampanju. Nikolić mu, naravno, nije poverovao. Po njegovoj proceni, Karić je od tada Srpskoj naprednoj stranci dao 50 miliona evra, ali 30 se zagubilo negde usput, verovatno u džepu kurira Aleka.

Talenat za mešetarenje Vučić je dokazao vrteći oko prsta Nikolića i Karića. Nikoliću se zaklinjao da Karić laže, samo obećava, a ne daje pare, a Kariću je pričao da je sve pare uredno predao Nikoliću. Nekoliko puta je lično sabotirao njihove dogovore o Karićevom povratku u Srbiju. Taman kad bi Nikolić obećao, za dobru apanažu, da Karić može bezbedno da se vrati, Vučić bi dao izjavu da „Bogoljub može da dođe, ali u zatvor". Tek kad je Karić shvatio koja je jedina adresa na kojoj može da se reši optužnice za pljački 60 miliona evra od Srbije, omogućeno mu je dođe i proslavi oslobađajuću presudu. Bogoljubu je to dovoljno da se razmahne, pa da, umesto salatom, počne da maše projektom „Tesla Grada", koji će podići na Makišu, pa i ambicijom da po bagatelnoj ceni kupi Poljoprivredni kombinat Beograd. Pošteno je, opljačkanim parama, platio slobodu, red je da u njoj uživa.

U isto vreme, krajem 2016, Tužilaštvo za organizovani kriminal donelo je naredbu o obustavi istrage protiv Mlađana Dinkića, koja se vodila dve godine zbog osnovane sumnje da je zloupotrebio službeni položaj prilikom zaključivanja sporazuma sa 13 poslovnih banaka, kojima je 2002. na period od tri godine data na korišćenje imovina SR Jugoslavije.

- Zar je moguće da nema nikakvih dokaza protiv Dinkića i Karića? - vikao je premijer na ministarku pravde Nelu Kuburović, objavili su režimski mediji.

Dokaza ima u ogromnim količinama, baš kao i novca kojim je plaćen zaborav na njih. Iako je 2007. sa skupštinske govornice mahao zatvorskim odelom, spremnim za Dinkića, Vučić ga je, po dolasku na vlast, uzeo za poslovnog partnera. Dinkićeve kadrove rasporedio je na državne funkcije, a njemu je poverio kontrolu nad finansijskim kobinacijama s arapskim šeicima.

Rešenost da se bori protiv kriminala i korupcije Aleksandar Vučić je dokazao progonom Miroslava Miškovića. Vlasnik „Delta Holdinga" godinama je finansirao Vučića i Nikolića, pomalo i njihove stranke, naročito u vreme raskola u SRS-u.

- Mišković je kupio Tomu, dao mu je šest miliona evra, tri za njega, tri za Srpsku naprednu stranku. Kad ga je pitao da li je obezbedio moju podršku, Toma mu je rekao da ne brine, „mali je podmiren". E, pa, zajebali su se. Ako hoće moju podršku, Mišković mora sa mnom lično da razgovara, a ne sa velikim Tomom - ljutio se Vučić kao Mirko Topalović, zainteresovan da se utvrdi koliki je njegov deo.

Posle dve nedelje tihovanja, Vučić se nagodio s Miškovićem. Ipak, upravo je njega iskoristio da se predstavi kao neustrašivi borac protiv svemoćnih tajkuna. Montirao je optužnicu i sudski postupak. Veći deo optužnice vremenom je odbačen, Miroslav Mišković je osuđen na pet godina, a njegov sin Marko osuđen na tri i po godine zatvora zbog utaje poreza. Apelacioni sud u Beogradu, sredinom septembra prošle godine, oslobodio je Miškovića glavne optužbe, a ukinuo je presudu za utaju poreza i naložio novo suđenje pred Specijalnim sudom.

Svi nabrojani primeri, a takvih ima u ogromnim količinama, odigrani su po istom scenariju. Svi tajkuni su dobili oslobađajuće presude, Vučić je stekao impozantnu imovinu, a građani Srbije će platiti štetu koja je naneta usled neosnovanog pritvora i drugih sudskih grešaka.

Marko Mišković je u januaru 2017. podneo tužbu protiv Srbije pred Međunarodnim centrom za regulisanje investicionih sporova u Vašingtonu. Naslednik vlasnika „Delte" zahteva nadoknadu poreskog duga prema njegovoj firmi „Mera invest" i očekuje da mu država isplati oko tri miliona evra. Za spor protiv Srbije, Mišković je angažovao austrijsku kancelariju „Šonher Rečsanvalte GmbH" i beogradsku „Moravčević, Vojnović i partneri".

Stariji Mišković će zadovoljenje pravde zatražiti pred sudom za ljudska prava u Strazburu. Pored odštete za vreme provedeno u pritvoru, tražiće da mu Srbija nadoknadi gubitke koji su nastali usled sprečavanja da putuje i realizuje poslove, što bi, kad sudski postupak bude okončan, moglo da dostigne cifru od 30 miliona evra. Dakle, građani Srbije će platiti Vučićevu propagandnu predizbornu predstavu s hapšenjem Miškovića.

Još dok je bio u bekstvu, Bogoljub Karić je pred sudom u Strazburu pokrenuo postupak protiv Srbije zbog oduzimanja zgrade „Aeroinženjeringa" u Beogradu. Karić je angažovao kancelariju „Vajt and Kejs". Iako je najavljivao da će tužiti Srbiju i zbog „Mobtela", odmah po povratku u Beogradu, Karić je odustao od te namere jer, kako kaže, voli svoju otadžbinu i nema duše da je povlači po međunarodnim sudovima.

Slično je postupio Stanko Subotić Cane. U maju 2008, neposredno pre nego što je uhapšen u Moskvi, po srpskoj poternici, Subotić je podneo tužbu pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu zbog povrede prava na odbranu. Subotićev advokatski tim je tvrdio da su mu u postupku pred beogradskim Specijalnim sudom „povređene sve odredbe Zakonika o krivičnom postupku", koje se odnose na pravo okrivljenog da angažuje branioca. Posle presude kojom je oslobođen optužbi za šverc duvana, Subotić je nameravao da sudskim putem traži odštetu od Srbije. Na kraju, odustao je od tužbe i zadovoljio se time što mu je vraćeno 538.000 evra kaucije, koju je dao kako bi mogao da se brani sa slobode, kao i nekretnine koje su mu zaplenjene. Kad je dobio rešenje o povraćaju sedam stanova u Kneza Miloša, stana u Knez Mihailovoj od 184 kvadrata, vile na Dedinju i porodične kuće u Ubu, Subotić je odustao od tužbe.

Odštetu nije tražio ni Mlađan Dinkić, zadovoljio se onim što je zgrnuo dok je bio u vlasti. Međutim, mnoge druge žrtve Vučićevih prevara debelo su naplatile vreme provedeno u pritvoru. Takva praksa će se nastaviti, zato je budžetom Srbije i za ovu godinu izdvojeno 40 miliona evra za plaćanje pravosudnih propusta.

Vučić je iz sudova isterao pravdu na ulicu. Kad mu se sa ulice vrati, uzalud će mu biti sve pare što je oteo reketiranjem. Dok se to ne desi, Srbija neće biti pravna država nego plen kriminalaca i njihovih zaštitnika iz vlasti.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane