Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Stav

Burgerekonomija

Branko Dragaš

BURGEREKONOMIJA - Znamo onu našu narodnu izreku, nastalu u doba komunističke diktatura, da je statistika naša dika, što poželi to naslika. Znamo i da, prema veleizdajničkoj režimskoj statistici narod danas dobro živi, neko jede meso, neko kiseli kupus, pa u proseku se jede -sarma! Ali, nisu samo naši režimski ekonomisti vešti u manipulisanju svoijih prezaduženih i siromašnih podanika, to isto rade i strani ekonomisti.Burgerekonomisti su stvorili burgerekonomiju. Prestižni londonski časopist „Ekonomist" je nametnuo , još od 1986. godine, indeks koga su nazvali „ Big Mek indeks". Namera im je bila da pokažu realnu vrednost valuta u svetu.Kako to rade?

Uzeli su za osnov poređenja cenu Big Meka u restoranima Mek Donaldsa. Odlučili su se baš za restorane Mek Donaldsa jer oni postoje u gotovo svim zemljama. Upoređivanjem cena Big Meka može da se odredi, kako tvrde decenijama ovi burgerekonomisti, odnosi između svetskih valuta. Može, navodno, da se tačno odredi da li je neka valuta precenjena ili je potcenjena. Na osnovu ovog Big Mek indeksa burgerekonomisti su stvorili čitavu statističku nauku.

Decenijama nam oni sole pamet i niko se ne javlja da pobije ovu besmislenu statistiku poređenja. Pogledajmo kako to zaista izgleda u praksi. Upotrebljavam sve podatke prema zvanično objavljenim izveštajima. Big Mek indeks iznosio je u julu 2018. godine u SAD -5,51. Toliko je u SAD koštao Big Mek -5,51$. Samo dve zemlje imaju veće cene : Švedska-5,83$ i Švajcarska -6,54$. To onda znači da su švedska kruna i švajcarski franak precenjeni. Sve ostale zemlje, od Norveške -5,22 do Egipta -1,75, koji je poslednji na listi ovog indeksa, imaju potcenjene valute. Kina ima Big Mek indeks -3,1. Srbija nije na listi, ali, za potrebe ove analize, izračunao sam da je indeks -3,12. To znači da je srpski dinar potcenjen. Svi vi, koji godinama čitate moje tekstove, znate da uporno tvrdim da je dinar nerealno precenjen i da to nanosi velike štete našoj privredi i našim izvoznicima.

Kako sada ispada, prema indeksima burgerekonomista, da je dinar toliko potcenjen? Ko je u pravu? Moje ekonomske analize, koje uporno objavljujem svih ovih godina, koje nijedan režimski mediji ne sme da prenese, pokazuju, na osnovu kretanja cena od 2001. do danas i ostalih ekonomskih parametara, novčane mase, stope privrednog rasta, da je dinar izuzetno precenje, da je suviše jak i da to nanosi velike štete našim izvoznicima, dok uvozni lobi, koji je vezan za političko-tajkunski kriminal, koristi precenjeni dinar da bi prisvajali ekstra profite na jeftinoj i konkurentnoj uvoznoj robi.istovremeno, ono što je pogubno za našu ekonomiju, budžet se puni porezom na uvoz, pa tako ispada da je za državu mnogo bolje da uvozi i da ubija svoju proizvodnju i svoju zaposlenost, umesto da razvija domaću proizvodnju i ima sve veći izvoz.

Dokaz za to je visina spoljno-trgovinskog deficita, koja je od 2001 do 2017.godine, narasla na 87,8 milijardi evra. Taj novac je nepovratno otišao iz Srbije. Taj trend se nastavlja i u 2018.godini, tako da je u prvih osam meseci on dostigao iznos od 3,9 milijardi evra, što znači da će ove godine biti rekordan preko -5,9 milijardi evra. Koji je razlog ovolikog deficita? Precenjeni dinar! Izneo sam, kada uporedimo sa inflacijom od 2001 do 2018, kolika je vrednost dinara u odnosu na evro i dolar. Pa, kako onda burgerekonomisti tvrde obrnuto da je dinar potcenjen i da ga treba ojačati? Zamislite da dinar ojača. To bi potpuno uništilo našu privredu, ali bi doneo velike zarade tajkunima uvoznicima i političkom ološu koji sprovode ovakvu pogubnu ekonomsku politiku. Šta nevalja u ovom burger indeksu? Pogledajmo kako izgledaju podaci kada se poredi cena Big Meka u odnosu na prosečnu platu u državi. Pogledajmo, dakle, sve ovo na primeru kupovne moći. Prosečna plata u SAD iznosi - 4.789 $.

Ako je Big Mek u SAD košta 5,51 $, to znači da Amerikanci mogu za prosečnu platu da kupe - 869 burgera. Prosečna plata u Srbiji u ovoj godini je, prema zvaničnoj režimskoj statistici, 49.202 dinara ili, prema srdnjem kursu NBS,-480,9$. Cena Big Meka je 320 dinara ili -3,12$. To znači da građani Srbije mogu da kupe za tu prosečnu platu -154 burgera. Koji je zaključak? Građani SAD imaju 5,64 puta veću kupovnu moć od građana Srbije. Koliko bi onda trebao da bude vrednost dolara u Srbiji prema ovoj uporednoj analizi, koristeći se Big Mek indeksom? Sadašnja cena srednjeg kursa za dolar je 102,3 dinara, što znači da bi, prema ovom indeksu, jedan dolar vredeo 102,3x 5,64=576,97 dinara. Kada bi dolar toliko iznosio, onda bi prosečna plata u Srbiji bila - 85,27 dolara.

Proverimo sada preko kupovne moći vrednost Big Meka u Beogradu. Jedan Big Mek bi vredeo 320 dinara :577 =0,56$.Pri prosečnoj plati 480,9 $ : 0,56=859 burgera bi mogli građani da kupe. Ovom proverom smo utvrdili i dokazali da, prema Big mek indeksu, ne mogu da se odrede pariteti valuta. Takav način upoređivanja valuta nije merodavan i dobijamo potpuno pogrešne zaključke. Nije, dakle, dinar potcenjen, kako prikazuje Big Mek indeks, nego je dinar značajno precenjen. To smo videli iz ogromnog spoljno-trgovinskog deficita u Srbiji. To je suština ove moje analize.

Šta će se dogoditi kada precenjeni dinar pukne kao naduvani balon? Na kom nivou kursa prema valutama će se zadržati?Kolika će biti prosečna plata? Da li će tada građani da se u neverici i siromaštvu, napokon, probude? Da li će tada shvatiti u kakvoj smo prevari i pljački decenijama živeli? Jedino što je sigurno da će dinar sigurno da pukne. I mi sa njim. Nema nikakve ekonomske realne finansijske osnove da ostane ovako jak. Nemojte da kukamo kada se to desi. Sada se spremajte za to vreme suočavanja sa realnošću. Šta još da kažem o svetskim burgerekonomistima? Kakav je ukus burgera, takvi su vam i oni ekonomisti.

KRIZA- Već nedeljama u svetskoj štampi se objavljuju mračne prognoze istaknutih ekonomista da stiže drugi talas krize. Koji će biti razorniji i gori od onoga pre deset godina. Opominjao sam, čitavu ovu izgubljenu deceniju, da su mere, koje su preduzete da bi se izašlo iz krize, potpuno pogrešne i da one ništa suštinski i sistemski ne rešavaju, da se ne može novim štampanjem dolara i evra da zatrpaju narasli društveni i ekonomski problemi i da se problem dugova ne može rešiti dolivanjem benzina na već upaljene vatre.

Problem se danas još više uvećao jer su se dugovi drastično uvećali. Dugovi koji više ne mogu da se niti vrate niti mogu da se kontrolišu. Narasli dugovi će potpuno potopiti privedu i građane razvijenih država. Potop je izvestan jer samo tako može da dođe do bolnog otrežnjenja i odustajanja od narkomanske zavisnosti štampanja novčanica bez pokrića. Prema anlizama berzanskih stručnjaka glavni udar dolazi u 2019. godini. Oni savetuju svoje investitore da ne posluju u sledećoj godini, jer će se tržišta srušiti za najmanje trećinu sadašnje vrednosti.

Ovaj pad berzanskih indeksa će dovesti do velikog gubitka kapitala investitora. I još veće panike na svetskim berzama. Na sve ove panične i uzmeniravajuće prognoze o razarajućoj krizi koja sigurno stiže, diže se glas multinacionalnih kompanija koje posluju na naduvanim berzama u virtualnoj ekonomiji. I koje su se uplašile potopa i propasti svojih akcija u finansisjkom balonu koji može svakog trenutka da pukne. Otuda se, koliko vidim, multinacionalne kompanije odlučile da krenu u agresivnu kampanju za svoj spas. Preventivno traže da se odmah reaguje i da se pripremi plan za izlazak iz krize.

Kako da se izađe iz krize? Šta predlažu?Kako će krajem ove godine započeti pad svetskih berzi i kako će se taj trend značajno ubrzati u 2019. godini, kada će indeksi akcija pasti za trećinu, multinacionalne kompanije traže od FED, privatne banke Familije, da se uključi u oporavak berzi, kao da nije uključena sumanutim štampanjem dolara bez pokrića, na način da počnu, prvi put u svojoj istoriji, da kupuju direktne akcije kompanija na berzama.To će se dogoditi, najverovatnije, kako se procenjuje, na samom početku 2020. godine. I onda će doći do uzleta berzanskih indeksa. Recimo, procenjuje se da bi Dau-Džonsonov indeks akcija pao sa sadašnjih 25.000 poena na nekih 17.000 poena, da bi, nakon velike intervencije FED-a, počeo naglo da skače i očekuje se da bi uspeo da dosegne čak do 40.000 poena. Šta nam pokazuje ovaj predlog multinacionalnih kompanija? Pokazuje nam da se priprema još jedna velika špekulacija i prevara u kojoj one žele da dobro zarade.

Uvlačenje FED-a je samo zbog toga da se osigura ta špekulacija i da sve bude dobro organizovano i kontrolisano.Problem u ovom njihovom predlogu je u tome da se na ovaj špekulativan način ne može rešiti sistemska kriza neoliberalnog kapitalizma, da se kupuje dragoceno vreme,da se problem odlaže za neka gora vremena, da FED nema nikakav legitimitet da kupuje akcije multinacionalnih kompaniaj na berzama, da je to vrlo opasna rabota,da je to veliki iskorak u konačnom padu u ponor, da se tako prelazi crvena linija ekonomskog razuma i logike, da se uzima kritična doza monetarnih opijata koji mogu da ubiju narkomana na infuzijama štampanog dolara i da kompanije ne mogu da se oslobode svoje proklete pohlepe da na najavljenoj krizi još više zarade. Znači, sve se pakuje za tu novu špekulaciju.

Dokaz je da planiraju da dignu Dau-Džonsonov indeks čak na 40.000 poena. To je, opet, dokaz da je kriza teledirigovana iz jednog centra i da nastavlja zamajavanje porobljenog čovečanstva. Bivši glavni ekonomista MMF-a Oliver Blankard se prvi oglasio i izneo ovaj sumanuti predlog.

Zakreštali su kao šareni papagaji u zlatnom kavezu svi estradni ekonomisti na platnom spisku multinacionalnih kompanija, podržali su ovu genijalnu ideju, koje se nisu do sada mogli da sete, te traže da se dozvoli promena zakona po kome će se devizne rezerve države i novoštampani dolar moći da investiraju u akcije kompanija na berzama. Uporište za to traže u primeru Japana, koji je dozvolio monetarnim vlastima svoje zemlje da ulažu devizne rezerve u akcije i na taj način efikasnije koristi devizne rezerve države.Pogotovo ako se očekuje da će investirani novac doneti veće dividende, nego ulaganja u obveznice države.

Decenijama unazad se zalažem da se devizne rezerve Srbije, koje danas iznose 11,4 milijarde evra, ne drže van zemlje u sumnjivim američkim obveznicama, Imperije u rastrojstvu koja ima ogromne državne deficite, niti da se naše devizne rezerve drže u bilo kakvim bezvrednim papirićima,nego da se, recimo, do 20% deviznih rezervi drži u zlatu, da se do 15% drži u gotovini na računima za obezbeđivanje likvidnosti države, dok bi se preostali iznos držao u realnoj, izvoznoj privredi...

Moja ideja je dočekana na nož od strane režimskih ekonomista i političara koji upravljaju državnim rezervama, koji rade prema uputstvma ekonomskih ubica iz MMF-a, koji rade protiv interesa naše države i naroda i koji lično imaju interese iz ovih poslova, jer su u finansijskim kombinacijama sa svetskim trejderima i brokerima. Sve su to objašnjavalii pravdali se pritiskom propisa MMF-a da mi ne smemo to da radimo i na tak način su imali pokriće za svoju veliku pljačku Srbije.

U jednom od sledećih tekstova ću napraviti razmere te pljačke na deviznim rezervama koje služe za lično bogaćenje pojedinaca iz vlasti. Kada bi se primenili moji stručni predlozi, kada bi mi sami upravljali svojim deviznim rezervama, kada bismo izvršili diversifikaciju rizika na način kako sam gore izneo, onda sam siguran da bi kapitalom u iznosu od 7,5 milijardi evra mogli da pokrenemo privredni razvoj sa dvocifrenim stopama rasta, razvoj koji bi nam doneo sigurnih 1,5 miliona novih radnih mesta i značajan rast životnog standarda.

E, to je, gospodo drugovi, velika igra koja nama danas treba. Tu igru ne zna da igra sumanuti tiranin i njegov kriminalni klan. Oni su nespsobni za takvu igru i zato su okrenuti onome što jedino znaju da rade - pljačkanju države i građana. Savremena lažna demokratija se pretvara u igru multinacionalnih kompanija. Prvo su im dali da mogu da finansiraju svoje kandidate u predsedničkoj trci u SAD, a sada im daju da privilegovane kompanije mogu da legalno dobiajaju novac iz FED. Neoliberalni kapitalizam je uništio Demokratiju i Republiku.

Pucanjem preduvanog fnansijskog balona je stvorio preduslove za socijalnu revoluciju obespravljenih i dugovima porobljenih građana. Veliki izazovi su pred nama. Politički ološ koji vodi Srbiju u propast o ovome ne zna ništa. Pišem zbog vas, građana, jer moramo da se pripremimo za velike turbulencije. Ako se udružimo i srušimo ovaj poludeli tiranski režim i dovedemo stručne i moralne ljude, možemo da izbegnemo finansijski cunami. Sve je na nama, građanima Srbije. Uzmimo sudbinu u svoje ruke! To traži današnja istorija od nas.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane