Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Poljoprivreda

Srpski agrar izolovan od Evrope i žrtvovan za interese uvozne mafije

Između režimske pljačke i svinjske kuge

Sistematsko ubijanje srpskog agrara može se posmatrati i kao plansko ubijanje ekonomskog temelja na kome je ova država opstajavala tokom svoje burne istorije i promena raznih vladara i ideologija. Nikada se do današnjeg režima sudnji čas srpske poljoprivrede nije tako opasno približio. Da je to tako, govori i činjenica da se Srbije od zemlje proizvođača i izvoznika hrane, pretvorila u najbedniju koloniju koja dana uvozi mesni otpad iz nemačkih klaničarskih hangara i crni luk iz Kine. I sve to zahvaljujući veleizdajničkoj bandi na čelu sa Aleksandromn Vučićem i slabo prikrivenim "reperima" bivših režima koji zajedno sa njima saučestvuju u sladostrasnoj pljački i likvidaciji same suštine života Srbiji.

Arpad Nađ

Stanje stvari i šta bi trebalo uraditi

U Srbiji ima 4.709 naselja. Od toga njih 1.200 je u fazi nestajanja. U 1.034 naselja - sela ima manje od po 100 stanovnika. Poljoprivredna domaćinstva su danas na meti "likvidatiora" iz državne uprave, koji su vođeni politikom svih dosadašnjih ministarstava poljoprivrede, zdušno radili na ubijanju srpskog agrara, siromašenju poljoprivrednih proizvođača i stvaranju nelojalne konkurencije, podsticanjem nekontrolisanog uvoza i svaranjem dominacije strane petorazredne robe sa idejom potpune kolonizacije.

Šta neka buduća vlada treba da radi u takvim okolnostima?

Očigledno, treba hitno stvarati uslove za razvoj malih i srednjih preduzeća u vanpoljoprivrednim de¬latnostima koje se naslanjaju na poljoprivredu, zatim za razvoj zana¬tstva, kućne ra¬di¬nosti, konsultantskih usluga, seoskog turizma, itd.

Besplatno davati građevinsko zemljište, ili uz što je moguće nižu cenu za ot¬po¬či¬njanje preduzetničkog poduhvata. Pojednostaviti procedure za dobijanje neophodnih dozvola, najduže 5-7 dana. Oslobađati nove firme, 2-3 godine, op¬šti¬nskih po¬re¬za i doprinosa, dok ne stanu na noge, a onda će se prihodi u opštinskim bu¬džetima uvećava¬ti. Davati im dobre lokacije i besplatnu infrastrukturu. Njihova je obaveza da imaju pro¬gram zaštite životne sredine i da zapošljavaju ne¬za¬po-sle¬ne s teritorije opšti¬ne. Sve to medijski i marketinški dobro propratiti.

Lobiranje za svoju sredinu treba obavljati institucionalno i vaninstituci¬o¬na¬lno. Koristiti sve moguće kanale i veze za privlačenje ino i domaćih pa¬rtne¬ra u so¬pstve¬nu sredinu. Aktivirati intelektualni kapital - znanje - u ovoj oblasti na svim ni¬voima, po¬sebno lokalnom u proizvodnji, uslugama, ali i u administraciji. Ovde uklju¬čiti mlade visokoobrazovane stručnjake s evidencije nacionalne službe za za-po¬šljavanje (Imamo 32.000 nezaposlenih agrarnih stručnjaka! To je mrtav kapital od 1,5 milijardi dolara koji je uložen u njihovo školovanje). Cilj je da zajedno sa starijim kolegama analiziraju stanje, rade programe, biznis pla¬nove, studije slučaja itd., stvarati uslove za zapošljavanje nezaposlenih in¬že-nje¬ra, ekonomista, pravnika, prehrambenih tehnologa, in¬fo¬rma¬tičara, veterinara, le¬ka¬ra i drugih struka. Davati im besplatne placeve za kuće ili stanove, adaptirati im na¬puštene kuće, useljavati ih u njih, kako bi ostali na selu. Posebno se treba angažovati u srednjim poljoprivrednim školama (ih ih više od 70!) kako bi mladi posle završetka škole ostajali u selu na imanjima roditelja da rade. Cilj je da postanu robni proizvođači.

Trebalo bi izvesti obaveznu obuku stanovništva na lokalnom nivou, posebno proizvođača u zi-mskom periodu u organizaciji i finansiranju lokalne samouprave. To treba da bu¬du seminari iz agronomije, ekonomije, prava, informatike, zdravstva, pre¬hra¬mbene tehnologije, menadžmenta, marketinga, preduzetništva, turizma, mo¬de¬rni¬zacije lo¬ka¬lne samouprave, itd. To je neophodno u XXI. veku radi povećanja od¬r¬žive konku¬re¬ntno¬sti na lokalnom nivou.

Mogu se adaptirati postojeći domovi kulture, zadružni domovi i zapuštene ško¬le. Mogu se privesti prvobitnoj nameni ili ih pretvoriti u etno centre, mu¬zeje sa seoskim sadržajima, ugostiteljske objekte s lokalnim specijalitetima, fi¬skulturne sale itd...S tim u vezi postavlja se pitanje mogu li se oni sa¬mo¬fi¬nansirati ili je neophodna budžetska podrška lokalne samouprave? Infrastruktura je neophodna i sta¬¬rima i mladima na selu. Ovde posebnu ulo¬gu imaju mesne zajednice s projektima iz infrastrukture, školstva zdravstva, spo¬rtskih, lovačkih, kulturnih aktivnosti, itd;

Razvoj klastera i udruživanje subjekata po fazama proizvodnje, od trpeze do nji¬ve, od¬nosno jačanje horizontalne i vertikalne koordinacije, s obzirom na to da su ove veze po¬ki¬dane tokom procesa privatizacije, u proteklih 30 godina, a nove ni¬su izgrađene;

Intenzivirati saradnju s dijasporom. U svetu postoji četiri miliona ljudi sa ovih prosnjtora koji imajukaptial od 80 milijardi dolara. Svake godine održavati radne sastanke lokalne samouprave sa dijasporom na temu mogućnosti njihovog investiranja u konkretne razvojne programe koje nudi lokalna samouprava ili pak koje oni nu¬de. Ovaj model je dao dobre rezultate u Kini, Tajlandu, Kipru, Iz¬ra¬elu. Zašto da lo¬kalne samouprave ne budu istrajne u saradnji s dijasporom? Mo¬ramo učiniti sve što je u našoj moći da oni, ali i mi, prepoznamo obostrane in¬terese u toj saradnji. Treba osnviati ,,srpske kuće" u mestima gde oni žive gde bi se kupovali proizvodi sa naših njiva i iz naše prerađivačke industrije;

Valjalo bi razmotriti i formiranje razvojne banke dijaspore, gde bi oni deponovali sre¬dstva, fo-rmirali upravni i nadzorni odbor i skupštinu. Od svojih članova da biraju di¬re¬kto¬ra i utvrde kriterijume za raspodelu tih sredstava i vo¬de računa o njihovom na¬me¬nskom korišćenju kao i o njihovom efektuiranju, pre svega, s ekonomskog stanovišta. U prioritetu ove institucije bili bi pro¬grami i projekti koji se od¬no¬se na selo i poljoprivredu. Od stranih direktnih investicija koje su dolazile u Srbiju posle 2000. godine u agrar je odlazilo samo 0,6 do najviše 1,7 odsto;

Imaju li lokalni biznismeni i uspešni preduzetnici i društvenu odgovo¬rnost u razvoju sopstvene sredine? Dobar odgovor na ovo pitanje značio bi da se više koristi mogućnosti jačanja javnog i privatnog pa¬rtnerstva na lo¬ka¬lnom nivou. Podsticati demografski razvoj jer, u Srbiji godišnje umre oko 102.000 žitelja, a novorođenih je manje od 65.000! Rađanje je na nivou od 1914. godine, na početku Prvog svetskog rata, što je katastrofalno! Za postizanje boljih rezultata u većoj agrarnoj proizvodnji (godišnja vrednost se kreće od četiri do pet milijardi dolara, zavisno od ćudi Boga) potrebno je da mali proizvođači sa prosekom 2,5 hektara postanu robni proizvođači! Vrednost agrarne proizvodnje u Srbiji po hektaru je oko 1.000 evra. To je veoma malo i na nivou nisko razvijenih zemalja. Potrebno je više akcija na svim nivoima, posebno na lokalnom.

Gde se Srbija danas nalazi najbolje poređenje je sa Slovenijom koja je bila članica SFRJ: ona ima 1,97 miliona stanovnika i bruto domaći proizvod vredan 70,36 milijardi dolara. Nacionalni dohodak po stanovniku je 34.100 dolara! Ako, pogledamo Srbiju danas, BDP je 33 milijarde dolara i nacionalni dohodak je do 5.000 dolara po stanovniku!?

Učešće poljoprivrede u BDP Slovenije je 2,3 odsto, a u Srbiji oko 11 odsto! Kada je reč o Srbiji i to je karakteristika nerazvijenih zemalja. Kada je reč o zadrugarstvu, u Sloveniji ima 60 zadruga, 15.000 zadrugara i 45.000 kooperanata. Mladi bračni parovi ako ostaju da nasleđuju roditelje, dobijaju po 45.000 evra. Ako samo jedan od parova hoće da radi u nekoj firmi i da istovremeno obrađuje roditeljsku zemlju, dobija po 18.500 evra! Prosečne subvencije po hektaru u Sloveniji su veće od 500 evra. U Srbiji one su oko 36 evra. U tom finansijskom raskoraku se nalazi i uzrok zašto su oni konkurentni, a mi nismo!

Donošenje deklaracije Narodne skupštine Srbije o radikalnom zaokretu ka ra¬zvoju sela i poljoprivrede. To bi trebalo doneti konsenzusom u parlamentu - uz pu¬nu sa¬glasnost svih poslaničkih klubova; Pored deklaracije treba doneti strateška dokumenta razvoja sela i poljopri¬vrede u skupštini s jasno definisanim ciljevima, pravcima, prioritetima razvoja i ko¬nkre¬tnim merama za njihovo ostvarivanje; Sve ovo treba da prati i snažna materijalna podrška na svim nivoima nadle¬žnih in-stitucija, pre svega, agrarnog budžeta (postoji zakon da to bude pet odsto budžeta, ali e nepoštuje) razvojnih fondova sa ja¬sno ra¬zra¬đe¬nim merama agrarne i ruralne politike i konkretnim, pro¬fi¬ta¬bi¬lnim razvojnim pro¬gra¬mima u seoskim područjima. Za to je potrebno da postoji i agrarna banka, kao svuda u svetu; Posebno ističemo neophodnost namenskog, racionalnog i ekonomski opravda¬nog ko¬rišćenja i onako oskudnih finansijskih - budžetskih i fondovskih sredstava. Sr¬bi¬ja ima značajan fizički kapital - obradive površine (oko 4,1 miliona hektara, a koristi se 3,35 miliona hektara), livade, pa¬šnja¬ke, šume, vo¬de, a takođe i ljudski kapital. Jedino je og¬ra¬ničen - finansijski ka¬pi¬tal. Zbog toga mora se zaoštriti ekonomisanje ovim kapitalom, pre svega, namenskim i racionalnim korišćenjem, kao i pra¬će¬njem njegovog efektuiranja u dužem i kraćem periodu i s tim u vezi podsetili bismo na komentar italijanskog pisca Lampeduze (Giuseppe Tomasi di Lampedusa, 1896-1957) u ro¬ma¬nu Le¬o-pard: „ako ne želimo ništa da promenimo, sve će se promeniti", a sada je već pet minuta do dvanaest.

Nemački "Tenis" zatražio odlaganje investicije u Srbiji

Nemačka kompanija "Tenis" zatražila je odlaganje najavljene investicije u Srbiji, saopštilo je Ministarstvo poljoprivrede. Komisija za davanje saglasnosti za investicione planove u postupku ostvarivanja prava prvenstva zakupa poljoprivrednog zemljišta je predlog prosledila Gradu Kikindi na dalje odlučivanje. Komisija za davanje saglasnosti za investicione planove u postupku ostvarivanja prava prvenstva zakupa poljoprivrednog zemljišta je na molbu kompanije Tenis (Tonnies) dala predlog za odlaganje investicije i prosledila ga gradu Kikindi na odlučivanje", kažu u Ministarstvu poljoprivrede. "Podsećamo da s kompanijom 'Tenis' nije potpisan ugovor, već je samo podnet investicioni plan koji je odobrila Komisija. Imajući u vidu da ugovor još nije potpisan, Komisija je dala predlog za odlaganje investicije", kažu u resornom ministarstvu.

Državno zemljište na teritoriji Grada Kikinde koje je bilo predmet zakupa, izdaje se redovno poljoprivrednicima na licitacijama do početka realizacije investicije, navode u Ministarstvu. Komisiju za davanje saglasnosti za investicione planove u postupku ostvarivanja prava prvenstva zakupa poljoprivrednog zemljišta je formiralo Ministarstvo poljoprivrede, a u njenom sastavu su ministar poljoprivrede, privrede i finansija. Vlada Srbije potpisala je 2015. godine s nemačkim proizvođačem mesa Memorandum o razumevanju za odgoj tri miliona tovnih svinja godišnje u Srbiji, a plan je bio da ova kompanija ima proizvodnju na 20 farmi u Srbiji.

Inače kao što je poznato, mesna industrija "Tenis" je jedan od najvećih proizvođača svinja u Evropi koji godišnje uzgoji oko 17 miliona svinja, ali i oko 400.000 goveda, i koja ima obrt veći od pet milijardi evra po godini.

Epidemja u komšiluku: zbog afričke kuge u Rumuniji ubijeno 350.000 svinja!

Ovih dana u susednoj Rumuniji je otkriveno više od 1.000 slučajeva AKS (afričke kuge svinja). Ugrožene su sve okolne zemlje, a na prvom mestu je Srbija! Za širenje bolesti odgovorne divlje svinje i nelegalan transport mesa. Za nadoknadu štete za oko 6.000 vlasnika svinja iz budžeta 16 miliona dolara. Vest dalje kaže da je od jula 2017. do oktobra 2018. godine u Rumuniji otkriveno više od 1.000 slučajeva afričke kuge svinja (AKS), od toga 15 u komercijalnim zapatima svinja. Do danas je kroz mere kontrole i eradikacije bolesti ubijeno 350.000 životinja, od toga čak 80 odsto iz komercijalnih zapata. Broj ubijenih svinja iznosi sedam odsto broja zaklanih u klanicama tokom 2017. godini. Da bi se srečilo dalje širenje bolesti ograničeno je kretanje svinja što je dodatno zabrinulo farmere u Rumuniji. Naime, zbog novonastale situacije marketi u Rumuniji sve više se okreću nabavci uvozne svinjetine.

Poslednjih meseci bolest se pojavila na severozapadu zemlje u zapatima koji se drže na otvorenom i populaciji divljih svinja, ali najviše registrovanih slučajeva ima na jugoistoku gde je bolest registrovana i na komercijalnim farmama. Do sada je na ime nadoknade štete za oko 6.000 vlasnika svinja iz budžeta Rumunije izdvojeno 16 miliona dolara. Smatra se da su za izazivanje bolesti odgovorne divlje svinje, ali i ilegalna trgovina mesom na relaciji Rumunija i Ukrajina. Sumnja se i na transportna sredstva, zaraženu hranu, pogotovo kada je u pitanju izbijanje zaraze u dvorištima. Dodatno otežava stvar to što je u delu Rumunije pogođenom ovom bolešću zabranjen lov na divlje svinje. Prognozira se da će u narednom periodu opadati broj svinja u ovoj državi, a pala je i cena žive mere što je verovatno posledica toga što su mnogi mali farmeri ponudili svoje svinje na prodaju.

Komercijalne farme u želji da zaštite svoju proizvodnju predlažu niz strogih mera. Između ostalog zalažu se za zabranu držanja svinja na otvorenom, zabranu klanja u nekomercijalnim objektima i slično. Svinjarski sektor u Rumuniji već sad trpi ozbiljne posledice jer je uvoz svinjetine u ovu zemlju u kratkom roku povećan za 18 odsto, izgubili su pristup kineskom tržištu, a iako još uvek izvoze na tržište EU količine su znatno smanjene. Najveći pad izvoza svinjetine iz Rumunije zabeležen je ka Velikoj Britaniji, Holandiji, Bugarskoj i Španiji. Postoji realna opasnost od daljeg širenja ove opasne bolesti svinja i zato sve zemlje treba da budu na oprezu. Prema priručniku o afričkoj kugi svinja koji je izdala FAO organizacija navodi se da je se radi o virusnom, veoma kontagioznom oboljenju svinja svih starosnih dobi, koje protiče u vidu hemoragične groznice. Oboljenje se pojavljuje u različitim formama u zavisnosti od samog toka bolesti: perakutnog, akutnog, subakutnog, hroničnog i inaparentnog. Najčešće se prepoznaje u akutnoj formi kada je mortalitet 10 odsto.

Afrička kuga svinja predstavlja izuzetno ozbiljnu pretnju za celokupni sistem proizvodnje svinja. Ne samo da ugrožava prehrambenu sigurnost države kada je u pitanju snabdevenost tržišta svinjskim mesom, nego predstavlja veliki izazov izvoru prihoda farmera i svih drugih učesnika u lancu proizvodnje, a kao rezultat ograničenja izvoza negativno utiče i na međunarodnu trgovinu države u kojoj je prisutna. Sve podvrste divljih svinja (Sus scrofa) su podjednako prijemčive na AKS virus. Iako afričke divlje svinje ne ispoljavaju kliničke znake bolesti, one su zajedno sa Ornithodoros mekim krpeljima (rod krpelja koji spada u familiju Argasidae), prirodni domaćin i rezervoar virusa, dok domaće svinje predstavljaju slučajnog domaćina. Kod domaćih svinja AKS se prvenstveno prenosi direktnim kontaktom, oronazalno, putem ekskreta inficiranih svinja, ili ingestijom svinjskog mesa ili drugih kontaminiranih proizvoda koji sadrže virus (npr. pomije, otpad, leševi, itd.). Drugi putevi prenošenja bolesti su indirektni, uključujući kontakt sa kontaminiranim predmetima, odećom, obućom ili opremom, kao i ujed inficiranog Ornithodoros mekog krpelja, u delovima sveta gde je prisutan.

Bolest nije zoonoza, tj. ne može da prouzrokuje infekciju kod ljudi. Smatra se da je bolest enzootski prisutna u podsaharskoj Africi, na italijanskom ostrvu Sardiniji kao i delovima Kavkaza i istočne Evrope. Izuzetno visok potencijal za prekogranično širenje AKS dokazan je nakon njenog unošenja na Kavkaz 2007. godine i posledično progresivnog prodora preko Ruske Federacije u druge delove istočne Evrope, gde je sada i prisutna. Iako je već u nekim od ovih regiona bolest enzootski prisutna, svakodnevno raste pažnja i zabrinutost vlada i međunarodnih organizacija.

Uzimajući u obzir veoma intezivno prekogranično kretanje pojedinaca, kao i međunarodni promet svinjskih proizvoda, predmeta i zaraženih divljih svinja, postoji veoma ozbiljan rizik daljeg širenja AKS iz ovih područja. Bilo koja država u kojoj se uzgajaju svinje je u riziku od pojave afričke kuge svinja. Sektor proizvodnje svinja na sitnim individualnim gazdinstvima, sa niskim nivoom biosigurnosti, naročito je ugrožen. Kako trenutno nema efikasne vakcine ili lečenja, najbolja strategija protiv AKS za države ili zone koje su i dalje slobodne od bolesti je sprečavanje ulaska virusa putem poboljšane kontrole granice, adekvatnog podizanja svesti i poboljšanja biosigurnosti. Sprečavanje prodora bolesti organičavanjem kretanja divljih svinja je mnogo neizvesnije, a rano otkrivanje je ključno kod sprečavanja širenja AKS.

Kod država u kojim je registrovana zaraza, pored sprovođenja kampanja podizanja svesti i poboljšanja biosigurnosnih mera na farmama/gazdinstvima, od presudnog značaja je brzi odgovor u slučaju pojave žarišta organičavanjem kretanja životinja i primenom „stamping out" metode.

Opasnost od afričke kuge svinja je tim veća zato što postoji realna mogućnost da se ovo zarazno oboljenje počne pojavljivati u enzootskom obliku. Imajući u vidu pretnju koja bolest predstavlja globalnoj poljoprivredi i trgovini, pojava AKS se mora prijaviti Svetskoj organizaciji za zdravlje životinja (OIE).

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane