Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

 

RTV Svetac

Ništa će postati svašta

Rajko Roki Dvizac

 

Na dan medija veoma stidljivo je objavljena vest da je deset elektronskih medija zabranjeno, da im je ukinuta dozvola za rad, da su ugašeni. Baš prigodna čestitka vlasti medijima za njihov dan i očigledan dokaz slobode istih. Radite sve dok vas mi ne ugasimo. Kvrc. Gotovo. Fajront. Ostali elektronski mediji, po srpskom običaju, nisu nimalo pokazali kolegijalnost i podigli svoj glas protiv. Vest je objavljena kao gotova stvar, svršen čin. Zavesa je spuštena i tačka. Važno je da je meni dobro, a što su drugi ostali na ulici - boli me uvo. Njihov problem. Verujem da je bilo čak i onih koji su likovali, po sistemu: "Deset posto manje konkurencije". Takva nam je narav. Nemam sklonosti da izigravam "drvenog advokata", a još manje da zabadam nos u tuđi prljavi veš. Možda bih i ja "prećutao" ovaj događaj da nisam čuo razlog za ovako revnosan potez čuvene maglovite Republičke radiodifuzne agencije. A razlog je, verovali ili ne, što dotični elektronski mediji nisu državi platili dažbine! Dakle, važan je bio samo novac, novac i novac. Još jedan "skroman" doprinos ove vlasti u kampanji da pošto-poto i na svim frontovima postanemo slepo i poslušno potrošačko društvo. Svakako da sam za to da svi moraju da izvršavaju svoje poreske obaveze, ali...
Pitam se da li taj isti aršin važi i kada, recimo, država ili njeni zaštićeni prijatelji treba da izmire svoje obaveze?! Poznato je da smo mi država u kojoj ona (ili javna preduzeća čiji je ona gazda) kada nešto duguju građanima, nikada ne plaćaju kamatu. A u obrnutom slučaju to je neizbežna praksa. Tek toliko da vas podsetim koliko se ova država bahato i neodgovorno ponaša prema sopstvenom narodu. No, da ne širim priču dalje. Zato pitam ovako javno RRA: Kako to da do sada nikad nisu nikom oduzeli dozvolu, ukinuli ih, zabranili im rad zbog lošeg programa, zbog laganja naroda, zbog služenja lokalnim i onim mnogo većim političkim i lopovskim moćnicima?! Zbog toga što su se među "novinare" ugurali razni propali mašinbravari, neuspeli prodavci nameštaja, ambiciozne frizerke, samozvani manekeni, referenti propagande političkih stranaka i da ne nabrajam više. Mnogo zalutalih je u novinarstvu. Šta je prava svrha medija? Da izveštavaju objektivno, brzo i tačno ili pak da plaćaju danak državi? Sudeći po logici i navici RRA, očigledno je da je za njih primat ovo drugo. Ovim potezom praktično je dokazana moja davnašnja tvrdnja da RRA ne interesuje kvalitet programa elektronskih medija, već samo pare  i naravno, podobnost.
Svakako da se medijski prostor treba urediti, ali sigurno ne mehanizmom koji primenjuje RRA. Oni su još jedna u nizu propalih investicija novokomponovane srpske demokratije. Prema ovih deset nesrećnih elektronskih medija postupano je isto kao što ova vlast postupa prema, recimo, malim trgovinskim radnjama koje pojedoše tajkunski diskonti i marketi. Mali čovek koji živi od svog rada mora biti uništen u ime velikih lopovskih koncerna. Znam mnogo malih radnji u kojima su uglavnom zaposleni članovi porodice, a koje su razni opštinski kontrolori, inspekcije i ostali lešinari maltretirali, izmišljali raznorazne globe, takse, kazne i tražili mito sve dok ih nisu primorali da sami zatvore svoje radnje. Istovremeno, u velike "tajkunske" veleprodaje nikada nisu ušli. Sve za vlast, a vlast za narod - ništa. U ovom slučaju, kao što rekoh, vlast u liku maglovite RRA je deset elektronskih medija tretiralo kao obične, male, neprofitabilne radnje. Stavili su katanac i nikom ništa. Bogme, izgleda, da se nešto dešava. Da ništa postaje svašta!
Ako ste iz dosade ili navike bar povremeno gledali prenose iz Narodne skupštine i zanemarili svađe pozicije i opozicije, mogli ste čak i sa malih ekrana osetiti kako se širi panika i strah. To je prvo primetila opozicija. Narod je počeo da se buni. Ali u pomoć nije pozvao ni poziciju, ni opoziciju. Opozicija se opravdano uplašila da će sve jači, žešći i češći bunt naroda biti van njihove kontrole. Narodu je dosta političkih lidera u luksuznim automobilima. Odlučio je da se bori samo za sebe, a ne da bi "jedan Kurta sjahao, a drugi uzjahao..". Neki to vole vruće, a... biće vruće...
Dan posle emitovanja vesti o zatvaranju deset elektronskih medija, na jednom lokalnom (čitaj: podobnom) radiju dočekala me je pesma o decembru. U maju, čovek peva o tome kako je došao decembar. Čovek se zove Tifa i pjevač je iz Sarajeva. Posle njega, usledila je jedna pesma iz Zagreba, pa jedna iz Splita, pa opet malo Sarajeva itd. Pesma srpskog izvođača bila je tek peta. I to, samo jedna, pa opet u krug. Od deset pesama samo dve su bile zaista pesme (iz Srbije), a sve ostale su bile pjesme. To je bila jedna nelogičnost, a druga je bila gotovo nespojiva ritmika. O porukama pesama i da ne govorim. Za RRA je ovo u redu. Tajkun, skriveni vlasnik ovog radija, plaća dažbine i njemu se, po njima, nema šta prigovoriti. A tek što su im voditelji. Sve sam uvlakač do uvlakača. Konceptualne, ozbiljno smišljene i urađene emisije uopšte ne postoje. Sve se svodi na ode i hvalospeve lokalnih vlasti. Što su gori, to su hvalospevi sve veći. Ali, to nije problem samo ovog podobnog radija, već i mnogih drugih. Odavno su sa radija proterane dobre emisije. Izuzetak je B 92. Jedno je pitanje da li vam se dopada ono što čujete ili ne na ovom radiju, ali je činjenica da oni to rade najbolje. U konkurenciji radio-voditelja sačinjenih od manekena, frizerki i bivših prodavaca nameštaja, nije teško biti car. Radio-difuzni prostor kod nas sličan je našoj Prvoj fudbalskoj ligi.
Puno amatera,nameštaljki, a očajna, često samo prividna konkurencija, nikako ne može da doprinese kvalitetu. Kao što nam je fudbal (klupski) virtualan, tako nam je i radio-program. Ima ga, samo što ga niko ne primećuje. Od ništa se pravi svašta.
O "Evrosongu" i našoj bruci neću trošiti reči.
"Cipela" i njeni izvođači bili su karikatura. To nije bruka Marka Kona, već RTS-a. On ga je gurnuo tamo gde mu mesto nije. Sad se pravi kao da se ništa nije dogodilo. I dalje tera po svome - bahato. Verujem da su mnogi od vas kao i ja gledali "direktan" prenos "Evrosonga" na RTS-u. Kad već nismo u Moskvi, na licu mesta, hteli smo da gledamo ono što su domaćini spremili. A spremili su neverovatan šou. Vi sigurno mislite da ste ga videli? E, niste. Bar ne u potpunosti. RTS, mimo propisanog zakona, ne bi trebalo da kao javni servis ili državna televizija, prekida direktan prenos raznoraznim reklamama. A RTS je baš to činila. Uporno, sve tri večeri. Sponzoru prenosa mogao se odužiti i na drugi način, a ne bahato prekidati program kad god im se prohte. Nisam bio lenj, pa sam, s obzirom da mogu da hvatam Prvi program državne televizije Rumunije, u vreme RTS reklama, prebacivao rumunsku televiziju. Tamo je ispod znaka televizije pisalo da se radi o direktnom prenosu - i stvarno je bilo tako. Nikom nije padalo na pamet da "direktan prenos" prekida reklamama. One su to emitovale pre i posle "Evrosonga", ali i ne za vreme direktnog prenosa iz Moskve. Rumunska televizija poštuje pravila, a RTS očigledno ne. Može im se. Ko da ih kazni, ko da ih bar opomene da kad već ubiru pretplatu, da ne smeju da krše propisana pravila? RRA sigurno neće. On se do dana današnjeg tim povodom nije oglasio. Nije to deset malih (ne)važnih elektronskih medija koje su kao od šale isključili. Ovo je RTS. Ovo je drug Tijanić, svemogući. Ko sme da se drzne na njega. To je, izgleda, ponovo priča o malim radnjama i velikim hipermarketima.
Samo, došlo je vreme da mali više neće da budu mali. Valjda im je dosadilo da im zbog države stalno nešto fali. I u novčaniku i u životu, nemaju ništa. A od ništa će postati svašta. 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane