Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Do koske

Koliko će Demokratsku stranku koštati mandat Borisa Tadića

Šta će ostati iza njega?

Trošenjem državne i partijske funkcije, Boris Tadić se prilično približio Josipu Brozu. Nedostaje samo da mu Skupština izglasa doživotni mandat. Iza Tita je ostala jaka država, posle Borisa ostaćemo i bez gaća i bez države. Njegova pomada dugo će se osećati i u stranci i Srbiji

Milica Grabež

Kad je srpski premijer Zoran Đinđić izveo Borisa Tadića na javnu, političku i menadžersku scenu Srbije, proces rasturanja Demokratske stranke bio je prilično odmakao.
 Već odavno nije bilo nijednog važnijeg osnivača u vrhu ove dinamične partije. Nije bilo Borislava Pekića, Desimira Tošića, Nikole Miloševića, Aleksandra Ilića, Koste Čavoškog, Aleksandra Petrovića, nije bilo ni mnogih drugih čija će imena i značaj za političku istoriju i kulturu Srbije zauvek ostati upisana na najvišem mestu, bez obzira na to što su se nekima od njih razilazile ideologije i mišljenja.
Premijer Đinđić je prvo Tadića postavio za saveznog ministra za telekomunikacije, dakle na čelo ustanove koja će uskoro nestati zajedno sa takozvanom državnom zajednicom Srbije i Crne Gore. Ovaj posao Tadić je vodio na destruktivan način, budžet ministarstva je trošen nemilice, a proces uništavanja ove državne ustanove obavio je savršeno i u najkraćem roku. Boris Tadić je za svog kratkog mandata ozakonio vlasništvo Bogoljuba Karića nad Mobtelom i njegovu pljačku. Bogoljub mu se odužio sa deset miliona, koje je stavio na njegov inostrani račun. Zoran Đinđić je bio šokiran i smenio ga je sa ovog položaja.
Nakon ubistva Zorana Đinđića, Boris Tadić postaje ministar odbrane (17. marta 2003. godine), u vreme dok je njegov stranački konkurent Zoran Živković bio premijer, i zamenik predsednika DS-a.
 I ovaj posao Tadić je obavio kao najbolji poverilac NATO pakta, po čijim nalozima je za njegovog mandata i izvršen nezapamćeni proces uništavanja vojne tehnike, a sve sa ciljem "usklađivanja vojnih standarda" sa dojučerašnjim agresorom.
U vreme kad je Tadić bio ministar odbrane i potpuno uspešno ''rasformirao i razoružao srpske vojne snage, istopivši dobar deo teških oklopnih vozila i slično'', njegov savetnik bio je britanski general iz britanskih trupa u Nemačkoj i u Bosni i Hercegovini!
Čim je u svojstvu vojnog ministra obavio šta je imao (a obavio je brzo i efikasno), krenuo je u političku bitku za osvajanje pozicije predsednika Demokratske stranke. U tome je takođe bio uspešan. Nakon zametanja unutrašnje kavge i silnih intriga na račun Zorana Živkovića, Boris Tadić dolazi na mesto predsednika partije. Odatle, pa do njegove kandidature za predsednika Srbije nije prošlo mnogo.
Od momenta kad je počeo da koristi svoj prvi predsednički mandat, počinje i ozbiljan rad na negovanju kulta Tadićeve ličnosti. Za to se pobrinuo on sam. U svojim infantilnim predstavama o elitizmu i eliti, otišao je predaleko verujući da je baš on garant stabilnosti tog društvenog sloja. U tom pravcu delujući, u Demokratsku stranku Tadić  useljava ljude koji ničeg zajedničkog nemaju sa njenom prvobitnom političkom idejom.
Ako u prvom predsedničkom mandatu nije bilo jasno da je Tadiću iznad svega najvažnija potpuna kontrola stranke, države i svega što je važno u njoj, onda je tokom njegovog drugog mandata, koji još traje, savršeno jasno u kom pravcu ide njegova politika.
Ministar prosvete Zoran Lončar pozvao je prošle godine predsednika Tadića da "javno kaže ko je taj njegov specijalni izaslanik koji denuncira strancima predsednika Vlade (Vojislava Koštunicu)". Lončar je u izjavi dostavljenoj Tanjugu naveo da "holandski ministar spoljnih poslova (Maksim) Ferhagen tvrdi da mu je Boris Tadić poslao specijalnog izaslanika koji ga je obavestio da predsednik Vlade Srbije Vojislav Koštunica blokira saradnju sa Haškim tribunalom". "Pozivamo Borisa Tadića da javno kaže ko je taj njegov specijalni izaslanik koji denuncira (potkazuje) strancima predsednika Vlade i da kaže šta je taj specijalac tačno rekao Ferhagenu", rekao je Lončar. Lončar tvrdi da je "Boris Tadić obavezan da građanima Srbije kaže makar isto onoliko koliko je i njegov specijalac rekao Ferhagenu", naveo je Lončar, podsećajući Tadića da je Ferhagen priznao nezavisnost Kosova, i da bi bilo normalno da je Tadić poslao svog specijalca da uruči oštar protest Ferhagenu, a ne da cinkari predsednika Vlade", navodi se u Lončarovoj izjavi.
Nikom u Srbiji još nisu poznate razmere Tadićevog dodvoravanja uticajnim političarima, i njegovo spletkarenje.
Ipak, u dokumentima CIA Boris Tadić se opisuje kao problematična ličnost koja ''nastoji da održi distancu i prema američkim, ruskim i uticajima Evropske unije. On, zaključuje CIA, nije pouzdan partner, niti ima predstavu šta, u stvari, želi da učini sa Srbijom.
Vršeći kadrovanje u stranci, sa funkcije predsednika Srbije (već dva mandata), praveći voljne i nevoljne ustupke koalicionim partnerima na štetu Demokratske stranke, došlo je do ozbiljnog osipanja kvalitetnog članstva, ali i do afirmacije "prolaznih" i njemu lično simpatičnih ljudi. Naravno, veliki je i broj onih "neprolaznih" a večito štetnih ljudi kojima je Tadić okružen.
U konačnom zbiru, kad bude "sišao u bazu" i kad se bude sabrao učinak "sedenja na dve stolice", Tadića će dočekati nezadovoljno članstvo, ali i kandidati koji čekaju da zasednu na čelo Demokratske stranke. Mnogo je teže pretpostaviti kakva će biti dalja politička sudbina Borisa Tadića. Tim pre što je za njegovog mandata nastavljena surova tranziciona pljačka Srbije, što je tokom te pljačke  svesno učvrstio njene glavne protagoniste, što je njima dalo za pravo da sebe smatraju vodećim ličnostima u Srbiji i elitom bez koje se ne može.
Tadićeva najava obračuna sa svakim ko je ogrezao u korupciju samo je poslednji dokaz u mnoštvu sličnih, dokaz da se na jedan amaterski način bavio tuđim poslom, te da svojim poslom smatra bavljenje svim onim što mu padne na pamet. Od humanitarnih aktivnosti do premijerske funkcije koju neformalno vrši.
Kad jednom potroši svoje predsedničke mandate, neće ostati ništa ni u državi ni u stranci po čemu bi neko mogao da ga pamti. Zaborav uvek brzo stiže, a u Srbiji taj proces tradicionalno traje znatno kraće.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane