Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Da vam ja ka`em

Da vam ja kažem

 

Na javnoj sceni Srbije najezda stripera, tripera i foliranata

 

Novinarska ili plastična patka

 

Otkud tolika potreba u ljudima da se pokazuju i prikazuju po svaku cenu, ne trudeći se da nešto urade, da se po nečemu za njih čuje i pročuje, već koristeći laži i odlazeći u rijaliti emisije samo da bi bili viđeni - pa makar i kad seru, muzu kravu ili kolju ćurku?

 

Piše: Jelena Tinska

Što se novina i novinara tiče, u vestima, osim u listovima kao što je Kurir, manje-više uglavnom čitamo istine. Recimo, ako se javite uredniku sa nekom bum vešću, on proveri istinititost. Evo, kad sam ja dala izjavu povodom Grada Teatra iz Budve koji koristi prevod Otela moga oca Aleksandra-Saše Petrovića, pa i pored ugovora koji imam sa njima, nije platio autorska prava, novinar koji je pisao tu vest pozvao je i drugu stranu, tako da je vest obostrano potvrđena i objavljena kao tačna.

Ali danas svaki folirant može da napiše šta god želi o sebi, ukoliko poznaje novinara i ukoliko vest ne vređa druge. Mada se meni jednom dogodilo da je izvesni striper, pokušavajući da se dodvori Svetlani Ražnatović, jednostavno ukrao deo recenzije Mome Kapora koju je ovaj napisao za moju knjigu Beograđanka, i kao svoj tekst namenio je pevačici. No ja sam to videla i tražila demanti. Urednik mi je izašao u susret i svinjarija je obelodanjena.

Taj isti striper je, pošto je u jednoj prilici iznudio od Duške Jovanić da će objaviti njegove slike u svom listu Fame, jer je jedini način da ga skine sa vrata bio da mu u načelu kaže da će ga pozvati, što nikada nije uradila i što je bilo njeno pravo urednika. Osim toga dotični je bio toliko navalentan da je Duški jedino bilo preostalo da kaže da će se njeni saradnici javiti.

E sad, ovaj je toliko navaljivao na njene saradnike da je to bilo nepojmljivo, ali kako se nikada nije pojavio u Fame, a to je bio list koji je držao do svoje reputacije, te dotičnom tamo i nije bilo mesto, bednik je odlučio da se osveti. I šta je uradio? Kako se jednom prilikom fotografisao sa Duškom Jovanić podigavši je u ruke i kako su se njoj videle gaćice, on je mrtav hladan odneo sliku u Kurir i ovi su je objavili, što je bio veoma, veoma nizak udarac. Ali nije greška samo u striperovoj zlobi. Greška je i u uredniku koji je jedva čekao da može da se po nekome isere. Bar indirektno. Iako u Kuriru to rade i direktno. Između ostalog, ovog  stripera je moja drugarica, veoma tiražna spisateljica, nazvala Triper... i to je sjajno, jer je kao triper uporan u svom trudu da se ušlihta svakoj poznatoj osobi ne bi li profotirao. Družio se taj i sa političarkama, i sa spisateljicama, i sa urednicima prestižnih časopisa, i sa svakim ko je u njegovom sistemu vrednosti mogao da ga populariše, ne znajući da mu se svi iza leđa smeju, jer je njegova osnovna delatnost skupljanje abera i dalje prenošenje istih iz vlastite koristi.

Taj jadov je otišao i dalje: upoznajući važne žene ili muškarce, on je mrtav hladan odlazio na važna mesta predstavljajući se kao neko ko je preporučen od neke važne žene, govoreći da je njen saradnik, i na taj način krčio sebi početni put ulazeći na promocije, koncerte, revije itd.

Dakle, gos'n Triper je klasični spletkaroš, neobrazovani glupak koji se diči svojim dupetom i karanjem na javnim mestima isključivo u gaćama u kojima je surogat kurac. Ko ima kurac u gaćama, to radi tajno! Molim lepo.

Onda postoji sada i Fejsbuk, a i WIKIPEDIA i LINKEDIN, i sve su to mesta na kojima možete da se registrujete i napišete o sebi šta god želite. Da ste lekar, bankar, vlasnik fabrike, dirigent... da ste dobili prestižne nagrade... možete da napišete da ste bili mis Nove Kaledonije, da ste vlasnik producentske kuće, da imate svoju aviokompaniju... da imate godina koliko hoćete... I sve laži koje vam padnu na pamet. To niko ne proverava i otud tolika gomila veoma "moćnih i važnih" barona Minhauzena, lažovčina bez premca.

Ali, ipak, oni ne mogu baš sve da lažu. Postoje neke internacionalne nagrade, neke prave banke, neke klinike koje, opet na Internetu, imaju tačne podatke o svim aktuelnim ljudima koji pripadaju određenim kategorijama.

Ali to niko ne proverava. Uglavnom. Mada neki nikogović može da napravi svoj sajt da na njemu laže i laže, da se lažno predstavi i da to šalje onima koje želi da fascinira. Sve u svemu, kompjuteri su omogućili ljudima da žive tuđe živote, da se lažno predstavljaju i da se kite tuđim perjem.

Ipak, u laži su kratke noge i kad-tad sve se otkrije.

Otkud tolika potreba u ljudima da se pokazuju i prikazuju po svaku cenu, ne trudeći se da nešto urade, da se po nečemu za njih čuje i pročuje, već koristeći laži i odlazeći u rijaliti emisije samo da bi bili viđeni - pa makar i kad seru, muzu kravu ili kolju ćurku?

Dalje mislim da bi odmah trebalo otvoriti u ludnici jedno posebno odeljenje za učesnike u  emisiji Trenutak istine i za sve njihove prijatelje i članove porodice kojima se, izgleda, adrenalin diže jedino u takvim ponižavajućim situacijama.

Ja ne znam ko smišlja takva pitanja, ali treba zaista i to moći. Biti u stanju.

Uskoro će se verovatno pojaviti neka emisija u kojoj će se meriti koje je boje i veličine govno, koje će morati da se isere na snimanju, sa buljom u gro planu da se vidi da se govno puši i da zaista u tom tenutku izlazi iz dupeta. Pa će onda verovatno po boji i veličini, koje će biti određene za reper, i da se dobijaju priznanja i nagrade.

"Poštovani gledaoci, govno gospodina profesora se najviše pušilo i bilo je najdeblje, a postiglo je zlatnožutu boju tipičnu za Džeka Danijelsa.

Gospodine profesore, Vi ste pobednik!!!"

Svi mi koji se bavimo javnim zanimanjima, glumci, pevači, igrači, svi koji se pojavljujemo pred publikom, jesmo egzibicionisti, ali postoje u ovom našem društvu i neki zaista neverovatni slučajevi. Dakle, biti u centru pažnje po svaku cenu. Oblačiti se kao na maškarama, davati skandalozne izjave, hvaliti seks sa svojim mužem... I na kraju raditi baš sve i svašta, samo da bi se bilo u žiži javnosti...

Istinski vredni ljudi, ipak, žive svoje intimne živote dalje od očiju javnosti - pošto je svaki nazoviuspeh ili kvalitet ozbiljno doveden u pitanje ako je ono što smo uradili u drugom planu u odnosu na ono koliko se pokazujemo.

Užasavam se te užasne potrebe da neko bude u centru pažnje po svaku cenu. Meni je to odvratno i jadno. I neki ljudi koje sam cenila, time što su pristali da javno hrču, peru zube i idu u toalet sa gomilom nepoznatog sveta, da sa njima spavaju, da se tuširaju pred svima i peru govna sa poljskog klozeta u 21. veku, pali su u mojim očima. Koji to očaj natera ljude na takva poniženja?

I da li je za mediokritete najveća kazna anonimnost? Uostalom, niko na svetu nije uporan kao mediokritet. Osrednjaci će život, dupe da daju da uspeju, a istinski talentovani ljudi uvek ustuknu, ne verujući u sebe. Osrednjaci su ambiciozni. Istinski talenti sumnjaju u sebe. Zato na Zapadu postoji profesija menadžer. Ako sami sebe reklamirate, vi se devlavirate.

Pa Margerit Jursenar je na kraju svog života izjavila da je jedino što je čoveku potrebno metla da počisti ispred svoje kuće i bunar da može da se napije vode. Ja bih dodala i more, plava voda i beskraj pučine... i svoj paradajz... i masline... i blitva...

 Za kraj: kupite moju knjigu Tajne kreveta poznatih muškaraca kod svog prodavca novina, a uskoro će se pojaviti i nova: Udate kurve i ljubavnice kučke. Svašta ćete doznati. I naučiti. Jer, nije zlato sve što sija. A kamoli jebanje na javnom mestu u gaćama u kojima je nabudžena plastična patka.

 

 

 

 

Povratak

 

Jelena Tinska, posle duže pauze, vraća se na scenu. U TV seriji Šesto čulo koja je već počela da se snima, Tinska igra ekstravagantnu modnu kreatorku. Inače Šesto čulo je mešavina igrane serije i rijaliti šou-programa. U 12 igranih epizoda koje se prikazuju jednom nedeljno, inspektori Balkanpola (imaginarne organizacije balkanskih policija koju je formirao Interpol) pokušavaju da reše određeni kriminalni slučaj. Do kraja igranog dela dolazi se do pet osumnjičenih osoba koje se u cilju istrage pritvaraju. Narednih šest dana u nedelji gledaoci u saradnji sa stručnim licima, poznatim javnim ličnostima i mnogim drugim gostima u "istražnom studiju", pokušavaju da otkriju krivca. Osim zabavnog, TV serija ima i informativno-edukativni karakter.

 Glavne uloge tumače: Milena Dravić (načelnik Balkanpola), Tihomir Arsić (inspektor Arsenije), Vanesa Radman (inspektorka Lucija), Miodrag Krstović (forenzičar), Mira Banjac (majka inspektora Arsenija)... Scenaristički rukopis delo je Bobana Jevtića i Milana Konjevića, a rediteljski Nebojše Radosavljevića Čupka. 

 

 

 

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane