Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid istražuje

Tabloid istražuje

 

Dinarski kriminalci u nespretnom pokušaju da zametnu prljave tragove i životinjska groblja

 

Koljem do jaja!

 

 

Skandalozna priča o plitkim grobljima zaklane živine, dubokim džepovima besprizornog preprodavca smrdljivih bataka Petra Matijevića i njegovog mrtvozornika Mirka Dubroje, te neuspeo pokušaj podmićivanja redakcije Tabloida prljavim novcem i "sredstvima iz kompenzacije", dopunjena je novim podacima do kojih su došli naši istraživači

 

Mile Ješanov

Arpad Nađ

 

Istraživanje Tabloidovih novinara o nastanku, razvoju i perspektivi mesno-prerađivačke imperije Petra Matijevića izazvalo je ogromno interesovanje kako u Vojvodini, tako i u Beogradu i širom Srbije, ali i u susednoj Hrvatskoj odakle je ovaj višestruki prevarant i stigao tokom tragičnih ratova ranih devedesetih godina. Kao i svaki novopečeni kapitalista vaspitan u komunizmu, potpuno odgovara foto-robotu prebogatog idiota koji poznaje samo nekoliko pravila: pažljivo neguje političke veze, respektuje tajnu policiju, mrzi radničku klasu, prezire obrazovane ljude, podozriv je prema strancima...

Nastavak obimnog istraživanja Tabloidovih novinara, udruženih sa izvorima iz same mesne industrije Matijević, o masovnom trovanju koje sprovodi ovaj brutalni seljački mešetar, dešava se neposredno pred otvaranje i nove klanice živine u koju je uložio milione evra, i to potpuno automatizovanu, kapaciteta 50.000 komada na dan.

Petar Matijević, kao osvedočeni nekrofil i tvorac najdegutantnijeg izvora ekstraprofita u regionu (prodajom najgoreg smeća), nije mogao protiv svoje prirode. Njegova klanica je do sada klala po desetak hiljada pilića na dan, ali i iznošenih koka nosilja iz kojih se nakon klanja vade jaja i ne bacaju nego onako polupana prerađuju u pseću hranu. Isti proces sleduje i onim mesnim prerađevinama koje mu dolaze neprodate iz stotinak prodavnica širom Srbije.

O nekakvoj kontroli njegovih monstruoznih proizvoda nema ni govora. Od tri postojeća veterinarska inspektora, dvojica vode dokumentaciju, a jedan je u klanici za svinje i goveda! Klanicu živine, otpremanje robe, povraćaj robe, samu proizvodnju, proizvodnju pseće hrane koja je posebna, stočni depo, kamione koji stižu iz uvoza, hladnjače i još mnogo toga - jednostavno nema ko da kontroliše. Po pravilima struke, u Matijevićevoj mesnoj industriji svakodnevno treba da radi najmanje devet veterinarskih inspektora, zbog redovne kontrole ispravnosti proizvodnje mesa... Gospodin Petar Matijević je, očigledno, došao do ministara, a posebno do ministra poljoprivrede. Tu dužnost sada vrši Saša Dragin, i veterinarska inspekcija žmuri na oba oka kada su u pitanju proizvodi mesne industrije Matijević.

Petar Matijević je, zahvaljujući gadnom običaju da zakopava leševe domaćih životinja i mesnog otpada na nepropisan način, postao novi Topalović iz slavne komedije Dušana Kovačevića "Maratonci trče počasni krug". Ni njemu kao ni grobarima Topalovićima ništa nije sveto kad je profit u pitanju. Kolika je opasnost po građane koji kupuju njegove mesne proizvode i prerađevine koji izmiču veterinarskoj kontroli, ne treba ni govoriti. Važno je da gazda Pera inkasira milione evra, i prebacuje ih na račune u hrvatske banke.

Da je smrdljiva pileća tvrđava Petra Matijevića takoreći neosvojiva za sve postojeće  inspekcije, govore i dokumenti do kojih je Tabloid došao...

U oktobru 2009. godine na adresu Republičke veterinarske inspekcije iz Kikinde stigla je prijava protiv preduzeća Galad i njegovog direktora, zbog toga što je u maju 2008. godine izvršen lager konfiskata (životinjskih leševa, mesnog otpada, prim. red.), i to suprotno pozitivnim zakonskim propisima, u svinjogojskoj farmi na potesu prema prasilištu gde je lagerovana slama u širini od 20 do 50 metara, te istovaren i zatrpan na dubinu od 1,8 metara. Na tom mestu i tom prilikom zakopano je preko 20 šlepera svinjskog konfiskata, čime su svesno ugroženi i životna sredina i zdravlje ljudi. U prijavi koju su podneli građani Nakova i Ruskog Sela, optuženi za ovo teško krivično delo protiv opšte sigurnosti upravo je Petar Matijević. Ali, kakva je veza između Matijevića i firme Galad?

 

Evropska inicijativa Petra Matijevića

 

Mada je Petar Matijević započeo svoju mesno-prerađivačku avanturu pljačkom čuvene kompanije Gavrlović iz Petrinje, treba priznati da je u nastavku svog poslovnog uspona imao i dovoljno mašte i dovoljno drskosti da od svoje smrdljiive industrije napravi brend, ali pre svega zahvaljujući povoljnim cenama koje je u odnosu na ostale mesne prerađivače uvek isticao kao referencu. Ali, kako je postigao niske cene u okolnostima permanentne recesije postaće jasno tek praćenjem njegovih trgovačkih aktivnosti.

Naime, mesna industrija Matijević, vođena podlom idejom ovog beskrupuloznog dinaroida, krenula je u čišćenje evropskog smeća njegovom preprodajom u Srbiji. Preciznije, Petar Matijević se već duže vremena bavi nabavkom mesa iz Evropske unije koje je pred istekom roka ili mu je taj rok upravo istekao (njegova poslušna administracija strogo prati šta evropski trgovci spremaju za bacanje). I ne samo to nego uzima otpatke iz klanične industrije mnogih evropskih proizvođača, a u Srbiju ih doprema u buradima ili kontejnerima. Takvo meso zatim odlazi u preradu, od njega, dakle, nastaju Matijevićeve čuvene mesne prerađevine koje u njegovim prodavnicama koštaju mnogo manje nego prerađevine njegove konkurencije.

Kad mu je ova prljava rabota toliko podigla zaradu, kupio je nove mašine za preradu mesa poslednje generacije, koje mogu da melju ne samo kožu nego i kosti, i to tako savršeno da je put do paštete po ceni od  20 dinara postao otvoren. Odatle pa do masovne upotrebe nečega što je takozvana sirotinjska hrana iliti otpad iz kontejnera u pakovanju Matijević, takođe nije bio dalek put. Izvori Tabloida sa carinskih prelaza predočili su podatke u zemljama iz kojih Petar Matijević uvozi mesni otpad. To su, s vremena na vreme, Grčka, Belgija, Danska, Holandija, Austrija, Mađarska, Francuska, Italija, ali i Hrvatska koja nije članica EU, Makedonija...

 

Kupi Žiko da ne vidi niko!

 

Preduzeće Galad AD iz Kikinde privatizovano je 2003. godine. Većinski vlasnik postao je Živan Pejić, vlasnik mnogo poznatije firme Frigo Žika iz Rume. Već sledeće, 2004. godine Galad dobija od direktora JP Vojvodinavode Nikole Bugarskog jedinstveno rešenje po kome je kao jedina firma u Vojvodini oslobođen plaćanja nadoknade za otpadne vode, i to retroaktivno, počevši od 2002. godine!

Ubrzo posle ovoga Bugarski biva smenjen i optužen za primanje mita i zloupotrebu službenog položaja, a Pejić firmu Galad preprodaje svom prijatelju i poslovnom saradniku Petru Matijeviću. Rukovodioci kikindske firme, kojima je tada postalo jasno da se cela ujdurma oko privatizacije i vodila da bi se zataškalo učešće Matijevića, nasilno bivaju izbačeni iz svog preduzeća i primorani da se odreknu udela u njemu.

Odmah pošto je preuzeo Galad, Matijević pokazuje zašto su mu bile potrebne oranice u južnoj Bačkoj. Prema izjavama više svedoka ovog nezapamćenog skandala, kamioni privatnog preduzeća Karin-Komerc iz Novog Sada (preduzeće registrovano u naselju Veternik, u vlasništvu Mirka Dubroje, Matijevićevog brata po kriminalu), pod okriljem noći dovoze otpad od svinja zaklanih u pogonima mesne industrije Matijević i izručuju ga u dve jame površine 50 puta 20 metara, dubine svega 1,8 do 2 metra. Ovakvo odlaganje otpada ne samo da je strogo zabranjeno već predstavlja stalnu opasnost za okolno stanovništvo zbog mogućnosti izbijanja epidemije.

Prema svedočenju meštana, celo ovo područje odvojeno je od lokalnih reka običnim zemljanim nasipom, te stoga predstavlja stalnu opasnost  od zaraze, a najviše je ugrožen jedini rezervoar pijaće vode za Južnu Bačku. Svedoci su, kako piše u prijavi Republičkoj sanitarnoj inspekciji, izbrojali preko 25 šlepera preduzeća Karin-Komerc koji su istovarivali otpad na dve pomenute lokacije.

Iako je Republička inspekcija za zaštitu životne sredine utvrdila da je Opštinska inspekcija za zaštitu životne sredine iz Kikinde nadležna da postupa po pomenutim prijavama, Opštinska inspekcija se samovoljno proglasila nenadležnom! U međuvremenu je ceo slučaj stigao i do Ministarstva za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje. I tu je zapelo.

Ništa dalje nije uznapredovala ni krivična prijava koju su građani podneli još 2007. povodom nezakonite odluke bivšeg direktora JP Vojvodinavode Nikole Bugarskog da Galad oslobodi plaćanja nadoknade za otpadne vode. Posle višegodišnjeg šetanja predmet Ki 67/07 konačno se skrasio kod Opštinskog javnog tužioca Katarine Bobić gde, kako izgleda, čeka da nastupi zastarelost. Šteta koja je osporavanim rešenjem naneta budžetu iznosi najmanje 60 miliona dinara! Ista tolika je i korist koju je u svoj džep strpao Petar Matijević.

 

Zlotvor u Zrenjaninu

 

Zrenjaninski Tekstilpromet i radnička tragedija nastala nakon prelaska ovog preduzeća u ruke Petra Matijevića, slikovito govore o modelu kriminalnih sprega države i najgoreg ljudskog nakota koji se pojavljuje u svojstvu uspešnog preduzetnika.

 Čim je Petar Matijević postao većinski vlasnik (50,18 odsto) Tekstilprometa počela su otpuštanja (70 ljudi ostalo bez posla), rasprodaja zaliha i izdavanje u zakup 14 maloprodajnih objekata i bilo je jasno koji su mu poslovni ciljevi. Svima koji su mu se našli na putu dao je radni premeštaj na poljoprivredno gazdinstvo Zlatica, gde se uzgajaju svinje i krave, a ko nije imao izlaza uzeo je otpremninu od 100.000 dinara i zauvek otišao iz preduzeća.

Ali, da stvari budu jasnije, treba znati po kom modelu Petar Matijević kupuje preduzeća i šta je temelj njegovog kriminalnog delovanja. Naime, on nikada i ni pod kakvim okolnostima ne kupuje na tenderu ili na aukcijama! Isključivo se pojavljuje kao kupac na javnim ponudama i na takozvanom tržištu kapitala, a taj ga postupak ne obavezuje na socijalne ili investicione obaveze.

 Tako je i zrenjaninski Tekstilpromet kupio na Beogradskoj berzi u tri faze, dok nije kompletirao većinski paket. Kada je obavio posao, pred njim više nije bilo prepreka da rasproda ili iznajmi imovinu preduzeća, radnike otpusti i zgazi sve što mu ometa brzu zaradu. Naravno, mada srpsko državno rukovodstvo i nesmenjivi ministri snose ključnu krivicu za ovako surovo čerupanje svih privrednih tekovina, u slučaju Petra Matijevića bilo je dovoljno da se neko ozbiljan pozabavi poreklom njegovog novca.

 

Obračun iz računa

 

U januaru 2010 godine, nakon verbalnog a kasnije i fizičkog sukoba oko prava na izvlačenje peska kod novosadske rampe, na nasipu zvanom Kamenjar, uhapšeno je više osoba dva kriminalna klana. Sa jedne strane je bio kriminalni klan Mirka Dubroje, vlasnika preduzeća Karin-komerc, a sa druge Dragoslava Vukovića, vlasnika preduzeća Vuković-komerc. Naime, sporena rampa koja tu postoji zbog zabrane kretanja tranzita teškim kamionima postavljena je po nalogu Republičke vodoprivredne inspekcije, ali je očito zasmetala i jednima i drugima... Dubroja se pravdao da je do tuče moralo da dođe jer je pravo na spuštanje i podizanje rampe na tom području od Republičke inspekcije dobilo njegovo preduzeće, te da je Dragoslav Vuković kršio njegovo pravo na ovu zabavu. Izvesni Damnjan Jakovljević, Dubrojin tehnički direktor, naredio je beskompromisan juriš na Vukovićeve radnike, ali je njegova elitna jedinica naišla na jak otpor Vukovićevog klana.

 U Policijskoj upravi Novi Sad zadržano je tom prilikom više lica zbog narušavanja javnog reda i mira. "Policijska patrola je po dojavi izašla na mesto događaja, gde su se dve grupe međusobno vređale i pretile", saopštila je novosadska policija izbegavajući da pominje i Dubroju i Vukovića iz razumljivih razloga. Naime, njihov uticaj na bezbednosne strukture Novog Sada nije mali.

Kriminalni klan Mirka Dubroje dobio je odmah šamar iz Javnog preduzeća Voda Vojvodine od Mirka Galonje, šefa odbrane od poplava, koji je tom prilikom kazao da oba kriminalna klana imaju pravo na vađenje peska iz Dunava, a da je rampa postavljena zbog sprečavanja dolaska nepoznatih kamiona.

Do danas nepoznato lice je neposredno nakon ovog skandala u novosadskom naselju Kamenjar zapalilo automobil marke audi KU7, vlasništvo Mirka Dubroje, koji je odmah procenio štetu na oko milion dinara. Međutim, u novosadskoj policiji, iz straha da se ne zamere ni Vukoviću ni Dubroji, nisu dovodili ova dva događaja u vezu, a iz Karin komerca je saopšteno da je Mirko Dubroja u to vreme bio u inostranstvu.

 

Zbog tebe bih tucao kamen

 

Na drugom tenderu za prodaju somborskog preduzeća Kamenko Gagrčin, ponudu je dostavilo i preduzeće za rečni saobraćaj, građevinarstvo i trgovinu Hidro-baza, koje je ponudilo 100.000 evra, a sve u vezi sa tim objavila je i Agencija za privatizaciju Srbije. Oba preduzeća su ponudila investicioni program od milion evra i prihvatila minimalne uslove socijalnog programa.

Tender je bio raspisan 18. decembra 2008. godine, rok je istekao 2. marta te godine, a ponudu je između ostalih dostavila i novosadska Dunav grupa agregati, koja nije ispunila uslove tendera.

Prvi tender za prodaju preduzeća Kamenko Gagrčin proglašen je neuspešnim krajem oktobra 2008. godine, ali tom prilikom nije navedeno zašto je Tenderska komisija odbacila predlog o rangiranju ponuda koji je dala Agencija za privatizaciju. Da bi stvari i ovde bile jasnije, treba reći da je jedan od interesenata bio i Mirko Dubroja sa svojim Karin komercom (u ponudi je pisalo iz Šida a ne iz Novog Sada!), smatrajući da će udruživanjem u jedan konzorcijum (Hidro-baza i Napred) uspeti za sitne pare da potplati koga treba kako bi prošao na tenderu. Na njegovu žalost, bilo je tu još braće mafijaša ali i uglednih svetskih kompanija kakav je, recimo, jedan Holcim. Tako je ponuda Dubrojinog konzorcijuma odbačena uz obrazloženje da nije ispunjavala kvalifikacione uslove tendera, te tako onu legendarnu pop pesmicu Olivera Mandića "Zbog tebe bih tucao kamen" koju je bio spreman da otpeva svojoj ljubavnici nakon tendera, nije stigao da otpeva. Ni uživo ni telefonom.Top of Form 1

Bottom of Form 1

Pesma nas je održala

 

Tabloidov istraživač kriminalnih radnji Petra Matijevića, Mirka Dubroje i drugih članova njihovog zavičajnog klana, našao se poslednjih dana januara 2010. godine u Zagrebu, na ugodnoj večeri u restoranu Globus sa još 740 članova VSNM grada Zagreba (Veće srpske nacionalne manjine), gde je obeležena krsna slava Sveti Dositej Zagrebački. Tom prilikom je organizovana tombola sa srećkama vrednosti od po 20 kuna (prodato je te večeri čak 1.500 srećaka!), a sav prihod je otišao u kasu Petra Matijevića, odnosno njegovog privrednog fonda po imenu Vladimir Matijević. Naravno, ne bi Matijević bio to što jeste da prisutne nije počastio svojim mesno-prerađivačkim smećem, pa su prisutni dobili paketiće sa kompletom proizvoda. Svirao je folkorni orkestar iz Darde i Zagreba, a Matijevićev kompanjon Mirko Dubroja i zagrebački ugostitelj Milan Labus doveli su za ovu priliku ocvalog Miroslava Ilića da im zapeva nešto nostalgično.

 

Dubroja u vreme proboja

 

Lopovska loža dalmatinskih mešetara u Vojvodini opstajavala je poslednje dve decenije na lažnom patriotizmu, a njihovo kriminalno preduzeće opstajavalo je veštim podmirivanjem potkupljive i razjedinjene višestranačke birokratije. Disciplinu plivanja u haosu i profitiranje od haosa, do savršenstva je doveo i Matijevićev poslovno-zavičajni kompanjon Mirko Dubroja. Ali, znatno pre nego što će ugaziti u Novi Sad, dakle, pre nego što će i saobraćaj u Novom Sadu biti podređen njegovim porodičnim veseljima, Dubroja je izvesno vreme, tokom rata, obitavao u selu Lovas, u Hrvatskoj.

Zahvaljujući tadašnjem direktoru zemljoradničke zadruge u Lovasu Ljubanu Devetaku, Dubroja je socijalno preživeo ovaj period, ali čim je napustio Lovas, zaboravio je i na Devetaka i na njegovu pomoć. Ali, ako je Dubroja iz razumljivih razloga pokušao da potisne sećanje na ovaj period, tu je Tabloid da ga podseti...

Dok je ranih devedesetih godina u selu Lovas preživljavao zahvaljujući Ljubanu Devetaku, ipak je našao vremena da sebi život učini lepšim i zabavnijim. Našao je ljubavnicu, izvesnu Mariju Đaković (njen blizak rođak Miroslav Sovanj danas je jedan od predsedavajućih u krivičnom veću Županijskog suda u Zagrebu, od kojeg je kupovao podatke o kretanju deficitarnih roba na relaciji Srbija-Hrvatska), te je tako premostio ovaj sumoran period. U međuvremenu je, stičući važna poznanstva u okrilju vojno-policijske nomenklature već posrnule Republike Srpske Krajine i ratnih profitera ondašnje Savezne Republike Jugoslavije koji su se tada našli na terenu Slavonije i Baranje, našao i drugu ljubav. Bile su to cigarete i nafta. Kao vešti manipulant, lako je dospeo do statusa ratnog liferanta svih deficitarnih roba, a kasnije se povezao i sa bratom svoje snahe (žene Slobodana Dubroje, prim. red.), izvesnim Cojom, švercerom iz zagraničnog područja oko Šida, te je krenuo u preprodaju ukradenih automobila. Njima je, umesto novcem, plaćao i neke obaveze u Lovasu. Svedoci tvrde da bi svaki put kad bi ukradenim automobilom platio neku robu, taj automobil dan-dva kasnije bio opet ukraden. Izvori Tabloida veruju da je kompenzacija dobijala noge uz Dubrojino odobrenje.

Uostalom, njegova kasnija poslovna biografija ukazuje na njegov nepresušni talenat za krađu već ukradenog, i prodaju već prodatog.

Krivotvoreći sve čega se dohvatio, prodavao je i pokvarene paštete kao prvoklasnu robu po višestruko skupljoj ceni. Ali, pred ljubavnicom Marijom Đaković nije imao tajni. Kretanje robe, vojske, naoružanja i naroda nisu više bili nikakva tajna ni za njenu rodbinu niti za obaveštajne strukture u Zagrebu.

 

 

 

 

 

Opraštaju zločine

 

Gospoda Petar Matijević i Mirko Dubroja su značajni ljudi u Vojvodini i Srbiji. U društvu, Dubroja često kaže - "nisam ja smrdljivi Srbijanac". Ipak, on kod  ''smrdljivih Srbijanaca" u Beogradu, u Tužilaštvu za ratne zločine predstavlja veliki autoritet. Ovim tužilaštvom rukovodi, nezvanično, Nataša Kandić, koja velikim svežnjevima novca snabdeva zamenika tužioca Dragoljuba S., koji joj prodaje informacije.

Tako su i Petar Matijević i Mirko Dubroja oprali krvave ruke svojim telohraniteljima i pajtosima, a oribali su i svoje, izvodeći na optuženičku klupu seljake iz Krajine, koje su prethodno opelješili do gole kože, prodajući im za trostruko veću cenu humanitarnu pomoć koju su krali.

Tabloidu su ustupljene priče Krajišnika i oni su opisali bestijalnosti braće Dubroja, Petra Matijevića i Vojsilava Gajića, danas vlasnika Vojvodine, koju, u skoroj budućnosti, žele da preprodaju Hrvatskoj! Ovaj ološ zanima samo novac.

 

 

 

Nesupelo podmićivanje

 

Nakon objavljivanja teksta u Tabloidu pod naslovom "Puno smrada usred Novog Sada", u kojem smo započeli sa otkirivanjem nedela organizovane kriminalne grupe koja je izbegla iz Hrvatske i udomila se u Novom Sadu, a potom zagospodarila Vojvodinom, glavnom utredniku Tabloida Milovanu Brkiću stigla je ponuda o nagodbi.

Pregovarač Mirka Dubroje nudio je 20.000 evra za omertu. Za ovu svotu trebalo je da se pokrijemo ušima, da sve zaboravimo i pustimo braću Dubroja i Vojislava Gajića da se bave svojim biznisom. Petar Matijević nije uračunat u ovu ponudu.

Nepodnošljiva lakoća kupovanja ljudi od strane gospodina Mirka Dubroje prekinuta je, ovog puta.

Mirko Dubroja je, još kada se Tabloid prošle godine oglasio serijalom tekstova o braći Dubroja i Vojislavu Gajiću, javio Tabloidu preko posrednika.

Jedan prijatelj Milovana Brkića, advokat po profesiji, zamolio je glavnog urednika da se nađe u kafani "Ćareva ćuprija" u Beogradu, da mu pomogne.

U kafani je Brkić upoznao izvesnog Sarmu, kako se predstavio, iz Novog Sada. Invalida takoreći. Pozivajući se na prijateljstvo sa advokatom, Sarma je zamolio Brkića da omogući Mirku Dubroji da u Tabloidu bude objavljen njegov demanti. Poštujući staro novinarsko pravilo, Brkić je uputio Sarmu da obavesti Mirka Dubroju da pošalje tekst demantija, na čije objavljivanje po Zakonu o javnom informisanju ima pravo. Ali, ubrzo se u kafani pojavio i sam Dubroja. Pet minuta kasnije Milovan Brkić je napustio sastanak.

Istog dana naš novosadski dopisnik poslao je biografiju Dubrojinog "više nego brata".

Mićo Nikolić zvani Sarma (53), kontroverzni biznismen iz Novog Sada, ranjen je rafalnom paljbom 11. februara 2008. godine ispred njegove zgrade u Šafarikovoj ulici broj 35, ispred njegove kockarnice "Blu lajn", u klasičnoj mafijaškoj "sačekuši''. Nikolića su meci pogodili u karlicu, rame, desnu podlakticu i butinu. Nakon operacije koja je trajala nekoliko sati, on je zbrinut na odeljenju za intenzivnu negu.

Preko puta zgrade u kojoj je ranjen i u kojoj je sedište njegove preduzimačke firme "Blu lajn NS gradnja", Nikolić je gradio jedan od najmodernijih stambeno-poslovnih objekata u Novom Sadu.

Ovo nije prvi "vatreni" okršaj ispred kockarnice "Blu lajn". Pre dve godine u tom objektu državljanin BiH Vinko Predojević (57) hicima iz pištolja pokušao je da ubije Radeta Ašćerića.

Nikolić i njegova tadašnja nevenčana supruga Ljiljana Blagojević (35) su optuženi da su pomogli Predojeviću da prikrije delo. Ljiljana Blagojević dovodi se u vezu i sa članovima kriminalne grupe Mladena Marića (36) iz Iriga, koji su uhapšeni 21. septembra pretprošle godine zbog organizovane trgovine drogom.

Nakon što je prenet u bolnicu, Sarma je policiji saopštio ime napadača, dvadesetogodišnjeg Miodraga Markuša, čiji je otac Zoran Markuš bio visoki funkcioner Policijske uprave Novog Sada.

Posle operacije Nikolić je promenio iskaz, navodeći da nije video napadača. Pozadina ovog sukoba bila je borba veterničkog klana i Sarme oko podele tržišta heroinom u Novom Sadu i Vojvodini.

Gospodin Nikolić je imao jake pozicije u novosadskoj policiji i zaštitu od svojih zemljaka Nikole Brkića, pomoćnika načelnika Policijske uprave, Mladena Korice, šefa kriminalistike policije, i šefa odseka za privredni kriminal Milovana Forkape. Oni su bili i ostali Nikolićevi prijatelji i zaštitnici.

Narkodiler je "više nego brat" sa Mirkom Dubrojom. Upućeni tvrde da je Sarma snabdevao narkoticima i sina Petra Matijevića, koji je registrovani narkoman.

Kada se u Tabloidu pojavio tekst "Puno smrada usred Novog Sada", Dubroja je opet angažovao Sarmu, da ponudi nagodbu. Zavet ćutanja, procenio je, košta 20.000 evra. Oni koji poznaju Mirka Dubroju kao patološku stipsu, kažu da je to za njega velika suma i da smo mi, očigledno, za njega krupne zverke kada je rešio da odreši kesu.

Ponuda Mirka Dubroje glatko je odbijena.

 

 

Istraga

Redakcija Tabloida, na predlog predsednika Borisa Tadića sa kojim smo stupili u kontakt, prosledila je sve dokaze kojima raspolaže o ovoj organizovanoj kriminalnoj grupi Specijalnom tužilaštvu za borbu protiv organizovanog kriminala. Njihova istraga, obećano nam je, biće efikasna.

 

 

Gejše

Osim posla rasturanja heroina, Mićo Nikolić Sarma uspešan je i podvodač. On Mirku Duborji, Petru Matijeviću i Vojislavu Gajiću i njihovom društvu podvodi lepe devojke. I to vrlo skupe lepotice, koje za jednu noć naplaćuju po 1.500 evra! Ima se, može se.

 

 

Policija ume da zažmuri

 

Mirko Dubroja ima svoje ljude i u novosadskoj policiji. Mnogi funkcioneri policije su na njegovoj apanaži. Kada je udavao kćerku, saobraćajna policija Novog Sada blokirala je pola grada, da se ne uznemiravaju svatovi. Kamioni Mirka Dubroje kreću se i zabranjenim, jednosmernim ulicama. Policija nerado piše prekršajne prijave.

Tabloid je pre tri godine objavio fotografiju vikendica koje je Dubroja, u naselju Kamenjar, od milošte zvanom Dolina lopova, podigao tadašnjem načelniku Odeljenja saobraćajne policije Milovanu Glođeviću i načelniku Branku Pantoviću, koji je danas rukovodilac u MUP-u u Beogradu. Koliko li još policijskih službenika radi za gospodu Dubroje, Matijeviće i Gajiće?

 

 

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane