Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi
Do koske
Od čega je
umorna Srbija, a od čega njen predsednik
Ljubav lidera
i budala
Dok je svet oko nas u ozbiljnoj krizi, što
od pretećih ratova, terorizma i opšteg monetarnog sloma, dok Amerika prvi put u
istoriji menja izgled novčanice od 100 dolara a Nemci razmišljaju o povratku
marke umesto evra, srpski predsednik pati od hroničnog liderstva, pa svoju
boleštinu širi na nivo nacionalnog optimizma i vere u regionalno liderstvo
Srbije
Milica Grabež
"Sve
dok je u Srbiji budala, ja ne moram da brinem za svoju političku
karijeru", govorio je
pre petnaestak godina vođa najradikalnije desne partije Vojislav Šešelj.
Rečenica je citirana i u knjizi
Slavoljuba Đukića "On, ona i mi", strana 153, 13. red odozgo).
Znatno pre
Šešeljevih poskočica, u vreme septembarskih događaja 1987. godine (čuvena Osma
sednica koja je praktično i dovela Slobodana Miloševića na vlast), jedan od
ideologa zalazećeg samoupravnog socijalizma Dušan Čkrebić, udvarajući se novom
vođi, istovremeno navijajući za rušenje
stare političke garniture kojoj je i sam pripadao, izgovorio je epohalno važnu
rečenicu: "Srbija je umorna od lidera!". Sad je izvesno da njeni uzroci i posledice
najrečitije govore o kolektivnom licemerju u kome se srpska nacija nalazi
predugo, i da su izvrnuta naopako sva moralna i etička načela kojima su se
slavni preci ovog naroda upravljali.
Kako bi
danas zvučale na prvi pogled oprečne misli Vojislava Šešelja i Dušana Čkrebića?
Može li
neko još jednom reći da je Srbija umorna od lidera? Šta i ako kaže (sa punim
pravom), hoće li to biti dovoljno, jer će onih budala na koje je računao
Vojislav Šešelj devedesetih godina (samo različitih shvatanja i ideologije),
uvek biti u dovoljnom broju?
Može li
sadašnji lider Boris Tadić računati na njih, ima li on svoga Čkrebića koji će
sutra da se isprsi ispred opozicije i zavapi kako je Srbija umorna od lidera,
pokazujući prstom na sve druge samo ne na njega?
Šta ako iz
ovog narastajućeg socijalnog i svakog drugog nezadovoljstva zaista izraste novi
lider koji će Borisa Tadića, pre nego što se iko nadao, otera u političku i
svaku drugu istoriju? A ima ozbiljnih najava. Hoće li i Tadić zbog toga svoje
političke protivnike nazvati lažnim prorocima i ludacima, kao što je
Milošević svojevremeno nazvao nekadašnju opoziciju?
Liderstvo
zna da bude gadna rabota, posebno kad se tom ambicijom zarazi predsednik države
čija su ustavna ovlaštenja jasno definisana. U tom najvećem pravnom aktu nigde
ne piše da je predsednik lider. Ne piše ni da je Srbija lider u regionu. Ali u
životu je sve drukčije nego u knjigama...
Ako Srbija
još nije umorna od lidera, onda je ovaj lider sasvim sigurno sve umorniji. I
usamljeniji. Oko njega je napravljen čitav sanitarni koridor kako bi se osećao
što bezbednijim u okolnostima kad mu prete. A prete mu (prema zvaničnim
informacijama) anonimni vojnici proteranog narkomafijaša i neznani junaci sa
takozvane socijalne mreže Facebook.
Ovaj lider
ima svoj profil u elektronskom Vavilonu, koji on lično može da ukloni u svakom
trenutku, ali iz nekog razloga neće. Zašto, to je drugo pitanje...
Umorni lider zemlje koja je umorna od lidera,
na svakom koraku hoće da pokaže kako je neumoran i kako mu nijedna uloga nije
strana. Evo, nedavno je sebe stavio u službu MUP-a Srbije rečenicom
"Računajte na mene", koju je izgovorio u kontekstu kraćeg
konfuznog izlaganja, dok je pred njim izvođena policijska vežba obračuna sa
zamišljenim teroristima i kriminalcima. I još je dodao, da ne bi bilo dileme,
kako je on vrhovni komandant po funkciji pa je shodno tome i policiji nadređen.
Nažalost,
svet oko Srbije vodi znatno ozbiljnije bitke, te su ove priče o liderima i
liderstvu tamo negde potpuno bizarne ako ne i sasvim nepoznate...
Dok
samoljubivi srpski lider vidi i Srbiju kao lidera u regionu i kao kandidata za
ulazak u Evropsku uniju, dotle u samoj Evropskoj uniji traju ozbiljne rasprave
o daljem opstanku evra kao kontinentalne monete. Nemački finansijski stručnjaci
procenjuju da povratak marke umesto evra ne bi bio nikakvo čudo, posebno ako
sudbinu Grčke ekonomije dožive Irska, Španija i Portugal. Ako se to desi, nema
tog lidera koji će spasti utopiju o zajednici naroda od Atlantika do Urala.
Istovremeno,
dok MUP Srbije antiterorističkim vežbama hrabri srpskog predsednika-lidera da
mu mangupi sa Facebooka ne mogu ništa, dotle pravi terorizam iz
Dagestana, zamotan u haljine mladolikih udovica, ubija u Moskvi i van nje.
Svet se
naglo menja. Jedna imperija ustaje, a druga nestaje. Kako mala Srbija na
Balkanu može da pročita svoj put i pronađe pravi odgovor na sadašnje i buduće
vreme? Kako, ako joj je samoljubivi i neprikosnoveni vođa opterećen liderstvom,
jer je okupiran marketingom a ne životom?
Kad je
poplava takozvanih mrežnih sistema prodaje sa Zapada zahvatila i Srbiju
devedesetih godina, skoro svaki od njih je u sebi imao sektaški princip:
bespogovorno slušati lidera prodaje, klimati glavom, ustajati i aplauzom
pozdravljati posle svake bitne rečenice...
Slično
ludilo je u zadnjih nekoliko decenija meri zahvatilo i američki Kongres, samo
na nivou političkog liderstva. I tamo ustaju i aplaudiraju čim predsednik nešto
kaže.
Nažalost, pomodarski deo Srbije rado uvozi ove
sezonske proizvode od kojih ubrzo zaboli glava i bude muka. U ovom trenutku,
nesumnjivi promoter tog pomodarstva je sam predsednik države, Boris Tadić.
Lider bez pokrića i čovek kome je guber kraći od ambicija.
Ali, na jedno čak i on može da računa...
Ljubav budala prema liderima ovde je uvek bila
značajan faktor propasti, čak i u okolnostima opšteg zamora.