Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Rusija

Rusija

 

Raj za državne službenike

 

Plavim koficama protiv rotacionih privilegija

 

    U Rusiji je uspostavljen komunizam! Istina, samo za državne službenike i deputate. Teško da ćete takvo nešto videti još negde u svetu: po Moskvi se voze automobili na čije krovove su prikačene... plave dečje kofice. Mnogi stranci verovatno misle da su vozači ovih automobila neki možda čak i ludi ljudi. I samo je Rusima jasno šta znače ove plave kofice na krovovima automobila. O tome piše naš dopisnik iz Moskve

 

Viktor Hlistun

dopisnik iz Moskve

 

 

    Čudni su ruski vozači. Jedan se tako provezao kolima na čiji krov je stavio plavu koficu koja izdaleka silno podseća na rotaciono svetlo koje se nalazi na krovovima vozila hitne pomoći ili vatrogasaca. Upravo takvi specijalni signali nalaze se u Rusiji i na automobilima državnih službenika i deputata. Za njim su krenuli i drugi vozači. Tako se dogodila prva akcija, potom je usledila druga, pa treća. I sada se svakog dana može videti na desetine automobila sa plavim koficama na krovu. Na ovaj smešan način vozači protestuju protiv toga da državni službenici i deputati imaju prednost u saobraćaju nad drugim vozačima.

Za Moskvu i druge velike gradove to je veoma važno, jer je gužva u saobraćaju velika, zastoji su česti, i nemoguće je da se brzo provezete - brzina vožnje u glavnom gradu je oko 20 kilometara na sat i ljudi putuju na posao po 2-3 sata, pa i duže. A državni službenici nemaju taj problem - oni prelaze u suprotnu traku, uključuju rotaciono svetlo i sirene i - prolaze. Zbog toga se događaju čak i saobraćajne nesreće.

Ali, učesnike protesta jure inspektori saobraćajne policije, zaustavljaju ih, skidaju im plave kofice i kažnjavaju. Nedavno je aktivista Federacije automobilista Rusije (FAR) Aleksej Orel, koji se nije potčinio zahtevima inspektora da skine koficu, bio odveden u odeljenje policije gde je ozbiljno upozoren zbog svog ponašanja. Ipak, broj protesta se ne smanjuje, već raste.

Sve u svemu, sve što se događa u vezi sa koficama još jednom potvrđuje nepisano pravilo ruske stvarnosti: u pravu je onaj ko ima više prava. Kako žive, Rusi tako i voze. Događa se da u saobraćaju, u kome u celom svetu vlada ravnopravnost svih učesnika, u Rusiji državni službenici imaju privilegije.

Jasno je da u protestima stvar nije samo u koficama na krovovima automobila. A i propratne pojave koje se dešavaju, takođe mogu da se pripišu ruskoj stvarnosti. Često obični vozači trube i neprekidno signaliziraju kada vide da auto sa rotacionim svetlom ide suprotnim smerom ili po trotoaru, a ponekad prolazi i na crveno svetlo na semaforu. Dešavaju se i gore stvari. Evo, na primer, nedavno su dva mladića na skuterima prišli automobilu sa rotacionim svetlom, isekli mu dovod struje, skinuli rotaciono svetlo i pobegli. A vozač tog automobila, kao i svi pristojni vozači, išao je polako, stajao je u gužvi, odnosno ponašao se onako kako treba da se ponaša svaki vozač, poštujući opšta pravila saobraćaja. Iza ovog čina ne stoji samo obično nezadovoljstvo državnim službenicima, nego neka mržnja prema njima, u kojoj niko ne shvata da li je čovek nevin ili kriv. I to je tipično ruski.

 

Ko je to dozvolio

 

Rasprave o tome šta se može, a šta ne, vode se već mnogo godina. Otkad postoje i veće privilegije specijalnih vozila. Vozači automobila sa uključenim rotacionim svetlima plave boje ne moraju da poštuju pravila iz šestog odeljka Zakona o saobraćaju. To znači da, kada su vam upaljena rotaciona svetla, ne morate da poštujete svetla na semaforu, saobraćajne znake, zahteve saobraćaja (možete da idete i u suprotnom smeru), možete da stanete gde poželite, da prekoračite brzinu itd. Istina, sve to možete da činite samo onda kada su državni službenik ili njegov vozač na "neodložnom službenom zadatku", i kada se njihovo takvo kretanje događa "pod uslovima održavanja bezbednosti saobraćaja".

U praksi, vozači automobila državnih službenika voze kao da sede za volanom vatrogasnog ili vozila hitne medicinske pomoći. Niko ne veruje da ujutro automobil sa rotacionim svetlom ide suprotnom trakom "ispunjavajuću neodložan službeni zadatak". Nego, uspavao se načelnik, pa tera vozača da brzo vozi, narušavajući saobraćajna pravila. Naravno, vozač ne mora da se povinuje zahtevima načelnika, ali pitanje je koliko dugo će onda ostati na tom radnom mestu.

A s druge strane - još jedno pitanje: zašto saobraćajna policija ne zaustavlja ova vozila koja narušavaju pravila saobraćaja i ne kažnjava ih po zakonu. Ni oni ne žele da se zameraju državnim službenicima, a sasvim je nemoguće proveriti po kakvom poslu žuri funkcioner. Međutim, često zbog narušavanja saobraćajnih pravila, vozači automobila sa rotacionim svetlima izazivaju nesreće. Nedavno su u sudaru sa takvim jednim vozilom poginule dve žene iz Moskve. Tužno je i to što se istrage povodom saobraćajnih nesreća koje uzrokuju vozači specijalnih vozila često i ne sprovode. Eto šta se dešava kada deputati i državni službenici sami sebi smisle privilegije u saobraćaju i unesu ih u zakon.

A šta se dešava sa protestima?

 

Bilo bi smešno...

 

Rusi imaju izreku: bilo bi smešno kad ne bi bilo tužno. Naravno, moglo bi se smejati plavim koficama na krovovima časnih automobila, ali deputati Državne dume su, kada su protesti protiv vozila sa rotacionim svetlima održani u 40 gradova Rusije, shvatili to kao veliku pretnju. Po ubrzanoj proceduri su doneli rešenje da se zabrane akcije protesta protiv vozila sa rotacionim svetlima. Otišli su čak i korak dalje: odlučili su da ograniče organizovanje uličnih povorki bez dozvole vlasti. A takvu dozvolu je sada veoma teško dobiti. Da bi pokazali da državni službenici shvataju da u saobraćaju svi treba da budu ravnopravni, kao što zahtevaju međunarodna pravila, deputati su predložili kazne za vozače vozila sa rotacionim svetlima ako narušavaju saobraćajna pravila. Ali, opet samo u slučajevima koje smo već objasnili. Jasno je da saobraćajni inspektori i dalje neće proveravati da li državni službenik žuri neodložnim poslom ili se žuri zato što se uspavao,  jer niko neće da se petlja sa njima - toliko su oni moćni. Teško je, i običnim vozačima i saobraćajcima, da se izbore protiv tolike moći. Zbog toga i jeste tužno, a ne smešno, kada se na ulicama pojave automobili sa plavim koficama na krovovima.

Posle zabrane protesta, vozači su odlučili da preduzmu akciju druge vrste: nekoliko ljudi je izašlo iz automobila, stavili su na glavu plave dečje kofice i krenuli peške po ulici. Protestna šetnja u Moskvi se tužno završila: deset učesnika pešačkog protesta završilo je u policiji. Zadržani su i primerno kažnjeni novčanim kaznama.

 

Želim da budem državni službenik

 

Možda će se neko od čitalaca zapitati zašto toliko pišem o nekim tamo automobilima sa rotacionim svetlima. Stvar je u tome što privilegije koje državni službenici imaju u saobraćaju predstavljaju samo vrh ledenog brega koji u stvari pokazuje koliko su oni moćni u Rusiji i koliko mnogo privilegija imaju u životu. Pre tri-četiri godine oni su doneli zakon o tzv. smanjenju povlastica i privilegija. Ako su ranije ratni veterani, veterani rada, penzioneri, imali neke povlastice, na primer manje su plaćali stanarinu, vodu, gas, struju, manje ih je koštala karta u javnom saobraćaju itd., sada su sve te povlastice ukinute. Zamenilo ih je malo povećanje penzija, mnogo manje nego što su bile povlastice koje su imali. Ozlojeđenost zbog tog zakona ne prestaje, ali nema tako izražen karakter kao protest protiv vozila sa rotacionim svetlima.

Paradoks je u tome što se zakon o smanjenju povlastica odnosi samo na obične građane, a ne na državne službenike. Sve povlastice koje su imali državni službenici i deputati ostale su i dalje, a neke su i povećane. Evo samo nekih od njih. Državni službenik ima pravo na: plaćeni odmor, 30-45 dana tokom godine, a takođe i dopunsko plaćanje odmora za prekovremeni rad ili teške vremenske uslove na radu; medicinsku uslugu (uključuje i članove porodice) u specijalnoj poliklinici. Državni službenik može da koristi usluge ove poliklinike i posle odlaska u penziju.

Imaju mogućnost besplatnog višeg obrazovanja. U vreme studiranja, državni službenik dobija platu po osnovu mesta posla; službeni prevoz (u zavisnosti od dužnosti); jednokratnu pomoć za kupovinu stana. Međutim, neki državni službenici i deputati kupuju po nekoliko stanova tokom svoje službe, i to po najnižim cenama; visoki državni službenici imaju pravo na državnu daču; penziju koja iznosi 80 odsto od plate kada se navrši deset godina staža u državnoj službi, a koja se povećava u odnosu na povećanje plata državnih službenika. Takva penzija iznosi oko 1.500-2.000 evra. Penzije običnih građana iznose oko 200-300 evra. To je deset puta manje nego što imaju državni službenici. Pored toga, svaki državni službenik i deputat automatski dobija osiguranje...

O privilegijama državnih službenika se mnogo govori i piše, ali je činjenica je da se niko ne odriče povlastica i privilegija. Verovatno se zato među omladinom pojavio novi životni cilj: retko ćete sresti mladog Rusa koji bi želeo da postane kosmonaut, kapetan duge plovidbe, pilot. Većina čak ne želi da se bavi biznisom, ekonomijom. Njihov san je da postanu - državni službenici!

 

Činjenica za razmišljanje

 

U vreme kada je Vladimir Putin bio predsednik zemlje, broj državnih službenika u Rusiji se uvećao skoro za jedan i po put i sada ih ima više od 1,5 miliona. (To je tri-četiri puta više nego što ih je imao bivši SSSR).

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane