Arhiva
Patrijarh srpski
Irinej: lovac na žene i
novac
Njegovo preosveštenstvo kontroverzni biznismen
Radi kompletiranja istine o
ovdašnjim ribarima ljudskih duša, što je uslov za istinu o nama samima i svemu
što nam se događa, Tabloid objavljuje pismo sveštenog lica iz Niša
(poznatog redakciji), upućeno pre desetak godina tadašnjem protomajstoru hrama
svetog Save Bogdanu Pešiću. U pismu se govori o liku i delu tada episkopa
niškog a danas patrijarha srpskog Irineja. Pismo je lične prirode, ali ga kao dokument
o tadašnjem i budućem vremenu, o crkvenim i necrkvenim stvarima, objavljujemo u
celini
...
Poštovani gospodine Pešiću,
Veoma nam je žao što ste u najboljoj nameri da nesebično pomognete Srpskoj
pravoslavnoj crkvi i srpskom narodu praktično ruinirali svoje zdravlje. Kao što
ste se i sami lično mogli uveriti, sem Njegove svetosti patrijarha Pavla i
nekoliko čestitih episkopa koje na prste možemo izbrojati...
Primer niškog vladike Irineja to najbolje ilustruje, mada i drugi nisu
"bolji" od njega. Zato se, nažalost, Srpska pravoslavna crkva polako
ali sigurno raspada u svetu a u narodu odumire.
Vi, gospodine Pešiću, imali ste nesreću da na jednom plemenitom i uzvišenom
poslu sarađujete sa osobom koja je sva ogrezla u nemoralu, prljavštini,
nečasnim poslovima i koja u narodu, kako među vernicima tako i u redovima
sveštenika Niške eparhije, a i šire, nema, ama baš nema, nikakvog
autoriteta.
A evo zašto.
1. Godinama se već prenosi s kolena na koleno, iz usta u usta, iz grada u
grad, iz dana u dan, notorna činjenica da vladika Irinej ima vanbračnu ženu po imenu Ivanka, rođena
sestra kaluđerice Nedelje u manastiru Jovanje kod Čačka, da je
Ivanka sa majkom vladike Irineja, dok je ova bila živa, redovno posećivala
vladiku Irineja u niškom eparhijskom dvoru gde je i odsedala. Sada su te posete
ređe, ali Ivanka odseda u hotelu. Imaju dvoje vanbračne dece, sina i kćer, o
kojima se vladika Irinej kao vanbračni otac svesrdno brine. Izdržava ih bogato,
uzimajući pare sa svojih knjižica ili iz crnog fonda eparhijskog. U tome ima
dosta pomagača. Zato se u eparhijskoj kasi ne zna ni približno finansijsko
stanje, a ono što se "vodi" fiktivno je.
Da bi sakrio od javnosti postojanje sina zamolio je monaha Savu
u manastiru Sukovo da ovaj prizna Irinejevog sina za svoga, što je Sava morao
da učini. Kada je Irinejev sin završio bogosloviju, vladika Irinej je bukvalno
najurio monaha Savu iz Sukova. U školovanju sina svesrdno mu je pomagao rektor
Prizrenske bogoslovije Timotijević, koji zato Irineja ima u
rukama, i vršlja po Niškoj eparhiji kako hoće.
2. Po kazivanju protojereja i stavrofora pok. Petra Gagulića
u čiju verodostojnost kazivanja niko ne sumnja, vladika Irinej je održavao
intimne veze sa igumanijom Justinom u manastiru Sićevo,
nastavljajući tako tradiciju još iz rodnog kraja. Desilo se slučajno da
je Petar Gagulić u svojstvu arhijerejskog zamenika, pri jednoj iznenadnoj
poseti sićevačkom manastiru zatekao vladiku Irineja i monahinju Justinu na
"gomili" u krevetu. Iznenađen prizorom i krajnje uznemiren
onim što je video, protojerej je od uzbuđenja pao na železničkoj stanici u
Sićevu i pri penjanju u voz polomio nogu.
3. Po naređenju vladike Irineja monah Lukijan je lično vozio vladiku
kolima, više puta, u Prolom Banju i sačekivao u kolima u Ul. pukovački put br.
183, kod Rose, dok je vladika izlivao svoj muški "blagoslov" nad
kaluđericom koja je izdržavala banju.
Jedan monah izgleda da je nešto zucnuo pa ga je vladika Irinej više od
godinu dana držao pod epitimijom, mada po crkvenom ustavu vladika može da
izrekne kaznu epitimije najviše do 50 dana.
4. U maju mesecu 1991. godine, vraćajući se sa Arhijerejskog sabora u Peći,
na ulasku u Prokuplje, vladika Irinej je "pokosio" grupu pešaka na
putu, a u Niš dolazi sav izbezumljen.
Sutradan vladika odlazi u Prokuplje sa devizama i uspeva da
"stvar" sredi. U SUP-u nisu pokretali postupak jer je vladika sve
povređene devizama bogato obeštetio. Jedan od "pokošenih" koji je
najteže povređen jer je kontuzovan, dugo se lečio u prokupačkoj bolnici.
Vladika mu je, da se ne bi saznalo, pored izdašne pomoći u novcu, čak kupio
nova kola. Javnost o tome ništa nije saznala sem nekih "zlih jezika"
koji tvrde da je vladika tog dana vozio dve svoje prijateljice, Slovenku i
njenu koleginicu, pa je do nesreće došlo tako što je vladika umesto menjača
uhvatio "nešto" drugo.
5. Vladika Irinej je tobož monah, ali mu to ne smeta da ima više štednih
knjižica, dinarskih i deviznih, u zemlji i inostranstvu. Odakle mu toliki
novac, pitaćete.
Prema dobro obaveštenima iz Eparhije niške evo samo nekoliko konkretnih
izvora:
1. izvor. Kada su mošti sv. Lazara bile u Nišu a narod odajući im
dostojnu pažnju i poštu, 12 dana i toliko noći, darivao ih novcem, vladika
Irinej je uvek odmah po sakupljanju novca preko "svojih" ljudi menjao
dinare u devize, ali bez ikakve evidencije i polaganja računa bilo kome. Niko
od zainteresovanih do danas nije smeo da postavi pitanje gde su te devize i
koliko je para sakupljeno, a bilo je i previše u ono doba.
2. izvor. Kad je vladika Irinej boravio u Americi
zamenjujući preminulog američkog episkopa, prema kazivanju očevidaca -
tamošnjih sveštenika i naših iseljenika, vladika Irinej je očerupao dolare iz
tamošnje eparhije i samog pokojnog episkopa. Čak je uzeo i mnogo zlatnih
predmeta darivanih od strane Srba biznismena.
3. izvor. Naš čovek u SAD, dok je vladika Irinej
tamo bio na zameni, iz verskih pobuda dao je vladici kao najsigurnijoj ličnosti
36.000 dolara da ovaj podeli manastirima Niške eparhije. Računao ovaj naš
"srećnik" da ima 18 manastira i svakom od njih po 2.000 dolara, što
će dovoljno biti za spas njegove duše i da mu se ime u svim manastirima
ugravira na pločama darodavaca.
Kad se posle jedne godine naš darodavac iznenada povratio u zemlju i
raspitao za novac, utvrdio je da dolari nisu raspoređeni prema zaveštanju. Tada
nastaje veliko zlo. Vladika poriče da je dolare primio, darodavac nema nikakve
potvrde, pa ni svedoke, a gola "tvrdnja pred SUP-om i sudom ne proizvodi
pravno dejstvo", darodavcu ništa drugo nije ostalo nego da se obrati
novinaru.
Po savesti svojoj novinar objektivno prikazuje stvar i objavljuje članak u
novinama. Tek što su novine počele da se prodaju, vladika Irinej saznaje i
preko svojih ljudi otkupljuje najveći deo tiraža novina. Mislio, jadan vladika,
da će snalažljivošću nadmudriti javnost. Ali prevario se. Istina, mali broj
primeraka je prodat ali dovoljan da kruži po rukama i gradu kao dokaz i čak
svedok o prljavim, nečasnim, da ne kažemo hohštaplerskim rabotama jednog
crkvenog velikodostojnika.
4. izvor. Dok je vladika Irinej poslednji put bio u pratnji
patrijarha Pavla po Kanadi i SAD dobio je 23.000 dolara od tamošnjih bogatih
Srba za pomoć srpskim manastirima. Nažalost i ove pare su završile na njegovim
štednim knjižicama u inostranstvu.
5. izvor. Kaluđer u pirotskoj okolini, u skoro napuštenom manastiru
sklonom padu, imao je dve krave i tavorio je svoje poslednje dane života.
Umesto da pomogne ostarelom čoveku, uz to monahu, umesto da ga zbrine i pomogne
mu, vladika Irinej mu oduzima obe krave-hraniteljice i prodaje ih. Razume se,
za vladiku je najvažnije da "zbrine" krave, a novac stavi na svoje
štedne knjižice. Po pričanju seljaka, monah je umro u najvećoj bedi.
6. izvor. Stalni je priliv deviza od bogatih ljudi iz šireg
regiona Niša i raznih ustanova, darodavaca. Pošto se one obično predaju na ruke
vladici bez svedoka i potvrda, prirodno je što završe na vladičinim štednim
knjižicama.
7. izvor. Sredinom prošle godine umro je kaluđer
Vasilije u manastiru Ajdukovac kod Kuršumlije. Posle sahrane vladika je pokupio
zaostavštinu pokojnika: lovačke puške, pištolj, dve motorne testere, stavio ih
u svoja kola i odvezao na sigurno mesto. Dok su sveštenici prenosili
zaostavštinu u vladičina kola, po pričanju meštana sela, vladika Irinej je
pretražio sve fijoke po ormanima i u jednoj našao i uzeo 40.000 maraka, što je
izazvalo nezadovoljstvo kod tamošnjih ljudi, koji će zbog toga protestovati kod
nadležnih građanskih i crkvenih vlasti. O takvoj beskrupuloznoj i gramzivoj
pomahnitalosti vladike kolaju, nažalost, i druge priče.
Ovom "moralnom" i deviznom imidžu vladike Irineja dodajemo i
sledeće nesporne činjenice.
6. U vremenu najvećeg egzodusa Srba iz Srpske Krajine u 1995. godini
vladika Irinej "kupuje" nova kola za 48.000 maraka (iako ima dobra i
ispravna kola) ne računajući iznos carine i prevoza. Čak mu i Eparhijski
upravni odbor daje saglasnost za nabavku i to u vremenu kada se za izbeglice
sakupljaju sve i svašta, a zamislite "velikodušnog" fariseja Irineja
kako besplatno deli stare stvari unesrećenima a za sebe kupuje nova luksuzna
kola marke "ventrom".
Hilandarski konak je stao sa izgradnjom jer nema para - kaže vladika
Irinej. Isto tako nema para da se sagrade sala i druge administrativne
prostorije za kojima vapi Saborna crkva u Nišu. Ali zato ima para da se
vladika luksuzira novim kolima.
Na računu za nova kola stoji "Biskupu niškom G..." ali se ne zna
ni ko ih je naručio ni ko ih je platio, ni ko ih je isporučio...
Pretpostavka je upućenih da je to mito koje je vladika Irinej primio za
kupovinu onih famoznih radioaktivnih ploča za hram sv. Save na Vračaru, o čemu
je pisao NIN. Dakle, po svoj prilici na vidiku je teško krivično delo koje bi
trebalo prijaviti državnim i crkvenim organima radi gonjenja.
7. Sredinom 1993. godine u Nišku eparhiju stiže šleper sa paketima hrane na
ime bratske pomoći Grčke crkve srpskom narodu. Podela je izvršena navodno sva.
Međutim, godinu dana kasnije, 1994, po naređenju vladike Irineja izbačeno je u
kontejnere oko 1.000 kg hrane koja se
ukvarila u grčkim paketima čuvanim u neadekvatnim podrumskim prostorijama
eparhijskog dvora. Zašto ovi paketi sa hranom nisu odmah podeljeni, za koga su
čuvani, kome su tajno deljeni, zbog čega je dopušteno da se ova nasušna hrana
ukvari i baci, jedini odgovor zna samo vladika Irinej. Narod je udisao smrad iz
kontejnera, proklinjao sveštenike i vladiku, što je velika naša bruka za koju
Grci, na našu sreću, nisu saznali.
Još jednom se dogodilo u Eparhiji niškoj da se ukvare životne namirnice i
bace na đubrište. Bilo je to pre sedam godina, kada su namirnice (krompir, luk,
pasulj i dr.) dobrovoljno sakupljene za učenike Prizrenske bogoslovije. Vladika
Irinej po svome običaju "ima vremena", nije dao blagoslov da se na
vreme transportuju namirnice, a ove "ne znajući" da čekaju završiše
takođe u kontejnerima.
8. Vladika Irinej je tobož monah a juri za bogatstvom, luksuzom i raskoši.
Skoro u svakom većem manastiru on ima savremen, na najluksuzniji način
opremljen apartman. Čak i predsednik Republike bi mu pozavideo na bogatoj i
luksuznoj opremljenosti kabineta u eparhijskom niškom dvoru. Nije nikakvo
opravdanje da to čine darodavci, jer da vladika Irinej ima malo više u sebi
ljudskog, hrišćanskog i monaškog, on bi sredstva darodavaca, u dogovoru sa
njima, usmerio tamo gde su preko potrebna: sala sa preko 500 sedišta tako
potrebna Sabornoj crkvi, krstionica, biblioteka čak otvorena i za narod,
svešteničke kancelarije i dr.
9. Molbe, žalbe, peticije, prigovore građana, pismene ili usmene,
neposredno ili putem štampe, vladika Irinej ne uvažava. Žale se ljudi,
konkretno i pojedinačno na sveštenike, da svaki sveštenik ima svoju taksu i
naplaćuje usluge kako mu se prohte. Neki sveštenici idu toliko daleko da imaju
dve tarife: jednu za vernike a drugu za one koji nisu "na spisku".
Ovi drugi plaćaju, razume se, dvostruko više. Vladika ne reaguje. Sveštenik u selu
Č. da bi naplatio osveštenje vodice u jednoj siromašnoj porodici, juri po
dvorištu i hvata najbolju kokoš, ili u selu M. najbolju ćurku, ili sveštenik
gradske crkve u Nišu kao fantom juri po groblju da naplati opelo. Na sve te
bruke i sramote vladika Irinej ne reaguje.
Građani Bele Palanke i pisanom dostavom a i preko štampe traže, navodeći
opravdane razloge da vladika Irinej smeni sveštenika, ali vladika po svom
običaju ništa ne preduzima.
Novinar NIN-a traži da vladika Irinej objasni pozadinu kupovine
radioaktivnih ploča za hram sv. Save a ovaj to odbija, sigurno iz straha da će
se otkriti kako je "kupio" svoja nova kola marke "ventrom".
Dakle, pred problemima vladika Irinej se ponaša kao noj koji zabije glavu u
pesak i drži je sve dok bura ne prođe.
10. Otuda po crkvama Niške eparhije vlada samovolja sveštenika, a posebno
se manifestuje i otvorena neposlušnost prema vladici jer ga mnogi pojedinci
imaju u rukama. Na primer:
Premesti vladika sveštenika iz sela T. u Zaplanje zbog nemoralnog ponašanja
sveštenikove žene, ali sveštenik kaže ne i pripreti da će vladici baciti
bombu pred noge i vladika mora da odustane od svoje odluke (daleko bi nas
odvelo da ove slučajeve navodimo).
U Sabornoj crkvi u Nišu glavnu reč ima najmlađi sveštenik Branko
Cincarević, zet rektora Timotijevića. To je onaj sveštenik koji je kao bogoslov
obeščastio rektorovu kćer pa je venčanje obavljeno u šestom mesecu trudnoće!
(valja samo uporediti podatke iz venčanice Brankove i krštenice prvog Brankovog
deteta). Kakva nekultura, bezobrazluk, nevaspitanje, sirovost, grubost,
prostakluk mladog čoveka! Ali u senci svog velikog tasta Timotijevića on žari i
pali u Eparhiji niškoj kao sekretar Upravnog odbora Eparhije. Vladika Irinej je
nemoćan da obuzda njegovu samovolju, bezobrazluke, drskost, jer duguje
zahvalnost njegovom tastu Timotijeviću što je pomogao u školovanju Irinejevog
sina.
Da zlo bude veće porodica Cincarević je zaposela najveći deo funkcija u
Sabornoj crkvi. Dragan Cincarević, stariji brat Brankov, takođe je tu
sveštenik. Vladici ništa ne smeta što se ovaj i po treći put, iako sveštenik,
oženio. Otac Brankov vodi stari hor, a Brankova žena mlađi hor, a u horu - 12
Cincarevića.
Da klan Cincarevića bude kompletan, po molbi Timotijevića, vladika Irinej
bez ikakvih skrupula premešta iz Požarevca u Niš i drugog zeta Timotijevića i
tako je kompletiran nepotizam. Za starije sveštenike Niš je nedostižan, a za
mladog Timotijevićevog zeta, koji nema nikakve potrebe za ovim gradom, životno
je opredeljenje zahvaljujući tastu koji ima vladiku u šakama...
Dakle, veće je zlo sada u Crkvi nego u jednopartijskom sistemu:
totalitarizam, svađe, nepoštovanje vrednosti, koristoljublje, osvete,
netrpeljivost, monopolizacija i komercijalizacija crkve, podmićivanje,
korupcija, siledžijstvo, sladak život, bezgranično bogaćenje, beskrupulozno
ponašanje, a sve to u ime Boga u koga oni ne veruju, a još manje ga se boje.
Uskoro će se dogoditi nešto nezapamćeno - sveštenici će štrajkovati!
Spremaju se da idu i u Beograd jer vladika Irinej hoće da se oduži svome
dobročinitelju Timotijeviću na taj način što, kada Timotijević ode u penziju,
da mu vladika ponudi mesto arhijerejskog zamenika i ustupi jednu parohiju u
centru Niša, a sveštenika koji tu parohiju drži poslaće na selo. Uostalom, to
mu je već i predočio. Kakva beskrupuloznost!
11. U odsustvu kulturnog i dostojanstvenog ponašanja, neurotično držanje i
reagovanje vladike Irineja vrlo često se manifestuje ne samo prema sveštenicima
već i prema drugim građanima. Ne trpi školovanije, obrazovanije, kulturnije,
časnije i poštenije ljude, zato je svoje druženje sveo samo na jednog klomfera.
Sve ovo jasno pokazuje koliko je vladika Irinej nezreo, nedorastao i nepodoban
za čin crkvenog velikodostojnika.
Koliko vladici Irineju nedostaju osnovne ljudske vrednosti - čast, ugled,
ponos i dostojanstvo - vidi se i iz sledećih primera; ničim izazvan vladika
izbacuje iz svojih kola sveštenika sa kojim je pošao na službeni put... Pred
masom naroda na jednoj proslavi apsolutno bez ikakvih razloga udara đakona
povećom kitom bosiljka što izaziva veliko negodovanje kod prisutnog naroda...
Ili, pak, prilikom osvećenja crkve, beznačajnim povodom baca osvećenu vodu na
svešteno lice... itd.
Pomenimo još i reči vladike Stefana koji je vladici Irineju na Saboru u
Peći doslovno rekao: "Ja tebi, Irineju, ne bih ni drljaču dao da njome
upravljaš a kamoli eparhiju". Ovo nije rečeno bez razloga.
Ljudi iz Niške eparhije i građani Niša koji dobro poznaju vladiku Irineja
odnosno imali su čast da ga upoznaju u pravoj boji, vrednosti i veličini, vele
da vladici Irineju ne bi ni jednu gusku dali, jer bi je izgubio. Šteta što sve
ovo Sveti sinod ne zna, pa mu poveri poslove koje on samo zabrlja a nikako da
reši.
Inače, vladika Irinej je u Eparhiji niškoj poznat pod imenom "crveni
vladika" zbog šurovanja i kolaboriranja sa komunistima, s jedne strane, a
s druge, jer je i sam bio član KPJ dok je radio u eksport-import preduzeću u
Beogradu. Razume se, pošto je bio kaluđer, da bi radio u ovom preduzeću morao
je da se raščini, ali to mu ništa nije smetalo, kao i svakom beskrupuloznom
čoveku, da se, kad mu se ukazala prilika, ponovo vrati u kaluđere da bi bio i
vladika. Zato je ovakav problem kakav jeste. O svemu ovome najbolje zna g.
Olbin koji mu je izvesno vreme bio protektor.
Gospodine Pešiću,
Evo samo delimičnih razloga zbog kojih vladika niški nema baš nikakvog
autoriteta među nama sveštenicima i ostalim građanima.
Zahvaljujući ovakvom radu i ponašanju vladike Irineja, ljudi, građani, pa i
oni koji su primerni vernici, otuđuju se od crkve, bogosluženja su sve manje
posećena, vera opada u narodu, sekte se razmnožavaju (jedna sekta je na sto
metara od vladičinog doma), a Niška eparhija pod dirigentskom palicom vladike
Irineja umire tiho i uspravno.
Pošto ste na osnovu svega napred izloženog mogli makar približno da
stvorite jasan mozaik o ličnosti vladike Irineja, mi bismo Vas, gospodine
Pešiću, najljubaznije zamolili, uz sve dužno poštovanje i duboku zahvalnost za
sve ono što ste do sada učinili za narod Sv. Save i Srpsku pravoslavnu crkvu,
da se okrenete od ćoravog posla sa vladikom Irinejem i da se posvetite
prvenstveno svome zdravlju, ličnom i porodičnom životu. Samo duhovno i telesno
zdravi Vi ćete biti od neizrecive koristi našem narodu i Crkvi. Od srca Vam
toplo i iskreno želimo dug život, ozdravljenje, sreću i uspeh u daljem
pregalništvu i neimarskom radu.
Branko Pešić (Zemun 1921. - Linjano 2006)
Arhitekta i profesor na
fakultetu, kao i projektant mnogih velikih objekata u Beogradu i u svetu.
Autor je projekta za
nastavak gradnje hrama svetog Save u Beogradu. Glavni organizator i nadzorni
inženjer svih radova na gradnji hrama od 1984. do 1996. godine. Projektovao 27
crkvenih objekata, među kojima se ističu crkve u Priboju na Limu, Batajnici i
Zemun Polju, kapela-zadužbina porodice Nikolaja Velimirovića u Lelićima, i
crkva svete Petke na Čukarici u Beogradu.