Druga
Uskršnja poslanica svevišnjem
Novojagnjeći predsednik
Pojavi
se u životu jednog naroda povremeno potreba da živne, da se malo pridigne iz
položaja gliste. Tako je bilo pre trideset, pre dvadeset, pre deset godina.
Tako je i danas. Život se pojavljuje kao parafraza. I njegovi vlasnici, naši
predsednici, pojavljuju se kao parafraza. I zaslužuju parafrazu
...
Dragi i lepi naš gospodine predsedniče,
Verujemo da ovih dana
i sami razmišljate o činu koji
Vam predlažemo, a ovim pismom želimo
da Vas ohrabrimo kako biste smogli
snage da se uprkos legitimitetu Vaše vlasti i
preostaloj podršci koju uživate
- više ne dvoumite.
Nije samo za Vas nego
je i za sve
ostale, uključujući i naše
i Vaše prijatelje
u regionu, Evropi i svetu, od
Konga do Grenlanda, najbolji izlaz da sa vlasti
odete sa što više dostojanstva, na način kojim će se smanjiti napetost i izbeći
mizerija daljeg ponižavanja građana.
Gospodine predsedniče,
Nekad
se govorilo, a i danas piše u udžbenicima, kako je okupator za vreme Drugog
svetskog rata za Srbe propisao odmazdu
- sto za jednog. Do pre samo petnaestak godina, Ujedinjene nacije su tražile jednog
Vašeg cenjenog
prethodnika - za sve. Svi - to je bio srpski narod, jedan
- to je bio jedan od tih Vaših
prethodnika. I videli ste kako se sve
završilo. Danas se sve spustilo na
mnogo pitomiji, takoreći intiman
nivo, među Srbe. Oni zasad ne traže Vašu glavu
već odlazak sa položaja i
promenu korumpiranog režima u Srbiji. Uz to, treba da
znate, gospodine predsedniče, možda Vas još nisu obavestili
ali odluci da se povučete kao da se nadaju
oni dobronamerniji i mirotvorniji, dok drugi, osvetoljubiviji,
priželjkuju da istrajete kako bi mogli da se naplate
za sve stare račune i nađu
opravdanja da dođu ne samo no Vašu glavu.
Kao patriota i demokrata Vi biste svakako bili
spremni da svom narodu, sili
koja Boga ne moli, platite i
glavom, ali bi to u ovim okolnostima bilo manje patriotski,
jer biste i tom najvećom
žrtvom pokazali da ste sebi
preči od sudbine naroda i da pripadate
onom soju koji zbog vlasti
i živi i
umire.
O poraznom učinku
Vaše sedmogodišnje vladavine postignuta
je opšta saglasnost i, koliko znamo,
izvan Vaše cenjene partije nema suprotnih mišljenja.
Malo kom režimu, ne samo u Srbiji nego
i u čitavom demokratskom pa i autokratskom svetu, pošlo je za rukom
da postigne takvu jednodušnost
u osudi od vlastitog naroda i tu žalosnu
zaslugu neće zaboraviti istorija. Na takav status se nemate kome žaliti.
Nijedna zemlja takvo unutrašnje stanje ne može
predugo izdržati ni uz najveća
odricanja, pa ne može ni Srbija. Ostaje
nam da se pitamo: da li
je nama lakše bez Vas, ili Vama
bez nas.
Građanima Srbije je vezana traka oko ruke,
a državi Srbiji i preko očiju.
Iako je mislio da posle golgote
devedesetih to više nije moguće, narod je pao na najniže
grane. Stavljen je pod stražu i van zakona.
Čim se ujutro probudi suočen je sa pretnjama novčanim
odmazdama za najneverovatnije krivice - hodanje ulicom, pranje veša, posedovanje
elementarnih ličnih sredstava, korišćenje nečega što nikada nije ni
video. Ako izbegne sve to, sačekaće ga porezi na
sirotinjsku imovinu koju je nekako stekao uprkos Vama.
Niste zaslužni, ali naplaćujete
karte. Postigli ste da Srbi
pod Vama žive najlošije, a i
to ukoliko su spremni da plate najvišom cenom.
Čak i ako
ste bolesni, niste bez svesti,
pogledajte statistike. Vas
je sve više, Vi ste sve veći,
a građani su postali leševi, siluete.
Gospodine predsedniče,
Vaš položaj je postao moralno neodrživ. Vaša politička sudbina je rešena. Ovim zahtevom ne dodajemo kamen na gomilu već
tražimo izlaz ispod gomile za
sve nas. Reč je o budućnosti, o opstanku
jednog naroda.
Još nijedan narod nije propao
zato što je promenio predsednika pa neće ni Srbi ni Srbija.
Da sudbina jednog naroda zavisi
od karijere jednog čoveka zaluđivani
smo evo već
sedamdeset godina. Mnogi predsednici su podnosili ostavke,
ali je malo koji pre Vas imao više razloga da to učini.
Vi ste, međutim, fenomen, jer je malo koji imao
više mogućnosti da uspe i
postane neko.
I da to od
Vas niko ne traži, da Vaše ime
niko ne pominje, sve i da
niste imali nikakvog uticaja na politiku i
banditizam koji su nas dovde
doveli, odstupanje sa funkcije nalaže
ropac u kome se za Vaših
mandata našla Srbija.
Sa tradicionalnim domaćim štetočinama
i kriminalcima jedva smo izlazili
na kraj i
kada je ceo svet bio protiv njih, a kamoli sada kada im
oštri zube i duva pod krila, ohrabrujući i
prikrivajući njihove zavere, pljačke i izdaje
proglašavajući ih vesnicima
slobode i pobornicima demokratskih tekovina. Kao malo kada u istoriji naš nedostižni ideal i žalosna uteha
bila bi da nas makar u pristojnom
životu izjednače sa bitangama i
zločincima.
Jedino
što nam je preostalo jeste radikalni zaokret srpske politike, a akter takvog, verujemo demokratskog zaokreta, onaj za kojega
jedino Srbija "ima alternativu", a svi drugi nemaju,
može biti jedino ako ode sa vlasti. Pokazalo
se da se istorijski boljitak kome su
se mnogi ponadali Vašim dolaskom
na vlast može ostvariti jedino Vašim
odlaskom sa vlasti.
Pad Vaše vladavine
je jedini evropski put preko kojeg se još može povući Srbija ne bi li, osiromašena
i opustošena od Vas i
Vaših unutrašnjih i spoljnih
prijatelja, pokušala da se vrati sebi,
približi modernim, demokratskim državama, primerenim za život u njima a ne za bežanje iz
njih.
Isteklo
je Vaše vreme i valja da
odstupite zajedno sa Vašim
ministrima, savetnicima, potpredsednicima, zamenicima, direktorima, saradnicima, generalima. Na taj časni gest za
opšte dobro obavezni ste koliko
zbog unutrašnjih još više zbog
spoljnih razloga.
Iako
Vas zlonamernici iz sveta ubeđuju u suprotno, za Vaše
vladavine Srbija je uzela pravac ne samo suprotan istoriji
sveta već i mimo sveta.
Karikiranjem neophodnih promena, iznuđenim potezima, manipulacijom demokratskim formama, ideološkim kapricima
i one najstrpljivije ste razuverili u iskrenost demokratskih namera i opredeljenja.
Budućnost Srbije vezivali ste za sudbinu
nekolicine Vaših finansijskih i ideoloških
tajkuna. Tako ste se pokazali kao čovek kome
je jedina ideologija novac, a ogoljena politika harača sredstvo. Za Vas izvan vlasti nema
ideala.
Za razliku od nekih
Vaših prethodnika,
Vi ste, kao predsednik Republike, bez prestanka po
kojekakvim hepeninzima, terevenkama, takozvanim kulturnim institucijama, crkvama, presekli ste više vrpci na lažnim gradilištima nego cela
uništena tekstilna industrija, viđaju Vas za govornicama
diljem sveta, među emigracijom i imigracijom, imena ljudi iz
opozicije izgovarate sa uvažavanjem, dalo bi se pomisliti kao da sa
njima i sarađujete.
Demokratija je, za Vas, gospodine predsedniče, gubljenje vremena, hobi između dve
ozbiljne štete, igrokaz za koji
Vam apsolutno nije potrebna publika.
Dovoljno je Vaše prisustvo. Ipak, iako ste pacifista,
i nijedan rat niste vodili, temeljno
ste poništili rezultate svih dobijenih.
U bezizlaznoj i bezizglednoj situaciji u koju je Srbija Vašim
rukovođenjem dovedena, građanski rat je još jedino što je u Srbiji izgledno. Da li
smo i tom ratu bliži ako
odete ili ako ostanete nije
teško pogoditi.
Stavljajući svoja ovlašćenja na raspolaganje
omogućili biste ovom narodu
da se digne iz polumrtvih, a Vi se sa svojim novojagnjećim brigadama povucite
na rezervne položaje. Ako ikada
budete ponovo potrebni ovom narodu,
on će svakako znati gde da Vas nađe.